Agresivnost kod konja – razlozi i pokazatelji

Mirjana Baban
Zavod za animalnu proizvodnju i biotehnologiju, Katedra za govedarstvo i konjogojstvo, Fakultet agrobiotehničkih znanosti, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek
(mbaban@fazos.hr)

▲

Sažetak

---

Radi uspostave dominacije konj se koristi agresivnim oblikom komunikacije, prijeteći i napadački usmjerenim prema određenoj jedinki. Glede pravilnoga rada s konjem, sigurnosti ljudi i konja te zbog dobrobiti konja vrlo je važno poznavati razloge i prepoznati pokazatelje znakova agresivnosti kod konja.
Za agresivno ponašanje konja odgovorni su okolišni i biološki aspekti. Prirodna agresija usredotočena je na uspostavu prevlasti i hijerarhije, a neprirodna uključuje agresiju prema potomstvu i samoozljeđivanje. Agresija povezana s dominacijom, agresija izazvana strahom, hormonalni poremećaji, neprikladni uvjeti i bolesti najčešći su uzroci agresivnoga ponašanja konja. Nepravilnim postupanjem s dominantnim, nervoznim ili plašljivim konjem, držanjem konja na premalome području, izoliranjem ili pogreškama u hranidbi te neadekvatnom preranom socijalizacijom, čovjek može potaknuti agresivnost konja. Zbog genetski uvjetovanoga temperamenta, u selekcijskim se kriterijima velika pozornost mora usmjeriti k psihičkoj stabilnosti konja. Zato se pri odabiru konja zloćudni konji i konji lošega temperamenta izlučuju iz daljnjega uzgoja kako bi se agresivnost svela na najmanju moguću mjeru.
Ključne riječi: agresivnost konja, hijerarhija, zloćudnost, samoozljeđivanje

▲

Uvod

---

U divljini je agresija prirodno ponašanje. Konj se tako štiti od grabežljivaca, što mu je i jedan od uvjeta preživljavanja. Iako je agresivnost prirodno ponašanje konja, konj nije pretežito agresivan, pa prema tome, ni zloćudan. Konj će prije pobjeći od predatorskih vrsta oslanjajući se na svoju brzinu i izdržljivost, jer mu je borba potencijalna životna ugroza čak i ako pobijedi. U svojem prirodnom okruženju provodi mnogo više vremena u druželjubivome ponašanju nego li u agonističkom, koje služi povećanju međusobne udaljenosti. Konj je razvio čitav niz ponašanja i izričaja kako bi prenio svoje namjere drugim konjima u cilju izbjegavanja stvarne borbe. Ako živi u stabilnome krdu i ima dovoljno uvjeta za opstanak, pokazuje malo fizičke agresivnosti. Kada se i pojave, agresivni okršaji traju vrlo kratko i završavaju tako da se jedan konj povlači. Agresivnost je najveća u skupinama s najmanje prostora po životinji i više konja po hranilištu. Usporedba uobičajene strukture krda divljih konja sa strukturom nametnutom u uvjetima modernoga uzgoja može pomoći objašnjenju visoke učestalosti agresije. Konj živi u haremskim skupinama sastavljenima od nekoliko odraslih kobila, njihovih potomaka i jednoga ili rjeđe nekoliko odraslih pastuha. Starija kobila je dominantna i vodi krdo.

Agresija se najčešće uočava ako dva pastuha dođu u bliski kontakt, pogotovo ako su kobile koje se tjeraju u blizini. Neke kobile također postaju agresivne tijekom estrusa i graviditeta. Kobile obično štite svoju ždrjebad i mogu postati agresivne u cilju obrane ždrjebadi bilo protiv drugih životinja bilo protiv ljudi. Neiskusna prvoždrjepkinja može napasti i odbijati svoje ždrijebe prilikom njegova približavanja i pokušaja sisanja, a razlog je povezan sa strahom i boli tijekom ždrijebljenja.

Agresivnost se javlja kada se konj nađe u opasnosti ili kada je frustriran. Konj nije zlonamjeran, ali bol, strah, zatočenost, stres i glad mogu kod njega prouzrokovati tešku agresivnost, opasnu po život. Obrambena agresija može se dogoditi ako konj nema mogućnosti bijega. Poznavanje biološke osnove je važno, jer je ponašanje rezultat interakcije između živčanoga sustava, hormona i neurotransmitera, kao i iskustva koje je konj ranije stekao. Temperament konja utječe na promjene u ponašanju u pogledu stresora ili izazova u okruženju te utječe na njegovu prilagodljivost novomu okruženju. Ponašanja se definiraju kao kombinacija okolišnih i genetskih čimbenika. Genetska osnova ponašanja životinja ukazuje na razlike u pasminama i umjerenome do visokom nasljeđivanju temperamenta. Različite strukture mozga odgovorne su za različite vrste agresije i ne samo da izazivaju reakcije, već ih i inhibiraju.

