Prof. dr. sc. Vilim Starešina Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Afrička svinjska kuga (ASK) je kontagiozna virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja, koja zbog visokog morbiditeta i mortaliteta (i do 100%) predstavlja jednu od najznačajnijih bolesti svinja. Uzročnik bolesti je dvolančani DNK virus, pripadnik roda Asfavirus, porodice Asfaviridae. Ulogu prirodnih domaćina imaju divlje svinje i artropodni vektori iz roda Ornithodoros. Infekcija virusom ASK u tih rezervoara/domaćina obično prolazi asimptomatski i razvija perzistentnu infekciju. Nasuprot tome, infekcija domaćih svinja razvija se u smrtonosni hemoragijski sindrom. ASK ima, ovisno ovirulenciji virusa, perakutan, akutan, subakutan ili kroničan tijek, iako je moguća i inaparentna infekcija kod koje kliconoštvo može trajati nekoliko mjeseci.
Tenacitet virusa u vanjskoj sredini vrlo je visok, pa tako virus ostaje infektivan duže vremena u sekretima i ekskretima inficiranih svinja kao i sirovinama i proizvodima svinjskog podrijetla. Virus ASK u prirodi perzistira i prenosi se u različitim ciklusima: silvatičnom ciklusu (divlje svinje i krpelji), ciklusom koji uključuje samo domaće svinje i mješovitom ciklusu. ASK je bolest koja se ne liječi i obvezno se prijavljuje po zakonu a za prevenciju bolesti, na dispoziciji nemamo učinkovito i sigurno cjepivo.
Afrička svinjska kuga (ASK) je virusna zarazna bolest za koju su primljive sve domaće i divlje svinje bez obzira na dob, spol i pasminu, a odlikuje se hemoragijskim sindromom te visokim morbiditetom i mortalitetom. Zbog visokog mortaliteta (u akutnom tijeku i do 100%), relativno brzog širenja i izravnih i neizravnih šteta, ASK predstavlja jednu od najznačajnijih zaraznih bolesti svinja. Bolest se obično javlja u perakutnom, akutnom, subakutnom i kroničnom obliku, no neke su autohtone afričke pasmine svinja (bradavičasta svinja Phaccochoerus aerhiopicus, velika šumska svinja Hylochoerus meinertzhageni) razvile određenu razinu tolerancije prema virusu ASK te predstavljaju asimptomatske nositelje/rezervoare virusa. Premda afričke divlje svinje ne pokazuju kliničke znakove bolesti, one su, zajedno s mekim krpeljem iz roda Ornithodoros, prirodni domaćini i rezervoari virusa ASK, dok domaće svinje mogu biti samo slučajni domaćini. Kod domaćih svinja virus ASK najčešće se prenosi izravno, oro-nazalnim putem (sekreti i ekskreti inficiranih svinja) ili ingestijom svinjskog mesa ili drugih kontaminiranih proizvoda koji sadrže virus (pomije, otpad, lešine itd). Bolest se prenosi i neizravnim putem, preko kontaminiranih površina i ugrizom inficiranih artropodnih vektora (Ornithodoros moubata u Africi i O. erraticus u Europi). U Subsaharskoj Africi, Sardiniji i dijelovima Kavkaza i istočne Europe, bolest ima endemski karakter.
Unošenjem u Gruziju 2007. godine i potom progresivnim širenjem na Rusku Federaciju i zemlje istočne Europe, ASK je pokazala izniman potencijal kao brzošireća (engl. transboundary) bolest. Prisutan je ozbiljan rizik od daljnjeg širenja bolesti zbog intenzivnog prekograničnog prometa ljudi i robe, kao i nemogućnosti kontrole kretanja inficiranih divljih svinja. S obzirom da na raspolaganju nemamo učinkovito cjepivo i ne postoji mogućnost liječenja, najbolja strategija zaštite od unosa virusa ASK za zemlje koje su još uvijek slobodne od bolesti sastoji se u poboljšanju granične kontrole, podizanju svijesti i spoznaje o bolesti te značajno unapređenje biosigurnosnih mjera.
Etiologija i epizootiologija Afričke svinjske kuge
Uzročnik ASK je DNK virus, vrlo složene građe, i jedini pripadnik roda Asfavirus, porodice Asfaviridae. Virus ASK obavijen je lipoproteinskom ovojnicom, promjera 200 nm, i ikozaedralnog je oblika kojeg čini dvolančana DNK molekula od 170 – 193 kbp.
