Zarazni metritis kobila (*)

Contagious equine metritis

Perharić, M., Z. Milas, V. Starešina, Lj. Barbić, Z. Štritof Majetić, J. Habuš,
V. Stevanović, V. Mojčec Perko, K. Martinković, N. Turk

Matko PERHARIĆ, dr. med. vet., asistent, Zoran MILAS, dr. med. vet., redoviti profesor, Vilim STAREŠINA, dr. med. vet., izvanredni profesor, Ljubo BARBIĆ, dr. med. vet., izvanredni profesor, Zrinka ŠTRITOF MAJETIĆ, dr. med. vet., docent, Josipa HABUŠ, dr. med. vet., asistentica, Vladimir STEVANOVIĆ, dr. med. vet., asistent, Vesna MOJČEC PERKO, dipl. ing. mol. biol., Krešimir MARTINKOVIĆ, dr. med. vet., univ. mag. med. vet., Nenad TURK, dr. med. vet., redoviti profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb.

Prenešeno iz časopisa HRVATSKI VETERINARSKI VJESNIK 21-3/4.[download/preuzmi pdf]

Sažetak

Zarazni metritis kobila vrlo je kontagiozna spolna bolest konja, a očituje se patološkim iscjetkom iz rodnice, privremenom neplodnošću i vrlo rijetko pobačajem. Zaraženi pastusi ne obole i ne očituju nikakve kliničke znakove, ali su prenositelji uzročnika. Uzročnik je gram-negativna, mikroaerofilna, kokobacilarna bakterija Taylorella equigenitalis.
Glavni su izvori infekcije zaražene kobile i pastusi kod kojih se uzročnik nalazi na spolnim organima. Bolest se uglavnom prenosi prirodnim pripustom, kontaminiranim predmetima te umjetnim osjemenjivanjem zaraženom spermom.
Klinički se znakovi bolesti u većini slučajeva pojave 2 – 10 dana nakon infekcije. U kobila se očituju patološki promijenjenim vaginalnim iscjetkom, privremenom neplodnošću i vrlo rijetko pobačajem. Ako kobile koncipiraju, mogu vertikalnim prijenosom zaraziti ždrijebe. Tako zaražena ždrjebad postaje latentnim kliconošama te šire zarazu kad dostignu spolnu zrelost. Mnoge kobile mogu biti dugo vrijeme latentno inficirane.
[Ovdje se nalazi sadržaj dostupan samo veterinarima prijavljenima u VetBook.]
...prijava ...upis
Zbog svoje visoke kontagioznosti, progresivnoga širenja, velikih gospodarskih i ekonomskih gubitaka te otežanoga dijagnosticiranja u latentno inficiranih životinja profilaktičke mjere usmjerene su sprječavanju unošenja uzročnika u nezaraženu populaciju.

Ključne riječi: zarazni metritis kobila, Taylorella equigenitalis, Taylorella asinigenitalis, vaginitis.

Summary

Contagious equine metritis is a venereal transmissible disease of horses, manifested with pathological discharge from the vagina, temporary infertility and rarely abortion. Infected stallions do not get sick and do not manifest any clinical signs, but are carriers of pathogen. The pathogen is a Gram-negative, microaerophilically, coccobacillus bacteria Taylorella equigenitalis.
The main sources of infection are infected mares and stallions in which the agent is on the external genitalia. The disease is mainly transmitted by natural mating, contaminated objects, and artificial insemination with infected semen.
Clinical signs of disease in the majority of cases occur between two to 10 days after infection. The mares are reflected pathological vaginal discharge, temporary infertility and rarely abortion. In case those mares conceive they may infect foal. So infected foals become carriers and when they reach sexual maturity can spread infection. Numerous mares are latency infected for a long period.
[Ovdje se nalazi sadržaj dostupan samo veterinarima prijavljenima u VetBook.]
...prijava ...upis
Because of its high contagious nature, progressive spreading, potential economic losses and difficulties to diagnose in latently infected animals prophylactic measures are directed toward preventing introduction of pathogen into uninfected population.

