Anemije u tvorova

Filip Kajin, Gabrijela Jurkić Krsteska, Marin Torti, Iva Šmit, Vesna Matijatko
Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Izvor: Zbornik radova 6. HRVATSKI VETERINARSKI KONGRES

Sažetak

---

Anemija je patološko stanje koje podrazumjeva smanjenu količinu eritrocita u krvi, smanjenu količinu hemoglobina, odnosno sniženi hematokrit ispod referentnih vrijednosti karakterističnih za određenu vrstu životinje. Anemije se klasificiraju prema odgovoru koštane srži, morfologiji eritrocita i patofiziološkom mehanizmu nastanka. Klinički i dijagnostički pristup tvoru sa anemijom u velikoj mjeri sličan je algoritmu koji se primjenjuje kod pasa i mačaka. Fiziološki hematokrit kod tvorova iznosi između 45% i 65%, a transfuzija se preporučuje ukoliko je hematokrit niži od 15%.
Ključne riječi: anemije, tvorovi, transfuzija

▲

Uvod

---

Anemija podrazumjeva smanjenu količinu eritrocita u krvi, smanjenu količinu hemoglobina, odnosno sniženi hematokrit ispod referentnih vrijednosti karakterističnih za određenu vrstu životinje (STOCKHAM i SCOTT, 2008). Anemija nije bolest, već patološko stanje koje odražava smanjenu sposobnost krvi da transportira kisik do tkiva, što se manifestira kliničkim znakovima slabosti, nepodnošenja napora, depresije, te ubrzane frekvencije bila i disanja (STOCKHAM i SCOTT, 2008). Kliničkim pregledom mogu se zapaziti blijede sluznice (ili čak ikterične ukoliko je uzrok anemije hemoliza), a u određenim se slučajevima auskultacijom čuje sistolički šum nad srcem koji nastaje uslijed smanjene viskoznosti krvi (STOCKHAM i SCOTT, 2008).

Anemije se klasificiraju prema: odgovoru koštane srži (regenerativne i neregenerativne), prema morfologiji eritrocita (mikrocitne, normocitne, makrocitne, hipokromne, normokromne) te prema patofiziološkom mehanizmu nastanka (gubitak krvi, hemoliza, smanjena produkcija) (STOCKHAM i SCOTT, 2008).

▲

Neregenerativne anemije

---

Neregenerativne anemije karakterizirane su nedostatakom regenerativnog odgovora u vidu cirkulirajućih nezrelih oblika eritrocita (CAMPBELL, 2015). Nastaju kao posljedica neadekvatne produkcije eritrocita od strane hematopoetskog tkiva, do čega dolazi uslijed patološkog procesa unutar same koštane srži (hipoplazija, aplazija, neoplazija) ili pak uslijed upalnih bolesti, endokrinoloških bolesti, zatajenja bubrega, te nutricionalnih nedostataka (CAMPBELL 2015).

Hiperestrogenizam je veoma čest uzrok aplastične anemije nekastriranih ženki tvorova.
Kod ženki tvorova ovulacija je inducirana koitusom, te ukoliko ne dođe do parenja, ženke ostaju u estrusu dulji vremenski period što rezultira supresijom koštane srži do potencijalno fatalnih razmjera (CAMPBELL, 2015). Točan mehanizam toksičnog učinka estrogena još nije poznat. Pojedini autori (BERNARD i sur., 1983) predlažu teoriju o substanci koja se luči kao odgovor na povišenu razinu estrogena, te inhibira sve loze stanica koštane srži, izazivajući na taj način pancitopeniju. Supresija koštane srži javlja se i kod drugih bolesti koje uzrokuju povišenu konecentraciju endogenog estrogena poput tumora Sertolijevih stanica u mužjaka, te tumora granuloza stanica u ženki (THRALL i sur., 2012).

Anemija kroničnih bolesti nastaje kao posljedica kroničnih upala, kroničnog zatajenja bubrega, endokrinih bolesti te deficiti u hranidbi (CAMPBELL i GRANT, 2010).
Upalna stanja (posljedično traumi, infekciji ili neoplazijama) dovode do smanjene dostupnosti željeza, zbog čega se smanjuje produkcija eritrocita i skraćuje njihov životni vijek (THRALL i sur., 2012). Ovakve anemije blage su do umjerene normocitne normokromne. Kronično zatajenje bubrega dovodi do umjerene ili teške (ovisno o stupnju zatajenja) normocitne normokromne anemije, koja nastaje zbog smanjenog stvaranja eritropoetina u bubrezima. U anemije kroničnih bolesti ubrajaju se i anemije koje nastaju u sklopu paraneoplastičnog sindroma velikog broja tumora (BERGMAN, 2013).

