Bal veterinara povodom stogodišnjice Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Ideja je uvijek početak, ali ne budu sve ideje realizirane, ne postanu nešto o čemu se govori i piše, pa ne budu niti zabilježene. Tako ni ideja o održavanju svečanog bala veterinara povodom stogodišnjice Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ne bi bila povod ovom zapisu da nije uspješno realizirana. Dostojanstveno, izvrsno. Sa zadovoljstvom i ponosno možemo reći: Bravo!

Među prisutnim plesnim parovima prepoznali smo brojna lica iz svih segmenata hrvatskog veterinarskog života, ali i druge drage prijatelje dobrog zvuka i dostojanstvenog druženja uz znalački odabrane plesne taktove evergreena. Ovaj Bal veterinara je kao događaj više nego dostojan i svake buduće zabilješke, a moglo bi se zaista s pravom konstatirati da ih svojom posebnošću i zahtijeva.

Ostvariti dobru ideju i zamisao uvijek je uspjeh, a kada govorimo o ovom Balu veterinara, za takvu tvrdnju ima dovoljno argumenata. Uz suglasnost dekana Fakulteta, prof. dr. sc. Nenada Turka, Bal veterinara je od ideje do više nego uspješne realizacije provela dr. sc. Kristina Matković, redovita profesorica Fakulteta i voditeljica fakultetskog zbora Ab ovo.
Ona je u svom kratkom, ali nadahnutom obraćanju na početku ove po mnogočemu jedinstvene večeri, iskazala ne samo životno zadovoljstvo svojom obiteljskom povezanošću sa veterinarskom strukom nego i razloge koji su potaknuli organizaciju ovakvog događaja.

“Tijekom godina brojni su izazovi nametnuti pred veterinare, a jedino što se ne mijenja jest naša uloga i svrha, zaštita jednog zdravlja, što potvrđujete vi kolege, koji god segment veterine radili.
Držim da je u tomu velika zasluga Veterinarskog fakulteta koji je svojom kvalitetom prepoznat kao perjanica zagrebačkog Sveučilišta u zemljama okruženja i šire.
Upravo iz razloga oživljavanja blistavog sjaja naše profesije, predložila sam gospodinu dekanu Bal veterinara, u stotoj godini postojanja Veterinarskog Fakulteta, koji ima cilj u srca vratiti optimizam i vjeru u svoju profesiju, u ovako elegantnom okruženju, uz vrhunske, najbolje glazbenike, što zasigurno jest Jazz orkestar Hrvatske vojske. Hvala vam što ste to prepoznali i odazvali se u velikom broju.”

Dekan Fakulteta prof. dr. sc. Nenad Turk je u svom neformalnom obraćanju konstatirao da nema puno prilika za ovakve susrete koji svima nama na osobnoj razini zapravo jako puno znače, a ovakvih, u svakom smislu posebnih, a istodobno neformalnih, gotovo nikada do sada. Izrazio je nadu da Bal veterinara postane tradicija organizirana barem svakih pet ili deset godina te zahvalio prof. dr. sc. Kristini Matković na velikom entuzijazmu i naporu koji je uložila da bi se na ovaj način svi zajedno okupili.

Prepoznatljive vibracije taktova glazbenih evergreena, za čiju je besprijekornu izvedbu zaslužan zaista izvrsni Jazz-orkestar Hrvatske vojske pod ravnanjem mo. Davora Dropuljića i soliste Brunu Oberan i Adalberta Turnera Jucija, vrlo su brzo oživjele plesni podij Kristalne dvorane hotela Westin.
Kroz početni tročetvrtinski takt, bal je svojim izlaskom na podij otvorio svim prisutnima prepoznatljiv plesni par – Tamara Biljanović i Igor Vinković, a već za minutu oni su zamijenili svog plesnog partnera organizatoricom Kristinom Matković i dekanom Nenadom Turkom…

…, pa kroz gotovo plesne korake, na podij, gotovo neprimjetno i s očekivanom lakoćom izveli i njihove partnere.

Treba naglasiti da je sudjelovanje na Balu veterinara zahtijevalo angažman sudionika na više različitih načina. Želja za doživljajem nečega nesvakodnevnog u za to prigodnom prostoru i vremenu, uz brojne druge koji isto to osjećaju u istom cilju i stremljenjima, povezala je tijekom ove dostojanstvene večeri glazbe i ponosa i obilježila ih kao one koji su u svom životu imali i motiva i sreće dosegnuti nešto na što neki nažalost nikada nisu ni pomišljali, a brojni drugi iz raznih razloga nisu uspjeli.
Prije svega, među brojnim kolegicama i kolegama prije nas, a zasigurno i poslije nas, bit će još i više onih koji bi se sada upitali i onih koje će interesirati kako je izgledao Bal veterinara održan povodom stogodišnjice zagrebačkog Veterinarskog fakulteta. To se vjerojatno pitaju i svi oni koji i danas žive veterinarski fakultetski život, ne samo u Zagrebu nego u barem stotinu veterinarskih fakulteta širom Europe. Pitamo se i mi, organiziraju li oni slična događanja i kako ona izgledaju? Biti među onima koji mogu u potpunosti sudjelovati na ovakvom balu pomalo je i privilegij, jer osim želje, vremena i novca morate znati barem osnovne plesne korake, ne samo da biste si opravdali uloženo vrijeme i novac nego da biste zapravo uživali u jedinstvenom događaju i više nego primjerenom glazbeno-scenskom doživljaju koji se događa jednom u sto godina.

Za one koji na sve samo odmahuju rukom i život su sveli na kritiku svega oko sebe osim sebe samih, ovakav događaj nema gotovo nikakav značaj. Ipak, riječ koja ostaje za nadolazeće generacije ove časne i plemenite profesije, za generacije koje će budućih godina stasavati i stasati na istom ovom Fakultetu, ne mogu biti drugačije nego pune nade i optimizma da će i među njima biti dovoljno onih zainteresiranih, spremnih i sposobnih ostvariti nešto slično, u skladu sa svojim dobom. Ova je generacija u tom smislu zasigurno opravdala prešutna očekivanja svojih prethodnika i treba ovdje naglasiti da je za to zaslužna povijesna tradicija Fakulteta prepoznatljiva kroz nepisanu i nevidljivu životnu nit vodilju svakog dobrog profesora i same insitucije, nit protkanu činjenicom da sve svoje uspjehe gradimo na onima koji su izgradili nas.

Fotografije: Alen Bregeš, dr. med. vet.