Sara Mešanović i Magdalena Bogović
Organizacijski odbor WEP
Fotografije: Zoran Juginović, Veterina portal
Predavačica dr.med.vet., Dunja Kovač, iz Novog Sada, specijalistica je biheviorizma koja se bavi primarno poremećajima u ponašanju pasa i mačaka. Prva je doktorica veterinarske medicine van područja SAD-a certificirana za provođenje američkih kompletnih nacionalnih programa za dobrobit životinja. Certificirana je za provođenje SAFER i MYM metoda bihevioralne evaluacije i bihevioralnih protokola, uz procjenu uzroka i stupnja agresije. Osnovala je Pet Institute – bihevioralni centar za kućne ljubimce kako bi vlasnicima pomogla u boljem razumijevanju svojih kućnih ljubimaca. Dio svog izrazito opširnog znanja, na zanimljiv i interaktivan način doktorica Kovač prenijela je svim sudionicima tijekom cjelodnevnog programa. 
Cjelodnevnom predavanju prisustvovali su studenti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, doktori veterinarske medicine i drugi djelatnici kojima je ovo područje od velike važnosti u svakodnevnom radu kao što su Azil Dumovec, Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Indigo te Centar za rehabilitaciju Silver.
Dunja Kovač, dr. med. vet., Magdalena Bogović, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Capak.
U prvom dijelu je dr.med.vet. Kovač objasnila što zapravo znači strah, na koji način se on kod pasa razvija i iz čega sve može proizaći te koja je razlika između straha i fobije. Strah je normalan emotivni odgovor na opasnost. Uzroci strahova mogu biti brojni, a najčešće su posljedica prethodnog negativnog iskustva ili nedostatka iskustva u novonastaloj situaciji. Strah može biti naučen ili pas može povezivati strahove sa određenim situacijama. Međutim, strah može biti urođen i u tom slučaju se radi o idiopatskom odnosno strahu nepoznate etiologije. Manjak socijalizacije je danas najčešći uzrok razvoja straha kod kućnih ljubimaca. Kao najčešće strahove koje viđa svakodnevno u praksi dr. Kovač navodi strah od zvukova, drugih ljudi i pretežito male djece, strah od drugih pasa, strah od vožnje automobilom, strah od veterinara i drugo. Socijalizacija je postupak postepenog stvaranje pozitivnih iskustava vezanog uz nove stvari u njegovoj okolini, putem asocijacija, gdje pas već poznate pozitivne stvari u svom životu (hrana, dodir, igra) nauči povezivati sa nekim novim (npr. šetnja na povodcu, vožnja automobilom, zvuk motora). Problematično je što to razdoblje socijalizacije traje vrlo kratko, od 3. do 14. tjedna starosti, a najvažnije je razdoblje za razvoj štenaca. Dijagnostika strahova zahtijeva uzimanje opširne i detaljne anamneze. Potrebno je prvo isključiti sve druge bolesti koje mogu uzrokovati promjene ponašanja jer se dijagnostika provodi isključivo na fizički zdravim psima. Tehnike koje se koristi kao metode bihevioralne modifikacije kod strahova su tehnika desenzitizacije i kontra-uvjetovanja ispod praga tolerancije. Metodu namjerno izlaganja životinja izvoru straha, dr. Kovač navodi kao izrazito nepogodnu u terapiji samog straha. Terapiranje strahova kod pasa dug je proces u kojem je najvažnija komponenta strpljenje i edukacija vlasnika. 
U drugom dijelu predavanja dr. Kovač objasnila je koji sve tipovi agresije postoje kod pasa i kako ih prepoznati. Agresija je sindrom, odnosno skup simptoma te predstavlja čitav spektar različitih ponašanja. Postoji čak 12 vrsta agresije: teritorijalna, protektivna, posesivna, agresija zbog straha, agresija iz samoobrane, hijerarhijska agresija, frustrirajuća agresija, preusmjerena agresija, agresija zbog bola, seksualna agresija, predatorska agresija i agresija u boksu kod pasa u prihvatilištima. Svaki pas prije samog iskazivanja agresije pokazuje simptome koji upućuju na mogućnost ugriza, a to su miran i ukrućen stav i rep, raširene zjenice, režanja, pokazivanje zubiju, pojačano slinjenje, udarac njuškom i slično. Na pojavu agresije kod pasa utječu mnogi faktori poput naučenog ponašanja, genetske predispozicije, hormonalnih promijene, neadekvatne socijalizacije, stresa, boli i drugo. Agresija se primarno terapira raznim metodama bihevioralne modifikacije, au vrlo rijetkim situacijama potpornom medikamentoznom terapijom. 
