Doc. dr. sc. Nika Brkljača – Bottegaro
Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
(nikabottegaro@gmail.com)
Izvor: Zbornik radova 3. savjetovanja za uzgajivače konja u Republici Hrvatskoj (v. www.hpa.hr ↗)
Uvod
Doc. dr. sc. Nika Brkljača Bottegaro, Veterinarski fakultet u Zagrebu
K astracija pastuha je najčešće provođen kirurški zahvat na konjima s ciljem eliminiranja karakterističnog ponašanja pastuha i mogućnosti njegove daljnje reprodukcije.
Kastracijom se uklanjaju testisi koji se kod konja nalaze u skrotumu smještenom u prepubičnoj regiji. Testisi proizvode spermu i androgene hormone, odnosno testosteron koji je odgovoran za karakteristično ponašanje pastuha. Skrotum štiti testise i osigurava temperaturu koja je nekoliko stupnjeva niža od temperature ostatka tijela što omogućava optimalan razvoj sperme. Konji se mogu kastrirati u bilo kojoj dobi, no najčešće se kastriraju između 1 i 2 godine starosti, odnosno u trenutku kada njihovo ponašanje počinje smetati vlasniku. U ponekim slučajevima kastracija se odgađa do daljnjeg razvoja pastuha, odnosno do trenutka odluke da li ili ne pastuh sudjeluje u uzgoju što najčešće odgovara starosti od 3-4 godine. Dob kastracije može utjecati na rast, odnosno smatra se da pastusi kastrirani prije početka puberteta dosežu veći rast u visinu obzirom da kastracija odgađa zatvaranje linija rasta u dugim cjevastim kostima. Vrijeme početka puberteta značajno varira između različitih pasmina konja, no prosječno počinje oko 16. mjeseca starosti. Pastusi počinju producirati spermu s oko 12 do 14 mjeseci starosti, no većina nije reproduktivno sposobna prije starosti od oko 15 mjeseci. Obzirom da mlađi pastusi ne samo da značajno lakše podnose kastraciju, već je i učestalost komplikacija kastracija kod njih manja, svakako se preporuča ranija kastracija. Ipak, prije odluke o kastraciji neophodno je obaviti veterinarski pregled kojim se ustanovljava razvijenost skrotuma i prisustvo i položaj testisa u njemu što su neophodni preduvjeti za pravilan izbor metode kastracije.
Tehnike kastracije
Kastracija u stojećem stavu podrazumijeva duboku sedaciju konja uz primjenu lokalne anestezije. Ova tehnika zahtijeva najmanje prisutnog osoblja i njome se izbjegava rizik opće anestezije. Ipak, kastracija u stojećem stavu ima i svoje nedostatke: vrlo je teško izvediva kod izrazito nekooperativnih konja jer ugrožava operatera, kao i kod ponija te konja sa slabo razvijenim skrotumom. Osim toga, kastracija u stojećem stavu podrazumijeva uporabu otvorene metode kastracije, odnosno presijecanja opne koja komunicira sa trbušnom stjenkom čime se uvelike povećava rizik postkastraciskih komplikacija.
Slika 1. Postavljanje ligature kod kastracije u općoj inhalacijskoj anesteziji.
Slika 2. Šivanje kastracijske rane kod kastracije u općoj inhalacijskoj anesteziji.
Kastracijske rane se u pravilu ne šivaju, već se ostavljaju otvorene i često proširuju, s ciljem omogućavanja cijeđenja sekreta koji neminovno nastaje u rani. Ukoliko se kastracija obavlja u operacijskoj dvorani pod strogim aseptičnim uvjetima, moguće je kastracijske rane sašiti i time značajno skratiti postoperacijski oporavak konja.
Prilikom kastracije konja, neizmjerno je važno provjeriti status imunizacije protiv tetanusa jer su kastracijske rane mogući ulaz infekcije kod neimuniziranih životinja. Unutar prvih 24 sata preporuča se mirovanje konja kako se ne bi pojačalo krvarenje iz presječenih krvnih žila, nakon čega se preporuča šetnja konja na ruku u cilju sprečavanja i smanjenja postopercijskog edema (otečenja) rana. Kastracijske rane zarastaju unutar 3 tjedna od zahvata. Antibiotska profilaksa se najčešće primjenjuje u perioperativnom periodu, posebice ukoliko uvjeti izvođenja zahvata i držanja konja nisu idealni. Svakako bi kastracije trebalo obavljati u proljeće i u jesen, odnosno u doba kada nije pretjerano vruće niti pretjerano hladno, uz minimalnu populaciju insekata. Neposredno nakon kastracije, važno je konja držati odvojenog od kobile, posebice unutar prvih 2 dana koliko se smatra da ejakulat kastriranog pastuha još može sadržavati aktivne spermije.