Uvod

Zarazni metritis kobila vrlo je kontagiozna spolna bolest konja koja se očituje patološkim iscjetkom iz rodnice, privremenom neplodnošću, a vrlo rijetko i pobačajem. Zaraženi pastusi ne obole i ne očituju nikakve kliničke znakove, ali su prenositelji uzročnika. Uzročnik je Taylorella equigenitalis, gram-negativna, mikroaerofilna, kokobacilarna bakterija (Platt i Taylor, 1982.; Timoney i Powell, 1988.; Timoney, 1996.).
Bolest je prvi put zabilježena 1977. godine u ergelama na području Engleske i Irske (Platt i Taylor, 1982.). Zbog nedostatka mjera sprječavanja i širenja zaraza se ubrzo proširila i na ostatak Europe te je opisana u Francuskoj (Powell i sur., 1978.) i Njemačkoj (Blobel i sur., 1979.) te u Sjedinjenim Američkim Državama (Bryans i Handricks, 1979.), gdje je uzrokovala velike gospodarske gubitke. Iako postoje nepisani podatci o kliničkoj sumnji na tu bolest, u Republici Hrvatskoj ona dosad nije službeno zabilježena ni opisana.
Glavni su izvori infekcije zaražene kobile i pastusi u kojih se uzročnik nalazi na spolnim organima. Bolest se uglavnom prenosi prirodnim pripustom, kontaminiranim predmetima te umjetnim osjemenjivanjem zaraženom spermom (Platt i sur., 1977.; Powell, 1981.; Timoney, 1996.).
Bolest se klinički očituje samo u kobila vaginitisom uz obilan iscjedak, smanjenim postotkom koncepcije te rijetko pobačajima (Nakashiro i sur., 1981.), dok su pastusi asimptomatski nositelji uzročnika, što otežava otkrivanje bolesti. Infekcija se dokazuje izdvajanjem T. equigenitalis iz obriska spolnih organa konja.
Budući da je riječ o vrlo kontagioznoj, spolno prenosivoj zaraznoj bolesti konja čije izbijanje i širenje može uzrokovati velike štete u reprodukciji u uzgojima konja te posljedično znatne gospodarske i ekonomske gubitke, svrha je ovog rada prikazati najnovije spoznaje o toj, relativno novoj bolesti konja. Bolje poznavanje zaraznoga metritisa kobila i mogućnosti dijagnostičkih postupaka zasigurno će pridonijeti prepoznavanju te bolesti od uzgajatelja konja, ali i objektivnoj dijagnostici unutar veterinarske struke.

Etiologija

Uzročnik je zaraznoga metritisa kobila gram-negativna bakterija Taylorella equigenitalis. Pripada porodici Alcaligenaceae, rodu Taylorella. T. equigenitalis, kokobacilarnoga je oblika (Slika 1.), a u pojedinim se slučajevima u razmazima mogu naći i nitasti oblici.
Bakterija je veličine 0,7 – 1,5 μm, nije pokretljiva, nije acidorezistentna te ne sadrži kapsulu (Platt i sur., 1977.; Ricketts i sur., 1977.).
T. equigenitalis najčešće se uzgaja na krvnom agaru pri mikroaerofilnim uvjetima uz koncentraciju CO₂ od 5 do 10% pri temperaturi od 37 °C. Hranidbenoj podlozi, u svrhu selektivnoga uzgoja nekih sojeva, mogu se dodati različite antimikrobne tvari (Heath i Timoney, 2008.). Pojedini autori spominju sojeve koji se razlikuju prema osjetljivosti, odnosno rezistenciji na streptomicin (Swerczek, 1978.; Powell, 1981.; Platt i Taylor, 1982.).
Nacijepljene podloge inkubiraju se 96 sati, nakon čega se uočavaju sitne, neprozirne kolonije sjajne površine, glatkih rubova, žućkaste boje i konzistencije voska (Slika 2.).

