Analiza postojećeg stanja i mogućnosti šire primjene umjetnog osjemenjivanja konja u Republici Hrvatskoj

Doc. dr. sc. Nikica Prvanović Babić
Klinika za porodništvo i reprodukciju
Veterinarski fakultet Sveučilišta u zagrebu

Temeljne postavke umjetnog osjemenjivanja kobila

Tisućama godina, selekcijskim radom, čovjek je oblikovao mnoge životinjske vrste, a prve konje udomaćila su još plemena Mezopotamije i Kine prije više od 4 500 godina. Upotrebna namjena, a time i uzgojni cilj u uzgojima konja uvelike se tijekom vremena mijenjao i razlikovao od uzgoja drugih domaćih životinja. Jedna stvar je međutim ostala ista.Kod konja se nikada nije težilo primarno reprodukciji svih jedinki već se forsiralo razmnožavanje isključivo najboljih, po svemu superiornih primjeraka. Naime, o inteligenciji, poslušnosti i izdržljivosti konja nerijetko je direktno ovisio život i preživljavanje jahača odnosno čovjeka. Tako je i danas iako je konj izgubio svoju primarnu namjenu u svakodnevnom životu čovjeka. Konje se ne uzgaja ponajprije s namjenom proizvoda, nego kao životinje za visokoprifilirani sport te užitak i osobno zadovoljstvo uzgajivača. Zbog takve uporabne vrijednosti postoji potreba i želja za najvišom razinom selekcije odnosno u rasplod idu isključivo najuspješniji primjerci rasplodnih kobila i pastuha, iznad prosječnih rezultata u sportu, u eksterijernim kvalitetama, zadovoljavajućeg temperamenta i ćudi. Kako takve životinje nerijetko nisu i idealne za rasplod često je potrebno intervenirati primjenom različitih metoda asistirane reprodukcije. Najvažnije od njih su umjetno osjemenjivanje (U.O.), embriotransfer, seksiranje spermija i kloniranje. Od svih navedenih najčešće se primjenjuje U.O. jer je daleko najjednostavnija i traži daleko najmanje sredstava i opreme. Nadalje, primjena U.O. zapravo ubrzava postupke oplemenjivanja pasmina i uzgojnih tipova te ubrzava selekcijski učinak jer najkvalitetniji pastusi kroz umjetno osjemenjivanje ostavljaju znatniji uzgojni trag. Jednim skokom pastuh opasuje jednu kobilu, dok se spermom ejakulata može osjemeniti više od deset kobila, odnosno preko 600 kobila godišnje. Nadalje, duboko smrznuto sjeme pastuha može se i nakon njegova uginuća koristiti u rasplodu. Zdravstvene prednosti umjetnog osjemenjivanja ogledaju se u sprječavanju prijenosa spolno zaraznih, nametničkih i drugih bolesti. Ujedno se smanjuje i rizik od raznih povreda prilikom manipulacije sa životinjama i uklanjaju tzv. «profesionalne» bolesti usko vezane s pojačanom seksualnom aktivnosti, poput impotencije i psihičkih problema. Umjetno osjemenjivanje olakšava distribuciju genetskog materijala čime se izbjegava stres uvjetovan transportom rasplodnih grla. Konjogojstvo u našoj domovini nezaustavljivo galopira naprijed. Interes i broj uzgajivača i držatelja konja, naročito sportskih grla raste, no na osnovi Godišnjih izviješća Hrvatskog Stočarskog centra očito je da je plodnost konja svih pasmina u Hrvatskoj nezadovoljavajuća te je broj ždrebadi prema broju kobila daleko ispod europskog prosjeka.
Republika Hrvatska kao buduća članica EU u kojoj postoji vrlo dobro organiziran sustav praćenja potencijalnih problema sa slabijom plodnošću, odnosno neplodnošću, spolno prenosivim bolestima, pobačajima i slično, trebala bi itekako pridavati pažnje prevenciji smanjene plodnosti, odnosno neplodnosti te zakonski osigurati i regulirati bolju provedbu mjera kontrole plodnosti konja. Upravo bi poticanje primjene U.O. na većem broju kobila direktno i indirektno pridonijelo postizanju tog cilja i dostizanju rezultata iz drugih zemalja, članica EU u kojima postotak kobila na kojima se provodi U.O. iznosi 40-60%.

