COVID-19 na području Hrvatske

Tatjana Vilibić-Čavlek^1,2, Vladimir Stevanović³, Irena Tabain¹, Ljiljana Antolašić¹, Ljiljana Milašinčić¹, Željka Hruškar¹, Ljubo Barbić³, Dario Sabadi^4,5, Anna Mrzljak^2,6, Ljiljana Perić^4,5, Maja Bogdanić¹, Željka Jureković⁶, Vladimir Savić⁷, Boris Kudumija⁸, Jadranka Pavičić-Šarić⁶, Goranka Petrović ¹, Krunoslav Capak¹, Bernard Kaić^1
1Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska, ²Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ³Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ⁴Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Hrvatska, ⁵Medicinski fakultet, Sveučilište J.J. Strossmayera, Osijek, Hrvatska, ⁶Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska, ⁷Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska, ⁸Poliklinika za internu medicinu i dijalizu B. Braun Avitum, Zagreb, Hrvatska
e-mail: tatjana.vilibic-cavlek@hzjz.hr

Krajem prosinca 2019. godine zabilježeno je grupiranje bolesnika s atipičnom pneumonijom nepoznate etiologije na području Wuhana, Kina. Iako su se prve oboljele osobe epidemiološki povezivale s boravkom na gradskoj veleprodajnoj tržnici morskih i živih životinja što je upućivalo na vjerojatan zoonotski prijenos, ubrzo je opisano obiteljsko grupiranje bolesti kao i pojava sekundarnih slučajeva u zdravstvenim ustanovama čime je nedvojbeno potvrđen interhumani prijenos. Početkom siječnja 2020. godine, kao uzročnik dokazan je novi koronavirus (2019-nCoV) koji se razlikovao od svih do sada poznatih humanih koronavirusa. Bolest je nazvana COVID-19 (engl. coronavirus disease), a virus preimenovan u SARS-CoV-2. Nakon epidemije u Kini, bolest se brzo proširila diljem svijeta te je Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. godine proglasila pandemiju.

SARS-CoV-2 se prenosi kapljičnim putem (izravan kontakt s izlučevinama bolesnika tijekom govora, kašljanja i kihanja) ili inhalacijski (udisanjem aerosola koji nastaje pri medicinskim zahvatima u zdravstvenim ustanovama). Asimptomatske osobe također mogu prenositi virus.
Još uvijek nije razjašnjeno u kojoj je mjeri moguć prijenos virusa npr. fekalno-oralnim putem ili putem očnih sekreta. Neka su istraživanja pokazala da je izlučivanje virusa iz probavnog sustava duže u odnosu na dišni sustav. Isto tako, nedavne su studije dokazale prisutnost novijih koronavirusa na neživim površinama (metal, staklo, plastika) do 9 dana što upućuje na mogućnost prijenosa i preko kontaminiranih predmeta. Infektivnost virusa može se uništiti 62-70% etanolom, 0,5% vodikovim peroksidom te 0,1% natrijevim hipokloritom tijekom 1 minute.

Inkubacija COVID-19 najčešće iznosi 4-5 (do 14) dana. U 80% bolesnika, bolest je blagog tijeka, u 15% teškog, a oko 5% bolesnika zahtijeva liječenje u jedinici intenzivne skrbi. Ukupna stopa smrtnosti iznosi 0,7%-7,2%. Od kliničkih simptoma pojavljuju se prema učestalosti: povišena tjelesna temperatura (99%), opća slabost i malaksalost (70%), suhi i podražajni kašalj (59%), gubitak apetita (40%), bolovi u mišićima (35%), oslabljen osjet ili gubitak osjeta njuha i okusa (34%), zaduha (31%), proljev (13%), mučnina/povraćanje (10%) te bolovi u trbuhu (9%).
Dijagnostika SARS-CoV-2 provodi se dokazom virusne RNA metodom lančane reakcije polimerazom nakon reverzne transkripcije (RT-PCR) te detekcijom specifičnih protutijela.
Početno se testiranje vrši imunoenzimskim testom (EIA) uz potvrdu testom neutralizacije virusa (VNT). Serološka su testiranja važna za procjenu proširenosti infekcije u populaciji te kao dodatna metoda za potvrdu kliničkih slučajeva u bliskih kontakata oboljelih čiji je RT-PCR nalaz negativan.

Prvi slučaj COVID-19 u Hrvatskoj je zabilježen 25. veljače 2020. godine, a do 12. studenog dokazano je ukupno 75,922 slučajeva i 925 smrtnih slučajeva. Oboljele su osobe iz svih hrvatskih županija.

U svrhu određivanja seroprevalencije testirana je opća populacija kao i pojedine populacijske skupine: zdravstveni radnici, profesionalni sportaši, građevinski radnici iz Zagreba i okolice koji su radili na saniranju građevina oštećenih potresom u ožujku 2020. godine, bolesnici na hemodijalizi te bolesnici nakon transplantacije solidnih organa. EIA testom, SARS-CoV-2 protutijela dokazana su u 2,3% osoba iz opće populacije; 2,7% zdravstvenih radnika; 2,9% građevinskih radnika; 5,9% bolesnika na hemodijalizi; 19,4-20,7% bolesnika nakon transplantacije jetre i bubrega te 11,1% sportaša.

U svrhu sprečavanja širenja COVID-19, osnovno je pravilo izbjegavanje bliskog kontakta s osobama koje imaju simptome respiratorne infekcije. Standardne mjere prevencije uključuju higijenu ruku i dišnih puteva te korištenje odgovarajuće osobne zaštitne opreme. Medicinsko osoblje koje liječi i zbrinjava bolesnike sa suspektnom COVID-19 infekcijom mora nositi zaštitnu odjeću, masku (N95), nitrilne rukavice i zaštitne naočale. Pri oduzimanju kliničkih uzoraka ili izvođenju medicinskih postupaka tijekom koji dolazi do stvaranja aerosola potrebno je koristiti vizir kako bi se izbjegla kontaminacija sluznica.

Zahvala: Ovaj je rad sufinanciran projektom Medicinskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku: Kliničke značajke i molekularna epidemiologija COVID-19 na području Osječko-baranjske županije (voditeljica: prof. dr. sc. Ljiljana Perić).

Vezano (koronavirus, COVISD-19):

• Bioterorizam – prijetnja i izazovi
• Seroprevalencija respiratornog koronavirusa pasa u Hrvatskoj
• Humani koronavirusi u kontekstu ‘Jednog zdravlja’
• Svjetski dan Jednog zdravlja: Brigom za Jedno zdravlje smanjuje se rizik od budućih pandemija
• Emergentne zoonoze uzrokovane koronavirusima
• COVID 19 i sigurnost hrane
• Prevalencija i molekularna epidemiologija SARS-CoV-2 na području Hrvatske
• Istraživanje prisutnosti SARS CoV-2 u slobodnoživućih divljih životinja i životinja iz zoološkog vrta
• The origin of SARS-CoV-2
• Koronavirusi životinja i zoonotski koronavirusi

---

vidi sve →