Virus ASK sastavljen je od više od 50 strukturnih proteina. Infekcija virusom ASK, kod svinje izaziva snažan humoralni imunosni odgovor koji u njoj perzistira dugo vremena.
Ipak, tako nastala protutijela ne mogu učinkovito neutralizirati virus i serotipizacija nije moguća. Tipizacija sojeva virusa ASK provodi se genetičkom analizom i usporedbom izolata pri čemu se najčešće utvrđuje nukleotidni sljedovi genoma unutar B646L gena koji kodira za kapsidni protein. Do danas su prepoznata 22 genotipa virusa ASK, od kojih se neki razlikuju prema području, načinu širenja ili razdoblju unutar kojeg se pojavljuju.
Virus ASK replicira se u makrofagima i monocitima, podjednako u divljih i domaćih svinja. Virus se isto tako umnaža i u endotelnim stanicama, hepatocitima, epitelnim stanicama bubrežnih tubula i neutrofilima. Nakon inicijalne replikacije virus pupanjem izlazi iz stanice te se hematogeno i limfogeno proširi organizmom gdje ostaje dugo vremena aktivan.
Virus je u vanjskoj sredini vrlo postojan, ovisno o temperaturi i pH vrijednostima. U sasušenoj krvi infektivan je do 15 tjedana, 2 – 3 mjeseca u fecesu, u svinjcu i do mjesec dana, u termički neobrađenim svinjskim proizvodima 400 dana. U svježem mesu infektivan ostaje 5 dana a u smrznutom do 3 godine.
Virus se iz inficirane svinje izlučuje putem sline, suza, nazalnog sekreta, urina, fecesa i sekreta genitalnog trakta. Period u kojem svinja izlučuje virus u okoliš varira i ovisi o virulenciji samog soja virusa, pa tako u slučajevima slabo virulentnih sojeva virusa ASK, perzistentna infekcija može trajati i duže od 70 dana.
Iako je ASK bolest s izrazito visokim mortalitetom (većina inficiranih životinja ugiba), morbiditet joj nije visok kao kod nekih drugih brzoširećih zaraznih bolesti, npr. kao kod slinavke i šapa. Iz toga se može zaključiti da se ASK obično sporije širi unutar stada, pa tako neke životinje mogu ostati pošteđene (npr. krmače i prasad pod sisom koji se nalaze u izdvojenim objektima). Kod ASK ne postoji dobna i spolna dispozicija za infekciju.
Virus ASK u prirodi perzistira i prenosi se u različitim ciklusima: silvatičnom ciklusu, ciklusom koji uključuje samo domaće svinje i mješovitom ciklusu.
Silvatični ciklus, kod kojeg bradavičasta svinja i meki krpelj O. moubata (biološki vektor) predstavljaju prirodne domaćine virusa ASK, javlja se jedino u nekim djelovima istočne i južne Afrike. Zaraženi krpelj ugrizom prenosi virus na bradavičastu svinju u prvih 6 do 8 tjedana života. Nakon ugriza dolazi do viremije te se tako stvara preduvjet za infekciju nezaraženih krpelja. Virus se u cirkulaciji zadržava relativno kratko (2-3 tjedna), nakon čega dolazi do oporavka mladih bradavičastih svinja. U enzootskim područjima i do 100 % bradavičastih svinja je seropozitivno na virus ASK. Zaraženi krpelji ostaju dugo vremena infektivni zahvaljujući transtadijalnom, veneralnom i transovarijalnom prijenosu virusa unutar populacije krpelja, te na taj način omogućavaju perzistiranje virusa i u vremenu kada nema viremičnih domaćina.
U ciklusu koji uključuje samo domaće svinje, virus se održava unutar same populacije domaćih svinja bez prisutnosti divljih svinja i krpelja. Virus se u tom slučaju širi izravnim kontaktom, oronazalnim putem, ili neizravno, kontaminiranim površinama. Za prijenos virusa s jedne na drugu farmu, gotovo isključivo je odgovoran čovjek (npr. premještanje životinja ili opreme, hranjenje kontaminiranom hranom, itd.). Za takav prijenos i održavanje virusa neophodne su velike, kontinuirane populacije svinja na farmama.
