P. Džaja, K. Severin, A. Gašpar, I. Zemljak, I. Križek, I. Butković, A. Piplica and M. Palić*
Sažetak
Rezultati istraživanja naglašavaju potencijal profesionalnih rizika koji utječu na mentalno zdravlje doktora veterinarske medicine koji doživljavaju određene stresore povezane sa radom. Budući da je ovo prvo istraživanje takve vrste, ono bi moglo omogućiti bolje razumijevanje specifičnih potreba i izazova vezanih uz veterinarsku struku u Republici Hrvatskoj.
Ključne riječi: veterinarska medicina, psihološki stresori, mentalno zdravlje, depresija, suicidalne misli, psihološka pomoć
Uvod
U Minnesoti, od 831 veterinara, 204 (25%) izjavilo je da su patili od depresije (Fowler i sur., 2016.). U drugoj studiji u kojoj je sudjelovalo 997 ispitanih veterinara, zaključeno je da su žene češće izložene stresu u odnosu na muške kolege, a najviše su stresu izloženi veterinari koji rade u maloj praksi.
Od 2001. do 2012. godine, značajno veći postotak samoubojstava dogodio se među veterinarima u odnosu na opću populaciju, koja je u tom razdoblju zabilježila 18 smrtnih slučajeva na globalnoj razini (Milner i sur., 2015.). U SAD, od 2003. do 2014. godine, 197 veterinara i pet veterinarskih tehničara izvršilo je samoubojstvo (White i sur., 2019.). Od 1979. do 2015. godine, 398 veterinara izvršilo je samoubojstvo, od čega 82% muškaraca i 18% žena, a 76,5% ih je bilo u dobi ≤65 godina (Tomasi i sur., 2019.). U jednoj studiji, više od 27% žena i 22% muškaraca izjavilo je da razmišljaju o samoubojstvu (Skipper i Williams, 2012.).
Poremećaji mentalnog zdravlja među veterinarima nisu prisutni samo u razvijenim zemljama, već su značajan problem i među veterinarima u nerazvijenim zemljama (Stoewen, 2015; Rodrigues da Silva i sur., 2023). Svi ovi stresori mogu dovesti do burnout sindroma kod veterinara, koji se sastoji od tri dimenzije: emocionalne iscrpljenosti, depresivnog stanja i nedostatka osjećaja osobnih postignuća. Veterinari često stvaraju emocionalne veze sa životinjama o kojima skrbe, zbog čega su veterinari, tehničari i ostali članovi tima koji brine za zdravlje životinja posebno osjetljivi na utjecaj suosjećanja (Cohen, 2007.). Ozbiljna iscrpljenost na radnom mjestu bila je zastupljenija kod žena u najmlađoj dobnoj skupini, a kod muškaraca u najstarijoj dobnoj skupini.
Studija provedena na 216 veterinara u vezi s problemima vezanim uz posao i dom otkrila je da je 15,6% tih veterinara patilo od visoke razine burnout-a, a veterinari koji rade na stočarskim farmama iu mješovitim praksama u Belgiji bili su najviše pogođeni ovim problemom zbog njihove interakcije s farmerima, i upravljanja svojim vremenom (Hansez i sur., 2008.).
Materijali i metode
Sudionici
U ovom istraživanju sudjelovali su veterinari u Republici Hrvatskoj zaposleni u različitim poslovima veterinarske medicine. Time su obuhvaćeni veterinari koji rade u ordinacijama za male životinje, ordinacijama za velike životinje i mješovitim ordinacijama, koje uključuju i male i velike životinje, kao i zaposlenici u službi veterinarske inspekcije.
Prikupljanje podataka i etičko odobrenje
Studija je osmišljena kao presjek, koristeći upitnik kao instrument prikupljanja podataka, provedena je putem Google Forms ankete i izvezena u SPSS (verzija 28.0.1.1; IBM Corp) za statističku analizu. Anketa je bila dostupna za ispunjavanje od 14. ožujka do 30. travnja 2023. godine. Obavijest o istraživanju i poziv za sudjelovanje veterinarima poslana je putem službene e-mail adrese koju je dostavila Hrvatska veterinarska komora, nadležna nacionalna udruga za regulaciju veterinarske struke, promicanje veterinarstva i zastupanje interesa u području veterinarstva. Svi ispitanici, kao članovi Hrvatske veterinarske komore, upoznati su s mišljenjem i odlukom Etičkog povjerenstva te su upoznati s anketom i sustavom upitnika kroz izlaganje na znanstveno-stručnom skupu s međunarodnim sudjelovanjem. Za sudjelovanje nisu predviđene financijske niti materijalne nagrade.