Kastracija, kao svaki kirurški zahvat, može imati različite komplikacije koje se ipak vrlo često mogu izbjeći adekvatnim izborom kastracijske tehnike. Prema jednom recentnom istraživanju komplikacije se kod kastracije u stojećem stavu događaju u 22% slučaja, dok su one kod konja kastrirane u operacijskim salama u inhalacijskoj anesteziji do 6%. Najčešća komplikacija kastracije je krvarenje, no moram uzeti u obzir da je krvarenje opasno jedino ukoliko se ono ne smanjuje niti nakon 15 do 30 minuta mirovanja konja. Evisceracija, ispadanje organa trbušne šupljine kroz kastracijsku ranu, je svakako najopasnija i potencijalno fatalna komplikacija koja je značajno češća kod starijih pastuha te se njih svakako preporuča kastrirati u operacijskoj sali čime se učestalost ove komplikacije drastično smanjuje. Edem, oteklina okoline rane nakon kastracije, se javlja u određenoj mjeri nakon svake kastracije, no pojava pojačanog edema u nekim slučajevima zahtijeva veterinarsku skrb. Infekcije ostatka sjemenog užeta, upala potrbušnice te oštećenje penisa također spadaju u postkastracijske komplikacije.
Nedostatak jednog testisa (monorhizam) je iznimno rijetka pojava kod konja i najčešće je posljedica degeneracije testisa uzrokovane vaskularnim inzultom nespuštenog testisa za vrijeme gestacije ili abdominalnog testisa nakon rođenja. Monorhizam se može dijagnosticirati aplikacijom hormona hCG-a nakon uklanjanja spuštenog testisa.
Kriptorhizam je anomalija pozicije testisa te je ono najčešći razvojni ne letalni defekt konja. Neprirodan položaj testisa nastaje ukoliko se jedan ili oba testisa ne spuste iz fetalne pozicije visoko u trbušnoj šupljini preko ingvinalnog kanala u skrotum.
Prema položaju testisa, kriptorhide dijelimo na abdominalne kriptorhide kod kojih se testis nalazi u trbušnoj šupljini, te na ingvinalne kriptorhide kod kojih se testis nalazi u ingvinalnom kanalu, odnosno van trbušne šupljine, no i dalje izvan skrotuma. Važno je naglasiti da je funkcija kriptorhidnog testisa kompromitirana, odnosno takav testis ne proizvodi spermu, no ukoliko je riječ o unilateralnom (jednostranom) kriptorhidu može doći do smanjene proizvodnje sperme. Leydigove stanice u testisu, koje su odgovorne za proizvodnju androgenih hormona, su aktivne i kod kriptorhidnog testisa što utječe na prisustvo tipičnog ponašanja konja uzrokovanog testosteronom. U trbušnoj šupljini, kao i u ingvinalnom kanalu, je temperatura tijela više nego u skrotumu što utječe na degeneraciju dijelova i stvaranje mekanog tkiva testisa. Obzirom da je pojava kriptorhizma nažalost nasljedna, mnogi uzgoji ne dozvoljavaju licenciranje takvih pastuha. Opisana je povezanost kriptorhidnih testisa sa razvojem neoplazija, najčešće teratoma.
Slika 3. Položaj lijevog abdominalnog kriptorhidnog testisa.
Pastuhe kriptorhide se svakako preporučuje kastrirati ne samo iz razloga njihove limitirane reproduktivne sposobnosti i mogućnosti prenošenja ove anomalije na potomstvo, već i zbog mogućnosti tumorozne proliferacije zaostalog testisa. Kriptorhide se kastrira u ležećem položaju, odnosno u općoj anesteziji. Posebice kod abdominalnih kriptorhida, takav je zahvat preporučljivo obavljati u specijaliziranim klinikama, u općoj inhalacijskoj anesteziji.
Kastracijom konja, koji nije namijenjen rasplodu, uvelike poboljšavamo njegovu kvalitetu života. Postoje različite metode i tehnike kastracije čiji izbor ovisi o čitavom nizu faktora. Kastrirati je najbolje mlađe pastuhe kako bi se mogućnost nastanka postoperacijskih komplikacija svela na minimum. Nadalje, kriptorhidne pastuhe je iznimno važno kastrirati, ne samo zbog sprječavanja prenošenja anomalije na potomstvo već i zbog mogućeg nastanka tumorske proliferacije kriptorhidnog testisa.
Literatura
1. Auer JA, Stick JA (2012) Equine surgery. Fourth edition. Elsevier Saunders.
2. Cox JE, Edwards GB, Neal PA (1979): An analysis of 500 cases of equine cryptorchdism. Equine Vet J 11:113.
3. Hayes HM (1986): Epidemiological features of 50009 cases of equine cryptorchdism. Equine Vet J 18:467.
4. Pasolini MP, Della Valle G, Pagano TB, Federica M, Paciello OI, Fatone G, Greco M. (2015): Mature teratoma arising from an undescended testis in a horse: comparison between ultrasonographic and morphological features. Folia Morphol (Warsz). Oct 9. doi: 10.5603/FM.a2015.0088.
5. Stickle RL, Fessler JF (1978): Retrospective study of 350 cases of equine cryptorchdism. J Am Vet Med Assoc 172:343
