Boris Habrun, Gordan Kompes, Tomislav Kiš, Ivana Lohman Janković
UvodOdređivanje osjetljivostiNadzor rezistencije u HrvatskojRezultati određivanja rezistencije u HrvatskojKritički značajni antibioticiRacionalna i opravdana uporaba antimikrobnih lijekova
Uvod
Antimikrobna rezistencija danas predstavlja velik problem u veterinarskoj i humanoj medicini. Ovaj članak prikazuje nastanak i značaj antimikrobne rezistencije u veterinarskoj medicini.
Nakon otkrića penicilina, 1944. godine otkriven je streptomicin, prvi učinkoviti antituberkulotik i mislilo se da je bitka protiv bakterija dobivena. Nažalost, zbog razvoja antimikrobne rezistencije tijek događaja kreće drukčije.
1950-tih godina u čitavom zapadnom svijetu počinje razvoj intenzivne poljoprivredne proizvodnje i intenzivnog uzgoja životinja, što je bio jedini način da se za ljude proizvede dostatna količina hrane animalnog porijekla. Ubrzo nakon toga otkriva se da dodavanja malih količina gotovo bilo kojeg antibiotika vrlo povoljno djeluju na prirast životinja, isto tako na konverziju hrane i da smanjuju pojavnost bolesti koje u uzgojima mogu nastati zbog pojedinih tehnoloških pogrešaka. Antimikrobni lijekovi su se tako stoci davali na dva načina:
- Prvi je davanje lijeka u terapijskoj dozi tijekom kraćeg vremenskog razdoblja. Takvo davanje lijeka u veterinarskoj medicini daje se u:
- terapijske svrhe za liječenje bolesti koja je već izbila te
- kao metafilaksa. Metafilaktičko davanje lijeka je aplikacija antibiotika u terapijskoj dozi u vrijeme kada se očekujemo pojavu određenih bakterijskih bolesti čime se spriječava izbijanja bolesti u klinički manifestnom obliku. Primjerice, prilikom odbića prasadi očekujemo kolibacilozu, pa se početkom odbića daje antibiotik u terapijskoj dozi ili na početku predtova svinja ako očekujemo pojavu pneumonije.
- Drugi način davanja lijekova bila je aplikacija antibiotika u malim, subterapijskim dozama tijekom duljeg vremenskog perioda kada su antibiotici imali učinak kao promotori rasta, što je danas zabranjeno u cijeloj EU. Davanje antibiotika kao promotora rasta pedesetih godina prošlog stoljeća bio je učinkovit način povećanja prirasta i smanjenja konverzije hrane. No, već 1963. godine izvješćuje se o prvim epidemijama koje uzrokuju rezistentni sojevi bakterije Salmonella Typhimurium u Velikoj Britaniji. Vidjevši u čemu je problem, neke europske zemlje su zabranile uporabu antibiotika koji su važni u humanoj medicini kao promotore rasta. U to vrijeme to su prvenstveno bili vankomicin, tetraciklin, penicilin i streptomicin. Dobra odluka, no nažalost bila je zabranjena uporaba samo određenih antimikrobnih lijekova, a ne i onih koji su im kemijskom strukturom analogni ili vrlo slični.
Ranije pretpostavke o širenju rezistencije tijekom davanja promotora rasta potvrđuju Levy i suradnici u svom istraživanju 1976. godine. U svom pokusu, on peradi tijekom duljeg vremena daje tetraciklin u hrani, u subterapijskoj dozi. U peradi koja je tako hranjena nakon nekog vremena izdvojeni su iz crijevne mikroflore mikroorganizmi koji su iskazivali multiplu rezistenciju, dakle ne samo rezistenciju prema tetraciklinima nego i prema drugim antimikrobnim lijekovima. Zaposlenici na toj farmi nakon nekog vremena u svojoj crijevnoj mikroflori su imali bakterijske sojeve koji su rezistentni na tetracikline. Šest mjeseci nakon uklanjanja tetraciklina iz hrane, u crijevnoj mikroflori radnika koji su radili na toj farmi, više se nije moglo naći veći broj bakterijskih sojeva rezistentnih na tetraciklin. Ovaj pokus je pokazao cjelovit problem kod uporabe antibiotika kao promotora rasta.