Struktura ankete
Demografski podaci o podrijetlu sudionika prikupljeni i objavljeni u studiji uključivali su rodni identitet, kategoriju veterinara s obzirom na malu, veliku ili kombiniranu praksu odnosno veterinarsku inspekciju, trajanje zaposlenja, tjednih sati rada kao i sate tjednih dežurstva. Za procjenu psihosocijalnog okruženja sudionika i individualne dobrobiti, prilikom izrade ankete, pitanja su izvedena iz prethodnih istraživanja u drugim zemljama, uz dodatna pitanja specifična za veterinarsku struku u Republici Hrvatskoj.
Pouzdanost ankete
Za određivanje pouzdanosti istraživanja korišten je Cronbachov alfa koeficijent. Prema rezultatima, tvrdnje koje istražuju psihičku dobrobit veterinara u Republici Hrvatskoj pokazale su slabu pouzdanost i unutarnju dosljednost (Cronbachov alfa koeficijent = 0,506). U okviru analize pouzdanosti, od ukupno 389 ispitanika Isključen je visok postotak sudionika jer 162 ispitanika nisu uspjela dati potpune odgovore na sva pitanja ankete.
Statistička analiza
U fazama obrade, analize i interpretacije podataka korišten je statistički softver SPSS verzije 28.0.1.1 (IBM Corp). Provedena je univarijantna analiza kako bi se utvrdile distribucije i učestalosti odgovora sudionika na pitanja u anketi. Ova analiza je dala uvid u učestalost i distribuciju odgovora među sudionicima. Pearsonov hi-kvadrat test korišten je za utvrđivanje statističkih razlika između odgovora različitih kategorija sudionika i za procjenu korelacije između varijabli. Rezultati su analizirani i interpretirani s razinom statističke značajnosti postavljenom na P < 0,05.
Provedena je analiza snage statističkog testa kako bi se procijenila primjerenost veličine uzorka za otkrivanje povezanosti među varijablama kategorija. Uz veličinu uzorka od 389, veličina učinka od 0,03 i stupanj značajnosti (α) od 0,05, statistička snaga testa (1-β) iznosila je 0,9949. Stoga naša analiza ukazuje na veliku vjerojatnost ispravnog odbacivanja nulte hipoteze kada je alternativna hipoteza istinita. Ova razina snage sugerira da je ovo istraživanje dobro provedeno i prikladno za otkrivanje malih povezanosti između promatranih varijabli. Analiza statističke snage testa provedena je pomoću softvera G*Power 3.1.
Rezultati i rasprava
Sociodemografske karakteristike
U istraživanju je sudjelovalo 389 veterinara od ukupno 1800 registriranih veterinara u Republici Hrvatskoj, prema podacima Hrvatske veterinarske komore. Odaziv na anketu bio je 21,1%. Od 389 sudionika koji su naveli svoj spol, njih 222 (57,67%) identificiralo se kao muški veterinari, 163 (42,33%) kao ženski veterinari, a devet nije navelo. Postotak muških sudionika bio je značajno (P < 0,05) veći od ženskih sudionika. Od ukupnog broja ispitanika njih 242 (64,23%) radi u struci dulje od deset godina, 70 (18,27%) od 5 do 10 godina, a 67 (17,50%) manje od pet godina. Istraživanje je obuhvatilo različite veterinarske djelatnosti koje se najčešće obavljaju u Hrvatskoj. Prema rezultatima, malom praksom bavilo se 189 veterinara, što je 52,94% od ukupnog broja sudionika. Drugi značajan oblik bila je mješovita praksa, iz koje je sudjelovalo 106 veterinara, što predstavlja 29,70% od ukupnog broja sudionika. Iz velike prakse bilo je 56 veterinara, što je činilo 15,68% sudionika. Iz eterinarske inspekcije, specifične domene veterinarske struke, sudjelovalo je 6 veterinara, što čini 1,68% od ukupnog broja sudionika ovog istraživanja. Tjedni odrađeni sati i tjedna dežurstva navedeni su u tablici 1.
N* – Broj ispitanika koji su dali odgovor/ukupan broj sudionika.
