West Nile virus u ptica u Hrvatskoj

Vladimir Savić¹, Tatjana Vilibić Čavlek^2,3, Ljubo Barbić⁴, Mirta Balenović¹, Sandra Vrtarić¹
¹ Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska, ² Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska, ³ Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ⁴ Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
e-mail: v_savic@veinst.hr

Izlaganje sa Simpozija

Dijagnostika i praćenje West Nile virusnih infekcija u kontekstu “Jednog zdravlja”

Izvor: Program i zbornik sažetaka simpozija s međunarodnim sudjelovanjem: Dijagnostika i praćenje West Nile virusnih infekcija u kontekstu “Jednog zdravlja”

U proteklom desetljeću je u Hrvatskoj u više navrata serološki dokazana infekcija West Nile virusom (WNV) u ljudi, konja i domaće peradi. Virusna RNA je detektirana u više humanih slučajeva na području Hrvatske tijekom 2017. i 2018. godine.
Iako su divlje ptice prirodni rezervoari ovog virusa, infekcija je prvi put dokazana u rujnu 2018. godine u dva oboljela jastreba u Međimurju i u uginulom kosu iz okolice Splita. Jastrebovi su pokazivali izrazite neurološke simptome, a potom su i uginuli. Virus Zapadnog Nila je, osim u serumu, dokazan i u mozgovima uginulih jastrebova, a potvrđena je i serokonverzija.
Preliminarna analiza virusne RNA detektirane u jastrebovima i u kosu je pokazala da se u oba slučaja radi o WNV genske linije 2, u velikoj mjeri sličnima virusima iz humanih uzoraka u Hrvatskoj iz 2017. i 2018. godine. Infekcija je ponovno dokazana dva mjeseca kasnije u istom mjestu u Međimurju, ovaj put serološki u škanjcu, no virusna RNA nije dokazana.
U jastrebova je zahvaljujući velikoj količini virusa i svježim uzorcima bilo moguće sekvencirati približno cijeli genom WNV. Dobivena nukleotidna sekvenca je u usporedbi s dostupnim sekvencama najsličnija WNV dokazanom u velikoj sovi u Njemačkoj u kolovozu 2018. godine (99,80%), potom ovim virusima dokazanim iste godine u kosovima na dvije lokacije također u Njemačkoj (99,79%). Velika sličnost je nađena i s WNV iz komarca u Češkoj iz 2013. godine (99,74%) i dobrovoljnog davatelja krvi u Austriji iz 2014. godine (99,64%) te jastreba u Slovačkoj iz 2013. godine (99,63%). Unatoč velikoj sličnosti, u WNV iz jastrebova iz Međimurja je nađena delecija od 8 nukleotida u 3′ nekodirajućoj regiji genoma koja nije nađena niti u jednoj od dostupnih sekvenci WNV-a. Ova delecija ne bi trebala imati utjecaj na antigenost, patogenezu i epidemiologiju detektiranog virusa, ali može uzrokovati lažno negativne rezultate molekularne dijagnostike ukoliko se 3′ nekodirajuća regija WNV koristi kao ciljna regija za RT-PCR.
WNV se u inficiranim pticama mogu naći u izrazito visokoj koncentraciji, što omogućava njihovu detaljniju tipizaciju i bolji uvid u molekularnu epidemiologiju pa samim tim i moguće mutacije koje mogu rezultirati lažno negativnim rezultatima. Ovo dodatno ukazuje na nužnost monitoringa WNV-a u divljim pticama što podrazumijeva i senzibiliziranje relevantne javnosti o značaju takvog monitoringa kako bi se mogli prikupiti odgovarajući uzorci za laboratorijsko pretraživanje.