Dijagnostika i praćenje West Nile virusnih infekcija u kontekstu ‘Jednog zdravlja’

Veterinarski fakultet u godini obilježavanja stogodišnjice, domaćin simpozija organiziranog uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije

Vrlo bogat cjelodnevni program kojega je u ime Veterinarskog fakulteta kao domaćina i jednog od organizatora vodio prof. dr. sc. Ljubo Barbić ispratilo je tijekom simpozijskog radnog dana oko 130 inženjera biologije, inženjera molekularne biologije, liječnika transfuziologa, epidemiologa, infektologa, mikrobiologa, veterinara i inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike.

U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za dijagnostiku i praćenje virusnih zoonoza, Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskog veterinarskog instituta, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskog mikrobiološkog društva, a u sklopu projekta CRONEUROARBO Hrvatske zaklade za znanost kojega vodi doc. dr. sc. Tatjana Vilibić Čavlek i koji nastavlja uspješnu međuinstitucionalnu suradnju i u Hrvatskoj, održan je na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu simpozij s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom “Dijagnostika i praćenje West Nile virusnih infekcija u kontekstu ‘Jednog zdravlja’“.Značaj interdisciplinarne međustrukovne i međunarodne suradnje nesporna je i u krovnoj Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uz čiju potporu je održan i ovaj simpozij, a istaknuli su ga i svi uvodni govornici simpozija.

dr. sc. Ivana Pavić Šimetin, dr. med., zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

“Ovo je područje gdje je međunarodna suradnja, a pogotovo suradnja u regiji izrazito važna, a izrazito je važna i suradnja zdravstvenog sektora sa veterinarskim, pa mislim da i termin ‘Jedno zdravlje’ najbolje pokazuje koliko ne možemo jedni bez drugih i koliko na ovom području samo humana medicina bez veterinarske i obratno ne bi mogla puno napraviti.

dr. sc. Blaženka Hunjak, prim. dr. med., voditeljica Službe za mikrobiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo

“Nastavljamo jednu prekrasnu suradnju koja je krenula davnih dana. Suradnja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu datira nekoliko desetljeća, međutim vrlo se intenzivirala posljednjih pet godina. Primjer je to izvanredne suradnje, primjer koliko jedni bez drugih ne možemo. One health ili ‘Jedno zdravlje’ termin je kojeg su u Americi prepoznali dosta davno, a mi smo odavno shvatili da se humana i veterinarska medicina, pa i ekologija i okolišna mikrobiologija jednostavno preklapaju. Da bismo ostvarili tu našu interdisciplinarnu suradnju moramo izmjenjivati iskustva i upravo organizirati ovakve susrete.

prof. dr. sc. Jasmina Vraneš, prim. dr. med., pročelnica katedre za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

“Katedra ima jako veliku tradiciju na području istraživanja arbovirusnih infekcija još negdje od pedesetih godina kada je naša profesorica Jelka Vesenjak Hirjan također shvatila da se bez multidisciplinarnosti ne može doći niti do rezultata koji bi bili u medicini valjani, a kamoli šire jer ovo je globalni problem. Mi danas znamo da su arbovirusne infekcije emergentne i reemergentne infekcije proširene zbog globalizacije, deforestacije, domestifikacije, svijet se mijenja, mijenjaju se vektori, mijenjaju se virusi. Upravo je opisan novi arbovirus u Kini kojeg se još treba istražiti, znači imamo potpuno nove viruse, imamo i stare koji su nam važni i West Nile je jedan primjer vrlo uspješnog arbovirusa koji je proširen na obje hemisfere. Bez multidisciplinarnog pristupa nećemo doći do dobrih rezultata i to je upravo velika vrijednost ovakvih simpozija kojeg je inicijator član naše katedre docentica Vilibić Čavlek,a okuplja stručnjake različitih područja i vjerujem da će ovakvi i slični sastanci uroditi još boljom suradnjom i u regiji i šire i doprinijeti rasvjetljavajnju ovog velikog problema današnjice u eri globalizacije.

prof. dr. sc. Ljubo Barbić, domaćin simpozija i prodekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

“Suradnja traje oduvijek. Još je dr. Andrija Štampar inicirao osnivanje laboratorija za leptospirozu na našem Veterinarskom fakultetu koji postoji i radi dan danas. Profesor Brudnjak je osnivač našeg virusološkog laboratorija, koji je poslije išao na Medicinski fakultet, tako da je ta poveznica zaista više desetljeća traje, a naša jedina dužnost je da ju nastavimo i predamo mlađima da nastave raditi isto tako, za što smo sigurno motivirani uspješnom zajedničkom suradnjom, ali i prisiljeni ovim promjenama koje je profesorica Vraneš spominjala. Zahvaljujem Vam svima jer samo multidisiplinarna i međunarodna suradnja primarno regionalna i jest bit provedbe sustava ‘Jednog zdravlja’.