Bakterija posjeduje enzime katalazu, oksidazu i fosfatazu (Platt i Taylor, 1982.). Izvan genitalnih organa uzročnik nema mogućnost duljega preživljavanja (Timoney i sur., 1978.), a osjetljiv je na većinu dezinficijenasa, sunčevu svjetlost i povišenu temperaturu. U rod Taylorella uvrštena je još jedna bakterija, Taylorella asinigenitalis. T. equigenitalis ne može se razlikovati od T. asinigenitalis na temelju uzgojnih i biokemijskih svojstava, nego se razlikuje u genomskoj osnovi i pojedinim fiziološkim i antigenim svojstvima (Baverud i sur., 2006.; Anonymus, 2008.). T. asinigenitalis izdvojena je iz spolnih organa magaraca u SAD-u (Jang i sur., 2001.) te iz spolnih organa pastuha u Europi (Baverud i sur., 2006.; Franco i sur., 2009.). Pokusnom intrauterinom infekcijom T. asinigenitalis u dvjema kobilama uočen je vaginalni iscjedak premda manjega intenziteta negoli u kobila inficiranih T. equigenitalis (Katz i sur., 2000.).

Epizootiologija

Zarazni metritis kobila jedna je od najznačajnijih spolno prenosivih bolesti konja koja se prenosi prirodnim ili umjetnim pripustom te jatrogeno. Bolest u Hrvatskoj do sada nije potvrđena, no dijagnosticirana je u susjednim zemljama. U Sloveniji je od pretraženih 245 pastuha na T. equigenitalis u njih 17 (6,9%) bakteriološki izdvojen uzročnik, a u 3 (13%) pastuha uzročnik je ustanovljen lančanom reakcijom polimerazom (Zdovc i sur., 2005.). Primarni su izvori infekcije inficirane kobile i pastusi. Pastusi su asimptomatski kliconoše, dok kobile uzročnika izlučuju tijekom akutne faze bolesti i dugotrajno tijekom rekonvalescencije.
Ždrjebad zaraženih kobila može postati asimptomatskim nositeljima uzročnika te poslije, tijekom spolne zrelosti, potencijalni izvori zaraze (Timoney i Powell, 1982.).
T. equigenitalis naseljava isključivo spolne organe te je u pastuha možemo izdvojiti iz fose i sinusa mokraćnice, glansa penisa, prepucija, distalnoga dijela mokraćnice, epididimisa, testisa i predejakulata (Schluter i sur., 1991.). U kobila uzročnik naseljava klitoris, posebice klitoralni sinus i fosu, grlić maternice i maternicu (Platt i sur., 1978.).
Osim prijenosa bolesti prirodnim pripustom, kada pastuh kliconoša može inficirati veliki broj kobila (Swerczek, 1979.), zaraza se također širi umjetnim osjemenjivanjem kobila spermom zaraženih pastuha.
Upravo su stoga stroga kontrola i nadzor nad prometom sjemena pastuha prijeko potrebni u sprječavanju širenja zaraze i njezinoj krajnjoj eradikaciji.
Veliku pozornost treba posvetiti i sprječavanju prijenosa bolesti kontaminiranim predmetima. Zabilježen je veći broj slučajeva prijenosa zaraze uporabom nesterilnih spekuluma, pistoleta i ostalih instrumenta koji se rabe tijekom vaginalne i rektalne pretrage kobila. Prilikom pregleda kobila, odnosno pastuha nužna je uporaba pribora i opreme koja je slobodna od potencijalnoga uzročnika. Iz iznesenih činjenica proizlazi da prilikom masovnih zahvata, osobito ginekoloških, veliku pozornost treba posvetiti pripremi svih instrumenata koji se upotrebljavaju – svi instrumenti moraju biti čisti i sterilni (Powell, 1981.; Timoney, 1996.).
Nastojanja da se pokusno inficiraju goveda, ovce, svinje i mačke nisu urodila plodom, međutim eksperimentalna infekcija u nekih glodavaca pokazala se uspješnom (Timoney i sur., 1978.; Timoney i sur., 1984.; Timoney i sur., 1985.). Za sada nema podataka o mogućem zoonotskom potencijalu te bolesti.

