Nekrotični (nekrotizirajući) pankreatitis, akutna nekroza pankreasa i pankreatična nekroza u mačaka

dr. sc. Ivan-Conrado Šoštarić-Zuckermann, dr. med. vet.

Zavod za veterinarsku patologiju, Veterinarski fakultet u Zagrebu

Prenešeno iz časopisa HRVATSKI VETERINARSKI VJESNIK 22-3/4.[download/preuzmi pdf]

Termini nekrotični (nekrotizirajući) pankreatitis, akutna nekroza pankreasa ili samo pankreatična nekroza podrazumijevaju jedan te isti proces pri kojemu je središnji događaj lokalno odumiranje tkiva gušterače.

Slika 1. Umjereni do blagi ascites (ascitesna tekućina je karakteristično narančastosmeđa i blago zamućena). Na slici su vidljive i nekroze masnoga tkiva (svijetložute boje) te ventralni rub povećane, masno promijenjene jetre (strelica).

Ključan moment u svakoj nekrozi pankreasa jest aktivacija tripsinogena u tripsin unutar samih acinarnih stanica gušterače. Tako aktivirani tripsin tada je sposoban aktivirati čitav niz moćnih enzima (npr. elastaza i fosfolipaza A) koji dovode do samorazgradnje ove žlijezde. Nisu u potpunosti razjašnjene sve okolnosti koje uzrokuju ovakvu patološku aktivaciju tripsina. Ipak, kao čimbenici koji mogu to potaknuti ili potpomognuti navode se obilan obrok s mnogo masnoće, trauma, toksini (organofosforni spojevi), duktalni refluks duodenalnog sadržaja, akutna hiperkalcemija, neki infektivni čimbenici poput virusa zaraznog peritonitisa mačaka ili T. gondii.

Nažalost, ovaj se proces zapravo rijetko ograničava samo na gušteraču.

Slika 2. Multipla žarišta nekroze i saponifikacije masnoga tkiva unutar omentuma (žute boje). Umetnuta slika prikazuje mali segment omentuma na presjeku – uočljiva je površnost ovih promjena (nekroze ne idu u dubinu).

Tako će lokalno oslobođene lipaze dovesti do hidrolize masti unutar peripankreatičnog masnog tkiva. Obično proces hidrolize, tj. razgradnje masti na glicerol i masne kiseline prati i istodobni proces spajanja masnih kiselina s ionima kalcija, magnezija ili natrija u procesu saponifikacije. Ovakva nekroza masnoga tkiva te saponifikacija masti mogu biti vrlo proširene te izražene (pogotovo ako je životinja pretila), kao što je to i bilo u ovom slučaju (vidi slike 1. i 2.).
Zbog enzimskog oštećenja krvnih žila te aktivacije komplementa i otpuštanja upalnih medijatora može doći do daljnjih komplikacija kao što su diseminirana intravaskularna koagulacija, hipotenzija i hipovolemijski šok. Nadalje, otpuštanje aktiviranih enzima, vazoaktivnih peptida te medijatora upale i sitnih embolusa u sistemsku cirkulaciju može uzrokovati multifokalnu hepatocelularnu nekrozu, plućni edem i akutnu intersticijsku pneumoniju, akutno zatajenje bubrega ili pak oštećenje miokarda.

Slika 4. Naglašeno povećana masna jetra.

Ako i ne dođe do spomenutih komplikacija, u jednom načetoj gušterači učestale su opetovane epizode nekroza i upala koje za posljedicu mogu imati fibrozu i atrofiju gušterače.
Takva gušterača tada gubi svoju egzokrinu, ali i endokrinu funkciju, tako da nekroza pankreasa može uzrokovati i diabetes melitus, što za posljedicu može imati i masnu jetru. U prikazanom slučaju mačke na razudbi se također našla masno promijenjena jetra (slike 4. i 6.). No, tu leziju ne dovodimo u vezu s promjenama na gušterači, s obzirom na to da su promjene na gušterači bile akutnog karaktera pri čemu nije bilo znakova dugotrajnog ili opetovanog oštećenja, bilo njezinog egzokrinog bilo endokrinog (Langerhansovi otočići) dijela.

Slika 6. Masno promijenjena jetra. Uočljive prozirne vakuole različitih veličina u skoro svim hepatocitima.

Spomenimo još samo da su nekrotični pankreatitisi do ranih 1990-ih godina u mačaka obično bili slabo primijećeni i opisani (ili zbog slabije proširenosti prikladnih dijagnostičkih metoda ili možda stvarne niže incidencije).
No, danas je vidljivo da su ovakvi problemi s gušteračom u mačaka itekako česti te da mnogo puta prođu neprimijećeno, tj. nedijagnosticirano.