Radni dio programa je započeo predavanjem Nataše Knap Gašper sa Instituta za mikrobiologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani, odnosno referentnog centra Svjetske zdravstvene organizacije za arboviruse i virusne hemoragijske groznice koja je održala predavanje o infekcijama virusom Zapadnog Nila u Sloveniji.

Zaključci

prof. dr. sc. Ljubo Barbić

Prof. dr. sc. Ljubo Barbić

Nakon održanih izlaganja u posljednjem dijelu simpozija, sudionici su proveli iscrpnu raspravu o različitim aspektima bolesti Zapadnog Nila i razmijenili vlastita iskustva iz prethodnih sezona prijenosa. Temeljem rasprave usvojeni su i zajednički zaključci.

Prije svega zaključeno je da se bolest Zapadnog Nila već godinama kontinuirano pojavljuje u državama ovog dijela Europe te da je treba smatrati udomaćenom, a njeno pojavljivanje će se zasigurno i nastaviti. Navedeno obvezuje na uvođenje i kontinuirano provođenje sustava nadzora koji treba uskladiti s epidemiološkom situacijom pojedinog područja.

Ovakvo usklađivanje i smjernice moraju određivati stručnjaci iz različitih disciplina s obzirom da bi programima nadzora morali biti obuhvaćeni vektori (različite vrste komaraca), sentinel životinje (primarno konji i perad, ali ovisno o epidemiološkoj situaciji i neke druge vrste) te ljudi.
Iako svaka država ima neke svoje specifičnosti u pojavljivanju i nadzoru bolesti, neophodno bi bilo značajno poboljšati međudržavnu suradnju jer se bolest Zapadnog Nila pojavljuje na cijelom prostoru s istim temeljnim značajkama. U svrhu značajnijeg doprinosa javnom zdravstvu nužno je uspostaviti sustav brze razmjene informacija i ranog upozorenja na nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi usmjerenim protuepidemijskim mjerama zaštitili zdravlje i živote životnja te prije svega ljudi.
Kroz raspravu o kliničkim i dijagnostičkim aspektima bolesti Zapadnog Nila donesen je zaključak da je zbog pojave oboljenja u ljudi koji ne pripadaju rizičnoj dobnoj skupini kao i oboljenja s odstupanjima od uobičajene kliničke slike neophodno podići svijest liječnika o pojavi ove bolesti i u atipičnim slučajevima kliničkog očitovanja.

Također prema iskustvima sudionika simpozija odgovornih za dijagnostiku bolesti u Hrvatskoj i zemljama u okruženju, donesen je zajednički zaključak da je najpogodniji dijagnostički materijal za objektivnu dijagnostiku i dokaz uzročnika urin te se infektolozima svakako preporučuje njegovo slanje na pretrage. Ovaj zaključak i preporuka o dostavljanju urina u svrhu dijagnostike bolesti Zapadnog Nila posebno je značajna jer se urin ne dostavlja po uobičajenom protokolu čime se kompromitira mogućnost optimalne dijagnostike.

Posebno je istaknut i značaj kontrole krvi i krvnih pripravaka na uzročnika bolesti Zapadnog Nila kako ne bi primjenom istih izazvali infekciju i oboljenje imunokompromitiranih pacijenata poput primjerice onih kojima je načinjena transplatacija organa.

Bolest Zapadnog Nila je samo jedna od emergentnih virusnih zaraznih bolesti prenošenih vektorima koje se pojavljuju i udomaćuju na novim područjima posljednjih desetljeća. Zbog toga je nužno uz sve navedene korake uspostaviti i dodatno unaprijediti suradnju stručnjaka iz zemalja u okruženju na otkrivanju i praćenju i drugih emergentnih uzročnika zaraznih bolesti u čemu od velike pomoći mogu biti i moderne dijagnostičke metode poput sekvenciranja nove generacije (NGS).
Na samom kraju usvojen je i zaključak da je nužno organizirati ovakve znanstveno-stručne skupove uz sudjelovanje stručnjaka iz regije najmanje jednom godišnje, po mogućnosti prije sezone prijenosa, kako bi razmjenom iskustava i prilagodbom programa nadzora zajednički pridonijeli zaštiti zdravlja životinja te prije svega ljudi od ove opasne zoonoze.