Zadovoljstvo u karijeri
Sudionici su bili upitani o tome koliko su zadovoljni karijerom koju su odabrali, bi li ponovno izabrati istu karijeru te kakva su im očekivanja vezano uz karijeru u veterinarskoj praksi. Što se tiče zadovoljstva odabranom profesijom, rezultati otkrivaju polarizirana mišljenja među ispitanicima. Od ukupno 389 sudionika, njih 192 (50,3%) izjavilo je da je zadovoljan svojim odabirom zanimanja veterinara. S druge strane, 190 sudionika, što je 49,7% od ukupnog broja, izrazilo je nezadovoljstvo svojim zanimanjem (N = 382/389).
Što se tiče mogućeg ponovnog odabira veterinarske profesije, većina sudionika, 281 (73,8%), navela je da bi ponovno odabrala ovu karijeru. Nasuprot tome, 100 ispitanika (26,2%) izjavilo je da ne bi ponovno odabralo veterinarsko zanimanje (N = 381/389). Što se tiče očekivanja vezanih uz karijeru, većina sudionika, njih 314 (81,8%), navodi da očekuju postupno poboljšanje i napredak u karijeri. S druge strane, 70 sudionika (18,2%) nije dijelilo takva očekivanja (N = 384/389). Na pitanje o zadovoljstvu plaćom, 277 veterinara sudionika (72,37%) izrazilo je nezadovoljstvo, dok je njih 106 (27,7%) zadovoljno plaćom (N = 383/389). Što se tiče dostupnosti osobnog vremena, 268 veterinara (70,2%) izjavilo je da nema dovoljno osobnog vremena, dok je 114 veterinara (29,8%) potvrdilo da ima dovoljno osobnog vremena na raspolaganju (N = 382/389).
Što se tiče radne atmosfere na radnom mjestu, 212 veterinara (55,4%) izrazilo je zadovoljstvo, dok je 171 veterinar (44,6%) bio nezadovoljan radnom atmosferom (N = 383/389). Po pitanju sigurnog zaposlenja, njih 287 (75,3%) navelo je da ima zajamčeno zaposlenje, dok su 94 veterinara (24,7%) izrazila nesigurnost u svoj radni status (N = 381/389). Tablica 2 prikazuje prioritet (od jedan do pet) uzroka stresa na radnom mjestu na temelju odgovora sudionika, dok tablica 3 ilustrira značajne čimbenike povezane sa zadovoljstvom poslom koji navode isti sudionici u skladu s njihovom važnošću.
*Broj ispitanika koji su dali odgovor/ukupan broj ispitanika.
*Broj ispitanika koji su dali odgovor/ukupan broj ispitanika.
Nadalje, sudionici su zamoljeni da odgovore na pitanje što smatraju najvećim nedostatkom u svakodnevnom radu veterinara.
Ovi su odgovori kategorizirani u osam različitih skupina na temelju učestalosti odgovora, kao što je prikazano na slici 1.
Što se tiče konzumacije alkohola, ispitanici su dali različite odgovore o svojim alkoholnim navikama. Većina ispitanika, njih 210 (55%), navelo je umjereno konzumiranje alkohola, dok je 119 ispitanika (31,2%) izjavilo da nikada ne konzumira alkohol. Manji broj ispitanika, njih 46 (12%), navodi povremeno konzumiranje većih količina alkohola, dok samo 7 ispitanika (1,8%) navodi redovito konzumiranje većih količina alkohola (N = 382/389).
Mentalno zdravlje
Mentalno zdravlje u ovom kontekstu odnosi se na emocionalnu, mentalnu i psihološku dobrobit veterinara. Ova kategorija obuhvaća različite aspekte veterinarskog profesionalnog života i kako ti aspekti utječu na dobrobit i emocionalno stanje veterinara. Stresori povezani s poslom nažalost mogu utjecati na mentalno zdravlje i potencijalno dovesti do poremećaja raspoloženja poput depresije, pa čak i do samoubojstva. Uobičajene promjene mentalnog zdravlja odnose se na tugu, prazninu ili razdražljiva raspoloženja, praćene somatskim i kognitivnim promjenama koje značajno utječu na sposobnost funkcioniranja pojedinca. Tablica 4 prikazuje odgovore ispitanika koji odražavaju njihovo trenutno mentalno zdravlje.