▲

Razlozi agresivnosti kod konja

---

Čimbenici koji utječu na mjesto u hijerarhiji su razina individualne agresije, prijašnje agonističke interakcije, mjesto roditelja unutar hijerarhije, tjelesna masa, tjelesno stanje i dob. Agresivno ponašanje najvažniji je čimbenik koji pojedinca pozicionira unutar krda. Agresija većine dominantnih konja se rijetko primjećuje, jer ostali konji poštuju njihovu dominaciju kada se uspostavi hijerarhija. Intenzitet i broj agresivnih interakcija se povećava nakon što novi konj uđe u skupinu ili kada druga jedinka prijeđe kritičnu udaljenost od nekoga konja. Trajanje agonističkih ponašanja ovisi o temperamentu novoga konja i razini agresije. Pastuh nije uvijek najagresivniji pojedinac u krdu i ne stoji uvijek na vrhu hijerarhije. Može se ponašati agresivno kada mu se približi jedan od drugih pastuha, a rjeđe neka druga životinja ili čovjek. Agresija se najčešće pojavljuje kod pastuha koji žive u boksu, i to uglavnom ako su u istoj štali smješteni i drugi pastusi, a većinom za vrijeme pripusta. Pastuh je agresivan prema kobili samo ako je neiskusan ili se boji udarca kobile tijekom pripusta. Rasplodnoga pastuha treba češće izvoditi iz štale kako ne bi uvijek pomislio da je svaki izlazak znak za pripust na kobilu i treba ga navikavati na druge konje. Za pastuhe je posebno važno omogućiti im dovoljnu površinu za kretanje kako bi mogli izbaciti višak energije. Bitno je da se fizička sila upotrebljava u najmanjoj mogućoj mjeri, a kazna mora biti brza, kratka i jasna kako bi konj lakše shvatio da griješi. Visoka razina agresivnoga ponašanja primjećuje se tijekom hranjenja ako se konji drže u krdima, što se može spriječiti stavljanjem određene količine krmiva na različita mjesta na pašnjaku. U krdima pastuh može ubiti potomke drugoga pastuha zgrabivši ih za vrat ili leđa, protresavši ih i bacivši.

Slično se ponašaju i kobile koje odbijaju potomstvo. Najviši stupanj agresije uglavnom se primjećuje kod prvoždrjepkinja. Manjak majčinskoga instinkta dovodi do toga da najjače kobile mogu ugristi vrat ždrjebeta i čak ga mogu baciti na isti način kao što to čine pastusi. Glavni čimbenici koji utječu na odbacivanje ždrjebadi su nedostatak iskustva, sindrom poslijeporođajnoga stresa i nedostatak kontakta tijekom prvih sati nakon ždrijebljenja. Kobile obično nisu agresivne prema njima poznatim ljudima, međutim, uzgajivači konja trebaju biti svjesni da se kod njih može pojaviti majčinska agresija. Bol i agresija su definitivno povezani bilo na kroničnoj bilo na akutnoj osnovi, ali ovaj se odnos u slučajevima kronične boli može podcijeniti. Virusne, bakterijske ili gljivične bolesti, tumori, ciste ili apcesi mogu izazvati pojačanu agresiju kod konja. Jedna od najčešćih boli kod sportskih konja uzrokovana je problemima s kralježnicom, pa se povezuje s povećanom agresivnošću prema ljudima.