Hummel, Tschäpe i Witte s Instituta Robert Koch u Wernigerodeu, 1980-ih godina otkrivaju da je rezistencija prema streptotricinu uzrokovana zbog uporabe nurseotricina kao promotora rasta. Potom se otkriva da sojevi vrste Enterococcus faecium postaju rezistentni na streptogramin, u uzgojima gdje se njegov kemijski analog virginiamicin rabi kao promotor rasta. Streptogramini nisu značajni antimikrobni lijekovi u veterinarskoj medicini, ali se u humanoj medicini koriste za terapiju infekcija uzrokovanih vankomicin rezistentnim enterokokima, meticilin rezistentnim stafilokokima i penicilin rezistentnim pneumokokima.
Vrlo brzo se došlo do spoznaja da se bakterijska rezistencija iz životinja koje se koriste za hranu ljudi može proširiti na ljude putem hrane, vode i okolišnih uzoraka i izravnog kontakta sa životinjama. Danas, u novijim istraživanjima se sve više dokazuje da je širenje antimikrobne rezistencije između čovjeka i životinja obostrano. Pripadnici rodova Campylobacter i Salmonella te toksigeni sojevi E. coli su primjer zoonotskih bakterija koji mogu inficirati ljude putem hrane. Bitno je naglasiti da komenzalne bakterije, prvenstveno vrsta Escherichia coli od gram-negativnih bakterija i enterokoki od gram-pozitivnih mogu služiti kao rezervoar gena odgovornih za rezistenciju.
Iz navedenog se vidi kako je išao razvoj antimikrobne rezistencije. Jedna od činjenica je također da antimikrobni lijekovi koji se rabe u liječenju životinja koje se koriste za prehranu ljudi pripadaju u iste skupine kao i oni koji se koriste u humanoj medicini i gdje je zapravo njihovim korištenjem antimikrobna rezistencija najlošiji učinak koji se može dobiti. Moramo znati da konstantna uporaba antibiotika radi takvu selekciju da ostaju samo rezistentni sojevi.
Ono što bakteriji olakšava borbu protiv antimikrobnih lijekova je činjenica da veliki broj antimikrobnih lijekova djeluje na isto ciljno mjesto u bakterijskoj stanici. Velik broj antibiotika inhibira sintezu stanične stijenke bakterije, veći broj različitih skupina antibiotika djeluje na bakterijskim ribosomima sprječavajući sintezu proteina, neki sudjeluju u sprječavanju sinteze folne kiseline ili nukleinskih kiselina. Veliki broj antibiotika djeluje na isto ciljno mjesto, što bakterijama značajno olakšava prilagodbu. Zašto? Bakterije kao jednostavni prokariotski organizmi nemaju neko drugo mjesto gdje bi se mogla inaktivirati bakterijska stanica osim u sintezi pojedinih dijelova bakterijske stanice ili u sprječavanju određenih fizioloških procesa.
Nakon svih ovih spoznaja dolazi do zabrane uporabe antimikrobnih lijekova kao promotora rasta. Tu je prednjačila Švedska, koja je već 1986. zabranila sve promotore rasta. 1997. godine EU zabranjuje uporabu avoparcina, a 2006. zabranjuje uporabu svih promotora rasta. Hrvatska je u svojoj legislativi pratila EU tako da je od te godine i u Hrvatskoj uporaba svih antibiotika kao promotora rasta zabranjena. Antimikrobnoj rezistenciji se danas pridaje sve veći značaj tako da je 11. rujna 2015. izašao Guidelines for the prudent use of antimicrobials in veterinary medicine (2015/C 299/04 COMMISSION NOTICE) gdje se nakon smjernica koje su 2011. godine donešene u humanoj medicini također i u veterini daju smjernice za što racionalniju i opravdaniju uporabu antimikrobnih lijekova.
Što se danas poduzima radi sprječavanja daljenjeg porasta rezistencije bakterija prema antimikrobnim lijekovima? Budući da je rezistencija na antimikrobne lijekove izuzetno značajan problem, postoje programi u svim zemljama EU, da bi se pratila rezistencija bakterijskih sojeva izdvojenih iz čovjeka i domaćih životinja. Ti programi uglavnom prate rezistenciju bakterija patogenih u humanoj medicini, uzročnika zoonoza i indikatorskih, komenzalnih bakterija poput enterokoka i vrste Escherichia coli. Nažalost, malo pažnje se posvećuje rezistenciji specifičnih patogena koji uzrokuju određene specifične infekcije životinja.