Druga su istraživanja također pokazala da najčešći uzroci stresa povezani s poslom uključuju: profesionalni stres zbog dugog radnog vremena, iščekivanje pritužbe vlasnika pacijenata, preopterećenost poslom, lošu ravnotežu između poslovnog i privatnog života, profesionalnu izolaciju, studentski dug i slične čimbenike (Tomasi i sur., 2019.). Iz studije Platta i sur. (2012.), pokazalo se da su primarni stresori u veterinarskoj praksi povezani s menadžerskim aspektima posla, dugim radnim vremenom, visokom radnom odgovornošću, značajnom neravnotežom između posla i osobnog života, odnosima s klijentima i provođenjem eutanazije. Ove su studije pokazale da se najčešći uzrok smrti među veterinarima može pripisati profesionalnom stresu. U Kanadi, među 806 ispitanika, njih 7% izjavilo je da je doživio visok stres ili da uopće nije bilo stresa u svom veterinarskom poslu, dok je 54% prijavilo izmjereni stres (Epi i Waldner, 2012.). Prema studiji koja je uključila 11627 osoba, njih 1077 (9%) imalo je ozbiljne poremećaje raspoloženja, 3655 (31%) dobilo je te poremećaje nakon diplome, 1952 (17%) imalo je suicidalne misli, 157 (1%) pokušalo je samoubojstvo, a 2228 (19%) je bilo na liječenju zbog psihičkih stanja (Nett i sur., 2015). U ovoj studiji primijećeno je da se većina ispitanika (N = 313/388) osjeća tužno i bezvrijedno zbog čimbenika povezanih s poslom, što dovodi do povećane razdražljivosti i frustracije, čak i u manjim situacijama (P < 0,05).
Statistička značajnost ocijenjena je u korelaciji između razdražljivosti izazvane radom i njene povezanosti s lošim snom (P < 0,05). Značajan broj veterinara (N = 207/389) iskazao je da su imali loš san i da su postali razdražljivi zbog trivijalnih stvari. Uz to, razdražljivost i nedostatak energije tijekom dana također su se pokazali statistički značajnima (P < 0,05).
Ispitanici su većinom navodili osjećaj umora tijekom dana (N = 293/389) i razdražljivost. Veza između razdražljivosti i osjećaja bezvrijednosti pokazala je statistički značajne rezultate (P < 0,05); 213 ispitanika osjećalo se bezvrijedno i razdražljivo, dok je 126 doživjelo razdražljivost bez osjećaja bezvrijednosti. Odnos između razdražljivosti i traženja psihološke podrške također je bio statistički značajan (P < 0,05); 72 su postali razdražljivi i potražili su pomoć, 176 ih je bilo razdražljivo, ali nisu potražili pomoć, a manji postotak niti se osjećao razdražljivo niti je tražio psihološku podršku.
Važno je napomenuti da su ispitanici priznali da su se osjećali apatično i bezvrijedno, a većina (N = 124/389) nije tražila stručnu psihijatrijsku ili psihološku pomoć zbog tih osjećaja (P < 0,05). U našem istraživanju postojala je statistička značajnost (P < 0,05) u odnosu na probleme s depresijom i traženje psihijatrijske ili psihološke pomoći. Od 123 ispitanika koji su patili od depresije, njih 49 je tražilo pomoć psihijatra ili psihologa, dok je njih 122 izjavilo da nemaju problema s depresijom, ali su povremeno tražili stručnu psihijatrijsku ili psihološku podršku.
U Hrvatskoj je od 383 ispitanika njih 136 (35,5%) prijavilo probleme s depresijom, što je znatno veći postotak nego u Minnesoti 2012. godine, gdje je od 831 veterinara njih 204 (25%) prijavilo depresiju (Fowler i sur., 2016.). Sličan trend uočen je u anketi u SAD-u, gdje je od 990 veterinara, 9% imalo teške mentalne probleme, a 31% depresivne epizode (Net i sur., 2015.). U Velikoj Britaniji, među 1796 ispitanika, 26,3% je osjećalo anksioznost, 5,8% je bilo depresivno, a 4,5% je osjećalo anksioznost i depresiju (Bartram i sur., 2009). Slični problemi mentalnog zdravlja među veterinarima primijećeni su u Australiji, gdje je objavljeno da je jedna trećina imala loše mentalno zdravlje (Fritschi i sur., 2009.).