Organizacija umjetnog osjemenjivanja

Umjetno osjemenjivanje (u daljnjem tekstu U.O.) predstavlja postupak kojim se polučeni ejakulat pastuha (razrijeđen ili ne u više doza) polaže u maternicu kobile u estrusu s ciljem da ostane gravidna. Na taj način jedan ejakulat je dovoljan da se osjemeni više kobila, a ejakulacija je odvojena od osjemenjivanja. U.O. kobila u svijetu se provodi već godinama. Neke konjogojske udruge dozvoljavaju osjemenjivanje samo sa svježom razrijeđenom spermom na mjestu polučivanja ejakulata, dok druge dozvoljavaju i uporabu svježeg transportiranog sjemena i duboko smrznutog sjemena. Pojedine elitne udruge, primjerice engleskih punokrvnjaka, uopće ne dozvoljavaju U.O. čak niti kada je to medicinski indicirano, npr. kod stečenih malformacija vanjskih genitalija. Idu čak do takvih mjera da umjetnim osjemenjivanjem postupkom dobivenu ždrebad odbijaju registrirati. Osnovna razlika između umjetnog osjemenjivanja konja za razliku od drugih vrsta domaćih životinja je važnost priznavanja podrijetla odnosno mogućnost izdavanja pravovaljalnog pedigrea odnosno rodovnice. U tu je svrhu važno imati dokaziv trag od polučivanja ejakulata, sustava pohrane i smrzavanja, transporta, osjemenjivanja i u konačnici rođenja ždrebeta. Stoga je krajnje nedopustivo, a kod nas se već događalo, da rashladjena sperma bude ilegalnim kanalima dostavljena u Hrvatsku, osjemenjuju se kobile, a potom je nemoguće registrirati novorođeno ždrijebe jer je podrijetlo roditelja nepotpuno. Naime, DNA analiza roditeljstva koja je kod nas postala praktički obavezna, nije moguća bez potvrde o podrijetlu za oba roditelja.

Postupak izvođenja U.O.

Prilikom izvođenja samog postupka bitno je poštivati nekoliko postulata:
1. uvoditi u spolne organe kobile samo sterilan pribor
2. detaljno oprati perinealnu regiju (vulvu, anus i okolinu te područje ispod dražice) betadinom kako bi se smanjila mogućnost kontaminacije.
Rep prije toga treba umotati i fiksirati. Na ruku se navuče sterilna plastična rukavica, a zatim se u rodnicu uvodi kateter za osjemenjivanje, zaštićen tankom sanitarnom navlakom. Pri uvođenju katetera u rodnicu vrh katetera drži se u zatvorenoj šaci kako bi ga se maksimalno zaštitilo od kontaminacije. Neposredno pred ulazom u maternični grljak kateter se oslobodi navlake i kroz grljak se uvlači u maternicu. Kateter su uvodi u maternicu na način da se prvo kažiprstom prođe kroz grljak, a zatim se na isto mjesto počne uvlačiti kateter sve do materničnog trupa. Grljak je u kobile kratak i jednostavne građe, a kanal grljka je u vrijeme estrusa otvoren. Na taj način u maternicu ulazi samo kateter koji je još uvijek sterilan. Doza za osjemenjivanje može biti pripremljena u brizgalicama, pajetama ili u obliku slamčica volumena 0,5- 5mL.
Tehnike u postupku U.O. kod konja koje se danas koriste su:
1. osjemenjivanje sa svježim sjemenom u roku od 30 minuta od polučivanja, osjemenjivanje rashlađenim sjemenom 30 minuta, pa do 12 (24) sati nakon polučivanja kod kojeg se sjeme hladi na +4 °C kako bi se čuvalo na licu mjesta ili transportiralo,
2. U.O. s duboko smrznutim sjemenom (DSS) kojeg je moguće čuvati neodređeno vrijeme u tekućem dušiku na temperaturi od –196 °C u obliku paleta (0,1 mL), ampula, pajeta.
3. osjemenjivanje seksiranom spermom, bilo da je svježa ili DS (postupkom odvajanja ženskih, X, od muških Y gameta u protočnom citometru)