Danas kada govorimo o antimikrobnoj rezistenciji obično govorimo o prirodnoj rezistenciji, genetskim promjenama i antibiotskoj selekciji. Prirodna rezistencija je prirođena otpornost bakterija prema određenim antimikrobnim lijekovima (npr. mikoplazmi prema bata-laktamskim antibioticima). Značajnije su genetske promjene uzrokovane mutacijama na kromosomima te prijenosom ekstrakromosomalnih gena (uključujući plazmide, transposome, integrone, genske kazete, te prijenos bakteriofazima iz jedne bakterije u drugu).
Antimikrobna rezistencija razvija se ponajprije zahvaljujući antibiotskoj selekciji jer primjenom antibiotika osjetljive bakterije budu uništene dok rezistentne preživljavaju. Genetske promjene i antibiotsku selekciju ne možemo odvojeno promatrati jer davanje antibiotika redovito uzrokuje induciranje genske promjena.
Moramo imati na umu da i danas u EU od infekcija uzrokovanih multirezistentnim bakterijama umire oko 25.000 pacijenata. Tu dominiraju imunokompromitirani ljudi poput osoba oboljelih od neoplazmi, pacijenata koji su imali transplantacije i slično, no broj umrlih ljudi od bakterijskih infekcija iznimno je velik.
Određivanje osjetljivosti
Kako danas određujemo osjetljivost bakterija prema antimikrobnim lijekovima? Osnovna metoda koja se danas rabi u rutinskom određivanju osjetljivosti jest disk difuzijski postupak. Iako je otkriven 1966. godine, puno godina je trebalo da se standardizira na međunarodnoj razini jer ako rabite drugačiju hranjivu podlogu, imate drugačije diskove – nećete dobiti iste rezultate u svakom laboratoriju. Naravno, danas su ti postupci standardizirani na razini čitavog svijeta.
Druga metoda je određivanje minimalnih inhibicijskih koncentracija. Danas se u svim europskim programima praćenja antimikrobne rezistencije rabi postupak određivanja minimalnih inhibicijskih koncentracija mikrodilucijom u bujonu. Sve članice EU koriste iste procedure i iste mikroplitice kako bi rezultati bili podudarni.
Nadzor rezistencije u Hrvatskoj
Što radimo od monitoringa u Hrvatskoj? Hrvatska je u započela praćenje otpornosti bakterija u veterinarskoj medicini prije ulaska u EU i danas se prati osjetljivost salmonela u peradi, svinja i goveda. Osjetljivost bakterija roda Campylobacter, Enterococcus i vrste E. coli u peradi pratimo svake godine, a u svinja i goveda svake druge godine. Provođen je i program praćenja meticilin rezistentnih sojeva Staphylococcus aureus (MRSA) u svinja.
Salmonela je danas druga značajna zoonotska bakterija u EU u koje imamo visok stupanj rezistencije prema ciprofloksacinu i nalidiksičnoj kiselini u izolata koji su izdvajani iz peradi, dok je to u izolata izdvajanih iz svinja nešto manje. Vrlo česta je rezistencija prema tetraciklinima, ampicilinu i sulfonamidima no moramo upozoriti da poslijednjih godina u Europi imamo pandemiju infekcija sa monofaznom S. Typhimurium u svinja. Radi se o salmoneli koja nema drugu, flagelarnu fazu i koja je vrlo često multirezistentna. Smatra se da je izolat multirezistentan ako je otporan na tri ili više skupina antimikrobnih lijekova.
Rezultati određivanja rezistencije u Hrvatskoj
U našim prošlogodišnjim rezultatima iz Hrvatske vidljivo je da – ako u peradi izuzmemo nalidiksičnu kiselinu i ciprofloksacin kao fluorirane kinolone – osjetljivost prema drugim antimikrobnim lijekovima uglavnom je zadovoljavajuća. U svinja je situacija nešto drugačija. Uz puno manju rezistenciju prema ciprofloksacinu i nalidiksičnoj kiselini, veća je prema ampicilinu, a vidljiva je i rezistencija od 14% prema kloramfenikolu. Iako je uporaba kloramfenikola zabranjena, treba imati na umu da se zadnjih petnaestak godina njegov vrlo sličan strukturni analog, fluorfenikol, koristi u terapiji respiratornih bolesti.
