Artritis encefalitis koza u Hrvatskoj

Antun Kostelić¹, Besi Roić², Željko Cvetnić², Bruna Tariba¹, Tomislav Kiš³, Igor Štoković⁴, Nikica Prvanović Babić⁴, Danijel Mulc⁵, Petra Bagović⁵, Dragutin Vincek⁶, Mihaela Gorupić¹

¹Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska c. 25, 10000 Zagreb, ²Hrvatski veterinarski institut, Savska c. 143, 10000 Zagreb, ³Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Planinska 28, 10000 Zagreb, ⁴Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet, Heinzlova 55, 10000 Zagreb, ⁵Hrvatska poljoprivredna agencija, Ilica 101, 10000 Zagreb, ⁶Varaždinska županija, Franjevački trg 7, 42000 Varaždin

Kontakt osoba: doc. dr. sc. Antun Kostelić, Zavod za opće stočarstvo, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska c. 25, 10000 Zagreb, e-mail: akostelic@agr.hr

Sažetak

---

Artritis encefalitis koza (Caprine arthritis encephalitis, AEK) je virusna neizlječiva bolest koza prisutna u većini zemalja koja se bave intenzivnom proizvodnjom kozjeg mlijeka. Bolest se očituje s nekoliko simptoma ovisno o starosti životinja, a pritom nanosi velike štete u proizvodnji mlijeka. U Hrvatskoj je bolest prvi puta službeno dokazana 1996. godine. Stavljanje koza zaraženih virusom AEK u promet nije bilo zakonski regulirano što je pogodovalo nesmetanom širenju bolesti u Hrvatskoj, kao što je slučaj i danas. Cilj istraživanja bio je utvrditi seroprevalenciju artritisa encefalitisa koza na 15 farmi na kojima se intenzivno proizvodi kozje mlijeko. Koze su klinički pregledane s posebnim osvrtom na zdravlje karpalnih i tarzalnih zglobova, a zatim im je uzeta krv za serološku pretragu. Istraživanjem je obuhvaćena populacija od 1596 životinja (1552 koza i 44 jarca), pritom je utvrđena seroprevalencija od 68 % u koza i 66% u jarčeva. Klinički oblik bolesti je utvrđen u 574 grla odnosno u 36% istražene populacije. Na temelju dosadašnjih istraživanja zaključili smo da artrtis encefalitis koza nanosi velike štete u proizvodnji kozjeg mlijeka u Hrvatskoj, te da je neophodno započeti program iskorjenjivanja bolesti.

---

Ključne riječi: koze, artirtis encefalitis koza, seroprevalencija

Uvod

Artritis encefalitis koza (Caprine arthritis encephalitis, AEK) je neizlječiva virusna bolest koza prisutna u većini zemalja koja se bave intenzivnom proizvodnjom kozjeg mlijeka. Virus je u Hrvatsku unesen početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća kozama iz Francuske. Bolest se očituje s nekoliko simptoma ovisno o starosti životinja.

U jaradi do starosti šest mjeseci javljaju se znakovi poremećaja živčanog sustava koji se očituju parezom i paralizom ekstremiteta naročito stražnjih nogu. Ovakav oblik bolesti redovito završava uginućem životinje. U starijih životinja simptomi su oticanje zglobova nogu, induracija vimena, mastitis, intersticijska upala pluća i mršavost. Štete koje bolest uzrokuje očituju se uginućem jaradi, smanjenjem mliječnosti, povišenim brojem somatskih stanica i prijevremenom izlučenju iz uzgoja. Koze mogu biti inficirane i asimptomatski, a kliničko očitovanje može biti posljedica stresa.
Pored kliničkog pregleda, sigurnu dijagnozu bolesti postavljamo serološkom pretragom krvi.

U Hrvatskoj je bolest prvi puta službeno dokazana 1996. godine (ČAČ i SUR., 1996). Stavljanje zaraženih koza u promet nije bilo zakonski regulirano što je pogodovalo nesmetanom širenju bolesti u Hrvatskoj, kao što je slučaj i danas. U cilju utvrđivanja proširenosti bolesti u stadima mliječnih koza 2012. godine pokrenut je projekt Vijeća za istraživanje u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja pod nazivom “Utjecaj artritisa encefalitisa koza na konkurentnost proizvodnje kozjeg mlijeka” u kojem, pored Agronomskog i Veterinarskog fakulteta, sudjeluju Hrvatski veterinarski institut, Hrvatska poljoprivredna agencija, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane i udruge uzgajivača koza. Projekt traje dvije godine, a u radu će biti prikazani dosadašnji rezultati istraživanja.

Materijali i metode

Istraživanje je provedeno na 15 farmi mliječnih koza na području Međimurske, Varaždinske, i Ličko-senjske županije. Istraživanjem je obuhvaćena populacija od 1596 grla pasmine alpina, 1552 koza i 44 jarca. Prosječna veličina stada bila je 106 odraslih grla. Koze na farmama su klinički pregledane s posebnim osvrtom na zglobove prednjih i stražnjih nogu. Krv je uzeta iz vene jugularis iglom promjera 0,7 mm u vakutaner epruvetu volumena 6 mililitara i istog dana dostavljena u Laboratorij za serološku dijagnostiku virusnih bolesti Hrvatskog veterinarskog instituta. Protutijela na virus AEK utvrđena su imunoenzimnim testovima ELISA Antibody Test Kit CHEKIT CAEV/MVV Screening, Idex, Lot No. 210-W261 i Antibody Test Kit CHEKIT CAEV/MVV Confirmation, Idex, Lot No. 210-U351.