Kod mješovitog ciklusa, karakterističnog za istočnu Europu, područje Kavkaza i Sardiniju, populacija divljih svinja igra važnu ulogu u održavanju virusa u prirodi, osobito na područjima s tradicijom slobodnog držanja svinja, ili zbog kršenja nekih biosigurnosnih mjera (npr. hranjenje kontaminiranom hranom, neadekvatno odlaganje otpada, postavljanje ograda koje omogućavaju izravan kontakt njuškama, itd.). Izvjesnu ulogu mogu imati i premještanja divljih svinja iz jednog u drugo lovište za potrebe lovačkih društava. Na području Kavkaza i Ruske Federacije gustoća populacije divljih svinja je relativno niska, pa stoga i održivost infekcije unutar te populacije nije moguća kroz duži vremenski period. Kako se ASK s vremenom proširila na zapad (Poljska i baltičke zemlje), na područja s gustom populacijom divljih svinja, došlo je do kontinuiranog izbijanja epizootija tijekom cijele godine. Smatra se da je divlja svinja u tim područjima pravi epizootiološki rezervoar virusa. U nekim se dijelovima istočne Europe, gdje temperatura zraka tijekom većeg dijela zime ostaje ispod 0 °C, razvio novi epizootiološki model.
Virus ASK, nazočan u inficiranim lešinama u šumi i na polju, ostaje infektivan sve do proljeća, kada divlje svinje mogu konzumirati takve ostatke te s potom inficirati.
Aktivnost ljudi, kroz lov, dopunsku prehranu, gradnju ograda itd., značajno utječe na to u kom će se pravcu razvijati epizootija u populaciji divljih svinja. Lov može dvojako utjecati na širenje ASK, intenzivirati širenje kao posljedicu bježanja svinja iz lovnih područja, ili pak smanjenjem gustoće populacije divljih svinja (odstrel) ograničiti širenje virusa. Prihranjivanjem se omogućava preživljavanje još većeg broja divljih svinja tijekom zime, kao i zadržavanje većeg broja životinja na tim mjestima, što utječe na cirkulaciju virusa unutar populacije.
Klinička slika ASK je veoma varijabilna i ovisi o različitim čimbenicima: virulenciji virusa, pasmini svinja, putevima i načinu širenja infekcije, infekcijskoj dozi i epizootiološkom statusu područja gdje se bolest pojavila. Klinički oblik bolesti ovisi o virulenciji soja virusa ASK, pa tako jakovirulentni sojevi uzrokuju perakutni i akutni oblik bolesti, umjereno virulenti sojevi izazivaju subakutan oblik bolesti, a slabo virulentni sojevi izazivaju kronični ili u rijetkim slučajevima asimptomatski oblik.
Brzina širenja bolesti unutar uzgoja (i broj inficiranih) značajno varira, od nekoliko dana do nekoliko tjedana ovisno o vrsti proizvodnje svinja, upravljanju i biosigurnosnim mjerama. Procjenjuje se da inkubacijski period u prirodnim uvjetima iznosi 4 do 19 dana.
Perakutni tijek bolesti karakterizira visoka vrućica (41 – 42 °C), anoreksija i letargija.
Nakon 1 – 3 dana dolazi do naglog uginuća bez razvoja ikakvih kliničkih znakova bolesti. Patoanatomskim pregledom, veoma često ne nalazimo vidljive promjene na organima uginulih svinja.
Nakon inkubacije od 4 – 7 dana (rijetko duže), kod svinja u akutnom tijeku bolesti tjelesna temperatura raste na 40 – 42 °C, javlja se tahipneja i gubitak apetita; životinje djeluju slabo i pospano. Do uginuća dolazi nakon 6 – 9 dana kod infekcije s jakovirulentnim ili za 11 – 15 dana ako se radi o umjereno virulentnim sojem virusa ASK. Mortalitet kod domaćih, kao i kod divljih svinja redovito iznosi 90 – 100%. U slučaju da svinja preživi infekciju, ostaje doživotnim nositeljem i izlučivačem virusa.
