Uvodno izlaganje sa skupa Veterinarski dani 2014
Doc. dr. sc. Boris Habrun
Hrvatski veterinarski institut
Uz stari dio zgrade Veterinarskog zavoda u Rijeci, nadograđen je i novi dio, a nakon što smo novi nadogradili, stari je potpuno rekonstruiran i svi njegovi laboratoriji potpuno su opremljeni, isto kao i u Splitu. Na drugom katu Zavoda u Splitu ostali su stanari koje imamo već pedesetak godina i koji nažalost nisu pristali ni na kakve uvjete iseljavanja no tijekom rekonstrukcije smo, osim na prvom katu, također i u podrumu uspjeli napraviti nove kvalitetne laboratorijske prostore. Tako smo praktički sa 350 došli na 700 kvadrata kvalitetnog laboratorijskog prostora.
Zavod u Vinkovcima je potpuno uređen, uređuje se još samo potkrovlje, radi manjeg proširenja prostora za administraciju, pa je za adaptaciju preostao naš najstariji zavod u Veterinarskom zavodu u Križevcima.
Sve ove rekunstrukcije podružnica uspjeli smo napraviti zajmom Svjetske banke, no Zavod u Križevcima je bio jedini koji njime nije bio do kraja rekonstruiran nego samo pojedini laboratoriji, a kako je riječ o staroj zgradi, morali smo ove godine prionuti na rješenje krova, uređenje podruma i krenuti sa kvalitetnom borbom protiv vlage. Moramo se zahvaliti Gradskom poglavarstvu u Križevcima koje nam je produžilo najam zgrade za idućih 25 godina, što nam je omogućilo i pokretanje svih ovih aktivnosti. Nadam se da ćemo s tim radovima završiti do prosinca ove godine, nakon čega slijedi potpuno opremanje Veterinarskog zavoda Križevci.
Djelatnost Hrvatskog veterinarskog instituta ima nekoliko segmenata. Po pitanju naše znanstvenoistraživačke djelatnosti – imamo određene projekte, kojih je ovog trena relativno malo.
Moram i ovom prilikom naglasiti da od ukupno 252 djelatnika Hrvatskog veterinarskog instituta, samo njih 34 znanstvenika dobiva plaću od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a za sve ostale zaposlenike moramo sami zaraditi na tržištu gdje nam je ovog trena udio oko 30% i oko 60% u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, prvenstveno Upravom za veterinarstvo i sigurnost hrane. Stoga bih se još jednom, dr. sc. Mirjani Mataušić Pišl, pomoćnici minista najljepše zahvalio na stvarno izvrsnoj i kvalitetnoj suradnji koju imamo s Upravom poslijednjih godina.
Bitno za priznavanje našeg rada je akreditacija pojedinih laboratorijskih metoda kojima pretražujemo pojedine uzorke. Prva akreditacija je trajala pet godina i istekla 2013. godine u svibnju. Imali smo prije toga opsežan nadzor Hrvatske akreditacijske agencije i uspješno se reakreditirali 14.05.2013. godine. Krenuli smo 2008. godine sa 14 laboratorija u kojima smo imali akreditiranih 35 metoda, da bismo 2013. godine imali 29 laboratorija sa 173 metode. Idući nadzor akreditacijske agencije nam počinje idući tjedan, trajat će tijekom studenog i mislim da ćemo doći na gotovo 200 akreditiranih metoda s tim da ćemo u nekim područjima ići i na fleksibilna područja. Dakle, sada imamo i te kapacitete, da možemo uvesti i fleksibilno područje u Hrvatski veterinarski institut.
Sve više dokumentacije imamo u elektroničkom obliku i na našem internom portalu. Još prije dvije godine smo završili novi računalni program iz kojega dobivate nalaze. Ovaj program je spojio sve naše VetLab programe po podružnicama i središnjici. Tek se sada praktički vidi učinak povezanosti, kada su ti programi spojeni i na bazu Hrvatske poljoprivredne agencije. Veseli me i to što je ove godine zaživio i SVIS, dakle središnji veterinarski informacijski sustav i mi ga po prvi puta primjenjujemo, za sada u programu bolesti plavog jezika, Newcastleske bolesti i bolesti riba. Vjerujem da je to samo početak i da ćemo ga doskora proširiti i na druge segmente i naređenih mjera i programa.