Svježa sperma aplicira se razrijeđena i nerazrijeđena. Kod osjemenjivanja svježim nerazrijeđenim ejakulatom koristi se samo frakcija bogata spermom koju se dobiva procjeđivanjem ejakulata preko sterilne gaze. Manipulativno vrijeme znatno je veće pri uporabi razrijeđene sperme, do 45 puta, u odnosu na nerazrijeđenu. Za razrjeđivanje sjemena danas se koriste glukozno-žumanjčano-mliječni i glukozno-tartaratni razrjeđivači. Ukoliko je kobila prije osjemenjivanja pravilno pripremljena, postotak koncepcije iznosi preko 75%. Primjena duboko smrznute sperme iziskuje poseban sterilan pribor kojim se otopljena sperma (30 sekundi na 40 °C) aplicira u maternicu kobile. Osjemenjivanje provodimo apliciranjem sperme u reproduktivni sustav kobile u estrusu i to naranije 12 sati prije, a najkasnije 6 sati nakon ovulacije pri čemu se bimanuelnom tehnikom nastoji uvesti kateter što bliže vrhu roga sa one strane sa koje je kobila ovulirala odnosno ima predovulatorni folikul. Za uspješnost osjemenjivanja pri korištenju zamrznutih ejakulata pokazalo se da je dob kobila presudna u postotku koncepcije. U kobila mlađih od 8 godina postotak iznosi 45%, za kobile do 13 godina starosti iznosi 36%, a preko 13 godina starosti to je svega 29%. Nadalje, postoji velika individualna varijabilnost između pastuha s obzirom na sposobnost ejakulata da bude konzerviran. Različite tehnike nisu primjenjive na sve pastuhe i određeni postotci ejakulata pastuha ne podnose hlađenje ili zamrzavanje. Postoji također i određeni broj pastuha koji su slabije plodni ili sterilni. Nadalje, pri osjemenjivanju sa DSS potrebno je učestalo pratiti folikularni razvoj s obzirom da je broj doza koje su dostupne za korištenje obično ograničen. Postotak preživljavanja spermija prilikom hlađenja smanjuje se zbog iscrpljivanja tijekom pohrane, naime tada dolazi do korištenja vlastitih metaboličkih rezervi spermatozoida te do dezintegracije membrane (počinju se stvarati kristali leda, i sam osmotski tlak medija se promijeni) zbog temperaturnog šoka do kojeg dolazi prilikom pada temperature između 15 i 9 °C. Osjemenjivanje neposredno po polučenom ejakulatu je postupak koji ostvaruje najbolje rezultate. Koristiti ohlađene ili duboko smrznute ejakulate ima opravdanje samo kod transporta ili kad su u pitanju neke druge otegotne okolnosti.

Zakonski okvir umjetnog osjemenjivanja u Republici Hrvatskoj

Umjetno osjemenjivanje, stavljanje u promet i izvoz sjemena kopitara iz RH regulirani su Zakonom o veterinarstvu (NN 41/2007. i NN 155/2008.) i pravilnicima kojima se zakonodavstvo RH usklađuje sa zakonodavstvom Europske unije:

• Pravilnik o zdravstvenim zahtjevima za stavljanje u promet i uvoz životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu zahtjevima propisa iz dodatka A dijela i pravilnika o veterinarskim i zootehničkim pregledima određenih životinja i proizvoda u prometu s državama članicama Europske unije (NN 85/09.).
• Pravilnik o obrascu veterinarskog certifikata za stavljanje u promet sjemena kopitara kojim se određuju uvjeti za izdavanje certifikata za izvoz sjemena kopitara u države članice Europske unije (NN 110/09.).

Zakonske odredbe regulirane su i:

• Pravilnikom o mjerama kontrole arteritisa konja (NN 62/09.).
• Pravilnikom o veterinarskim uvijetima za premještanje kopitara i uvoz iz trećih zemalja (NN 154/2008.)
• Pravilnikom o veterinarsko zdravstvenim uvijetima za uvoz i provoz određenih živih papkara i kopitara (NN 41/2009.)