▲

Regenerativne anemije

---

Regenerativne anemije karakterizirane su odgovorom koštane srži u vidu pojačane eritropoeze kako bi se nadomjestio gubitak eritrocita. Ovo ponekad podrazumjeva i oslobađanje nezrelih oblika eritrocita iz koštane srži. U razmazu periferne krvi to se vidi kao povećan broj polikromatičnih eritrocita odnosno retikulocita. Retikulociti su stadij u razvoju eritrocita koji nastaju iz metarubricita, te predstavljaju prijelazni oblik između metarubricita i zrelih eritrocita. Ukoliko se krvni razmaz boji supravitalnim bojama poput novog metilenskog modrila ili briljant krezil plavom bojom, u retikulocitima vidjeti će se ostatak ribosoma (CAMPBELL, 2015).

Anemije posljedično krvarenjima, nastaju zbog akutnog ili kroničnog, vanjskog ili unutarnjeg krvarenja. Do akutnog krvarenja dolazi zbog traume, prilikom kiruških zahvata, krvarenjem iz ulkusa unutar alimentarnog trakta ili iz ulceriranih tumora, te zbog poremetnji u koagulacijskom sustavu (urođene ili stečene koagulopatije).
Kronični gubitak krvi nastaje zbog krvarećih lezija, naročito onih u probavnom sustavu, te zbog endo- i ektoparazita. Kroničan gubitak krvi putem gastrointestinalnih uklusa nerijetko se javlja kod tvorova i povezano je sa infekcijom bakterijom Helicobacter mustelae. Prilikom vanjskog krvarenja gube se željezo i proteini, zbog čega osim anemije može doći i do hipoproteinemije. Ukoliko je prisutna hipoproteinemija, ona upućuje na nedavni i teški gubitak krvi, budući da se proteini nadoknađuju mnogo brže nego eritrociti. Unutarnja krvarenja teže se detektiraju od vanjskih zbog činjenice da ne dolazi do gubitka željeza i proteina. Kronično krvarenje dovodi do nastanka anemije zbog nedostatka željeza (CAMPBELL, 2015). Budući da je željezo potrebno za sintezu hemoglobina, nedostatak željeza dovodi do nedostatne sinteze hemoglobina, a eritrociti prolaze kroz dodatna djeljenja zbog čega nastaju mikrociti (WEISS, 2010).
U serumu je snižena koncentracija željeza, a zasićenost transferina (glikoproteina koji prijenosi željezo) koja se izražava kao ukupna sposobnost vezanja željeza (engl. total iron-binding capacity) je povišena (CAMPBELL, 2015).

Hemolitičke anemije, karakterizirane destrukcijom eritrocita, nastaju kao posljedica intravaskularne ili esktravaskularne hemolize. Javljaju se zbog intrinzičnih, odnosno nasljednih defekata na membrani eritrocita ili zbog neadekvatnosti enzima koji sudjeluju u metabolizmu unutar eritrocita. Mogu biti i posljedica parazita eritrocita ili imunosno posredovane destrukcije. Intravaskularna hemoliza podrazumjeva razaranje eritrocita koje se odvija unutar krvnih žila, dok se ekstravaskularna hemoliza odvija u makrofagima (najčešće tkivnim makrofagima jetre i slezene). Imunosno posredovana hemolitička anemija nastaje zbog stvaranja protutijela usmjerenih na eritrocite ili zbog vezanja imunih kompleksa na membranu eritrocita. Ovakav tip anemije najčešće je regenerativan, osim ako protutijela nisu usmjerena i protiv prekursorskih stanica eritrocita. Imunosno posredovane anemije često su povezane sa nedavnom vakcinacijom, infekcijama i neoplazijama (THRALL, 2012).