U Hrvatskoj je od 136 veterinara koji su patili od depresije samo 71 (18,6%) zatražio psihološku podršku, što je brojka slična studiji u SAD-u gdje je polovica veterinara s mentalnim problemima tražila psihološku pomoć (dr. Jen Brandt, direktorica AVMA Wellbeing and Diversity Initiative). Znakovi depresije uglavnom su bili povezani s nezadovoljstvom odabranom profesijom.
U istraživanju Skippera i Williamsa (2012.) nezadovoljstvo je prijavljeno u 49% slučajeva, što je znatno više od izvješća koji navode da je 15% veterinara i 7% veterinarskih tehničara nezadovoljno svojom profesijom, a 4% svih ispitanika nije zadovoljno svojom karijerom. Nezadovoljstvo se pokazalo kao ključni čimbenik depresije, na što ukazuju odgovori prema kojima jedan od četiri veterinara ne bi ponovno odbrao svoju karijeru (26,2%), 81,8% očekuje bolje ukupno nezadovoljstvo radnom atmosferom (44,6%), nesigurnost posla (24,7%) i nezadovoljstvo plaćom (72,37%). Svi ti čimbenici doveli su do osjećaja tuge i bezvrijednosti (55,2%), popraćenim dnevnim umorom i nemogućnošću koncentracije (70,1%), koji su pogoršani izazovnim ponašanjem vlasnika kućnih ljubimaca, zbog čega su veterinari patili od psihičkih problema. U ovoj studiji, 87,1% veterinara izjavilo je da se osjećaju tužno i bezvrijedno, a 79,8% ih je osjećalo umor tijekom dana, što je utjecalo na njihov rad.
Potencijalni uzroci stresa vezani uz posao
Odnos vlasnika kućnih ljubimaca prema doktorima veterinarske medicine
Kao i drugdje u svijetu, i u Republici Hrvatskoj najveći dio kurativa u veterinarskoj struci odnosi se na rad s kućnim ljubimcima čiji su vlasnici vrlo osjetljivi i emocionalno vezani za svoje životinje. Ova emotivna veza dovodi do čestih nesuglasica s veterinarima, bilo u obliku prijetnji, eksponiranja ugleda u javnosti, omalovažavanja putem društvenih mreža ili prijetnji tužbama zbog stručnih pogrešaka. Prema provedenom istraživanju, 82,2% veterinara doživjelo je probleme s vlasnicima životinja, kao što su prijetnje tužbama (44,2% ispitanih veterinara), zahtjevi za novčanom naknadom (21,4% ispitanih veterinara), opće prijetnje (60% ispitanih veterinara) te uznemiravanje putem interneta ili društvenih mreža, što je pogodilo 42,5%, prema rezultatima istraživanja. Istraživanje je također otkrilo statistički značajnu korelaciju (P < 0,05) između optužbi i općenito izazovnog ponašanja vlasnika kućnih ljubimaca prema ispitanicima i prijetnji vlasnika.
Među 225 ispitanika ocijenjeno je da kada su se vlasnici ponašali izazovno, ispitanici su doživjeli i prijetnje od strane tih vlasnika. Slično, postoji statistički značajan odnos (P < 0,05) između tvrdnji o općenito izazovnom ponašanju vlasnika kućnih ljubimaca prema ispitanicima i situacija u kojima ih je vlasnik omalovažavao putem društvenih medija. Od 384 ispitanika, 141 je naveo da su im vlasnici prijetili i omalovažavali ih putem društvenih mreža, dok je 131 ispitanik naveo da im vlasnici nisu niti prijetili niti su ih omalovažavali putem društvenih mreža (P < 0,05). Unatoč općenito izazovnom ponašanju vlasnika kućnih ljubimaca prema ispitanicima, protiv njih nije pokrenuta niti jedna tužba (P < 0,05). Ispitanici su, kada su se suočili s općenito izazovnim ponašanjem vlasnika, naveli osjećaj tuge, bezvrijednosti, razdražljivosti i frustracije, čak i u odnosu na blaže situacije (P <0,05). Utvrđena je statistički značajna povezanost (P < 0,05) između izazovnog ponašanja vlasnika kućnih ljubimaca prema ispitanicima i problema s depresijom.
