Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Evo još jednog parazita o kojemu do sada nismo razmišljali. Radi li se o parazitu koji se ‘razbuktao’ ili pak o starom zanemarenom problemu teško je govoriti, no jasno je da su slučajevi ove bolesti svakim danom sve češći. Razlog veće pojavnosti još uvijek nije razjašnjen. Spekulira se da tome pridonosi globalno zatopljenje, ali i promjene u ponašanju posrednika kao i ljubimaca. Upravo mjesto gdje ovaj parazit živi govori o opasnosti. Odrasli parazit živi u plućnoj arteriji i desnoj klijetki psa.
Kako živi angiostrongilus?
Nakon što pronađe svog partnera ženka ovog parazita polaže jaja. Unutar jaja se vrlo brzo razvijaju ličinke koje u izmet dospijevaju gutanjem nakon iskašljaja. U okolišu „tragaju“ za pužem u kojem će zaštićene nastaviti dalje svoj život sve dok puža ne pojede znatiželjni ljubimac. U crijevu će se razvijene ličinke iz puža odmah snaći i brzo prodrijeti kroz krvne žile u krvotok i njime do pluća.
Kada posumnjati na angiostrongilozu?
Na ovu bolest može se posumnjati pri svakom dugotrajnom kašlju kojemu ne pomažu uobičajeni lijekovi. Ovaj parazit u psu uzrokuje i promjene na koštanoj srži, pa zato u pasa možemo primjetiti poteškoće pri zaustavljanju krvarenja i slabokrvnost. U nekih će se pojaviti i znakovi čudnog ponašanja uzrokovani posljedičnim krvarenjima u mozgu.
Što veterinar treba učiniti?
Opravdana sumnja koja se temelji na prepoznavanju kliničkih znakova nije dovoljna, pa se zato preporuča temeljita pretraga izmeta kojom se dokazuje prisutnost ličinki. Zato je potrebno u slijedećih nekoliko dana sakupiti izmet. Izmet će uputiti u specijalizirani laboratorij u kojem će se posebnom metodom pronaći žive ličinke i time pouzdano potvrditi postojanje bolesti.
Što o angiostrongilozi kažu znanstvenici?
Kako ovaj parazit nastanjuje za život važne organe, lijekove treba vrlo oprezno koristiti. Brzo ugibanje i posljedično raspadanje parazita može dovesti do vrlo teških stanja koje svakako treba izbjeći. Na tržištu postoje lijekovi koji se mogu koristiti isključivo pod nadzorom veterinara. U posljednje vrijeme brojni znanstvenici posvećuju mnogo vremena u pronalaženju mehanizama kojima ovaj parazit ugrožava zdravlje ljubimaca. Tako su znanstvenici iz SAD-a dokazali da ovu bolest redovito prati vrlo opasno grušanje krvi u krvnim žilama osobito mozga. Ličinke su opasne jer mogu zalutati u gotovo sve dijelove tijela, pa su tako španjolski veterinari dokazali prisutnost ličinki u mozgu i u leđnoj moždini. Irski doktor veterinarske medicine Joneill je praćenjem bolesti u Jack Roussell terijera dokazao i fenomen manjka krvnih pločica uvjetovanih ovim parazitom. Danski parazitolozi sa Sveučilišta u Kopenhagenu su dokazali da gotovo 20% pretraženih puževa u parkovima u sebi krije ličinke ovog parazita. Parazitolozi sa Veterinarskog fakulteta u Zurichu pod vodstvom Dr. Manuele Schnyder otkrili su i nove metode dokazivanja bolesti pretragom krvi na prisutnost nekih tvari koje luče paraziti kao i prisutnosti protutijela.
(izvori fotografija: http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSKfELdQPH9CezsjxnQ-pJbCv-LWM0jJAcJQdRiMuzpMiD5d0uU, http://pcwww.liv.ac.uk/testapet/images/Scan125.jpg, http://www.dfordog.co.uk/user/images/articles/slug-dog-lungworm.jpg
i
Boris Krstinić)