prof. dr. sc. Šeol Branka, Lela Kerdić, dr. med. vet.
SAŽETAK
Među bakterijskim bolestima što ih u svinja uzrokuju vrste iz roda Streptococcus, posljednjih se godina sve veća pozornost posvećuje infekcijama uzrokovanim bakterijom Streptococcus suis. Bakterijska vrsta S. suis izdvojena je iz bolesnih svinja još početkom 20. stoljeća, no njena važnost u svinjogojskoj industriji prepoznata je tek u posljednjih dvadesetak godina. Bakterija S. suis prisutna je u skoro svim zemljama u kojima postoji razvijeno svinjogojstvo. Do danas je otkriveno i opisano 35 kapsularnih tipova ove bakterijske vrste, no kapsularni tip 2 smatra se najučestalijim uzročnikom infekcija.
Ova patogena bakterija u životinja, prvenstveno svinja, uzrokuje različita patološka stanja: meningitis, poliartritis, perikarditis, poliserozitis, septikemiju, pneumoniju, a izdvojena je i u slučajevima endokarditisa, rinitisa, bronhopneumonije, pobačaja kao i u životinja koje su naglo uginule bez klinički vidljivih znakova bolesti. Na infekciju bakterijom S. suis najprijemljivija su prasad, a učestalost infekcija i mortalitet značajno ovise i o kapsularnom tipu uzročnika. Ova bakterija često je i fiziološki prisutna na sluznicama gornjih dišnih prohoda, a osobito je važan podatak o učestalom nalazu na tonzilama velikog broja klinički zdravih svinja. Premda je bakterija S. suis najprilagođenija domaćoj svinji, povremeno se može izdvojiti iz divljih svinja, konja, pasa, mačaka i ptica, ali i čovjeka. Najveća opasnost od infekcije prijeti ljudima koji su u neposrednom dodiru sa svinjama, sirovim svinjskim mesom ili proizvodima podrijetlom od bolesnih svinja. Najugroženije skupine ljudi su veterinari, mesari, radnici na svinjogojskim farmama i u klaonicama. Povećani rizik za infekciju prisutan je kod imunosuprimiranih osoba i osoba kojima je odstranjena slezena. Bolest se u ljudi uglavnom očituje znatno povišenom tjelesnom temperaturom, i znakovima koji upućuju na meningitis (glavobolja, povraćanje, ukočeni vrat, smanjena svijest, fotofobija). Artritis i pneumonija također su moguće komplikacije, a gubitak sluha obično je trajna posljedica bolesti. Najznačajniju komplikaciju bolesti u čovjeka predstavlja sindrom toksičnog šoka, koji za posljedicu ima trajno oštećenje većine vitalnih organa, te smrt.
UVOD
Bakterijska vrsta Streptococcus obitava uglavnom na sluznicama, kao komenzal ili je pak uzročnik različitih patoloških stanja većine sisavaca, pa tako i svinja. Novorođena prasad slobodna je od ove bakterije, no naseljavanje i mogućnost zaražavanja počinje neposredno nakon rođenja. Između bakterijskih bolesti što ih u svinja uzrokuju vrste roda Streptococcus u posljednje vrijeme sve se veća pozornost pridaje infekcijama uzrokovanim bakterijom Streptococcus suis (S. suis). Bakterijska vrsta S. suis sve se učestalije izdvaja iz različitih patoloških stanja u svinja kao samostalnog uzročnika bolesti, ili kao jednog od sudionika složene mikrobne etiologije, uzrokujući time znatne gospodarske štete u svinjogojskoj industriji. Vrsta S. suis značajna je i u zdravlju ljudi, obzirom da je riječ o vrsti koja je izrazito patogena i za čovjeka. Osim u svinja, bakterijska vrsta S. suis dokazana je u goveda, malih preživača, konja, pasa, mačaka, ptica, uključujući i ljude.
Antigenske osobine bakterijske vrste S. suis
Prilikom identifikacije i razvrstavanja streptokoka u skupine, kod ovih bakterija najvažniji čimbenik je termostabilni polisaharidni antigen stanične stijenke, takozvana C-tvar. Do danas je otkriveno i opisano 35 kapsularnih tipova.