Rezultati

Serološkom pretragom krvi bolest je dijagnosticirana na svim farmama uključenim u istraživanje pritom se seroprevalencija kretala od 0,7% do 97% (Tablica 1).

Utvrđeno je da se učestalost kliničkog oblika bolesti kreće od 1-93% unutar istraživanih stada.

Nakon što su vlasnici upoznati s rezultatim istraživanja utvrđeno je nekoliko slučajeva u kojima su majke bile serološki pozitivne na AEK dok kćeri nisu i obrnuto. Na temelju podataka o načinu držanja, odbijanja i označavanja utvrđeno je da se radi o pogrešci prilikom označavanja jarica ušnim markicama, odnosno radi se o netočnim podacima o roditeljima. Kod skupnog držanja zaraženih i nezaraženih koza s podmlatkom jarad često ne siše majke nego druge zaražene koze (Slika 3.) čime dolazi do infekcije putem mlijeka.

Iz anamnestičkih podataka dobivenih na jednoj farmi jarad je nakon poroda odmah odvajana od koza i hranjena skupno pri čemu je zdrava jarad hranjena mlijekom inficiranih koza.

Rasprava

U istraživanju provedenom 1995. i 1996 godine u Hrvatskoj na populaciji od 365 grla (354 koza i 11 jaraca) serološkom pretragom je utvrđena prisutnost virusa na 14 farmi (48,3%) pri čemu su specifična protutijela nađena u serumu 28 životinja (25 koza i 3 jarca) odnosno u 14,4 % pretraženih uzoraka (ČAČ I SUR., 1996). Sveukupna seroprevalencija je iznosila 7,7%. U istom istraživanju pretražena je krv 420 koza uvezenih iz Francuske smještenih u karantenu pri čemu su kod 19 grla (4,5%) pronađena specifična protutijela na AEK. Našim istraživanjem provedenim na 15 farmi, odnosno na populaciji od 1596 životinja (1552 koza i 44 jarca), utvrđena je značajno viša seroprevalencija u odnosu na vrijednosti koje navode Čač i sur. (1996). Sva stada su bila pozitivna na AEK, a seroprevalencija se kretala od 0,7-97%, dok je u navedenom istraživanju seroprevalencija iznosila od 7,7 do 14,4%. Značajan porast pozitivnih grla, odnosno širenje bolesti unutar stada i između farmi, posljedica je neprovođenja veterinarsko-upravnih mjera koje su 1996 godine predložili ČAČ i SUR. (1996). Kao što je naglašeno u uvodu, promet rasplodnih koza u Republici Hrvatskoj nije uvjetovan pretragom na AEK čime zaražene koze mogu nesmetano u promet što je glavni razlog širenju bolesti u Republici Hrvatskoj. U istraživanju provedenom u Sjedinjenim Američkim Državama (CRAWFORD i ADAMS, 1981), na populaciji od 1160 koza, utvrđena je seroprevalencija 81%. U Velikoj Britaniji na 10,3% farmi je utvrđena seroprevalencija 4,3% (DAWSON i WILESMITH, 1985), dok je u Južnom Tirolu u Italiji bolest dijagnosticirana na 38% farmi odnosno na 23,6% istraživane populacije (GUFLER i SUR., 2007). Usporedbom proširenosti AEK između farmi mliječnih koza i unutar stada vidljivo je da je u Hrvatskoj bolest značajno više zastupljena nego u ostalim zemljama. Posebno je zbrinjavajući podatak da se unutar većine stada seroprevalencija kreće iznad 80%. Klinički oblik bolesti se kretao u rasponu od 1-93% kod seropozitivnih životinja iz čega možemo zaključiti da sigurnu dijagnozu pored kliničkog pregleda treba temeljiti na serološkoj pretrazi krvi. KOSTELIĆ i SUR. (2012) navode da proteklih desetak godina štete zbog artritisa encefalitisa koza u Hrvatskoj iznose nekoliko milijuna kuna i da je razvoj mliječnog kozarstva u Hrvatskoj nemoguć bez iskorjenjivanja bolesti.

Zaključak

---

Na temelju dosadašnjih istraživanja možemo zaključiti da u Hrvatskoj artritis encefalitis koza nanosi velike štete u proizvodnji mlijeka. U prilog tome govori činjenica da su mliječne koze na većini farmi pozitivne na AEK, a također izuzetno je visok udio zaraženih koza unutar pojedinih stada (preko 80%). Iz navedenog proizlazi potreba izrade i provedbe programa kojemu je osnovni cilj iskorjenjivanje bolesti iz uzgoja koza i formiranje stada slobodnih na AEK.

Zahvala

---

Rad je napisan u sklopu projekta Utjecaj artritisa encefalitisa koza na konkurentnost proizvodnje kozjeg mlijeka Vijeća za istraživanje u poljoprivredi (VIP) Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Zahvaljujemo VIPu, Varaždinskoj i Međimurskoj županiji na financijskoj podršci projektu. Posebno zahvaljujemo Hrvatskom veterinarskom institutu na pomoći u realizaciji istraživanja.

Literatura [… prikaži]

---