Bakterije Campylobacter coli i Campylobacter jejuni zauzeli su prvo mjesto zoonotskih infekcija u EU. U zadnje vrijeme o njima se najviše se izvještava kao o uzročnicima gastrointestinalnih infekcija u ljudi. U sojeva izdvojenih iz peradi, najviše je rezistencija prema ciprofloksacinu, nalidiksičnoj kiselini i tetraciklinu. Treba naglasiti da smo ove godine krenuli sa testiranjem osjetljivosti kampilobaktera u svinja i goveda. Dok u peradi iz slijepih crijeva izdvajamo kampilobaktere u cca 20% slučajeva, podatci koje smo dobili u prvih osam mjeseci ove godine u goveda i svinja su iznenađujući. Iz 72% uzoraka debelih crijeva svinja i 58% uzoraka slijepih crijeva goveda smo izdvojili termotolerantne kampilobaktere, s tim da u goveda dominira C. jejuni, a u svinja C. coli.
Bakterija E. coli je – ako izuzmemo vrstu Pseudomonas aeruginosa – u životinja koje se koriste za prehranu ljudi ‘prvak’ u stvaranju rezistencije. Izdvaja se puno multirezistentnih sojeva, najveća rezistencija se bilježi prema tetraciklinima, sulfonamidima, streptomicinu i ampicilinu. Rezultati prošlogodišnjeg testiranja u Hrvatskoj pokazuju vrlo visoku rezistenciju prema ampicilinu (više od 50% sojeva), ciprofloksacinu i nalidiksičnoj kiselini (izuzetno visoko), te sulfometoksazolu, tetraciklinu i trimetoprimu. Dodatno zabrinjava da je jedan soj bio je rezistentan i prema cefalosporinima treće generacije.
Enterokoki su u veterinarskoj medicini indikatorske bakterije, dok u humanoj, naročito u imunokompromitiranih pacijenata uzrokuju čitav niz infekcija, poglavito bolničkih. Problem kod enterokoka u veterinarskoj medicini bile je velika rezistencija prema vankomicinu uzrokovana uporabom avoparcina kao promotora rasta. Zbog toga je avoparcin jedan od prvih promotora rasta čija je uporaba bila zabranjena. Nakon te zabrane u cijeloj EU se smanjuje udio vankomicin rezistentnih enterokoka U SAD-u, gdje se avoparcin nije rabio isto tako ima vankomicin rezistentnih enterokoka u humanoj medicini. U našim rezultatima vidljiva je visoka rezistencija prema ciprofloksacinu, enrofloksacinu te manja prema vankomicinu, koju pretpostavljam kao zaostatke uporabe avoparcina. Neki sojevi vrste Enterococcus faecium bili su rezistentni prema daktinomicinu i linezolidu, novijim antimikrobnim lijekovima vrlo značajnim u humanoj medicini. Ti sojevi će biti podvrgnuti daljnjim genetskim pretragama da se utvrde geni odgovorni za tu rezistenciju.
Postoji dosta meticilin rezistentnih sojeva vrste Staphylococcus aureus (MRSA) specifičnih za životinje. Nakon prvih otkrića u Nizozemskoj, proveli smo istraživanja i na šest od ukupno osam svinjogojskih farmi u prašini smo našli MRSA. Bakterija Staphylococcus aureus je postala najznačajniji uzročnih kontagioznih mastitisa, potisnuvši Streptococcus agalactiae na drugo mjesto. Iz 48 izolata koji su izdvojeni iz sekreta vimena krava iz Koprivničko-križevačke županije, iz njih 32 izdvojeni su meticilin rezistentni sojevi vrste Staphylococcus aureus. Svi meticilin rezistetni sojevi su neosjetljivi na sve peniciline i cefalosporine. Ti rezultati najvjerojatnije su nastali radi samovoljnog liječenja od strane vlasnika, koji su nažalost mogli doći do lijekova poput cefalosporina i njihovom nestručnom aplikacijom uzrokovati ovakav udio meticilin rezistentnih sojeva vrste S. aureus.
Što se tiče rezistencije specifičnih patogena u životinja navest ćemo nešto s čime smo imali priličnih problema u intenzivnoj svinjogojskoj proizvodnji koje je u Hrvatskoj sve manje, osim dva velika sustava. Godine 2010. imali smo 33% rezistencije prema amoksicilinu, 21% prema enrofloksacinu, izuzetno visoku prema streptomicinu i tetraciklinu, a po stupnju rezistencije sojeva E. coli gotovo se moglo pretpostaviti koji su antibiotici rabljeni u pojedinim uzgojima. Streptomicin se rabio dosta dugo, potom i tetraciklin u terapiji i u metafilaksi enteričnih bolesti u prasadi u intenzivnim uzgojima, isto kao i potencirani sulfonamidi; enrofloksacin na scenu dolazi devedesetih godina, amoksicilin se počeo povlačiti iz uporabe i uglavnom je tu uvijek bilo nemalih problema sa rezistencijom.
