Smještaj i držanje ptica kao životinjskih modela u pokusima

Gordana Gregurić Gračner¹, Željko Pavičić¹, Marija Lipar², Jadranka Bubić Špoljar³, Damjan Gračner⁴, Luka Jurinović⁵
¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za higijenu, ponašanje i dobrobit životinja, Zagreb, Hrvatska
²Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Zagreb, Hrvatska
³Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za biologiju, Hrvatska
⁴Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za unutarnje bolesti, Zagreb, Hrvatska
⁵Hrvatski veterinarski institut, Centar za peradarstvo, Zagreb, Hrvatska

Uz dozvolu prenešeno iz Zbornika radova PERADARSKIH DANA 2015.

Sažetak Uvod Zakonodavni okvir korištenja ptica u pokusima u Republici Hrvatskoj Smještaj i držanje ptica u pokusima Zaključak Literatura Summary

Autor za korespodenciju: doc. dr. sc. Gordana Gregurić Gračner, Zavod za higijenu, ponašanje i dobrobit životinja, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb, Hrvatska; tel. +385 1 2390 293; faks. +385 1 2441 390; e-mail: ggracner@vef.hr

▲

Sažetak

U brojnim se pokusima u svijetu kao životinjski modeli koriste i ptice. Među njima je najbrojnija domaća perad, uključujući manji broj purana i prepelica te golubovi, čvorci, zebovke i vodarice. Ptice se u Republici Hrvatskoj mogu koristiti kao životinjski modeli u istraživanjima, no tek iznimno i uz dozvolu nadležnog tijela, odnosno Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede i to sukladno zakonodavnom okviru. Između ostaloga, on propisuje i određene smjernice za smještaj i držanje ptica u pokusima. U ovome radu predstavljamo općenito najznačajnije od njih, jer tijek i rezultati istraživanja na pticama kao životinjskim modelima umnogome ovise o razini osigurane dobrobiti za životinje, pričem iznimno značenje imaju upravo prikladan smještaj i držanje.

Ključne riječi: životinjski model, znanstveno istraživanje

▲

Uvod

Svake se godine u laboratorijima širom svijeta u različitim istraživanjima kao životinjski modeli koriste milijuni ptica.
Prema Prilogu I. Pravilnika o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (NN RH br. 44/2013.) niti jedna ptica nije navedena među životinjama koje se, da bi se mogle koristiti u pokusima, moraju za pokus uzgojiti. Iako je u posljednjih dvadesetak godina gotovo prepolovljen broj životinja korištenih u istraživanjima, to se, nažalost, ne odnosi i na udio ptica u njemu, koji je sve veći (United Poultry Concerns, 2015.). Na primjer, u razdoblju od 1997. do 2002. godine znatno je porastao broj kokoši korištenih u biomedicinskim istraživanjima, osobito u proizvodnji poliklonskih protutijela nužnih za druga istraživanja (Fulton, 2002.). Još je jedan razlog povećanju broja ptica u ukupnom broju laboratorijskih životinja. Naime, jedno od pravila 3R koja se odnose na korištenje pokusnih životinja (engl. replacement, zamjena; reduce, smanjenje broja; refinement, poboljšanje metoda i procedura) koje su utemeljili Russel i Burch godine 1959. nalaže da se kadgod je moguće životinjski modeli zamijene alternativnima. Međutim, ta zamjena alternativnim modelom ne pretpostavlja uvijek apsolutnu zamjenu, tj. zamjenu životinjskog modela neživotinjskim. Počesto to podrazumijeva zamjenu određene životinje drugom koja je na nižoj evolucijskoj razini pa se, na primjer, sisavac zamjenjuje pticom. Smatra se, naime, da je inteligencija ptica, složenost njihova ponašanja kao i sposobnost da osjećaju fizičku bol manja u odnosu na sisavce (Anonimno, 2001.).

▲

Zakonodavni okvir korištenja ptica u pokusima u Republici Hrvatskoj

Ptice se i u Republici Hrvatskoj mogu koristiti kao životinjski modeli u istraživanjima, no tek iznimno i uz dozvolu nadležnog tijela, odnosno Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo. Pravilnik o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (NN RH br. 55/13.) u Odsjeku B (Odsjek o pojedinačnim životinjskim vrstama) za istraživanja u poljoprivredi predviđa korištenje sljedećih vrsta ptica: domaću kokoš, domaćeg purana, prepelice, patke i guske, golubove i australske zebice. Međutim, u tom slučaju držanje i smještaj navedenih vrsta mora biti u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja (NN RH br. 135/06.), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životinja (NN RH br. 37/13.) te ispunjavati i standarde propisane Pravilnikom o zaštiti životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje (NN RH br. 44/10.), Pravilnikom o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica (NN RH br. 77/10., NN RH br. 99/10. i NN RH br. 51/11.) i Pravilnikom o određivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (NN RH br. 79/08.).