U nastavku cjelodnevnog programa doktorica Kovač naglasila je kako je upravo separacijska anksioznost jedan od najučestalijih poremećaja kod pasa zbog kojeg vlasnici traže njezinu pomoć. Uloga vlasnika i suradnja od presudne su važnosti pri dijagnostici i terapiji ovog poremećaja. Dugotrajan stres zbog odvajanja psa od vlasnika dovodi do niza hormonalnih promjena čiji učinak se manifestira poremećajima u ponašanju. Najvažniji hormon kroničnog stresa je kortizol, a jedan od njegovih važnijih učinaka je blokiranje centra za glad. Neke od najčešćih promjena u ponašanju do kojih dovodi stres su često mokrenje na neprikladnim mjestima, hiperaktivnost, griženje i jedenje nejestivih stvari, samoozljeđivanje i pretjerana vokalizacija. Anksioznost je stanje uznemirenosti, napetosti i strepnje koje nije vezano za konkretan objekt ili situaciju, kao što je slučaj sa strahom. Anksioznost može biti kratkotrajno ili dugotrajno izraženo stanje koje psu ozbiljno narušava svakodnevno funkcioniranje. Pri dijagnostici je iznimno važno pravilno i detaljno uzeti anamnezu, zatražiti video materijale, opis stana i prostorija, procijeniti motiviranost psa za korištenje terapeutskih igračaka, procijeniti reakcije psa na okidače te interakciju s vlasnikom. Nakon toga slijedi program bihevioralne modifikacije. On se temelji na uvođenju sustava aktivnog hranjenja i korištenja posebnih hranilica. Kong igračke imaju učinak samo kad se pune i daju na pravilan način, zajedno sa programom modifikacije ponašanja. Međutim, vlasnici često rade greške zbog nepravilne uporabe hranilica. Jedna od najčešćih grešaka je ostavljanje ljubimca u stanju vrlo visoke razini uznemirenosti, pri kojoj je razina kortizola previsoka te kao takva blokira centar za glad što znači da hrana ne može u tom trenu biti distrakcija ili motivacija. Vrlo je važno prije svega sniziti razinu kortizola desenzibilizacijom psa na okidače (npr. zvuk ključeva, kvaka) i postupke koje povezuje sa odlaskom vlasnika, kako bi pas bio u stanju koristiti terapijske igračke kada vlasnika nema. Osim toga, vlasnik se nikako ne smije pozdravljati sa psom kada odlazi i dolazi, jer na taj način potiče razvoj njegove anksioznosti. Medikamentozna terapija je posljednja opcija i treba ju koristiti samo u iznimnim slučajevima kao potpornu. 
Na posljednjem predavanju doktorica Kovač je sudionicima prenijela dio svog opsežnog znanja o provođenju različitih bihevioralnih procjena kod pasa. Mogućnost točnog mjerenja i procjene ponašanja psa od velike je važnosti u dijagnostici poremećaja u ponašanju, provođenja terapije i procjene učinkovitosti propisanog programa bihevioralne modifikacije te u određivanju temperamenta i karaktera psa. Ponašanja koja možemo mjeriti su kontaktno, ingestivno, eliminacijsko, seksualno, epimeletično, etepimeletično, mimikrija, eksplorativno, agonističko, dominantno i relaksativno. Tri osnovna pokazatelja ponašanja koja mjerimo su učestalost određenog oblika ponašanja, dužina trajanja određenog oblika ponašanja i intenzitet. Temperament svakog psa možemo svrstati u neku od 4 kategorije, a to su sangvinik (živahan), flegmatik (miran), kolerik (neobuzdan) i melankolik (slab). Neke od testova koji se koriste su SAFER (Safety Assessment for Evaluating Rehoming) i MYM (Meet your match) koji su se pokazali iznimno korisnima u skloništima za pse i povećanje stope udomljavanja. U drugom dijelu predavanja predavačica je prikazala brojne zanimljive video materijale provođenja samih bihevioralnih testova i zajedno sa sudionicima ih komentirala. 
Sva predavanja su bila izrazito interaktivna te većina sudionika je imala pitanja i različite perspektive koje su htjeli podijeliti. Na samom kraju je održana i kratka interaktivna diskusija pod nazivom Coffe-Club u studentskim Skill&Chill prostorijama.
Iznimna je čast ugostiti ovako stručnu osobu te imati priliku naučiti toliko toga iz područja biheviorizma kućnih ljubimaca. Veselimo se svakoj budućoj suradnji s dr. med. vet. Dunjom Kovač.