Patogeneza

Nakon ulaska uzročnika zaraznoga metritisa kobila u maternicu patogeni mikroorganizmi počinju se umnožavati i uzrokuju upalu. Uzročnik i njegovo patološko djelovanje ostaju lokalizirani u području spolnih organa kobile. U toj fazi bolesti histološki prevladava infiltracija mononuklearnim plazma stanicama. Citološki se već dva dana nakon infekcije zapaža proliferacija i intracelularna vakuolizacija bazalnoga sloja epitela i obilna mononuklearna infiltracija strome s mnogo plazma stanica. Kasnijom migracijom neutrofila u lumen maternice nastaje sluzavo-gnojni iscjedak (Katz i sur., 2000.). U brisovima grlića maternice i iscjetku rodnice oboljelih životinja nalaze se velike količine polimorfonuklearnih leukocita i obilna količina deskvamiranoga epitela. Endometrij se brzo
oporavlja unatoč prisutnosti uzročnika.

Klinička slika

Inkubacija zaraznoga metritisa kobila vrlo je raznolika, od 2 pa sve do 12 dana. U akutnom obliku bolesti klinički znakovi u kobila obično se pojave već 48 sati nakon infekcije. Prvi je simptom zaraznoga metritisa obilan sluzavo-gnojni iscjedak koji se cijedi iz rodnice (Timoney, 1996.). Njime je uprljana koža perianalnoga područja i dlake repa. Bolesne kobile pokazuju znakove endometritisa, vaginitisa i cervicitisa.
Sluznica rodnice zacrvenjena je, ispunjena sluzavo-gnojnim sadržajem, vidljive su nekrotične naslage ispod kojih se opažaju erozije stijenke rodnice. U vestibulumu i na ventralnoj komisuri stidnice nalazi se patološki iscjedak zalijepljen na dlačice ventralne komisure i rep (Slika 3.).

Pregledom grlića maternice vidljiv je i jasno izražen edem i jaka hiperemija. Često je posut submukoznim točkastim krvarenjima, a iz njega se cijedi sluzavo-gnojan do gnojan sadržaj. Kod kroničnih je upala sluznica grlića maternice hipertrofična i u težim slučajevima prolabira kroz ušće u rodnicu. Upalom je zahvaćena sluznica maternice te je također prisutan sluzavo-gnojni iscjedak koji se cijedi iz grlića maternice. Upalne promjene na spolnim organima i vaginalni iscjedak vidljivi su do dva tjedna nakon inicijalne pojave (Timoney, 1996.). U blažem obliku znakovi bolesti pojave se od 8. do 10. dana nakon infekcije ili još kasnije. Iscjedak može biti vrlo oskudan pa se upalne promjene zapažaju pri detaljnom ginekološkom pregledu kobile prije idućega opasivanja. U pojedinih kobila nađe se samo blagi oblik upale grlića maternice, a pojedine kobile ostaju dulje vrijeme latentno inficirane bez očitovanja kliničkih znakova bolesti (Platt i sur., 1978.). Na taj je način otežano otkrivanje bolesti i omogućeno lakše širenje na ostalu populaciju.

Tipično je obilježje zaraznoga metritisa kobila produljeno trajanje estrusa, a također se može uočiti skraćeno razdoblje diestrusa, pa su kobile 3 – 12 dana nakon pripusta ponovno u estrusu (Timoney, 1996.).

Svi upalni procesi koji zahvaćaju spolne organe (maternicu, grlić maternice i rodnicu) kobile uzrokuju smanjenu plodnost. Većina kobila ne koncipira ili je koncepcija u stadu (ergeli) znatno smanjena (Kristula, 2007.).

Pobačaji povezani sa zaraznim metritisom kobila rijetki su (Anonymus, 2012.). Opće zdrastveno stanje i vrijednosti trijasa kod kobila u pravilu nisu promijenjeni (Timoney, 1996.).

