Uobičajeno ime: Mali kornjaš košnice (eng. Small hive beetle, SHB)
E tinioza je utvrđena na području jugozapadnog dijela Italije u rujnu 2014. godine. Pojavnost je ograničena na području sjeverozapadne Calabrie i jednog pčelinjaka na Siciliji (zadnji podaci iz veljače 2015.). Osvježeni podatci o trenutnoj rasprostranjenosti su dostupni na mrežnim stranicama talijanskog Nacionalnog referentnog laboratorija i mrežnim stranicama Referentnog laboratorija Europske Unije.
Etinioza na području Europske unije je bolest čija se pojava obvezno prijavljuje. EU zakonodavstvo propisuje da se o svakom nalazu obavijeste regulatorna tijela u sklopu zakonske obveze. Zato postoji zakonska obveza pčelara da prijavi svaku sumnju. Nakon pojave u Italiji primijenjene su zaštitne mjere (Commission Implementing Decision 2014/909/EU of 12 December 2014). Otprema pčelinjih zajednica, bumbara, neprerađenih pčelinjih proizvoda, pčelarske opreme i med u saću namijenjena za hranu ljudi je zabranjena iz invadiranog područja. EU zakonodavstvo ne dozvoljava uvoz paketnih rojeva ili pčelinjih zajednica iz trećih zemalja (s iznimkom Novog Zelanda). Uvoz pčelinjih matica dozvoljen je iz ograničenog broja zemalja izvan EU (Council Directive 92/65/EEC of 13 July 1992 and Commission Regulation (EC) No 206/2010 of 12 March 2010). Poštivanje strogih uvjeta za mogućnost uvoza i zaštitne mjere u ovom trenutku ključni je mehanizam protiv pojave i širenja etinioze. Dakle, za pčelara je presudni čimbenik u kontroli ove bolesti razumijevanje značenja zakonskih propisa, kao i njihovo potpuno poštivanje uz redovito pregledavanje pčelinjih zajednica na prisutnost malog kornjaša košnice (vidi ispod). Jedino takav način kontrole može osigurati pravilan i dostatan nadzor.
Šteta u pčelinjim zajednicama
Kornjaš se u invadiranim pčelinjim zajednicama može razmnožiti, a hrani se leglom, medom i peludom. U povoljnim uvjetima navedeni kornjaš uništava saće te dodatno izlučivanjem ekskremenata u med uzrokuje njegovu fermentaciju i kvarenje. Ukoliko je invazija malim kornjašem košnice visoka i nije kontrolirana, može dovesti do propadanja pčelinje zajednice ili pčele napuste košnicu.
Kako prepoznati uzročnika etinioze
Ličinka
Ličinka ukoliko je prisutna u košnici nanosi štete pčelinjoj zajednici. Može narasti do 1 cm dužine, kremasto-bijele je boje i na prvi pogled nalikuje ličinki voskova moljca (Galleria mellonella). Ipak, pažljivijim pregledom se može razlikovati.
Ima 3 para dugih prednjih nogu (a), bodlje na leđnoj strani tijela na svakom segmentu (b) i dvije velike bodlje izbočene na posljednjem segmentu tijela(c).
Odrasli kornjaš
Odrasle jedinke su 5 do 7 mm duge i 2,5 do 3,5 mm široke (trećina veličine pčele radilice). Kornjaš je po izlasku iz kokona svijetle boje, a nakon toga tamni, sve do tamno smeđe ili crne boje. Glava, prsište i zadak su međusobno odvojeni. Važna osobitost za morfološku identifikaciju ovog kornjaša jest da su vanjski dijelovi njenih krila (elytra – d) kraći od zatka, tako da je kraj istog vidljiv (e). Također, ticala imaju specifičan oblik i završavaju zadebljanjem (f).
Biološki ciklus
Tijekom jedne godine kornjaš A. tumida može imati više generacija potomaka (1 do 6 generacija) ovisno o uvjetima okoliša.
Oplođena ženka kornjaša polaže jajašca (1,5 x 0,25 mm) u nakupinama, npr. u pukotine drvenih dijelova košnice ili izravno u stanice saća s pčelinjim leglom (g). Ženke tijekom svog životnog vijeka unutar košnice mogu položiti jedno do dvije tisuće jajašaca.
Faza ličinke traje 10 do 16 dana. Ličinke se hrane pčelinjim leglom, peludom i medom.