Akutni oblik ASK lako je zamjeniti s nekim drugim zaraznim bolestima, prvenstveno s klasičnom svinjskom kugom, vrbancem i salmonelozom. Inficirane životinje razviti će neke od slijedećih kliničkih znakova bolesti:
pojava plavo-ljubičastih područja i krvarenja po ušima, abdomenu i stražnjim nogama
iscjedak iz oka i nosa
crvenilo kože grudiju, abdomena, perineuma, repa, i nogu
začep ili proljev, moguća je i pojava melene
povraćanje
pobačaj gravidnih krmača u svim fazama graviditeta
krvavi pjenušavi sadržaj iz usta i nosa
nekoordinirano kretanje koje se javi dan do dva prije uginuća
Lešine uginulih svinja u akutnom obliku bolesti u dobroj su kondiciji a vanjski patoanatomski znaci su dobro uočljivi. Karakterističan je nalaz krvarenja po koži i sluznicama; mukopurulentni sadržaj oko konjunktiva; nalaz eksudata u perikardu, peritoneumu i pleuri; petehijalna krvarenja svih sluznica; punokrvnost parenhimskih organa; petehijalna krvarenja srži bubrega; krvarenja u limfnim čvorovima; kongestija pluća te krvavi tekući sadržaj u probavnom sustavu.
Subakutan tijek bolesti izaziva umjereno virulentan soj virusa ASK i može se pojaviti u endemskim područjima. Oboljele svinje obično ugibaju unutar 7 do 20 dana, a mortalitet se kreće od 30 do 70%. Preživjele se svinje mogu oporaviti kroz mjesec dana. Klinička slika je slična (iako manje intenzivna) onoj u akutnom tijeku izuzev jače izraženih vaskularnih promjena (krvarenja i edemi). Prisutna je intermitentna groznica, depresija, gubitak apetita i slabiji prirast. Zbog otečenih zglobova, ispunjenih tekućinom i fibrinom svinje se teško i bolno kreću. Uoćavaju se znaci otežanog disanja i pneumonije. Gravidne krmače mogu pobaciti. Serozni perikarditis često uznapreduje u fibrinozni perikarditis.
Za kronični oblik ASK odgovorni su slabo virulentni sojevi virusa, kao što je ustanovljeno u Španjolskoj, Portugalu i Dominikanskoj Republici. Važno je naglasiti da takav oblik bolesti nije nikada utvrđen u zemljama gdje je ASK prisutna dugi niz godina (npr. Afrika i Sardinija). Stoga, smatra se da je kronični tijek bolesti posljedica prirodne evolucije virusa ASK koji je korišten u terenskoj studiji učinkovitosti cjepiva u Španjolskoj i Portugalu tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj oblik bolesti odlikuje se nekrotičnim lezijama kože, artritisom, usporenim rastom, iznurenošću, respiratornim znacima, pobačajem i niskim mortalitetom. Za razliku od drugih oblika ASK, kronična forma bolesti odlikuje se izostankom vaskularnih oštećenja, a nazočnošću fibrinoznog pleuritisa i/ili perikarditisa, nekrotične pneumonije, fibrinoznog artritisa/periartritisa kao i nalazom nekrotičnih područja na tonzilama i jeziku. Spomenute promjene posljedica su sekundarnih bakterijskih infekcija.
African swine fever – etiology, epizootiology and clinical symptoms
Vilim Starešina, Assistant professor, Veterinary Faculty University of Zagreb
African swine fever (ASF) is a contagious viral disease of domestic pigs and wild boars which, due to its high morbidity and mortality, presents one of the most significant swine diseases. ASF is caused by a double stranded DNA virus, a member of the Asfviridae family, genus Asfavirus. The natural hosts of this virus include wild suids and arthropod vectors of the Ornithodoros genus. The infection of ASFV in its reservoir hosts is usually asymptomatic and develops a persistent infection. In contrast, the infection of domestic pigs leads to a lethal haemorrhagic fever. The clinical forms of ASF, according to the virulence of the isolate involved, can be peracute, acute, subacute or chronic, although an asymptomatic infection is possible for which the carrier state can last several months. The tenacity of ASFV in the external environment is very high, and it stays infectious for a long time in secretions and excretions of infected swine, as well as in raw materials and products of swine origin. ASFV is transferred and persists in nature through distinct cycles: sylvatic cycles (tick-pig), cycles which include domestic swine only and mixed cycles. ASF is not treated and must, by law, be reported and there is no efficient or safe vaccine available for its prevention.
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