Unatoč jakoj boli konji mogu biti mirni, vjerojatno zato što je neotkrivena bol vrijedna strategija preživljavanja u prirodi, kako bi konji izbjegli grabežljivce. Teški problemi s leđima otkrivaju se nakon što vlasnici primijete agresivnost pri timarenju ili sedlanju konja koji ranije nisu bili kategorizirani kao oni »s lošim temperamentom«. Znanstvenici su otkrili veze između niske razine serotonina, tzv. »hormona sreće« i povećanoga rizika od impulzivnoga i agresivnog ponašanja. Najveći i glavni razlog koji utječe na pojavu agresije kod konja jest sam čovjek, većinom zbog svoje needuciranosti. Konj može postati agresivan ako su ga ljudi zlostavljali ili je shvatio da ljudi prihvaćaju njegovo agresivno ponašanje. Već kod ždrjebeta treba od početaka interakcije s ljudima učiti da ždrijebe poštuje naš prostor i naše vodstvo. Dok se ždrijebetovo lupkanje, udaranje, pa čak i grickanje, nama može činiti simpatičnim, to više neće biti primjereno kada ono odraste i takva će ponašanja biti puno teže otkloniti, dok će to u nekim slučajevima biti gotovo nemoguće. Nježno, ali odlučno postupanje sa ždrjebadi najprikladniji je način. Treba ih što ranije i bez trauma socijalizirati, jer će se takva iskustva u njihovoj starijoj dobi učiniti mnogo lakšima i prihvatljivijima. Mladi konji će pokušati gristi u igri i znatiželji, ali ne zbog agresivnosti.

Takvo ponašanje može povrijediti čovjeka i potrebno je odmah pravilno reagirati, jer kasnije ugriz može postati i navika. Kod mladoga će konja povremeno doći i do njegova otpora prema radu. Međutim, ne smije se postupati pregrubim načinima, a nikada zlostavljanjem. Agresija može biti prouzročena prilikom čišćenja i njege konja na osjetljivim mjestima, tijekom primjene oštroga pribora, učvršćivanja remenja, pristupanja konju na paši, skretanjem konja, pokušavanja tjeranja konja da ide nekamo kamo se boji ići, nepravilnoga vođenja konja, diranja nogu i kopita, potkivanja, primjene injekcije i drugih potencijalno bolnih postupaka, udaranja ili vikanja na konja ili bilo kojega drugog djelovanja na način koji konj smatra agresivnim ili dominantnim. Agresivnoga se konja mora postupno odvikavati od lošega ponašanja, i to nagrađivanjem neagresivnoga ponašanja, a nikako kažnjavanjem agresivnoga ponašanja. Najučinkovitije je odmah nagraditi konja malom količinom hrane. Ukoliko se konja ipak mora kazniti, postupak mora biti brz i uporan kako se agresija ne bi nastavila te se mora provesti u istome trenutku kada konj napadne. Ako je strah uzrok takvoj agresiji, kažnjavanje može pogoršati cijelu situaciju. Valja izbjegavati napast da kažnjavamo ili zlostavljamo agresivnoga konja. Čak i ako se u nekim slučajevima može činiti da to trenutačno »djeluje«, to će jednostavno potisnuti ponašanje i ne će se pozabaviti osnovnim uzrokom. Važno je utvrditi je li agresivno ponašanje posljedica straha ili dominacije. Uzgojem i selekcijom konji su tijekom stoljeća odabirani i prema ponašanju.

Ipak, neke čistokrvne pasmine mogu biti agresivnije od drugih, jer je pri njihovu odabiru osnovni kriterij selekcije bila brzina. Povećanje agresivnoga ponašanja trkaćih konja pokazuju i konji kod kojih su prije utrke korišteni anabolički steroidi. Kod nekih kobila su velike doze egzogenoga testosterona prouzročile niz reproduktivnih problema te ponašanja i agresiju poput pastuha. Poznato je da su pastusi zbog androgena agresivniji od kobila iako izuzetak mogu biti kobile, i to zbog svoje ždrjebadi. Dokazano je da kastracija smanjuje agresivnost kod konja, ali važnu ulogu u oblikovanju ponašanja igra dob u kojoj je pastuh kastriran, kao i njegovo prethodno iskustvo.

Konji se ponašaju agresivno kada su gladni ili ako ih ima previše na malome području. Potomstvo se ponaša agresivno ako je to naučilo od svojih roditelja. Može doći i do fizioloških poremećaja koji su povezana s promjenom ponašanja, kao što su hormonalna neravnoteža ili oštećenje mozga i živčanoga sustava. Ovi problemi najčešće nastaju ako su konji nastali uzgojem u srodstvu ili imaju tumore koji su hormonski ovisni. Postoji pravilo koje nema iznimku: agresivno ponašanje reakcija je na strah.

Kada pastuh reagira agresivno, može se uplašiti da će izgubiti integritet svojega krda. Kada kobila agresivno reagira na drugu kobilu zbog hrane, zabrinuta je da ne će biti dovoljno hrane za nju.
Agresivan konj može biti izuzetno opasan. Ponašanje često brzo eskalira i teško se mijenja. Također može biti samopojačavajuće i može brzo postati navika.