Svaka država u EU mora imati nacionalni referalni laboratorij. Hrvatski veterinarski institut ih ima 13 u središnjici i 4 u podružnicama. Svaki taj nacionalni referalni laboratorij mora surađivati sa europskim referentnim laboratorijem u svom području, uz sudjelovanje na njihovim godišnjim radionicama i – ono što je zapravo najbitnije – uspješno prolaziti međulaboratorijska testiranja. Tu smo se, praktički u svim područjima za koja smo odgovorni, priključili i prije nego je Hrvatska postala punopravni član EU, tako da smo ovu suradnju praktički samo nastavili vrlo uspješno. Uvijek smo uključeni u godišnje radionice, u međulaboratorijske usporedbe, a isto tako smo, kao referalni laboratorij dužni – za one laboratorije koji su unutar države imenovani kao službeni – organizirati i edukaciju i međulaboratorijske usluge. Prije ulaska Hrvatske u EU bili smo potpuno pripremljeni za sve zadaće koje mora ispunjavati nacionalni referalni laboratorij svake članice EU.
Trenutno imamo 55 doktora znanosti od kojih 15 znanstvenih savjetnika, 11 viših znanstvenih suradnika i 12 znanstvenih suradnika, surađujemo sa više institucija, a posebno me veseli što smo zadnjih godina izuzetno unaprijedili suradnju sa našim matičnim fakultetom, Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, što održavamo ekstramuralnu nastavu za studente šeste godine, a participiramo također i u dijelu doktorskog studija. Ovog trena, među djelatnicima Hrvatskog veterinarskog instituta u nastavnim zvanjima imamo dva docenta i jednog izvanrednog profesora na veterinarskom fakultetu, a taj broj će se doskora i povećati.
Surađujemo i sa Veterinarskim fakultetom Univerziteta u Ljubljani, Veterinarskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu isto tako sa Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Osijeku i Agronomskim i Prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Mostaru na kojima su isto tako, djelatnici Hrvatskog veterinarskog instituta uključeni u nastavu.
Moram se pohvaliti sa našom izdavačkom djelatnošću – ranije smo znali izdavati manje brošure, a prošle godine je izdana i prva ‘ozbiljna’ knjiga, “Bakterijske i gljivične zoonoze” autora profesora Željka Cvetnića. Ove godine promovirana je i knjiga “Klinička veterinarska bakteriologija“, a nadam se da će dogodine biti još novih izdanja od djelatnika Hrvatskog veterinarskog instituta.
Do sada smo obično mi odlazili u Zapadnu Europu na edukacije, a sada nam se prvi puta događa da kolege iz Zapadne Europe dolaze u Hrvatski veterinarski institut, poput kolegice Marie Franziska Sommer iz Ludwig Maximilians Universitat Munchen i doc. dr. sc. Aleksandre Vergles Rataj s Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani. Isto tako, ove godine kod nas boravi dr. Elisa Pasquale kao doktorantica Veterinarskog fakulteta sveučilišta u Mostaru i Anja Parežanin koja svoj diplomski rad sa Sveučilšta u Bolonji dolazi raditi na Hrvatski veterinarski institut.
Da bismo neke stvari mogli napraviti, trudimo se sve više sudjelovati u međunarodnim projektima i tu moram naglasiti CAPS-2 (Strenghtening of Centres for Aquaculture production and safety surveillance in Adriatic Cross-border Countries), IPA Adriatic CBS. Ovaj projekt nosi naš Veterinarski zavod u Splitu, koji je uspio proći konkurenciju više od stotinu prijavljenih projekata među kojima je samo 11 odobreno, a u kojemu sudjeluje osam institucija iz četiri različite zemlje.
Ovdje također želim navesti i IPA 2008 Support for the Control/Eradication of Animal Diseases in Republic of Croatia.
Ovog trena aktivni smo i u okviru Obzora 2020. U sklopu Teaming projekta – koncipiranog na način da zemlje koje imaju tzv. low performance u znanosti, zajedno sa institucijama iz drugih zemalja počinju izgrađivati centre znanstvene izvrsnosti – nastojimo da Hrvatski veterinarski institut bude taj koji će u Hrvatskoj pokrenuti jedan od budućih centara znanstvene izvrsnosti planiranih unutar ovog projekta. U tome nam se pridružuju partneri iz visokorazvijenih zemalja – Španjolske, Italije, Francuske, Nizozemske, Velike Britanije, Belgije i Njemačke – koji su prihvatili neke naše prijedloge, a što opravdava naša očekivanja i nade da ćemo uspjeti proći i na ovom projektu.