U ovom istraživanju 123 ispitanika koji su doživjeli izazovno ponašanje vlasnika također je imalo problem s depresijom, dok je 194 ispitanika doživjelo izazovno ponašanje vlasnika, ali nije imalo problem s depresijom. Iako je većina ispitanika (N = 157/387) u anketi navela općenito izazovno ponašanje vlasnika, nisu tražili stručnu pomoć psihijatara ili psihologa (P < 0,05). Dakako, treba naglasiti da je od 387 ispitanika koji su se suočili s općenito izazovnim ponašanjem vlasnika njih 63 tražilo stručnu pomoć psihijatra ili psihologa. Studija koju je provela Američka veterinarska medicinska udruga AVMA 2014. godine pokazala je da je jedan od pet veterinara bio izložen online uznemiravanju od strane vlasnika kućnih ljubimaca, koji bi pisali negativne recenzije na internetu ili prijetili njihovom poslovanju ili su poznavali kolegu koji je bio uznemiravan. Često spominjani uzrok stresa su očekivanja klijenata i neočekivani ishodi liječenja (Gardner i Hini, 2006., Nett i sur., 2015.), koji rezultiraju izazovnim ponašanjem vlasnika, uključujući prijetnje, tužbe, zahtjeve za novčanom naknadom ili omalovažavanje putem medija. Sve to dovodi do razdražljivosti zbog manjih problema, što je iskusilo 87,7% ispitanih veterinara, što u konačnici dovodi do gubitka strasti prema njhovoj nekad željenoj profesiji te do promjena u apetitu i obrascima spavanja (Codi, 2017.).
Utjecaj radnog vremena i dežurstava koji dovode do nedostatka osobnog vremena i njihovi posljedični učinci
Drugi značajan faktor stresa je nedostatak osobnog vremena za obitelj i prijatelje ili količina vremena provedenog na poslu. Rezultati naše studije otkrili su da je od 387 (21,5%) ispitanika gotovo 50% izjavilo da radi više od 42 sata tjedno. Bilo je čak i odgovora koji su ukazivali na radno opterećenje do 120 sati ili 168 sati tjedno. Dodatno, 41% veterinara izjavilo je da su dežurni više od 48 sati tjedno, što potvrđuje da veterinarima nedostaje dovoljno slobodnog vremena za sebe, svoje obitelji i prijatelje. Ova situacija dovodi do neizbježnog stresa ako se održava, kao što je dokazano istraživanjem u kojem su veterinari u prosjeku dežurali više od 100 sati mjesečno (Rejula i sur., 2003.). Doista, utvrđene su značajne povezanosti između broja sati dežurstva i tjednog radnog vremena u pogledu nedostatka osobnog vremena (P < 0,05). Ovo istraživanje pokazalo je statistički značajnu vezu između nedostatka osobnog vremena za obitelj i prijatelje i subjektivnih osjećaja tuge, bezvrijednosti, razdražljivosti, frustracije, lošeg sna, nedostatka, nedostatka koncentracije, kao i osjećaja apatije i bezvrijednosti na poslu (P < 0,05). Nadalje, istraživana je korelacija između nedostatka osobnog vremena za obitelj i prijatelje i prisutnosti depresije koja je statistički značajna (P < 0,05). Iako su sudionici prijavili nedostatak osobnog vremena za obitelj i prijatelje, neki su također zanijekali prisutnost depresije. Unatoč spominjanju nedostatka osobnog vremena za obitelj i prijatelje, ispitanici nisu aktivno tražili stručnu pomoć psihijatara ili psihologa (P < 0,05). Međutim, ovo sugerira da nedostatak osobnog vremena za obitelj i prijatelje može biti povezan s nizom negativnih emocionalnih i psiholoških iskustava među ispitanicima.
U istraživanju na 997 veterinara, jedan od najčešćih uzroka stresa bio je produženo radno vrijeme (Gardner i Hini, 2006.), što su na sličan način potvrdili i drugi autori u svojim istraživanjima (Platt i sur., 2012.; Pohl i sur., 2022.; Hansez i sur., 2008.). U našem istraživanju 70,2% veterinara navelo je nedostatak slobodnog vremena, što je jedan od značajnih čimbenika koji izazivaju stres, s obzirom da je uzrok stresa neravnoteža između posla i privatnog života, odnosno nedovoljno vremena za obitelj i prijatelje (Platt i sur., 2012.). Granice između posla i privatnog života često su zamagljene, a stres iz radnog dana, tjedna, mjeseca ili čak godine prenosi se kući (Codi, 2017.). Dulje radno vrijeme također je faktor stresa jer povećanje radnog opterećenja od 1 sata istovremeno povećava rizik od suicidalnih misli za 1,9% (Bartram i sur., 2009.), a dugo radno vrijeme je važan čimbenik burnout-a u veterinara (Hansez i sur., 2008.).