Zrele ličinke začahure se tijekom 15 do 60 dana u zemlji izvan košnice, najčešće na dubini 1 cm do 30 cm, u polumjeru do 20 metara od košnice. U rijetkim slučajevima, ličinke će puzati i do 20 m kako bi pronašle tlo pogodno za ukapanje. Za dovršetak životnog ciklusa ličinke nužna je rahla i vlažna zemlja te temperatura iznad 10 °C, iako uzročnik etinioze može preživjeti i na nižim temperaturama, no samo kraće razdoblje (do 3 tjedna).
Odrasle jedinke obično se pojavljuju nakon 3 do 4 tjedna, iako se mogu pojaviti u bilo kojem trenutku između 8 i 84 dana ovisno o temperaturama. Odrasle jedinke mogu aktivno letjeti najmanje 10 km, te je mogućnost prenošenja vrlo velika. Kornjaši mogu preživjeti do 9 dana bez vode ili hrane, na saću 50 dana, a na voću i do nekoliko mjeseci.
Način širenja
Bolest se u pravilu najčešće prenosi prirodnim putem, budući da je uzročnik etinioze dobar letač. No, širenju dodatno pogoduje i prometovanje pčelinjim zajednicama i pčelinjim proizvodima – transportiranje paketnih rojeva, pčelinjih zajednica, rojeva, saća, voska ili pčelarske opreme. Također, bolest se može proširiti i transportiranjem zemlje, voća ali i alternativnih domaćina (npr. bumbara).
Kriterij sumnje / Posljedice invazije za pčelinju zajednicu
Klinički znakovi etinioze
- galerije/tuneli po saću unutar okvira (ličinke kopaju galerije)
- uništavanje pčelinjeg legla (ličinke uzročnika hrane se leglom)
- promjene u boji i fermentacija meda
Kako nadzirati pojavu bolesti u košnicama
Manji broj uzročnika etinioze vrlo je teško primijetiti, jednako kao i manji broj ličinki ili jajašaca u košnicama, tako da je redoviti pregled pčelinjih zajednica izuzetno važan za rano otkrivanje bolesti. Za lakše utvrđivanje prisutnosti uzročnika mogu se postaviti različiti tipovi klopki. Jednostavna klopka je izrađena od 4mm široke valovite plastike (slika h) koje se postavljaju na dno i pokraj košnice. Odrasle jedinke uzročnika sakrivat će se od pčela unutar tunela klopke. Ukoliko nemate mogućnosti postaviti klopke, možete pregledavati košnice i obratiti pozornost na dvije stvari:
- ponekad je moguće vidjeti odrasle jedinke kako trčkaraju unutar košnice;
- kod jakih invazija moguće je primijetiti fermentirani med neugodnog mirisa kako kaplje iz ulaza u košnicu, ili crne tragove na vanjskom djelu košnice (tragovi koje ostavljaju ličinike kornjaša)
Presudno jest uočiti sve neuobičajene kukce u i oko košnice, u što ranijoj fazi prisutnosti.
Što učiniti u slučaju sumnje?
Registracija pčelara u nacionalnom registru: Vrlo je važno da su svi pčelari prijavljeni u evidenciji pčelara i pčelinjaka. Ukoliko nisu poznate i dostupne točne lokacije pčelinjaka i pčelinjih zajednica kojima prijeti invazija etiniozom, mogućnosti pravovremene kontrole u slučaju pojave bolesti te brze reakcije u provedbi potrebnih mjera su daleko manje, odnosno nedostatne. Što je prije moguće, obavijestiti nadležno tijelo, koje će provesti propisane mjere.
Sve sumnjive odrasle jedinke kornjaša, ličinke ili jajašca nužno je bez odgode dostaviti u nacionalni laboratorij i/ili nadležnom tijelu, na identifikaciju. Za dostavu je potrebno koristiti zapečaćenu posudu. Molimo vas da se pri dostavi u popratni dopis uključi što je moguće više podataka – vaše ime i adresu, kao i detaljne podatke o pčelinjaku (svakako točnu lokaciju). Nikako ne slati žive odrasle jedinke, ličinke ili jajašca poštom. Najjednostavniji način za pravilno slanje uzoraka jest držanje uzoraka preko noći u zamrzivaču ili stavljanjem uzoraka u 70% – tni etanol.
Photos © Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany), Food and Environment Research Agency (Fera – England)