▲

Smještaj i držanje ptica u pokusima

Općenito, objekti za smještaj ptica u pokusima morali bi biti izgrađeni tako da osiguravaju okruženje koje će omogućiti podmirenje fizioloških, kao i etoloških potreba vrste ptica koje se u njima drže. Nužno je pritom spriječiti pristup neovlaštenim osobama i bijeg ptica (NN RH br. 55/13.).

Smještaj, hranjenje i napajanje, režim prozračivanja i osvjetljenja, kao i mogućnost zadovoljenja etoloških potreba u objektima za držanje ptica trebaju odgovarati specifičnim potrebama vrste ptica u pokusu bez obzira na tip istraživanja. Optimalno bi bilo osigurati smještaj što sličniji prirodnom okruženju ptice. Ako životinja ipak stalno ili povremeno boravi u ograničenom prostoru treba joj na temelju postojeće prakse i znanstvenih spoznaja osigurati dovoljno prostora u skladu s njezinim fizičkim, fiziološkim i etološkim potrebama (NN RH br. 44/10.) za rast, postizanje zrelosti i reprodukciju (Anonimno, 2011.). Dobar smještaj omogućava životinji da se osjeća sigurno, da se može kretati i ponašati svojstveno vrsti te da može biti u vizualnom kontaktu s istovrsnim jedinkama (Nicol, 1995.). Tako se, između ostaloga, ne bi smjelo ograničavati kretanje životinja protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu, čime bi se kod životinja mogla uzrokovati bol, patnja, ozljede ili strah (NN RH br. 135/06.). Međutim, u laboratorijskim uvjetima ptice se najčešće smještaju u kaveze u kojima im je, primjerice, onemogućeno širenje krila ili kretanje svojstveno vrsti, a osiromašeni okoliš dodatno ugrožava njihovu dobrobit. Neophodno povremeno uznemiravanje ionako plahih životinja u takvim uvjetima može dovesti i do značajnih ozljeda. Intervencije u primarne smještajne objekte za držanje ptica stoga podrazumijevaju osiguravanje dovoljno velikih kaveza obogaćenih materijalima za pravljenje gnijezda, prečkama koje su prikladne vrsti i kadicama s pijeskom ili vodom za kupanje u prašini ili vodi. Kaveze se može obogatiti i mjestima za skrivanje (za prepelice) ili predmetima kojima ptice mogu manipulirati (vrane, papige) (Anonimno, 2001.). Međutim, treba voditi računa o tome da svaka promjena opreme u tome smislu može u životinja, naročito neofobičnih, uzrokovati stres (Anonimno, 2011.). Navedeni predmeti kojima obogaćujemo okoliš ptice ne smiju biti uneseni na štetu propisane površine poda. Onim pticama koje lete morao bi biti omogućen prostor za let, onima koje trče za trčanje, a vodaricama bazen za plivanje i ronjenje. Iznimno društvene ptice poput vodarica moraju pak biti držane u stabilnim, kompatibilnim skupinama (Anonimno, 2001.). Ako zbog protokola pokusa nije moguće ptice držati u skupinama, tada im se mora omogućiti vizualni kontakt ili je potrebno u kaveze postaviti zrcala.

Prostor za smještaj životinja i oprema s kojom životinje dolaze u doticaj moraju biti izgrađeni i održavani tako da nemaju oštrih rubova ili izbočina na koje bi se životinje mogle ozlijediti (NN RH br. 44/10.). Posebnu pozornost treba posvetiti podovima kaveza. Podovi od žice (bez oštrih krajeva te obloženi plastikom) moraju dobro podupirati noge koje kroz okna ne smiju propadati, a najmanje trećina kaveza treba biti punoga poda (Anonimno, 2001.). Materijali koji se koriste za izgradnju prostora za smještaj životinja, a naročito onoga s kojim životinje mogu doći u doticaj, ne smiju biti štetni za zdravlje životinja i moraju se moći temeljito čistiti i dezinficirati (NN RH br. 44/10.).
Svu automatsku ili mehaničku opremu nužnu za zdravlje i dobrobit životinja moralo bi se kontrolirati barem jedanput na dan i nedostatke odmah ispravljati. Ako to nije moguće treba poduzeti sve mjere kako bi se osiguralo zdravlje i dobrobit životinja (NN RH br. 135/06.).

