KLINIKA KRESZINGEROrtopedijaPopularni članci i video

Artroza, osteoartroza, osteoartritis

Lea Kreszinger, dr.vet.med.
VETERINARSKA KLINIKA KRESZINGER


veterinarska-klinika-kreszinger
Nazivi u naslovu sinonimi su iste bolesti – podmuklog i nezaustavljivog neprijatelja zglobova pasa i mačaka. O kakvom je neprijatelju riječ? Za početak nekoliko podataka:

  • radi se o sporo napredujućoj i nezaustavljivoj bolesti koja mijenja strukturu zgloba
  • svaki četvrti pas starije dobi pati od osteoartritisa !!!

Degenerativna bolest zglobova, za koju se u Europi uvriježio naziv artroza ili osteoartroza, a u anglosaksonskoj literaturi naziv osteoartritis (OA) najčešći je uzrok poremećaja u kretanju, naročito u starijih pasa, ali i mačaka. Osteoartritis (OA) je nesumljivo najčešća i najteže rješiva ortopedska bolest, kako u ljudi tako i u pasa. Prema definiciji OA je rezultat mehaničkih i bioloških zbivanja koji narušavaju normalni tijek razgradnje i izgradnje zglobne hrskavice i subhondralne kosti. Mehanički razlozi poput nepravilnosti u građi zglobova (displazija kukova, displazija laktova), ili iskrivljen „X“ odnosno „O“ stav nogu svakako imaju najznačajnu ulogu u nastanku OA. Ostali razlozi pojave artroza su traumatski događaji kao uganuća, iščašenja (luksacije), lomovi (frakture), učestalo i prekomjerno opterećivanje zglobova (radni psi), starosna degeneracija zglobne hrskavice. Povećanjem životne dobi artroze općenito postaju učestalije i jačeg su stupnja. Svi navedeni oblici OA imaju poznati uzrok i posljedica su nekog od navedenih razloga, stoga se nazivaju sekundarni OA. Primarni OA nastaje iz još nepoznatih razloga, a sve se češće navodi sustavni poremećaj lokomotornog aparata, uzrokovan metaboličkim poremetnjama u metabolizmu i zastupljenosti lipida, točnije masnih kiselina (odnos omega 3 i omega 6 masnih kiselina).

FIZIOVET

Ova bolest zapravo je i prema simptomima vrlo slična onome što i mi sami, posebno u srednjoj i starijoj dobi, kao vlasnici naših ljubimaca osjećamo i trpimo: jutarnja ukočenost, bolovi zglobova nogu, ruku ili kičme dok se ne razgibamo, želja za ležanjem nakon dužeg stajanja kada bol popušta. Simptomi se s vremenom pogoršavaju do momenta vrlo otežanog kretanja, popraćenog intenzivnim bolovima kada posežemo za nekim od analgetika. Stoga je dovoljno staviti se u poziciju našeg psa ili mačke kada primijetimo nešto od sljedećih simptoma.

FIZIOVET.2

Simptomi koje možemo zamijetiti su nevoljko, usporeno ili otežano ustajanje, bolovi pri manipulaciji zgloba, ukočenost, šepanje različitog intenziteta, ograničenje opsega pokreta. Psi se teže kreću u počecima šetnje da bi se zagrijavanjem stanje popravilo. U slučajevima artozom zahvaćenih kukova psi se rijetko ili se uopće ne rastežu stražnjim nogama. Manjak kretanja dovodi do povećanja tjelesne težine što se reflektira na pojačano opterećenje zglobova, a ujedno i pogoršanje bolesti.

FIZIOVET

Kod mačaka je znatno teže uočiti navedene promjene, što ne znači da ne pate od istovjetnih problema. Koliko je OA sakriven u populaciji mačaka govori podatak da samo 4% mačaka kod kojih je rendgenski utvrđeno prisustvo OA promjena, vlasnici dovode u veterinarske ambulante na liječenje zbog uočenih problema u kretanju. Zamijećeno je i da su najučestalije promjene na laktovima i kukovima mačaka. Ono što nam ukazuje na OA u mačaka je promjena u ponašanju, primjerice traženje mjesta obavljanja nužde na pristupačnijim mjestima, manje zahtjevnim za ulaz, izbjegavanje većih skokova na dotad omiljena mjesta u stanu, rjeđi izlasci van i općenito manja aktivnost. Možemo reći da psi i mačke s aktivnim OA postaju depresivni, nerado se igraju, a opseg kretanja je sve manji. Ponekad se čuje ili osjeti škripanje pri pokretima zglobova (krepitacija). Napredovanjem bolesti, nastupa hipotrofija (smanjenje) i atrofija (gubitak) pripadajuće muskulature, tj. mišićne mase.

Dijagnozu artroze nakon ortopedskog i neurološkog pregleda potvrđujemo rendgenskom pretragom zahvaćenih područja. Tipične radiološke promjene sastoje se u: suženju zglobnog prostora, stvaranju osteofita i enteziofita, sklerozi subhondralne kosti, prisustvu subhondralnih cista te promijenjenom izgledu koštanih krajeva zgloba. Analiza zglobne, tj. sinovijalne tekućine čiji uzorak se uzima punkcijom zgloba (artrocenteza) može biti od koristi u dvojbenim slučajevima.

Liječenje OA provodi se najčešće protuupalnim analgeticima, fizikalnom terapijom u kombinaciji sa redukcijskom dijetom, lijekovima za očuvanje i poboljšanje sastava zglobne hrskavice i sinovije (hondroprotektivi), a najbolje kombinacijom navedenih kroz tzv. multimodalni pristup u liječenju OA.

Operativno liječenje preporuča se za pse i mačke koji ne reagiraju na primijenjenu konzervativnu terapiju. Najčešći cilj operativnih zahvata je čišćenje zgloba, stabiliziranje zgloba ili ukočenje zgloba (artrodeza).

 

Vezani sadržaji

20 godina označavanja kućnih ljubimaca u Republici Hrvatskoj

Urednik

Prvi molekularni dokazi erlihija u krpelja na području RH

Urednik

Rizični čimbenici pri slikovnoj dijagnostici hitnih pacijenata

Urednik

Eliminacijski protokol kod kroničnih enteropatija pasa: hrana, probiotici i prebiotici

Urednik

Mačji pankreatitis: dobro poznato, ali ponekad misteriozno

Urednik

Periodontalne bolesti

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više