▲

Pokazatelji agresivnoga ponašanja

---

Signali i položaji koji ukazuju na agresiju vrlo su raznoliki i pokazuju različite vrste interakcija. Za bolje razumijevanje tih signala važno je poznavati etogram agresivnoga ponašanja kod konja. Podmukao konj spušta tijelo prema podlozi, imajući pri tome spuštenu i glavu i rep. Uši mu nisu priljubljene uz glavu, već raširene na stranu ili usmjerene unazad, kao i usne. Čeljust otvara i zatvara bez dodirivanja usana i zubiju, pri čemu se čuje blagi zvuk udarca jezika o nepce. Ukoliko je u obrambenome stavu, djelomično će podići glavu i rep. Što je konj agresivniji i dominantniji, glavu i rep će podići, a uši priljubiti uz glavu na lubanju. Konjske su oči razrogačene, vide mu se bjeloočnice, pogled mu je usmjeren na objekt agresije, a nozdrve raširene. Ako namjerava ugristi ili prijeti da će to učiniti, otvara usta, pri čemu se mogu vidjeti i prednji zubi. Glavu može spustiti i produžiti, što podsjeća na zmijski položaj tijela, a pri tome može škripati zubima i gristi. Na sam pokušaj ugriza čovjek mora odmah reagirati. Agresivan konj može mahati glavom ili udarati prednjim odnosno ritati se stražnjim nogama, a to je često nemoguće spriječiti.

Do takvoga ponašanja može doći kada čovjek prvi put prilazi konju, za vezivanja ili stavljanja uzde ili bilo koje druge opreme, zasedlavanja ili prezanja. Rijetko je uspješno kažnjavati konja dok se on rita. Prilikom ovih aktivnosti konj uglavnom ni na koji način ne najavljuje udarce nogama, pa je vrlo teško predvidjeti kada to planira učiniti. Konjski rep također je bitan pokazatelj o namjeri koju konj želi provesti. Velika je mogućnost da će konj udariti ako oštro šiba repom s jedne na drugu stranu ili gore dolje. Dominantan je prikaz ili blaga agresija ako konj okrene svoje tijelo prema objektu na koji obraća pozornost ili ga gurne ramenima. Ako je konj u mogućnosti, pokušat će se odmaknuti, ali na vrlo spor način. Čovjek s premalo iskustva može naučiti konja nekim agresivnim ponašanjima. Konji se često hrane iz ruke, a oni su pritom vrlo nestrpljivi i nervozni, pri čemu čovjek prilazi takvome konju ranije. Konj shvaća da je nagrađen za takvo ponašanje i ubuduće će činiti isto. Tražeći hranu može bijesno reagirati, odgovoriti bijesom, a ponekad i ugristi. Zbog temperamentnoga ponašanja pastuha, mnogo ih se ljudi boji.

Izbjegavajući kontakt, ljudi ih često drže u izolaciji, što ne rješava problem, nego ga povećava. Na psihičko stanje pastuha manjak treninga i kontakta s drugim životinjama ima snažan, negativan utjecaj. Zbog hrane konj može biti pohlepan i ako je u kontaktu s drugim konjima ili ljudima, bez obzira na to koliko mu se hrane količinski daje. Bitno je prepoznati je li prilikom hranjenja agresija prava ili lažna.

Za većinu ovakvih ponašanja odgovorni su ljudi, jer konji ne dobivaju obroke ili pak ljudi dopuštaju konjima uzimanje hrane bez ikakvoga reda. Prilikom lažne agresije, konj tijekom hranjenja zabacuje svoje uši, zadržavajući taj položaj kada mu se netko približava i pokuša ga maziti. Zabacivanjem ušiju ne pokazuje agresivnost, nego to čini jer je naviknut da samo na takav način može dobiti hranu.