Epizootiologija i patogeneza infekcije uzrokovane vrstom S. suis
Od bakterijskih bolesti što ih u svinja uzrokuju bakterije roda Streptococcus, posljednjih godina sve se veća pozornost posvećuje infekcijama uzrokovanim bakterijom S. suis. Infekcije kapsularnim tipovima 1 i/ili 2, kao najčešće izdvajanim serotipovima ove bakterijske vrste, zabilježene su posljednjih dvadesetak godina širom svijeta, i danas predstavljaju vrlo velik problem u svinjogojskoj industriji, posebice u zemljama u kojima je svinjogojstvo jedna od važnijih gospodarskih grana. Bakterijska vrsta S. suis gotovo je uvijek prisutna tamo gdje se uzgajaju domaće svinje. Iako je nepobitno da je ova bakterija najvažnija kao uzročnik infekcija u svinja, kako domaćih, tako i divljih, sporadične infekcije vrstom S. suis utvrđene su i u preživača, konja, te nekih drugih vrsta sisavaca. U goveda je bakterija S. suis vrlo čest uzročnik gnojnih procesa na koži vimena.
Od iznimne je važnosti i zoonotski značaj ove bakterijske vrste. Infekcije koje u ljudi uzrokuje bakterija S. suis očituju se vrlo teškim kliničkim manifestacijama koje nerijetko imaju smrtni ishod. Riziku od infekcije vrstom S. suis osobito su izložene osobe koje profesionalno dolaze u dodir sa svinjama i/ili njihovim proizvodima. Osim u bolesnih svinja, ova se bakterija često može ustanoviti i u tonzilama zdravih životinja, i upravo one imaju veliko značenje u širenju bolesti unutar nekog uzgoja ali i izvan njega. Bakterija S. suis u životinja, prvenstveno svinja, uzrokuje različita patološka stanja: poliartritis, meningitis, perikarditis, poliserozitis, septikemiju, pneumoniju, te iznenadnu smrt, a izdvojena je i u svinja koje su bolovola sa znacima endokarditisa, rinitisa, bronhopneumonije te pobačaja.
Budući da se kod nekih životinja nakon infekcije ovom bakterijom bolest ne očituje jasnim kliničkim znakovima, nego je tijek bolesti supklinički, takve svinje su u stvari kliconoše, a posljedica njihovog uvođenja u nezaraženo stado najčešće dovodi do klinički vidljive infekcije tada neinficiranih svinja. Unutar čopora bolest je širi najčešće izravnim doticajem tzv. kontaktom “nos na nos”, a također se prenosi i zrakom-udisanjem aerosola. U čoporima u kojima je prasad u dobi od četiri do deset tjedana, postotak kliconoša može dosegnuti čak do 80% a u starije prasadi, broj kliconoša obično je manji, pa tako, primjerice, kod svinja u dobi između 4 i 6 mjeseci, učestalost kliconoštva iznosi 32-59%. Prasad se, osim vertikalnim prijenosom, bakterijom S. suis najvjerojatnije zaražava bliskim doticajem s krmačom, tjelesnim sekretima i ekskretima, međusobnim dodirom praščića iz različitih legala nakon odbića. Osim spomenutoga, izvor zaraze za prijemljive životinje (ipak su to najčešće svinje) je i okoliš u kojem se nalaze (zidovi obora, tlo i sl.).
Infekciju vrstom S. suis u svinja, možemo smatrati djelomice uvjetovanom poglavito što nepovoljni uvjeti što vladaju u životinjskim nastambama, što za posljedicu ima promjene u imunološkom statusu životinja. Također je uočena sezonost bolesti, točnije, bolest je učestalija u jesensko-zimskom periodu. Bakterija S. suis, osim u životinjama, nalazi se i u okolišu. U izmetu može preživjeti i više od stotinu dana pri temperaturi od 0° C, no pri temperaturama između 20° C i 25° C u istoj sredini ostaje na životu nešto dulje od tjedan dana; u prašini preživi gotovo mjesec dana, a pri sobnoj temperaturi ne održi se ni 24 sata.
Patogeneza
Smatra se da uzročnik u organizam dospijeva kroz sluznicu nosa i ždrijela, oštećenja na koži glave i nogu, a u novorođenih životinja i kroz pupak. Bakterija brzo dospijeva u krv te nastaje septikemija, koja u većini slučajeva nema jasno kliničko očitovanje, a može potrajati i do nekoliko dana. Mehanizmi kojima se bakterija služi da bi se raširila po organizmu inficirane životinje još uvijek nisu dovoljno poznati. U novorođene prasadi i one u dobi do tjedan dana, septikemija najčešće nastupa bez jasnih kliničkih znakova, sa smrtnim ishodom već nekoliko sati nakon infekcije. U klinički bolesnih životinja, kod kojih su infekcijom zahvaćene moždane ovojnice, očituju se poremetnje funkcioniranja središnjeg živčanog sustava. U starije prasadi, bolest se očituje uglavnom lokalnim promjenama: artritis, poliartritis, endokarditis, gnojni meningitis, gnojna upala pupka, a u parenhimu jetre, bubrega, slezene i pluća nerijetko se razviju apscesi.