Jednom inficirani, pastusi postaju inaparentni nositelji uzročnika zaraze više godina (Platt i Taylor, 1982.), nemaju u pravilu kliničkih znakova bolesti i kao takvi prenose uzročnika na svaku kobilu koja se pod njih pripušta (Swerczek, 1979.).

Prognoza je, s obzirom na plodnost nakon liječenja kobila, općenito povoljna.

Patoanatomske promjene i patohistološki nalaz

Bolest zaraznoga metritisa kobila ne uzokuje ugibanje zaraženih životinja, tako da razudbu nećemo imati prilike raditi. U akutnoj se fazi u biopsiranom komadu tkiva maternice može dokazati endometritis uz lokalnu i obilnu destrukciju epitela te jaku neutrofilnu infiltraciju strome. Patoanatomske promjene nastavljaju se i prate kliničku sliku te pregledom eksperimentalno žrtvovanih životinja nalazimo patološke promjene isključivo na spolnim organima. Njihovim pregledom uočljiv je endometritis, cervicitis i vaginitis te u pojedinim slučajevima prisutni su i znakovi salpingitisa (Acland i Kenney, 1983.).

Dijagnostika

[Ovdje se nalazi sadržaj dostupan samo veterinarima prijavljenima u VetBook.]
...prijava ...upis

Liječenje

[Ovdje se nalazi sadržaj dostupan samo veterinarima prijavljenima u VetBook.]
...prijava ...upis

Profilaksa

Zbog svoje visoke kontagioznosti, progresivnoga širenja, velikih gospodarskih i ekonomskih gubitaka te otežanoga dijagnosticiranja u latentno inficiranih životinja profilaktičke mjere usmjerene su prema sprječavanju unošenja uzročnika u nezaraženu populaciju.

Profilaktičke mjere obuhvaćaju sljedeće radnje:

karantena i laboratorijsko testiranje, odnosno uzorkovanje svih uvezenih kobila, pastuha i ždrjebadi podrijetlom iz zemalja i uzgoja koji nisu slobodni od zaraznoga metritisa kobila
zabrana opasivanja sve dok postoji sumnja na infekciju
u uzgoje treba uvoditi samo životinje slobodne od T. equigenitalis
kontrola, odnosno čišćenje i dezinfekcija svih prijevoznih sredstava namijenjenih transportu konja
inficirane životinje trebaju biti podvrgnute liječenju te nakon provedenoga terapijskog liječenja bakteriološki testirane na T. equigenitalis tri puta u razmacima od najmanje 7 dana.

Jedna je od metoda sprječavanja i suzbijanja zaraznoga metritisa kobila umjetno osjemenjivanje. Sperma namijenjena umjetnom osjemenjivanju mora biti podrijetlom od pastuha provjereno slobodnih od T. equigenitalis.

Prilikom kliničkih pregleda, osobito ginekoloških, treba upotrebljavati sterilne instrumente te izbjegavati uporabu istih na više životinja bez prethodne dezinfekcije. Provoditi kontrolu čistoće i dezinfekcije fantoma i svih instrumenata koji se rabe u svrhu dobivanja ejakulata pastuha. Učinkovita cjepiva za imunizaciju konja za sada ne postoje (Anonymus, 2012.).
Bolest nema zoonotsku važnost.

Literatura [… prikaži]