Ptice nemaju žlijezda znojnica, normalna tjelesna temperatura im je 41°C, a perje pomaže očuvanju tjelesne temperature na nižim vanjskim temperaturama. Previsoka temperatura okoliša uzrokuje im toplinski stres te se ptice nastoje rashladiti dahtanjem i širenjem krila (Vučemilo, 2008.).

Temperaturno područje ograničeno najvišom i najnižom kritičnom temperaturom naziva se termoneutralna zona (Gordon, 2005.). Prilagođavanje dnevnom temperaturnom ritmu unutar te termoneutralne zone u ptica će uzrokovati tek minimalan stres i neznatnu promjenu fizioloških parametara. Za ptice u pokusima preporuča se temperatura okoliša u rasponu od 16 do 27 °C (Anonimno, 2011.).
Međutim, dok kokošima odgovara raspon temperature okoliša od 15 do 25 °C, prepelicama odgovara 20 do 24 °C (Anonimno, 1969.). Pritom treba voditi računa da mlađe dobne kategorije ptica zahtijevaju i višu vrijednost temperature okoliša. Ako je moguće, preporuča se različita temperatura (unutar termoneutralne zone) u različitim dijelovima objekta kako bi ptica sebi izabrala optimalnu (Anonimno, 2001.). Temperatura i relativna vlažnost u nastambi mora biti prilagođena vrsti i dobnoj skupini držanih životinja te svakodnevno mjerena i bilježena (NN RH br. 55/13.). Prostorije trebaju biti izgrađene tako da izolacija, grijanje i prozračivanje nastamba omoguće da strujanje zraka, razina prašine i koncentracija plinova budu unutar granica koje nisu štetne za smještene životinje (NN RH br. 55/13.; NN RH br. 44/10.). Nadzor nad sustavom prozračivanja bit će olakšan ugradnjom sustava za uzbunjivanje u slučaju kvara, koji treba redovito provjeravati (NN RH br. 44/10.). U slučaju kvara umjetnog prozračivanja osiguran pričuvni sustav prozračivanja bio bi jamstvom dovoljne obnove zraka u svrhu očuvanja zdravlja i dobrobiti životinja (NN RH br. 135/06.).

Preporučena vrijednost relativne vlage u zraku za perad je od 50% do 70%, dok bi idealna bila oko 50%. Niska relativna vlaga zraka za perad smještenu na stelji doprinijet će stvaranju veće količine prašine u zraku, dok će previsoka vlaga uzrokovati nastajanje gljivica i plijesni stelje.
Povećana koncentracija prašine u zraku koja na sebe veže patogene mikroorganizme može u peradi uzrokovati različite bolesti dišnog sustava. Također, niska relativna vlaga zraka može uzrokovati sušenje sluznica očiju i gornjih dišnih putova te dovesti do razvoja konjunktivitisa i poremećaja u metabolizmu minerala (Vučemilo, 2008.).

Ako protokol pokusa iznimno ne propisuje drugačije, životinjama mora biti osigurana hrana primjerena njihovoj dobi i vrsti i u količini dostatnoj za održanje dobrog zdravlja i zadovoljenja njihovih nutritivnih potreba. Način napajanja i hranjenja kao i tvari u hrani i vodi ne smiju uzrokovati nepotrebnu patnju ili ozljede. Pritom sve životinje moraju imati pristup hrani u vremenskim razmacima koji su primjereni njihovim fiziološkim potrebama (NN RH br. 44/10.) i tako da se zadovolje njihove etološke potrebe. Tako, na primjer, rastresanje hrane po podu posutom piljevinom ili nasjeckanim papirom te, kako je već napomenuto, hrana poslužena u obliku blokova iz kojih moraju iskljucati zrnje zadovoljit će potrebu ptice za istraživanjem i traženjem hrane.

Također, svim životinjama mora biti osiguran pristup vodi primjerene kvalitete u dovoljnim količinama ili moraju biti u mogućnosti zadovoljiti svoje potrebe za unosom tekućine na drugi način, pričem oprema za hranjenje i napajanje mora biti osmišljena, izrađena i postavljena tako da se na najmanju moguću mjeru smanji onečišćenje hrane i vode i sukob među životinjama (NN RH br. 44/10.).