Klinička slika i patološko-anatomski nalaz bolesti uzrokovane vrstom S. suis
U perakutnim slučajevima prasad ugiba bez vidljivih znakova bolesti. Takva, iznenadna smrt, najčešća je u tek rođene prasadi i one u dobi do tjedan dana, a posljedica je endokarditisa i/ili miokarditisa. U krmača se bolest očituju poremetnjama u genitalnom sustavu i pobačajima, a moguća je i bronhopneumonija. U životinja u kojih se bolest klinički očituje obično je prvi znak bolesti porast rektalne temperature na 41° C do 42,5° C, a ponekad i više. Osim vrućice, na koži se očituje crvenilo, apetit je smanjen, a životinje su izrazito potištene. Bolesna prasad zauzima neprirodan stav, što upućuje na to da su infekcijom zahvaćene moždane ovojnice i da postoje oštećenja središnjeg živčanog sustava. U vrlo ranim stadijima meningitisa, prasad leži na trbuhu ili boku, nakostriješene dlake i drhti. Nekoliko sati nakon pojave prvih znakova bolesti, oni postaju izraženiji; bolesne životinje više ne mogu samostalno stajati na nogama, nego leže postrance i “veslaju” nogama. Uz opću nekoordiranost pokreta tijela, uočljivi su opistotonus, konvulzije i nistagmus. Pri pojavi takvih simptoma ishod bolesti obično je nepovoljan, a bolesne životinje najčešće ugibaju unutar nekoliko sati. Subakutni tijek bolesti češći je u starije prasadi a može proći neopaženo; uglavnom je riječ o lokaliziranim patološkim procesima. Artritis i/ili poliartritis, kao blaži oblici bolesti, očituju se oteklim i bolnim zglobovima. Takva se prasad vrlo teško kreće i šepa.
Patološko-anatomske promjene na lešinama prasadi uginule zbog infekcije bakterijom S. suis mogu biti različite po opsegu i proširenosti. Ponekad mogu biti tek neznatne ili u cijelost nedostaju, što se odnosi i na one životinje koje su bolovale sa znakovima meningitisa i/ili artritisa. Kod prasadi uginule bez kliničkih znakova bolesti, mogu se uočiti nekroze i žarišni miokarditis te valvularni endokarditis. Tipičan patološko-anatomski nalaz obično obuhvaća crvenilo kože, povećanje i izrazitu punokrvnost limfnih čvorova i parenhimskih organa te fibrinozni poliserozitis. Cjelovit nalaz upotpunjuju punokrvnost i upala moždanih ovojnica, te zamućenje i povećanje količine cerebrospinalne tekućine. Osim navedenog, može se ustanoviti likvefacijska nekroza živčanog tkiva leđne moždine, malog mozga i moždanog debla. U starije prasadi septikemija se uglavnom očituje lokaliziranim promjenama na različitim organima; najčešće apscesima u parenhimu jetara, bubrega, slezene i pluća.
Kod životinja sa kliničkim simptomima artritisa i/ili poliartritisa u patološki promijenjenim zglobovima moguće je zapaziti crvenilo i zadebljanje sinovijalnih ovojnica, te povećanje količine sinovijske tekućine, koja može biti bistra, zamućena ili gnojna. Zglobne površine obično ostanu nepromijenjene. U prasadi koja je bolovala sa znacima bronhopneumonije, razudbom se ustanovi lobularna konsolidacija plućnog parenhima, interlobularni emfizem i fibrinozno-gnojni pleuritis.
Dijagnostika bolesti uzrokovanih vrstom S. suis
Jedini do sada poznati učinkoviti način iskorjenjivanja ove bolesti iz uzgoja su mjere depopulacije (takozvana “stamping out” metoda), te odabir i naseljavanje životinja slobodnih od uzročnika u očišćene i propisano dezinficirane staje.
→ Infekcije ljudi bakterijskom vrstom Streptococcus suis →