Trenutni status umjetnog osjemenjivanja kobila u Hrvatskoj

Na osnovi dosadašnjih saznanja na polju asistirane reprodukcije u razvijenim zemljama tehnikom umjetnog osjemenjivanja očigledno je kako je takav način interveniranja u selekcijski rad na polju reprodukcije konja vrlo značajan i unosi mnoge prednosti i poboljšanja u odnosu na tradicionalni prirodni pripust. Osim toga, U.O. kobila sjemenom kvalitetnog rasplodnjaka ostavlja se veći trag i oplemenjuje određena pasmina u značajno kraćem vremenskom roku. U RH je postupak umjetnog osjemenjivanja zakonski reguliran člankom 30. i 31. Zakona o veterinarstvu, koji govore kako rasplodna grla, sjeme za umjetno osjemenjivanje i oplođene jajne stanice moraju biti slobodni od zaraznih i nametničkih bolesti, a sjeme za umjetno osjemenjivanje i oplođene jajne stanice moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede polučivanja, pripreme i razrjeđivanja, zdravstvene ispravnosti i biološke kakvoće te biti označeni na propisani način. Objekti za poslovanje s reprodukcijskim materijalom moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.
Glavni i odgovorni za sakupljanje i skladištenje sjemena pastuha u Hrvatskoj je Centar za reprodukciju u stočarstvu RH u Križevcima dok se umjetno osjemenjivanje provodi u Centru za reprodukciju u Križevcima u pastuharni „Lemeš“ i na Klinici za reprodukciju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te u manjem broju privatnih veterinarskih stanica i ambulanti primjerice u Karlovcu, Vrbovcu i Sv. Petru u Šumi. Značajno je pri tome napomenuti da se U.O. kobila u Hrvatskoj u svim nabrojenim veterinarskim institucijama i organizacijama provodi sa uspjehom usporedivim onome iz ostalih zemalja EU i SAD. Naime, postotak plodnosti se podudara i iznosi do 70%, a uvelike ovisi o dobi kobile koju se osjemenjuje. Nadalje, u svrhu pretraživanja pastuha na kliconoštvo virusnog arteritisa provodi se polučivanje ejakulata pastuha na svim većim ergelama (Državne ergele Lipik i Đakovo, Alkarska ergela) što je preduvjet za uvođenje umjetnog osjemenjivanja na navedenim uzgojima konja. Nadalje, velika većina veterinarskih stanica posjeduje ultrazvučne aparate i provodi ginekološke i transrektalne ultrazvučne preglede kobila. Stoga bi, uz minimalnu edukaciju, lako mogli na sebe preuzeti umjetno osjemenjivanje kobila nad kojima su i do sada vršili stručni nadzor rasplođivanja. Pri tome prvenstveno mislimo na rashlađenu spermu koja bi bila polučena od pastuha na hrvatskim pastuharnama, dok bi za U.O. sa duboko smrznutom spermom kobile ipak trebalo dovesti u specijalizirane ustanove, poput Klinika Veterinarskog fakulteta ili Centra za reprodukciju u Križevcima jer je sam postupak bitno složeniji i iziskuje hospitalizaciju kobile i veću razinu stručnog znanja.
Razvoj U.O. u RH može se usmjeravati u dva osnovna smjera. Jedan od njih je uvoz sperme kvalitetnih rasplodnih pastuha određenih pasmina konja čime bi se doprinijelo na oplemenjivanju i osvježavanju krvi naših rasplodnih kobila pojedinih pasmina i time stvorila dobra baza za kvalitetnije jedinke kako u smislu danjeg rasploda tako u smislu boljih rezultata na natjecanjima.
Drugi smjer je stvaranje «banke sperme» naših autohtonih pasmina (hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, lipicanac i međimurski konj) koja bi svojim postojanjem bolje kontrolirala sjeme kvalitetnih pastuha i povećala dostupnost kvalitetnog sjemena u svim dijelovima RH, ali i u izvozu u treće zemlje i u zemlje EU.

ZAKLJUČCI

---

1. Umjetno osjemenjivanje kobila pouzdana je i vrlo učinkovita metoda primjene asistirane reprodukcije s mnogim prednostima naspram prirodnog pripusta i kao takav nedovoljno je korištena metoda reprodukcije u RH.
2. Potencijal za proširenje te metode biotehnologije rasplođivanja je vrlo visok.
3. Podizanjem opće razine veterinarske kontrole i nadzora nad rasplodnim grlima kroz postupak U.O. u RH povećala bi se plodnost, smanjila mogućnost širenja spolnih zaraza te doprinjelo očuvanju autohtonih pasmina i povećanju njihove populacije u našoj zemlji.
4. Na polju nacionalnog zakonodavstva poduzeti su važni koraci u usklađivanju sa zakonodavstvom EU, doneseni su i još su u planu donošenja mnogi pravilnici te i na tom planu nema zapreke za razvoj ove vrste asistirane reprodukcije kao što je U.O.

Za dodatne informacije ili dogovor oko umjetnog osjemenjivanja obratiti se na Kliniku za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ili doc. dr. sc. Nikici Prvanović Babić, dr. vet. med. putem e-maila nikica@vef.hr ili telefona 01 2390 166 (+38512390166).

Prikaz umjetnog osjemenjivanja kobile na Klinici za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu

---

Cjeloviti i detaljniji pregledni članak o umjetnom osjemenjivanju kobila s pripadajućom literaturom možete pronaći u časopisu Veterinarska stanica, broj 1 iz 2012 godine. Ovaj broj Veterinarske stanice možete preuzeti na slijedećoj adresi:

PDF download
http://www.veinst.hr/casopis-veterinarska-stanica/doc_download/23-broj-1

Brojevi časopisa Veterinarska stanica objavljeni 2012. godine dostupni su za preuzimanje na slijedećoj adresi:
http://www.veinst.hr/casopis-veterinarska-stanica/cat_view/38-asopis-veterinarska-stanica/71-2012

Pročitajte i:

---

Dobrodošli na Odjel za konje Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu