Iva Mayer, Nikša Lemo, Iva Šmit, Mirna Brkljačić, Martina Crnogaj, Karol Šimonji, Ivana Kiš, Gabrijela Jurkić Krsteska, Vesna Matijatko Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Dr. sc. Iva Mayer, Veterinarski fakultet u ZagrebuAlergijski dermatitis jedna je od najčešćih kliničkih manifestacija u veterinarskoj dematologiji i smatra se da je prisutan kod oko 50% ukupnog broja dermatoloških pacijenata. U pasa, on je obično povezan sa alergijom na buhe, atopijskim dermatitisom ili preosjetljivošću na hranu. Cilj ovog rada bio je istražiti pasminsku, spolnu i dobnu predispoziciju te prevalenciju ovih dermatoza u populaciji pasa primljenih u dermatološku ambulantu Klinike za untarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od listopada 2011. do lipnja 2013. godine. Za izradu ovog rada retrospektivno su korišteni anamnestički i klinički podaci te rezultati laboratorijskih pretraga za ukupno 152 psa. Alergijski dermatitis bio je prisutan kod 79 (52%) pasa i ova je grupa dalje podijeljena na pse sa alergijom na buhe, atopijskim dermatitisom i preosjetljivošću na hranu. Podaci o spolu, dobi pasmini i brojnosti unutra pojedine skupine statistički su obrađeni i uspoređeni s podacima iz relevantne svjetske literature.
Ključne riječi: pas, alergija, buhe, atopijski dermatitis, preosjetljivost na hranu
UVOD
Alergijske bolesti kože danas se smatraju najčešćim problemom s kojima se susreću veterinarski dermatolozi. Pretpostavlja se da pacijenti s ovim problemima obuhvaćaju preko 50% ukupnih dermatoloških tj. preko 30 % svih pacijenata male veterinarske prakse. Alergijski dermatitis možemo definirati kao kožnu manifestaciju reakcije organizma na različite antigene. Jačina i lokalizacija pruritusa, lokalizacija promjena vidljivih na koži kao i odgovor na terapiji uvelike ovisi upravo o tipu alergena. Alergijski dermatitis u pasa najčešće je posljedica alergije na buhe, atopijskog dermatitisa ili alergije na hranu (SCARF, 2013).
Alergija na buhe
Klinički znakovi povezani uz infestaciju buhama vrlo su različiti i ovise o broju buha ali i reakciji imunosnog sustava domaćina na njihov ubod. U osnovi treba razlikovati reakciju zdravih pasa na prisutnost buha i alergijsku reakciju na ubod buha. Ovisno o broju buha i vremenu proteklom od početka infestacije klinička slika kod nealergičnih pasa može varirati od slabog i umjerenog pruritusa bez pojave promjena na koži do izrazitog pruritusa i značajnih lezija uzrokovanih primarno samoozljeđivanjem (SCOTT i sur., 2001). Alergijska reakcija na ubod buhe klinički se manifestira izrazitim pruritusom i pojavom papula. U kasnijoj fazi bolesti mogu se naći alopecije, kraste, hiperpigmentacija i lihenifikacija. Lezije su tipično lokalizirane u lumbosakralnom području, oko baze repa, na kaudomedijalnom dijelu bedara te ventralnom dijelu abdomena. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, pronalaska buha ili njihovog fecesa, a može se potvrditi i intradermalnim testom pri čemu možemo očekivati trenutnu (15-30 min nakon aplikacije), ali i kasnu imunološku reakciju (12-72 sata nakon aplikacije) ( SCOTT i sur , 2001; BRUET i sur., 2012). Treba naglasiti da infestacija buhama može biti okidač za pojavu atopijskog dermatitisa, pa kod određenog broja slučajeva dolazi do preklapanja kliničkih simptoma (SOUSA i HALLIWELL, 2001)
Atopijski dermatitis
Atopijski dermatitis vrlo je česta alergijska dermatoza pasa i smatra se da od ove bolesti boluje oko 10 % ukupne svjetske populacije pasa (HILLIER i GRIFFIN, 2001; SCOTT i sur., 2001). Radi se o genetski predisponiranoj, upalnoj i pruritičnoj kroničnoj alegijskoj bolesti kože, a tipična klinička slika posljedica je stvaranja IgE antitijela na alergene iz okoliša. Do sada je genska predispozicija utvrđena za veći broj pasmina. Kao pasmine koje najčešće oboljevaju većina autora spominje zapadnoškotske bijele terijere, labrador retrivere, zlatne retrivere, francuske buldoge i bulterijere (NUTTALL i sur., 2013) Tipične lezije i pruritus javljaju se na licu, uškama, ventralnom dijelu vrata, aksilama, preponama, u perianalnoj regiji, ventralnom dijelu repa te na mjestima pregiba ekstremiteta. Prvi simptomi bolesti najčešće se javljaju kod pasa mlađih od tri godine. Treba napomenuti da se istim kliničkim simptomima očituje i tzv. atopic-like dermatitis kod kojeg nije moguće dokazati postojanje IgE (HALLIWELL, 2006; OLIVRY i sur., 2010). U širem smislu atopijski dermatitis je klinička dijagnoza, a okidač za pojavu simptoma ili njihovo pojačavanje mogu biti različiti etiološki faktori kao što su infestacija buhama, preosjetljivost na hranu, prisutnost drugih ektoparazita, bakterijske i gljivične infekcije (OLIVRY i sur., 2007).
Dijagnoza atopijskog dermatitisa postavlja se primarno na temelju anamnestičkih podataka, kliničke slike i odgovora na terapiju. Nedavno je predložen sustav osnovnih kriterija na temelju kojih možemo postaviti temeljitu sumnju na atopijski dermatitis.
Ukoliko je za pojedinog pacijenta odgovor pozitivan na 5 od 8 navedenih kriterija osjetljivost ovakvog „testa„ je 85%, a specifičnost 79% (FAVROT i sur., 2010). Treba napomenuti da se osjetljivost testa znatno smanjuje ukoliko je odgovor pozitivan na više od 5 pitanja, no unatoč tome ovakav sustav kriterija može biti od velike pomoći kliničaru u postavljanju dijagnoze (OLIVRY i sur., 2010).
Alergija na hranu
Smatra se da je 9%-36% ukupnog broja pasa koji boluju od alergijskih bolesti kože zapravo preosjetljivo na hranu bilo da se radi o imunološkoj ili neimunološkoj preosjtljivosti (PICCO i sur. 2008; GASCHEN i MERCHANT, 2011.; PLANT, 2011). Iako za sada nema većih epidemioloških studija vezanih uz pasminsku predispoziciju smatra se da su češće preosjetljivi američki koker španijeli, njemački bokseri, dalmatiner, shar-pei, njemački ovčari, mopsovi, zlatni retriveri, mali gubičari i zapadnoškotski bijeli terijeri (GASCHEN i MERCHANT, 2011). Kod velikog broj pasa dermatološki simptomi preosjetljivosti na hranu ne mogu se razlikovati od kliničke slike atopijskog dermatitisa pa se smatra da nutritivni alergeni zapravo predstavljaju okidač za razvoj atopijskog dermatitisa (OLIVRY i sur., 2010). Osim kliničkih znakova koji su već opisani kao tipični za atopijski dermatitis kod nekih pasa preosjetljivih na hranu mogu se javiti i svrbež bez prisutnosti lezija, otitis eksterna, bakterijski folikulitis, vaskulitis, seboreja i urtikarija (OLIVRY i sur., 2010; PLANT, 2011). Unatoč postojanju brojnih komercijalnih seroloških testova, eliminacijska i provokacijska dijeta još uvijek se smatra jedinim adekvatnim načinom dijagnosticiranja preosjetljivosti na hranu (PICCO i sur. 2008; OLIVRY i sur., 2010; PLANT, 2011).
Iz svega do sada navedenog vidljivo je da je alergijski dermatitis vrlo važan klinički simptom u veterinarskoj dermatologiji, a alergijske bolesti kože, njihova patofiziologija, etiologija, klinička manifestacija i liječenje i dalje predstavljaju veliki izazov za veterinarske dermatologe kako u praktičnom tako i u znanstvenom smislu.
Ovaj rad retrospektivni je pregled pasa primljenih u dermatološku ambulantu Klinike za unutarnje bolesti Veterinarkog fakulteta u Zagrebu u periodu listopada 2011. do lipnja 2013. kod kojih je glavni simptom bio alergijski dermatitis. S obzirom da su dosadašnja istraživanja alergijskih bolesti kože u pasa pokazala da je prevalencija pojedinih alergijskih bolesti u ukupnoj populaciji i unutar pojedinih pasmina vrlo različita ovisno o geografskoj lokaciji, cilj ovog rada bio je ustanoviti postoje li razlike u prevalenciji, pasminskoj i dobnoj predispoziciji za razvoj alergijskih dermatoza između pasa u Hrvatskoj i onih u svijetu.
Materijal i metode
Za izradu ovog rada retrospektivno su korišteni su klinički i anamnestički podaci iz kartoteke Dermatološke ambulante Klinike za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. U istraživanje su uključeni svi psi primljeni na prvi dermatološki pregled u razdoblju od listopada 2011. do lipnja 2013. Kod svih pasa obavljen je specijalistički dermatološki, opći klinički pregled te osnovna hematološka i biokemijska pretraga krvi. Ovisno o kliničkoj slici tj. promjenama na koži zbog kojih su psi primljeni provedene su dodatne dijagnostičke metode kao što su parazitološka pretraga (duboko i površinsko struganje), citološka pretraga obriska ili otiska kože, FNA i/ili biopsija.
Na temelju kliničkog nalaza, rezultata specijalističkih pretraga i pretraga krvi psi su primarno podijeljeni na pse s alergijskim dermatitisom i pse ostalim bolestima kože (endokrinopatije, demodikoza, šuga, autoimune bolesti, promjene pigmentacije, tumori, …). Na temelju anamnestičkih podataka, kliničke slike, jačine i lokalizacije pruritusa, psi s alergijskim dermatitisom podijeljeni su na pse alergične na buhe, pse preosjetljive na hranu i pse sa atopijskim dermatitisom. Kod određenog broja pasa koji su početno bili uključeni u skupinu pasa s alergijom na buhe ili na hranu tijekom kontrolnih pregleda ustanovilo se da boluju od atopijskog dermatitisa te su prebačeni u skupinu pasa s atopijskim dermatitisom. Podaci o spolu, dobi pasmini i brojnosti unutra pojedine skupine statistički su obrađeni i uspoređeni s podacima iz relevantne svjetske literature.
Rezultati i rasprava
U navedenom razdoblju ukupno je na prvi dermatološki pregled primljeno 152 psa.
Kod 79 pasa (52%) primarni simptomi odgovarali su alergijskom dermatitisu. Na temelju anamnestičkih podataka, lokalizacije pruritusa te lokalizacije i tip promjena na koži ova skupina pasa podijeljena je na pse alergične na buhe, pse alergične na hranu i pse s atopijskim dermatitisom. Kod 26 pasa (34% od ukupnog broja pasa s alergijskim dermatitisom) u dobi od 2-12 godina (prosječna dob 5,2 godine) na temelju nalaza buha i/ili njihovog fecesa te na temelju lokalizacije pruritusa postavljena je dijagnoza infestacije buhama i alergije na buhe. U ovoj skupini pasa bilo je 6 ženki i 20 mužjaka od toga 13 križanaca i 13 čistokrvnih pasa. Od čistokrvnih pasa najviše je njemačkih ovčara (6) Kod svih pasa bila je prisutna tipična lokalizacija pruritusa u lumobosakralnom dijelu i području ventralnog abdomena i repa. Kod 14 pasa bila je prisutna alopecija u području lumbosakruma i baze repa, a kod 6 pasa pronađeni su znakovi kroničnosti procesa, hiperpigmentacija i lihenifikacija. Niti jedan od pasa nije adekvatno tretiran protiv ektoparazita, a zanimljivo je da je 16 pasa primljeno kao referalni pacijenti odnosno pacijenti kod kojih su vlasnici odlučili potražiti drugo mišljenje zbog dugotrajnog i neuspješnog predhodnog liječenja. Dijagnoza preosjetljivosti na hranu postavljena je kod 17 pasa (20,3% pasa s alergijskim dermatitisom) u dobi od 6 mjeseci do 10 godina (prosječna dob 4,1 godina) od toga 8 ženki i 9 mužjaka. Zanimljiva je pasminska struktura grupe jer su u ovoj grupi prisutna samo 2 križanca dok je 15 pasa pripadalo čistokrvnim pasminama i to shar pei (2), njemački bokser (4), labrador retriver (1), zlatni retriver (2), američki staford terijer (3), zapadnoškotski bijeli terijer (1), malinois (1). Kod 10 pasa (58%) lokalizacija promjena na koži i pruritusa odgovarala je promjenama tipičnim za atopijski dermatitis, od ostalih znakova kod 7 pasa (41%) primjećeno je lizanje šapa, a kod 6 pasa otitis eksterna (35%) koji se ponavljao više puta tijekom života psa. Na temelju anamnestičkih podataka, kliničke slike i ispunjavanja 5 od 8 Favrotovih kriterija (FAVROT i sur., 2010) dijagnoza atopijskog dermatitisa postavljena je kod 36 pasa (46% pasa s alergijskim dermatitisom) u dobi od 7 mjeseci do 5 godina (prosječna dob 2,5 godina). U ovoj skupini bilo je 19 mužjaka i 17 ženki od kojih su 4 kastrirane. Od toga su 32 psa pripadala u čistokrvne pasmine dok su samo 4 psa križanci. Najviše zastupljene pasmine su zapadnoškotski bijeli terijer (7), američki staford (6), labrador retriver (5), francuski buldog (5), Parson Jack Russel terijer (2) te po jedan doberman, njemački bokser, tibetanski terijer, maltezer, engleski buldog, dogo argentino i hvatski ovčar. Kod svih pasa simptomi su se prvi puta pojavili u dobi između 1 – 3 godine. Usporedimo li dobivene rezultate s podacima iz relevantne literature navedenima u uvodu, možemo zaključiti da se zastupljenost pasa s alergijskim dermatitisom u ukupnoj populaciji u Hrvatskoj ne razlikuje bitno od zastupljenosti koji navode drugi autori. Također, prevalencija pojedinih tipova alergija u ukupnoj populaciji pasa s alergijskim bolestima slična je onoj u drugim zemljama (PICCO i sur. 2008; GASCHEN i MERCHANT, 2011.; PLANT, 2011, SCARFF, 2011). Naši rezultati vezani uz spolnu i dobnu predispoziciju također se slažu s drugim autorima (OLIVRY i sur., 2010; NUTTALL i sur, 2013). Znatno veći broj muških pasa u našoj grupi preosjetljivoj na buhe može se objasniti činjenicom da vlasnici u Hrvatskoj za pse čuvare koji borave uglavnom na dvorištu češće odabiru muške pse i to uglavnom njemačke ovčare ili križance ove pasmine. Naši podaci o pasminskoj predispoziciji u skupinama pasa s atopijskim dermatitisom i alergijom na hranu uglavnom se slažu s rezultatima dosadašnjih istraživanja (GASCHEN i MERCHANT, 2011; NUTTALL, 2013).Jedina razlika je visoka zastupljenost američkih stafordskih terijera u našoj skupini pasa preosjetljivih na hranu (17%) i skupini pasa s atopijskim dermatitisom (19%). Prema nama dostupnim podacima ova pasmina do sada nije bila izdvojena kao predisponirana za razvoj atopijskog dematitisa ili preosjetljivosti na hranu, pa bi podaci dobiveni u našem istraživanju mogli poslužiti kao poticaj za opsežnije istraživanje vezano uz pojavnost alergijskih bolesti kože kod amerčkih stafordskih terijera u Hrvatskoj osobito s obzirom na popularnost uzgoja ove pasmine. Iako i drugi autori navode da se preosjetljivost na hranu može javiti u dobi od 4 mjeseca do 14 godina načelno je mišljenje da se češće javlja kod vrlo mladih pasa (PLANT, 2011). U našoj skupini pasa preosjetljivih na hranu prosječna dob je 4,1 godina što zapravo predstavlja zrelu dob, no ovaj je podatak posljedica činjenice da je u ovu grupu uključeno 6 pasa (35%) u dobi od 5-10 godina kojima je hrana prvi puta promijenjena nekoliko mjeseci ili tjedana prije pojave simptoma i dolaska na pregled dok ostalih 11 pasa pripada dobnoj skupini od 6 mjeseci do dvije godine. Podatak o velikom broju pasa upućenih na drugo mišljenje kod kojih je već provođeno liječenje, a da pri tome nisu adekvatno tretirani protiv buha kao i podatak o relativno velikom broju starijih pasa kod kojih je zbog novih trendova na tržištu u starijoj dobi i bez objektivne potrebe promijenjena hrana pa su razvili preosjetljivost ukazuje na potrebu bolje ili intenzivnije edukacije.