1. ACLAND, H. M., R. M. KENNEY (1983): Lesions of Contagious Equine Metritis in Mares. Vet. Pathol. 20, 330-341.
2. ANONYMUS (2008): United States Animal Health Association: “The grey book” foreign animal diseases (FAD), 7th ed. St. Joseph, MO: United States Animal Health Association. 16:225-229.
3. ANONYMUS (2012): OIE Terrestrial Manual (2012): Contagious equine metritis, chapter 2.5.2., 1-5.
4. ANZAI, T., R. WADA, T. OKUDA, T. AOKI (2002): Evaluation of the field application of PCR in the eradication of contagious equine metritis from Japan. J. Vet. Med. Sci. 64, 999-1002.
5. BAVERUD, V., C. NYSTROM, K. E. JOHANSSON (2006): Isolation and indentification of Taylorella asinigenitalis from the genital tract of stallion, first case of a natural infection. Vet. Microbiol. 116, 294-300.
6. BLEUMINK-PLUYM, N. M. C., M. E. B. WERDLER, D. J. HOUWERS, J. M. PARLEVLIET, B. COLENBRANDER, B. A. M. VAN DER ZEIJST (1994): Development and evaluation of PCR test for detection of Taylorella equigenitalis. J. Clin. Microbiol. 32, 893-896.
7. BLOBEL, H. J., J. BRUCKLER, D. KITZROW, K. BLOBEL (1979): Contributione to the knowledge of contagious equine metritis in the Federal Republis of Germany. Comp. Immunol. Microbiol. Infect. Dis. 2: 551-554
8. BRYANS, J. T., J. B. HENDRICKS (1979): Epidemiological observations on contagious equine metritis in Kentucky, 1978. J. Reprod. Fertil. Suppl. 27, 343-349.
9. ENSINK, J. M., B. VAN KLINGERN, D. J. HOUWERS, W. R. KLEIN, A. G. VULTO (1993): In-vitro susceptibility to antimicrobial drugs of bacterial isolates from horses in The Netherlands. Equine Vet. J. 25 (4), 309-313.
10. FRANCO, A., V. DONATI, P. TROIANO, R. LORENZETTI, H. ZINI, G. L. AUTORINO, A. PETRELLA, A. MAGGI, A. BATTISTI (2009): Detection of Taylorella asinigenitalis in donkey jacks in Italy. Vet. Rec. 165, 540-541.
11. HEATH, P., P. TIMONEY (2008): Contagious equine metritis U: O.I.E. Manual for Diagnostic Test and Vaccines for Terrestrial Animals, 6th ed. Office International des Epizooties, Paris, France, 838-844.
12. JANG, S. S., J. M. DONAHUE, A. B. ARATA, J. GORIS, L. M. HANSEN, D. L. EARLEY, P. A. R. VANDAMME, P. J. TIMONEY, D. C. HIRSH (2001): Taylorella asinigenitalis sp. nov., bacterium isolated from the genital tract of male donkeys (Equus asinus). Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 51, 971-976.
13. KATZ, J. B., L. E. EVANS, D. L. HUTTO, L. C. SCHROEDER-TUCKER, A. M. CAREW, J. M. DONAHUE, D. C. HIRSH (2000): Clinical, bacteriologic, and patologic features of infections with atypical Taylorella equigenitalis in mares. J. Am. Vet. Assoc. 216, 1945-1948.
14. KRISTULA, M. (2007): Contagious equine metritis. U: Sellon, D. C., M. T. Long: Equine infectious diseases. Saunders, elsevier (351-353).
15. KRISTULA, M. A., B. I. SMITH (2004): Diagnosis and treatment of four stallions, carriers of the contagious equine metritis organisms: case report. Theriogenology 61, 595-601.
16. MACKINTOSH, M. E. (1990): Contagious equine metritis. U: O.I.E. Manual of Recommended Diagnostic Techniques and Requirements for Biological Product for Lists A and B Diseases, vol. II, Office International Des Epizooties, Paris, pp. 1/5-5/5.
17. MOORE, J. E., T. C. BUCKLEY, B. C. MILLAR, P. GIBSON, G. CANNON, C. EGAN, H. COSGROVE, S. STANBRIDGE, T. ANZAI, M. MATSUDA, P. G. MURPHY (2001): Molecular surveillance of the incidence of Taylorella equigenitalis and Pseudomonas aeruginosa from horses in Ireland by sequence-specific PCR. Equine Vet. J. 41 (9), 878-882.