Životinje držane u objektima ne smiju biti cijelo vrijeme u mraku niti bez primjerenog razdoblja odmora od umjetnog osvjetljenja. Razdoblja svjetlosti i mraka, dakle, moraju biti usklađena s uobičajenim dnevnim ritmom vrste kako im se ne bi ugrožavala dobrobit (Anonimno, 2011.). Ako dostupno prirodno svjetlo nije dostatno za osiguranje fizioloških i etoloških potreba životinja mora se osigurati primjereno umjetno osvjetljenje (NN RH br. 44/10.). Intenzitet umjetnog osvjetljenja treba postupno mijenjati od zore prema sumraku te razmotriti mogućnost korištenja visokofrekventnih fluorescentnih svjetiljaka koje emitiraju svjetlost sličnu dnevnoj (Anonimno, 2001.).

Pažljivo, obzirno postupanje sa životinjama, pričem se nastoji ne stvarati buku, dobra izolacija prostorije te prema potrebi ugradnja materijala koji upija zvuk može puno pripomoći smanjenju razine buke kao izrazito stresogenog čimbenika. Bučnije vrste fizički moraju biti odvojene od tiših.

Prema Pravilniku o zaštiti životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje (NN RH br. 44/10.) i Pravilniku o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (NN RH br. 55/13.) sve životinje trebalo bi nadgledati barem jedanput na dan ili u vremenskim razmacima dostatnim da se na vrijeme uoči bilo kakva patnja životinja, odnosno da se otkriju sve bolesne ili ozlijeđene životinje. Međutim, ptice se u pokusima preporuča nadgledati najmanje dva puta na dan, a ovisno o vrsti i protokolu pokusa i češće. Dobra suradnja voditelja istraživanja, veterinara i tehničara koji životinjama barata te o njima skrbi ključna je u osiguranju zdravlja i dobrobiti ptica u pokusu (Anonimno, 2001.).

Potrebno je omogućiti prostor u kojem se mogu izolirati nove životinje dok se ne odredi njihov zdravstveni status, a mogući rizik za već nastanjene životinje svede na najmanju mjeru (NN RH br. 55/13.).

U slučajevima kada primarni smještajni objekti zadovoljavaju fiziološke i etološke potrebe ptica svaki otklon od ponašanja uobičajenog za vrstu može biti pokazateljem razvoja određenih patoloških procesa i razlogom izdvajanja ptice iz jata. U tom slučaju bolesne ili ozlijeđene životinje moraju se odvojiti u primjereni prostor sa, tamo gdje je to primjenjivo, suhom i udobnom steljom (NN RH br. 44/10.).
Zdravstveni nadzor značajno će olakšati detaljan plan zdravstvenog nadzora koji prije početka pokusa izrađuje veterinar (Anonimno, 2001.).

▲

Zaključak

Nije izgledno da će se u skorijoj budućnosti broj ptica korištenih u pokusima smanjivati, a upravo se ptice koriste kao alternativni modeli u pokusima. Prema pticama koje se koriste u pokusima preostaje tek primjenjivati pravilo poboljšanja uzgoja, smještaja i skrbi kako bi se na taj način osigurala njihova dobrobit nužna za nesmetan tijek pokusa koji će potom polučiti vjerodostojne rezultate, a dobrobit bilo koje životinje, pa tako i ptica, ne može se razmatrati izvan konteksta vrsti prikladnog smještaja i držanja.

Literatura [… prikaži]

▲

HOUSING AND HUSBANDRY OF BIRDS AS ANIMAL MODEL IN EXPERIMENTS

Summary
In numerous experiments worldwide, birds are used as animal models. Among them, there is the largest number of domestic poultry, including a small number of turkeys and quails, then pigeons, starlings, finches and waterfowls. Also, birds could be used in researches in the Republic of Croatia, but only exceptionally and only with permission of the competent authority, i.e. Veterinary and Food Safety Department of the Ministry of Agriculture and in accordance with the legislative framework. Furthermore, they lay down certain guidelines for housing and husbandry of birds in experiments. This paper presents generally the most important ones because the results of the research undertaken on birds as experimental model depend on the level of animal welfare provided, where proper housing and husbandry have a major role.

Key words: animal model, scientific research