Bruet V, PJ Bourdeau, A. Roussel, L. Imparato, JC Desfontis. Characterization of pruritus in canine atopic dermatitis, flea bite hypersensitivity and flea infestation and its role in diagnosis. Vet Dermatol 2012;23: 487–e93.
Favrot C, Steffan J, Seewald W, et al. A prospective study on the clinical features of chronic canine atopic dermatitis and its diagnosis. Vet Dermatol 2010;21:23-31.
Gaschen FP, SR Merchant. Adverse food reaction in dogs and cats. Vet Clin North Am Small Animal Pract 2011; 41:361-379
Halliwell R. Revised nomenclature for veterinary allergy. Vet Immunol Immunopathol2006; 114: 207–208.
Hillier A.,CE Griffin. The ACVD task force on canine atopic dermatitis (I):Incidence and prevalence. Veterinary Immunology and Immunopathology 81,147-151
Nuttal T, M Urri, R Halliwell. Canine atopic dermatitis – what have we learn? Veterinary Record 2013. 173: 201-207
Olivry T, DeBoer DJ, Prélaud P et al. Food for thought: pondering the relationship between canine atopic dermatitis and cutaneous adverse food reactions. Veterinary Dermatology 2007; 18: 390.
Olivry, T., DeBoer, D. J., Favrot, C., Jackson, H. A., Mueller, R. S., Nuttall, T., Prélaud, P. and for the International Task Force on Canine Atopic Dermatitis (2010), Treatment of canine atopic dermatitis: 2010 clinical practice guidelines from the International Task Force on Canine Atopic Dermatitis. Veterinary Dermatology, 21: 233–248.
Picco F, Zini E, Nett C, et al. A prospective study on canine atopic dermatitis and food-induced allergic dermatitis in Switzerland. Vet Dermatol 2008;19:150-155.
Plant J. Cutaneous adverse food reaction in dogs.Veterinary Focus 2011;21 No3:18-23.
Scarff DH. Allergy testing in the dog and cat. Companion animal 2013, 13 No 5: 221-225
Scott DW, Miller WH Jr, Griffin CE. Parasitic skin disease. In: Muller and Kirk’s Small Animal Dermatology, 6th edn. Philadelphia: W.B. Saunders Co., 2001; 490–500.
Sousa CA, Halliwell REW. The ACVD task force on canine atopic dermatitis (XI): the relationship between arthropod hypersensitivity and atopic dermatitis in the dog. Veterinary Immunology and Immunopathology 2001; 81: 233–8.
Iva Mayer, Nikša Lemo, Iva Šmit, Mirna Brkljačić, Martina Crnogaj, Karol Šimonji, Ivana Kiš, Gabrijela Jurkić Krsteska, Vesna Matijatko
Allergic dermatitis in dogs – retrospective study of clinical cases 2011-2013
ABSTRACT
Allergic dermatitis is the most common clinical presentation in veterinary dermatology and it is presented in about 50% of dermatology cases. In dogs allergic dermatitis is mostly connected with flea allergic dermatitis, atopic dermatitis or adverse food reaction. The goal of the present study was to evaluate prevalence, breed, sex and age predisposition of these dermatosis in the population of dogs that were presented with allergic dematitis at Dermatology section, Clinic for internal medicine, Veterinary faculty University of Zagreb from October 2011 to June 2013. History, clinical data and laboratory results of 152 dogs were retrospectively included in this study. 79 (52%) dogs were presented with allergic dermatitis an they were further divided in subgroups as follows: flea allergic dermatitis, atopic dermatitis , adverse food reaction.
Based on history and clinical data prevalence, breed, sex and age predisposition as well as main clinical features and signs for these subgroups were evaluated. Results were statistical analised and compared with relevant literature data.
Key words: dog allergies, fleas, atopic dermatitis, food hypersensitivity
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
