Veterina portal za CITY TIME
Virus Zapadnog Nila možda trenutno predstavlja malu, ali ipak postojeću prijetnju zdravlju ljudi i životinja, a samo je jedan od virusa koje svojim ubodom prenose zaraženi komarci.
Nedavna izvješća iz SAD potvrđuju da virus Zapadnog Nila u najtežim, ali istovremeno najrjeđim slučajevima, može uzrokovati tešku upalu mozga i moždane ovojnice, pa i smrt. Činjenica da su ovakvi slučajevi vrlo rijetki je donekle umirujuća, pa se nadamo da se situacija ni ubuduće neće mijenjati na gore.
Višegodišnja istraživanja hrvatskih znanstvenika potvrđuju prisutnost virusa zapadnog Nila i u Hrvatskoj, a tako je i u zemljama okruženja P rije samo nekoliko dana mediji u Hrvatskoj počeli su prenositi informacije iz SAD, koje govore o desecima mrtvih i stotinama zaraženih ljudi uzrokovanih infekcijom virusom Zapadnog Nila. Pritom se u komentarima navodi da u Hrvatskoj nema ove bolesti, no to ne znači da u Hrvatskoj nema ni njezinog uzročnika. Naprotiv, virus je tu, a pitanje je koliki je rizik obolijevanja ljudi i životinja koji se njime zaražavaju putem uboda zaraženih komaraca. Novija istraživanja hrvatskih znanstvenika potvrđuju prisutnost virusa zapadnog Nila i u Hrvatskoj, a tako je i u zemljama okruženja. Stoga izjavu da u Hrvatskoj nema groznice Zapadnog Nila možemo nadopuniti napomenom da u ovom trenutku možda nemamo vidno oboljelih ljudi i životinja zbog infekcije virusom Zapadnog Nila. To što je virus Zapadnog Nila prisutan u Hrvatskoj ne bi možda bilo toliko interesantno da poslijednja istraživanja nisu potvrdila i porast njegove prisutnosti u Hrvatskoj. Naime, virus Zapadnog Nila je nekoliko puta prisutniji danas u Hrvatskoj nego prije deset godina, a to je podatak koji opravdava mišljenje stručnjaka da bi se ovakav trend lako mogao i nastaviti.Ptice su prirodni domaćini i rezervoari virusa Zapadnog Nila te je dosad ovaj virus utvrđen u preko tristo vrsta ptica. Osim u ptica, vidljive infekcije ovim virusom javljaju se uglavnom u ljudi i u konja, iako i psi i mačke mogu od ove bolesti oboljeti na isti način – nakon uboda zaraženog komarca, a mačke možda i jedući uginule zaražene ptice. Bolest se u ljudi, konja i većine ostalih sisavaca, ali i reptila i vodozemaca razvija rijetko, a to možemo reći i za naše domaće životinje.
Kako slučajevi prijenosa ovog virusa sa čovjeka na čovjeka kao i sa domaćih životinja na čovjeka nisu zabilježeni, smatra se da bolest širi prvenstveno sa zaraženih ptica putem komaraca. Neugodna činjenica da ovaj virus prenose komarci je isto tako donekle i umirujuća jer suzbijanjem komaraca možemo djelovati na sprječavanje širenja ove bolesti.
Obzirom na dosadašnja saznanja, u pasa i mačaka postoji mala vjerojatnost teškog obolijevanja, a u najvećem broju slučajeva bolest zasada prolazi gotovo nezamijećeno. Ipak, nikada ne možemo znati koliko će se uspješno pojedini organizam uspjeti oduprijeti infekciji virusom Zapadnog Nila koja uvijek može biti i vrlo ozbiljna. Bitno je zapamtiti da su nam zajednička prijetnja upravo zaraženi komarci, a ne naši ljubimci.
Zahvaljujući liječnicima i veterinarima i njihovom uspješnom znanstveno-istraživačkom radu znamo barem iz kojeg smjera i što nam prijeti. Znanje o tome pomaže nam izbjeći nepotrebne strahove i paniku, pa čak i onda kada se ozbiljne prijetnje nadviju nad nama i našem ‘jednom zdravlju’. Dobro je znati.
[wp_cpl_sc cat_id=153 list_num=1 css_theme=2 sticky_post=”14568″]