Vrsta E. coli može biti rezistentna prema više od deset antimikrobnih lijekova putem plazmida i u čitavom svijetu je zabilježena rezistencija prema tetraciklinima, sulfonamidu i streptomicinu te se isto tako sve veća rezistencija prema ampicilinu i neomicinu.
Svako unaprjeđenje tehnologije i hranidbe u intenzivnim uzgojima smanjuje potrebu za uporabom antibiotika na farmama. S pojavom kvalitetnijih vakcina za imunoprofilaksu neonatalne kolibaciloze koje se apliciraju gravidnim krmačama smanjila se potreba za uporabom antibiotika. Ako se tjedan dana produžuje dojni period kolibaciloze u odbite prasadi je puno manje, kao i onda kada je kvaliteta hrane bolja. U preventivi kolibaciloze odbite prasadi rabio se i cinkov oksid koji štiti receptore na enterocitima na koje se enterotoksigena E. coli veže, no nažalost cinkov oksid postaje zabranjen svuda u Europi jer ga se fecesom prasadi previše izlučivalo i previše cinka je izmetom dolazilo na njive. Također se još mogu rabiti i organske kiseline i probiotici. Ako se zdravstveni problem ne može riješiti tehnologijom i mora se rabiti antibiotike onda treba barem raditi cikličnu uporabu antibiotika. Treba testirati, pratiti osjetljivost i ciklički, svakih nekoliko mjeseci, mijenjati antibiotik koji djeluje, a ne godinama koristiti jedan antibiotik jer se tako samo potiče tvorba rezistencije. Na istim farmama, bakterije uzročnici pneumonija su bili puno osjetljiviji nego vrsta E. coli i druge bakterije crijevne mikroflore.
Ono čemu ne pridajemo dostatnu pažnju, a možda postaje puno veći problem nego što je u uzgojima životinja gdje se kontrolira uporaba antibiotika, su kućni ljubimci, iz kojih izdvajamo različite bakterije poput Staphylococcus pseudointermedius, Pseudomonas aeruginosa, Proteus mirabilis, Escherichia coli, samo iz nekoliko patoloških stanja poput piodermi, cistitisa i otitisa. Iz ‘ljubavi’ prema svom ljubimcu, vlasnici im daju svakakve lijekove i tu nalazimo pojedinačne multiplorezistentne sojeve za koje je terapiju vrlo teško odrediti i uopće preporučiti. Tako je veterinaru u ambulanti izuzetno teško terapirati otitis externa uzrokovan npr. sa P. aeruginosa ili neku piodermu koju uzrokuju meticilin-rezistentni sojevi vrsta Staphylococcus pseudointermedius i Staphylococcus aureus, ovog zadnjeg poglavito u mačaka.
Kritički značajni antibiotici
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je odredila jednu skupinu antimikrobnih lijekova koji su kritički značajni u humanoj medicini i to zato što su za neka kritična, po život opasna stanja ili jedini antimikrobni lijekovi koji su još preostali u terapiji ili su jedni od samo nekoliko antimikrobnih lijekova koje možete koristiti u liječenju ovakvih infekcija. Na toj listi se danas nalaze karbapenemi, treća i četvrta generacija cefalosporina, fluorirani kinoloni i makrolidi. Zašto je to nama u veterini bitno? Zato što će nam se praktički sve više smanjivati izbor antibiotika koje možemo rabiti u terapiji pojedinih bolesti. Promotori rasta su zabranjeni, nitroimidazoli i još neke supstance isto tako, a sada pomalo – iako to još nije obveza u EU – dolazi sve više do restrikcije uporabe cefalosporina i fluoriranih kinolona u životinja koje se koriste za prehranu ljudi. Uglavnom, očekujemo se zabranu umješavanja u hranu i vodu, eventualno će ostati za pojedinačnu parenteralnu terapiju. S druge strane, posljednjih godina gotovo i nema novih antimikrobnih lijekova za uporabu u veterinarskoj medicini na tržištu.