▲

Klinički pristup tvoru sa anemijom

---

Klinički i dijagnostički pristup tvoru sa anemijom u velikoj mjeri sličan je algoritmu koji se primjenjuje kod pasa i mačaka. Od anamnestičkih podataka, važno je saznati jeli moguće da je došlo do ingestije rodenticida ili drugih toksina, podatke o spolnom ciklusu, te mogućoj traumi. Kliničkim pregledom bitno je obuhvatiti kožu i sluznice, tražeći podljeve, petehije i ekhimoze. Bitno je locirati mjesto gubitka krvi ukoliko je to uzrok anemije (vanjsko krvarenje, krvarenje u tjelesne šupljine ili organe).

Minimalna baza podataka uključuje kompletnu krvnu sliku (KKS) i retikulocite, biokemijske parametre, analizu urina, te RTG grudnog koša i UZV abdomena (ANTINOFF, 2009).

Fiziološki hematokrit kod tvorova iznosi između 45% i 65% (postoje varijacije među pojedinim laboratorijima) (FOX i MARINI, 2014).

Iako je nagli pad hematokrita ispod 20% po život opasno stanje, neki tvorovi mogu živjeti i sa hematokritom od oko 10 % ukoliko je anemija nastajala sporo (LEWINGTON, 2007).

▲

Transfuzija pune krvi

---

Transfuzija pune krvi preporučuje se kod svih tvorova sa hematokritom ispod 15% (QUESENBERRY i CARPENTER, 2003), a odluka o trenutku transfuzije ovisi i o uzroku anemije i brzini kojom je ona nastala. Ponekad je potrebno i 12 sati kako bi hematokrit odrazio akutni gubitak krvi, pošto uslijed kontrakcije slezene dolazi do dodavanja krvi u središnju cirkulaciju (LEWINGTON, 2007). Budući da tvorovi nemaju detektibilne krvne grupe, moguće su uzastopne transfuzije bez rizika od transfuzijskih reakcija (MANNING i BELL, 1990). Ipak, preporučuje se preventivno testiranje tvorova donora u državama sa visokom prevalencijom Aleutske bolesti i Dirofilaria immitis (LEWINGTON, 2007).

Prilikom izbora donora prednost imaju veliki mužjaci, iako u hitnoj situaciji mogu se koristiti i manji mužjaci i ženke. Preporučene količine krvi su 6 mL za ženke, 9 mL za male mužjake te 12 mL za velike mužjake (LEWINGTON, 2007). Proporučeno mjesto za venepunkciju donora je v. jugularis (LEWINGTON, 2007). Pri uzimanju krvi, donor mora biti u inhalacijskoj anesteziji. Krv se sakuplja u špricu koja sadrži CPDA (citrat fosfat dekstroza adenin) kao antikoagulans, u omjeru 1 (CPDA) : 9 (krv). Heparin nije pogodan kao antikoagulans, jer može izazvati koagulopatiju kod primatelja krvi.
Nakon uzimanja krvi donoru, uputna je nadoknada tekućine u iznosu četiri puta većem od volumena krvi koji je uzet, kako bi se spriječila hipotenzija.

Preporučuje se obaviti transfuziju u što kraćem vremenu. PIGNON i sur. (2014) preporučuju da se krv pomiješana sa CPDA, skladištena na +4°C, iskoristi unutar maksimalno sedam dana.

Postupak sa primateljem krvi uključuje postavljanje venskog puta, te stabilizaciju u vidu tekućinske terapije i terapije kisikom, dok se donoru uzima krv.

Postoji mogućnost i primjene Oxyglobina u dozi od 3 ml/kg/h do ukupne doze od 12-15 ml/kg, no on se zbog visoke cijene i nedostupnosti ne koristi (FOX i MARINI, 2014).

Literatura [… prikaži]

▲

Filip Kajin, Gabrijela Jurkić Krsteska, Marin Torti, Iva Šmit, Vesna Matijatko

ANEMIA IN FERRETS

Abstract

---

Anemia is a pathologic state that represents a decreased red blood cell count, a decreased hemoglobin concentracion, or a decreased hematocrit in a certain species of animal. Anemia is classified according to marrow responsiveness, erythrocite morphology and the pathologic mechanism that produced the anemia. The clinical and diagnostic approach to an anemic ferret is mostly similar to the algorithm applied in dogs and cats. Hematocrite in ferrets ranges from 45% to 65%, and transfusion is recommended if the hematocrite is lower than 15%.
Key words: anemia, ferret, transfusion