Radna atmosfera
Studija je imala za cilj usporediti kako je radna atmosfera utjecala na osjećaje tuge i bezvrijednosti te je dosegla statističku značajnost (P < 0,05).
Unatoč zadovoljstvu atmosferom na radnom mjestu, 172 ispitanika izjavilo je da se osjeća bezvrijedno, dok se njih 161 osjećalo i tužno i bezvrijedno te su bili nezadovoljni radnom atmosferom. Analizom korelacije između radne atmosfere i razdražljivosti utvrđena je značajna povezanost (P < 0,05). Od sudionika, njih 178 izrazilo je zadovoljstvo atmosferom, ali je izjavio i da osjeća razdražljivost, 36 nije bilo razdražljivo i bilo je zadovoljno atmosferom, a 162 je postalo razdražljivo i nezadovoljno atmosferom. Studija je također identificirala vezu između atmosfere na radnom mjestu i problema s depresijom (P < 0,05).
Među njima, 73 je priznalo da ima problem s depresijom, ali su bili zadovoljni atmosferom na radnom mjestu. Dodatno, 141 nije patio od depresije i bili su zadovoljni, dok je 64 prijavilo probleme s depresijom i nezadovoljstvom atmosfere na radnom mjestu, a 110 nije patio od depresije, ali je bilo nezadovoljno atmosferom. Što se tiče zadovoljstva atmosferom na radnom mjestu i traženja pomoći od psihologa, od ukupnog broja sudionika njih 37 nije bilo zadovoljno atmosferom te je tražio podršku.
Samoubojstvo i suicidalne misli
Stopa samoubojstva u veterinarskoj profesiji je otprilike dva puta veća nego u stomatološkoj profesiji, više nego dvostruko veća nego u liječničkoj profesiji i 2,6 puta (Miller i sur., 1995.) do četiri puta veća nego u općoj populaciji (Bartram i sur., 2010.). Procijenjene stope samoubojstva za veterinare u Zapadnoj Australiji i Viktoriji bile su 4,0 odnosno 3,8 puta veće od dobno standardiziranih stopa samoubojstva u odrasloj populaciji u tim državama (Jones i sur., 2008.). Studija o smrti kalifornijskih veterinara od 1960. do 1992. godine govori da je rizik od samoubojstva među veterinarima bio 2,6 puta veći nego u općoj populaciji (Miller i Beaumont, 1995.).
Rezultati naše studije otkrili su da je od 382 veterinara koji su se izjasnili o ovom pitanju, njih 48 (12,6%) priznalo da je razmišljalo o samoubojstvu i smrti, što je znatno niži broj od onog kojeg je objavila Canadian Veterinary Medical Association (CVMA), gdje je svaki peti veterinar razmišljao o tome da se oduzme život, a 26,2% je o tome razmišljalo u prethodnih 12 mjeseci, u usporedbi s 12,2% opće populacije (Croteau, 2021.). Slično, izvješće iz Njemačke pokazalo je da je od 3118 veterinara, njih 19,2% imalo suicidalne misli u usporedbi s 5,7% u općoj populaciji. Nadalje, 32,1% veterinara klasificirano je kao osoba s povećanim rizikom od samoubojstva, u usporedbi sa 6,62% u općoj populaciji, a 27,78% veterinara bilo je pozitivno na depresiju, u usporedbi s 3,99% opće populacije (Schwerdtfeger i sur., 2020.). Stoewen (2015.) navodi studiju nacionalnog istraživanja CVMA iz 2012. godine koja je uključila 769 veterinara, gdje je 19% ozbiljno razmišljalo o samoubojstvu, a 9% ga je prethodno pokušalo. Ove brojke znatno su veće u usporedbi s istraživanjem u SAD-u koje je uključilo 11 627 veterinara, među kojima je 157 (1%) pokušalo samoubojstvo (Nett i sur., 2015.). Međutim, ove su brojke slične drugoj američkoj studiji, koja je pokazala da veterinari tri puta češće od nacionalnog prosjeka razmišljaju o samoubojstvu, s 1 do 1,5% pokušaja samoubojstva nakon diplome (Codi, 2017.). U našem istraživanju korelacija između izazovnog ponašanja vlasnika i suicidalnih misli bila je statistički značajna (P < 0,05). Među ispitanicima, njih 274 nije imalo suicidalnih misli unatoč izazovnom ponašanju, dok su 42 ispitanika izjavila da su imale suicidalne misli nakon što su se suočili s takvim ponašanjem.
