KomentariSigurnost hraneVeterinarsko javno zdravstvo

Aflatoksin u mlijeku – mijenjati zakon ili one koji ga provode

Dr. sc. Mate Brstilo


Afera sa aflatoksinom, opasnim kancerogenom u mlijeku, koja ovih dana potresa Hrvatsku, kao i ona sa podvaljivanjem konjskog mesa u proizvodima širom Europe, još su jedne u nizu javnozdravstvenih afera koje se u zadnjih nekoliko godina ni malo slučajno događaju na tlu Europe.
Još se nisu stišali odjeci dioksinske afere nezapamćenih razmjera, koja je niti pred godinu dana pogodila na tisuće farmi za tov svinja u Njemačkoj i još nekim europskim zemljama, vezana također uz nedozvoljeno prisutstvo po zdravlje štetnih tvari u hrani za životinje, stiže nam evo najnovija, ovog puta aflatoksinska u mlijeku. U traženju odgovora na pitanja, što je uzrok i tko je zakazao, sam po sebi nameće se logičan zaključak, a taj je da je u svima zakazao sustav kontrole zdravstvene ispravnosti hrane i hrane za životinje.
Takav zaključak dodatno zvoni na uzbunu uz saznanje, da naša javnost i nadležna tijela o nalazu navedenog toksina u jednoj namirnici, doznaju od nadležnih institucija druge države, koja je usput kazano, svjetlosnu godinu daleko od Europske unije i kojoj nije prvi put da zameće gospodarski rat sa Hrvatskom.
Kakav to sustav službenih kontrola i proizvođačkih samokontrola imamo kad svi dobro znamo da je isti gotovo u potpunosti usklađen sa recentnim zakonodavstvom EU? Kako bi dali odgovor na ova pitanja, moramo se vratiti najmanje desetak i više godina unatrag, kad su Europu i gotovo cijeli svijet pogađale zdravstvene krize poput „bolesti kravljeg ludila”, slinavke i šapa te dioksinska, hormonska i druge afere koje su dovele do potpunog gubitka povjerenja potrošača diljem Europe i svijeta. Suočena s navedenim krizama, iza kojih su – a to se i dokazalo u najvećem broju slučajeva – stajali proizvođači i njihova pohlepa za profitom, Europska unija izrađuje i uspostavlja nov i jedinstven sustav kontrole zdravlja životinja i sigurnosti hrane i hrane za životinje.

Na snagu tako stupa novi opći Zakon o hrani te čitavi niz obvezujućih uredbi, regulativa, direktiva, higijenskih paketa, i drugih pravila kojima se na potpuno nov način uređuju kontrole zdravlja i prometa životinja, sigurnosti hrane i hrane za životinje. Pri tome se radikalno napušta jedan dugogodišnji i od zemlje do zemlje različit sustav, ali pri tome na žalost i mnoga dobra do tada u praksi dokazana rješenja kontrole.

Novi zakon, istina, uvodi čitav niz dobrih i učinkovitih odredbi, među kojima i primarnu odgovornost vlasnika-proizvođača hrane i hrane za životinje. Uvodi se sustav obveznog označavanja životinja, hrane i hrane za životinje te sustav sljedivosti pod dobro nam poznatim sloganom „od polja do stola“. U sustav se uvodi i tzv. analiza rizika (procjena rizika, upravljanje rizikom i obavještavanje o riziku) te s tim u svezi i sustav žurnog izvještavanja (rapid alert).
Osim što vlasnike proizvođače hrane i hrane za životinje određuje kao najodgovornije za njihovu zdravstvenu ispravnost, zakonodavac im omogućuje i tzv. samokontrolu u proizvodnji hrane kao i obvezu da o riziku (zdravstveno neispravnoj hrani) žurno izvještavaju potrošače i nadležno tijelo, kao i obvezu povlačenja takve hrane i hrane za životinje iz prometa.
Na žalost, zakonodavac time u drugi plan stavlja službene (inspekcijske) kontrole, ukida obveznu i stalnu službenu veterinarsku kontrolu u proizvodnji i prometu, svodeći ju na tzv. monitoring, odnosno povremene inspekcijske kontrole, a sve pod obrazloženjem da se vlasnicima proizvođačima ne prave nepotrebni troškovi.
Država koja iz proračunskih sredstava planira i plaća monitoring postupa po dobro nam poznatom sloganu: „koliko para toliko muzike“, jer kako drugačije protumačiti provođenje masovnih inspekcijskih kontrola i skupih pretraga tek tada kada se dogodilo ono što se moralo i moglo redoviti i stalnim kontrolama na vrijeme spriječiti.
Povijest se ponavlja, a epilog na žalost svi znamo: u srazu odgovornosti i etike vlasnika-proizvođača sa profitom, pobijedio je profit.
Mjesta i države gdje se to zbiva, u najrazvijenijim državama Europe, ili u osiromašenoj Hrvatskoj, sasvim je sve jedno. Važan je nečiji profit.

Vezani sadržaji

Međunarodna konferencija “Dani mlijeka” u Münchenu 24. i 25. svibnja 2024.

Urednik

Sorbinska kiselina – aditiv s antimikrobnim djelovanjem u hrani životinjskog podrijetla

Urednik

Umjetno mlijeko za novorođenu siročad divljih životinja

Urednik

Kućni ljubimci – izazovi u primjeni postojećeg zakonodavstva o zaštiti životinja te donošenju novog

Urednik

Popis propisa objavljenih od 4. rujna do 17. studenoga 2023. godine

Urednik

Prof. dr. sc. Petar Džaja: “POVIJEST VETERINARSTVA – OSNIVANJE VETERINARSKIH STANICA U REPUBLICI HRVATSKOJ”

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više