Željko Cvetnić
Dr. sc. Željko CVETNIĆ, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, izvanredni profesor, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb
P očetkom rujna 2013. godine, obilježili smo 80. obljetnicu postojanja i rada Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu. Današnji Hrvatski veterinarski institut u Zagrebu osnovan je 1933. godine kao Veterinarska eksperimentalna stanica u Zagrebu. Niknuo je iz Zavoda za nauku o zarazama i Zavoda za veterinarsku higijenu i mikrobiologiju Veterinarskog fakulteta. Prvi je predstojnik i osnivač Stanice bio prof. dr. Josip Ježić. Osnovna je namjena Stanice bila proizvodnja cjepiva u svrhu suzbijanja zaraznih bolesti životinja. U okviru Veterinarske eksperimentalne stanice proizvedena su cjepiva protiv boginja, bjesnoće i bedrenice. Kasnije su proizvedena i mnoga druga cjepiva, antiparazitici i dezinficijensi. Napravljena su prva cjepiva protiv svinjske kuge i slinavke i šapa. U to su vrijeme u bivšoj Jugoslaviji to bila prva organizirana cijepljenja protiv bjesnoće.Provjeravale su se različite dijagnostičke metode u dokazivanju bruceloze, uvedena je serološka dijagnostika i tipizacija salmonela, prva takve vrste u bivšoj Jugoslaviji. Postavljeni su temelji tipizacije uzročnika tuberkuloze i izrada sintetičkog tuberkulina, a provedene su i prve tuberkulinizacije. Poslije Drugog svjetskog rata ovaj je Institut bio i Savezni veterinarski institut za veterinarsku službu i tada najuređeniji, najopremljeniji i najproduktivniji na prostoru tadašnje Jugoslavije.
Veterinarski institut je kao i svaka Institucija imao razdoblja velikih uspona, nepredvidivih zastoja i neizbježnih padova. Unatoč velikih i vrlo značajnih društveno-političkih zbivanja i promjena od osnivanja pa sve do danas, njegov kontinuirani razvoj nije prekinut, opravdanost njegovog osnivanja i postojanja. Svako je vrijeme bilo teško i na neki način neizvjesno.
Danas je Hrvatski veterinarski institut Zagreb ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske. Jedan je od 25 javnih Instituta u sustavu Ministarstva znanosti Republike Hrvatske, a sa svojih 250 zaposlenika i po budžetu koji ostvaruje poslije Instituta “Ruđer Bošković” najveći je Institut u Republici Hrvatskoj. Čine ga središnjica u Zagrebu te podružnice Instituta koje su njegov sastavni dio, a to su: Veterinarski zavod Vinkovci, Križevci, Rijeka, Split te Centar za peradarstvo u Zagrebu. U tom svojstvu za državu obavlja poslove od nacionalnog interesa, a to je: dijagnostika zaraznih bolesti životinja, veterinarsko javno zdravstvo i znanstveno istraživačke aktivnosti.
Posljednjih su nekoliko godina Hrvatski veterinarski institut Zagreb i njegove Podružnice doživjele veliku promjenu. Zgrade Instituta i Zavoda, Laboratorijski i administrativni prostori su potpuno uređeni, nabavljena je nova visoko vrijedna oprema, a ljudi su educirani.
Uređeno je oko 5000 m2 laboratorijskog i administrativnog prostora. Posljednjih godina obavljeno je više od 138 edukacija u više od 40 institucija u 17 zemalja Europe.Međunarodno stručno povjerenstvo iz područja biomedicine tijekom tematskog vrednovanja javnih instituta u Republici Hrvatskoj ocijenilo je Hrvatski veterinarski institut Zagreb jednim od najboljih instituta. Uspostavljena je znanstveno stručna suradnja s mnogim ustanovama u ovom dijelu Europe i šire. Danas u Institut dolaze ljudi na izobrazbu iz ovog dijela Europe, ali i kolege iz drugih kontinenata.
Mnogi izazovi su ovog trenutka pred nama, to je izazov novog vremena.
Uključivanje u EU projekte s europskim i domaćim partnerima, veća okrenutost tržištu i ponuda naših usluga tržištu.
Hrvatski veterinarski institut u novu Europsku zajednicu ulazi potpuno uređen i opremljen, sa 174 akreditirane metode u 29 laboratorija, uz mnoštvo mladih, educiranih, sposobnih i motiviranih ljudi koji predstavljaju najveću vrijednost Instituta. Institut predstavlja stožernu ustanovu u dijagnostici zaraznih bolesti i u veterinarskom javnom zdravstvu u Republici Hrvatskoj. U organizaciji, izgledom infrastrukture, opremljenosti laboratorija i educiranom kadru može se mjeriti s bilo kojim institucijom takve vrste u Europi.Ljudi govore da vrijeme mijenja stvari, ali ih zapravo mi moramo sami promijeniti. Dokazali smo da promjene i dobre stvari u velikoj mjeri ovise o uloženom trudu, volji, požrtvovnosti i znanju. Ne znaju se putevi koje vode do uspjeha, a tajna je uspjeha u tome da je čovjek spreman prihvatiti priliku kad se ona pojavi. Svi ljudi nisu specijalisti, ne dosegnu svi vrhunce u znanosti. Mnogi ljudi su radnici u tvornici, na polju ili ulici.
Nema nevažnog posla. Svaki je posao koji je nama od koristi uzvišen i vrijedan.
Potrebno je samo odgovoriti zahtjevu svoga radnoga mjesta ili pošteno odraditi svoj posao. Čovjeka treba odlikovati poduzetnost pri planiranju, ljudskost pri izvođenju i skromnost nakon uspješna okončanja posla. Ili kako nobelovac Ivo Andrić kaže: „Tko čini dobra od njega se još više dobra očekuje“.