Statistički značajni rezultati dobiveni su istraživanjem povezanosti zadovoljstva radnom atmosferom i suicidalnih misli (P < 0,05). Među ispitanicima, 196 ih je izjavilo da ne razmišljaju o samoubojstvu i da su zadovoljni atmosferom na poslu, dok ih je 18 imalo suicidalne misli unatoč tome što su zadovoljni. Dodatno, 31 sudionik je imao suicidalne misli i nije bio zadovoljan radnom atmosferom, a 142 nije imalo takve misli, ali su bili nezadovoljni.
U ovoj studiji utvrđena je statistički značajna povezanost između nedostatka osobnog vremena za obitelj i prijatelje i pojave misli o smrti i samoubojstvu. Među 387 ispitanika, njih 229 izjavilo je da ima nedostatak osobnog vremena za obitelj i prijatelje, aliznačajno nisu izjavili da su razmišljali o smrti ili samoubojstvu.
U analizi veze između zadovoljstva poslom i suicidalnih misli, 31 osoba izjavila je da je imala suicidalne misli, ali su bili zadovoljni karijerom kojeg su odabrali. Dodatno, 251 sudionik ankete nije iskusio nikakve misli o samoubojstvu i bili su zadovoljni odabranom profesijom. S druge strane, 17 osoba imalo je suicidalne misli i nezadovoljstvo odabranom profesijom, dok 86 ispitanika nije razmišljalo o samoubojstvu, ali nije bilo zadovoljno odabranom karijerom. Korelacija između razdražljivosti i suicidalnih misli također je bila statistički značajna (P < 0,05). Među ispitanicima, 49 osoba je izjavilo da su razmišljali o samoubojstvu i postali razdražljivi, dok 290 nije imalo misli o smrti, ali su se osjećali razdražljivima, a 48 ih nije imalo takve misli i nisu bili razdražljivi. Iako su se osjećali tužno i bezvrijedno zbog problema vezanih uz posao, nisu razmišljali o smrti ili samoubojstvu, niti su imali problema s depresijom (P < 0,05). Nadalje, odnos između razmišljanja o smrti i samoubojstvu i traženja stručne psihijatrijske ili psihološke pomoći također je bio statistički značajan (P < 0,05).
Među ispitanicima koji nisu imali misli o smrti ili samoubojstvu njih 163 nije tražilo stručnu pomoć, dok je 56 ispitanika bez takvih misli tražilo stručnu pomoć. S druge strane, 15 ispitanika koji su razmišljali o smrti i samoubojstvu tražilo je stručnu pomoć. Dakako, bitno je naglasiti potencijalni utjecaj kroničnog stresa koji može dovesti do depresije i njezinih posljedica, što može rezultirati i pogreškama veterinara u radu (Codi, 2017.). U odnosu na populaciju veterinara u Hrvatskoj, ovaj će aspekt biti dodatno istražen u nadolazećoj publikaciji.
Zaključak
Literatura [… prikaži]
Abstract
Petar DŽAJA, Krešimir SEVERIN, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagebu, Hrvatska; Anđelko GAŠPAR, Ivan ZEMLJAK, Hrvatska veterinarska komora, Zagreb, Hrvatska; Ivan KRIŽEK, Phoenix farmacija d.o.o., Zagreb, Hrvatska; Ivan BUTKOVIĆ, Aneta PIPLICA, Magdalena PALIĆ, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
T his study aimed to provide insights into potential work-related stressors, career satisfaction levels and their potential impact on mental health among veterinarians in Croatia. A total of 389 veterinary doctors participated in this research. The survey response rate was 21.1%, signifying the involvement and input of a specific number of veterinarians in the Republic of Croatia in this study. The questions were designed and divided into categories to assess demographic information about the participants and their mental health, including inquiries about their psychosocial environment and individual well-being. The study was designed as cross-sectional study, utilising an online survey as the main tool for data collection. The survey was available from 14 March to 30 April 2023. The findings highlight the potential increased risks for veterinary professionals who experience certain stressors related to their work. Since this is the first study of its kind, it could enable a better understanding of the specific needs and challenges related to mental health in the veterinary profession in the Republic of Croatia.Key words: veterinary medicine; psychological stressors; mental health; depression; suicidal thoughts; psychological help