Čekajući hranu može sa zabačenim ušima načiniti agresivan potez prema osobi koja ima hranu, a stoji blizu njega. Govorom tijela konji upozoravaju ostale konje da im se ne približavaju. Takvi konji se ne smiju kažnjavati, jer se time situacija samo pogoršava. Upravo suprotno, konja treba nagraditi u momentu kada su mu uši postavljene prema naprijed, a dobiva hranu. Međutim, ako je prava agresija u pitanju, takvi konji mogu biti vrlo opasni prilikom ispravljanja takvoga ponašanja.
Zabacivanjem ušiju, griženjem i udaranjem udaljavaju osobu od hrane ako im se hrana želi oduzeti. Čovjek tada mora postupiti vrlo pažljivo. Ako se prema konju odnosimo na agresivan način, on će se osjećati kao da je u opasnosti i početi se braniti. Ako se u tome trenutku agresivnosti konju daje hrana, konj će pomisliti da dobiva hranu samo ako pristupa na takav agresivan način, te će time zaključiti da je nagrađen za takvo ponašanje. Ovakvo ponašanje se može pokušati tretirati kažnjavanjem konja, ali lagani udarac često služi dodatnomu iritiranju životinje.
Usto, kazna se mora provoditi na isti način na koji se životinja loše ponaša. Konj će se spremno uhvatiti u koštac sa svojim strahom i oklijevanjem i postati još sigurniji u svoju agresiju i svoju ulogu vođe umjesto obrnuto. Boljim se pokazalo nagraditi takvoga konja hranom u trenutku neagresivnoga ponašanja.

▲

Samoozljeđivanje konja

---

Samoozljeđivanje konja uključuje griženje vlastitoga tijela (trbuha, bokova, slabina, ramena, nogu ili prsa), udaranje, trljanje te naslanjanje na okolne predmete.
Može se pokazati kao ponašajni odgovor na intenzivno ili kronično nesmanjeno tjelesno uznemiravanje. Konj se često u napadima kreće u krug, udara sve oko sebe, grize u zrak i bijesno njišti. Iako se konj na takav način može teže ozlijediti, on se nastavlja gristi bez obzira na bol koju si pritom nanosi. Neki pastusi se tako ponašaju čitavo vrijeme, dok se neki tako ponašaju samo tijekom sezone pripusta. Neodgovarajući uvjeti, kao što su odvojeni boksovi, smanjenje kontakta sa drugim konjima i nedovoljno kretanje, uzrokuju osjećaj izdvojenosti i frustraciju, što dovodi do pojave agresije, a pastuh svoju nakupljenu energiju ne može potrošiti i počinje gristi samoga sebe. Ovakva se agresija javlja i kada se kroz staju provede kobila, a pastuh ne može do nje. S rasplodnim pastusima trebaju raditi samo osobe koje imaju iskustva, znanja i prilaze konjima bez ikakvoga pokazivanja straha. Vlasnici rasplodnih pastuha najčešće svoje konje drže u izdvojenim boksovima kako bi pokušali spriječiti njihovo agresivno ponašanje, ne znajući da ga na takav način samo povećavaju. Samoozljeđivanje je često izazvano i velikim zdravstvenim problemima (kolike, neuritis, lezije središnjega živčanog sustava, dermatitis, čirevi u želucu i mnogi drugi).

▲

Zaključak

---

Agresivnost je jedan od najozbiljnijih problema ponašanja kod konja. S obzirom na specifičan način držanja konja, može biti usmjerena prema ljudima ili prema drugim životinjama. Neukroćeni konji ponašaju se agresivno prema grabežljivcima poput vukova, a agresija između ostalih vrsta može se pojaviti u različitim oblicima. Konji, uglavnom pastusi, mogu pokušati dominirati nad ljudima. Danas vrijednost konja ovisi o njegovoj spremnosti da se podvrgne dominaciji čovjeka.

Ako konji nisu osposobljeni za poštovanje ljudi, agresivno ponašanje može biti gore i uzrokovati opasne situacije. Štoviše, konji mogu brzo učiti, pa je od suštinskoga značenja da se za pravilno postupanje s pastusima zahtijeva iskustvo.
Nepravilna obuka može prouzročiti to da suradnja s tim konjima bude nemoguća.

Postoje konji koji stalno propituju ljude. Dominacija se obično iskazuje nepoštivanjem naredbi, guranjem ili pokazivanjem agresije (uglavnom s prednje strane, kao što su ugrizi ili borbe). Dosljedno i samouvjereno postupanje učinit će mnogo za smanjenje dominantnoga ponašanja. Neznanje i neprimjereno postupanje čovjeka prema konju može neagresivno ponašanje pastuha pretvoriti u agresiju ili pak može nasilnim postupanjem izazvati strah izazvan agresijom. Agresivnost se može javiti tijekom hranjenja, estrusa te dodirivanja nogu i glave konja kada je konj zatvoren u boksu, a postoji još i niz drugih razloga. Konj vrlo dobro pamti ponašanje čovjeka prema njemu, pa ako je tretiran na loš način kad-tad može vratiti istom ili još gorom mjerom.

Literatura [… prikaži]