18. NAKASHIRO, H., M. NARUSE, C. SUGIMOTO, Y. ISAYAMA, C. KUNIYAOU (1981): Isolation of Haemophilus aquigenitalis from an aborted equine fetus. Natl. Inst. Anim. Health 21:184-185.
19. PLATT, H., C. E. D. TAYLOR (1982): Contagious equine metritis U: Easmon, C. S. F., J. Jeljaszewich: Medical Microbiology, vol. 1. Academic Press, London, pp. 49-96.
20. PLATT, H., J. G. ATHERTON, D. J. SIMPSON, C. E. TAYLOR, R. O. ROSENTHAL, D. F. J. BROWN, T. G. WREGHITT (1977): Genital infection in mares. Vet. Rec. 101:20.
21. PLATT, H., J. G. ATHERTON, F. L. M. DAWSON, D. S. DURRANT (1978): Developments in contagious equine metritis. Vet. Rec. 102, 19.
22. POWELL, D. G. (1981): Contagious equine metritis. Adv. Vet. Sci. Comp. Med. 25:161-184.
23. POWELL, D. G., J. S. E. DAVID, C. J. FRANK (1978): Contagious equine metritis: The present situation reviewed and a revised code of practice for its control. Vet. Rec. 103: 399-402
24. RICKETTS, S. W., P. D. ROSSDALE, N. J. WINGFIELDDIGBY, M. M. FALK, R. HOPES, M. D. N. HUNT, C. K. PEACE (1977): Genital infection in mares. Vet. Rec. 101:65.
25. SCHLUTER, H., H. KULLER, U. FREIDREICH, H. SELBITZ, T. MARWITZ, C. BEYER, E. ULLRICH (1991): Epizootiology and treatment of contagious equine metritis (CEM),with particular reference to the treatment of infected stallions. Prakt. Tierartz. 72, 503-511.
26. SIGIMOTO, C., Y. ISAYAMA, M. KASHIWAZAKI (1981): Susceptibility of Haemophilus equigenitalis, the causative agent of contagious equine metritis, to 31 antimicrobial agents. Natl. Inst. Anim. Health Q 21 (4), 159-162.
27. SWERCZEK, T. W. (1978): Contagious equine metritis in USA. Vet. Rec. 102:512-513.
28. SWERCZEK,T. W. (1979): Contagious equine metritis: outbreak of the disease in Kentucky and laboratory methods for diagnosing the disease. J. Reprod. Fertil. 27, 361-365.
29. TIMONEY, P. J. (1996): Contagious equine metritis. Comp. Immunol. Microbiol. Infect. Dis. 19, 199-204.
30. TIMONEY, P. J., A. M. HARRINGTON, J. F. MCARDLE, P. J. O’REILLY (1978): Survival properties of the causal agent of contagious equine metritis 1997. Vet. Rec. 102:152.
31. TIMONEY, P. J., D. G. POWELL (1982): Isolation of the contagious equine metritis organism from colts and fillies in the United Kingdom and Ireland. Vet. Rec. 103, 478-482.
32. TIMONEY, P. J., D. G. POWELL (1988): Contagious equine metritis – epidemiology and control. J. Equine Vet. Sci. 8, 42-46.
33. TIMONEY, P. J., S. J. SHIN, D. H. LEIN, R. H. JACOBSON (1984): Transmissibility of the contagious equine metritis organism for the cat. Comp. Immunol. Microbiol. Infect. Dis. 7:13-140.
34. TIMONEY, P. J., S. J. SHIN, R. H. JACOBSON (1982): Improved selective medium for isolation of the contagious equine metritis organism. Vet. Rec. 111, 107-108.
35. TIMONEY, P. J., S. J. SHIN, R. H. JACOBSON (1985): Variable persistence of the contagious equine metritis organism in the genital tract of CBA/J, CBA/N, LAF1/J, BALB/c and congenitally thymus-deficient (nude) mice. J. Comp. Pathol. 95:137-149.
36. WARD, J., M. HOURIGAN, J. MCGUIRK, A. GOGARTY (1984): Incubation times for primary isolation of contagious equine metritis organism. Vet. Rec. 114, 298.
37. ZDOVC, I., M. OCEPEK, I. GRUNTAR, M. PATE, I. KLOBUCAR, B. KRT (2005): Prevalence of Taylorella equigenitalis infection in stallions in Slovenia: bacteriology compared with PCR examination. Equine Vet. J. 37(3) 217-21.