Kolistin ima vrlo zanimljivu priču. Kao polipeptidni antibiotik, zbog toksičnosti i nuspojava bio je pomalo zaboravljen pedesetih i šezdesetih godina jer su se za terapije infekcije uzrokovane vrstom Pseudomonas aeruginosa počeli više koristiti novi cefalosporini. U slučajevima kada se u humanoj medicini ne mogu koristiti karbapenemi (sojevi koji tvore karbapenemaze), kolistin ostaje zadnji antibiotik kojeg se može koristiti u terapiji. Prije petnaestak godina kolistin se počeo rabiti u veterini za terapiju nekih crijevnih infekcija. Uskog je spektra – djeluje samo na gram-negativne bakterije, rezistencija se vrlo rijetko razvija, gram-pozitivne bakterije u crijevima ostavlja živim i ne utječe bitno na eubiozu i jeftin je – savršen za terapiju infekcija vrstom E. coli i salmonelama. Međutim, postao je u humanoj medicini kritički značajan antibiotik kod pojedinih bakterija koje tvore karbapenemaze – enzime koji razgrađuju karbapeneme.
Opasnost u humanoj medicini, posebice kada govorimo o One health pristupu, je u tome što sve više enterobakterija počinje tvoriti beta-laktamaze širokog spektra djelovanja (ESBL). Valja znati da su za ovakve enterobakterije karbapenemi zadnja linija terapije. Tvorba ESBL-a inducirana je uporabom treće i četvrte generacije cefalosporina.
Zanimljiv je slučaj u peradi u Danskoj. Preko 36% njihove peradi inficirano je enterobakterijama koje proizvode betalaktamaze proširenog spektra djelovanja, a Danci nikada nisu rabili cefalosporine u peradarstvu. Djedovske generacije te peradi su uvozili iz Škotske koja je cefalosporine svojedobno rabila čak kao promotore rasta i geni koji kodiraju tvorbu ESBL-a su se zadržali u populaciji. Isto tako, prema zadnjem istraživanju, oko 5% prasadi u Njemačkoj ima enterobakterije koje tvore beta-laktamaze proširenog spektra djelovanja. U Hrvatskoj smo započeli sa monitoringom ove godine, pretražujemo 150 uzoraka mesa goveda i svinja, a do ovog trena smo izdvojili šest izolata koji proizvode beta-laktamaze proširenog spektra djelovanja.
Posljednjih godina se u medijima govorilo o ‘superbakterijama’. Riječ je o bakterijama koje tvore karbapenemaze, enzime koji razgrađuju karbapeneme. Tu se ubrajaju sojevi bakterija Klebsiella pneumoniae, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumannii koji u sebi nose različite karbapenemaze. Imipenemaze tvori bakterija Pseudomonas aeruginosa. Pojavnost bakterija koje tvore karbepenemaze smo u Hrvatskoj počeli pratiti 2015. godine. Bakterije koje tvore karbapenemaze otporne su na cefalosporine i karbapeneme. Problem svijeta kao globalnog sela dijelom je u tome što Europa svim silama nastoji smanjiti uporabu antibiotika u veterinarskoj i humanoj medicini radi smanjenja daljnjeg razvoja rezistencija, a onda se događaju situacije u kojima netko s drugog kraja svijeta unese u Europu u sebi sojeve koji tvore karbapenemaze.
Racionalna i opravdana uporaba antimikrobnih lijekova
Uvijek moramo paziti na racionalnu i opravdanu uporabu antibiotika. Kada god je to moguće, antibiotike trebamo davati nakon testiranja osjetljivosti. Kada god je moguće, umjesto antibiotika širokog spektra trebamo koristiti one uskog spektra djelovanja. Doza mora biti dovoljno visoka i terapija ne smije trajati predugo. Kada je u pitanju lokalna terapija trebamo koristiti one antimikrobne lijekove na koje se rezistencija rijetko razvija. Ako se već negdje kontinuirano rabe antimikrobni lijekovi onda ih se mora rabiti po načelu ciklične uporabe, a kada je god moguće – što je u peradarstvu i svinjogojstvu teško izvedivo – izbjegavati oralno davanje lijekova. Konačno, antimikrobne lijekove treba davati jedino onda kada smo u dijagnozi potpuno sigurni da je riječ o bakterijskoj infekciji.
Vezano:
- Održana radionica ‘Antimikrobna rezistencija i razborita primjena veterinarskih lijekova’
- Antimikrobna rezistencija u humanoj medicini
- Antimikrobna rezistencija u veterinarskoj medicini
- Bakterijske zoonoze u pasa
- Konferencija Višegrad 4 vet plus