Veterina portal za CITY TIME
O sim što je vrlo opasna i za ljude i za životinje, bjesnoća je možda i najpoznatija zarazna bolest ljudi i životinja – o njoj znamo toliko da bismo se mogli upitati: zašto opet o bjesnoći? Odgovor je u činjenicama – da od bjesnoće vrlo lako obolijevaju i ljudi i sve toplokrvne životinje, a ne znamo ju izliječiti. Ona je svakodnevna životna prijetnja svima nama jer je smrtna gotovo bez iznimaka, pa je suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće u Hrvatskoj odavno zakonski regulirano. Veliki problem vezan uz bjesnoću u Hrvatskoj je i činjenica da uzročnika ove bolesti imamo u najvećem dijelu Hrvatske, pa možemo reći da izuzev na našim otocima, virusa bjesnoće imamo doslovno u svakom dijelu lijepe naše.Bjesnoća je i danas ogroman problem u Africi, Aziji i Latinskoj Americi uglavnom zbog nedostatka znanja, lijekova i vakcina, pa godišnje od ove bolesti umire između 25.000 i 55.000 ljudi. Na dan 28. rujna svake godine, u svijetu se obilježava Svjetski dan bjesnoće čime se nastoji podići razina svijesti o bjesnoći i dodatno unaprijediti i poboljšati kontrolu i zaštitu od ove bolesti.
U Hrvatskoj od 1963. godine nema slučajeva bjesnoće u ljudi. Međutim, godišnje potvrdimo nekoliko stotina slučajeva bjesnoće kod životinja, najvećim dijelom u divljih životinja, prvenstveno u lisica koje smatramo i najvažnijim rezervoarom i glavnim prijenosnicima ove bolesti. Od svih domaćih životinja, psi i mačke najčešće obolijevaju, uglavnom zato što upravo oni najviše dolaze u kontakt sa bijesnim lisicama, a određeni broj vlasnika pasa čak i u današnje doba ne poštuje zakonske odredbe prema kojima radi suzbijanja bjesnoće kod životinja svi psi stariji od tri mjeseca moraju biti zaštitno cijepljeni protiv bjesnoće. Stoga možemo reći da su danas za najveći broj slučajeva bjesnoće u pasa odgovorni upravo njihovi vlasnici. Spomenut ćemo ovdje da takvi vlasnici time osim svog i života svojih pasa ugrožavaju i živote svih drugih pasa, pa i svih nas.
Bjesnoća uzrokuje promjene u ponašanju oboljele životinje jer virus bjesnoće napada mozak i leđnu moždinu. Neke životinje postanu agresivne i nastoje ugristi druge životinje, pa i ljude, pojačano sline, a slina može izgledati poput pjene u ustima. Druge životinje mogu postati plašljive kada obole od bjesnoće, pa možemo reći da je svim oboljelima zajednička upravo promjena ponašanja uobičajenog za pojedinu vrstu životnja.
Lisice kao divlje životinje i najčešći prijenosnici bjesnoće u nas, u pravilu izbjegavaju bilo kakav kontakt s ljudima. Istina je da i šišmiši prenose bjesnoću, ali je ipak veća mogućnost da vas ugrize bijesan pas ili lisica nego bijesan šišmiš. Većina šišmiša nije zaražena bjesnoćom, ali ako pri danjem svjetlu naiđete na šišmiša – možda bi bilo najbolje da ga ne dirate.
Naravno da promatranjem životinje ne možete utvrditi da li je bijesna ili nije. Međutim, promatranjem možete primijetiti ako se životinja čudno ponaša i posumnjati da s njom nešto nije u redu. Potpuno je prirodno da divlja životinja bježi od vas, a u suprotnom – razmislite o tome da vi pobjegnete od nje. Ovo se odnosi i na druge divlje životinje, pa u svakom slučaju – kada u prirodi divlja životinja od vas ne bježi – možete s pravom posumnjati da s njom nešto nije u redu. Mogući kontakt ili hvatanje takve životinje izvan njezinog prirodnog staništa uvijek prepustite profesionalcima.
Bjesnoću možemo spriječiti – bolje rečeno – protiv nje se možemo boriti. Životinje možemo cijepiti, pa redovito sve pse jednom godišnje cijepimo protiv bjesnoće. Koristeći mamke koji sadrže cjepivo protiv bjesnoće, nastojimo cijepljenjem zaštititi i što veći broj divljih životinja u prirodi, prvenstveno lisica, koje su u nas najvažniji izvor zaraze. Ako nastanak bolesti ne spriječimo cijepljenjem, puno je razloga za strah jer niti danas nemamo načina za liječenje oboljelih od bjesnoće, bez obzira da li se radi o ljudima ili o životinjama.
Ako vas je životinja ugrizla, dobro operite ranu i otiđite k liječniku. Životinju koja vas je ugrizla treba podvrgnuti testiranju kadgod je to moguće, a laboratorijsku dijagnostiku bjesnoće u Hrvatskoj provodi Hrvatski veterinarski institut. U slučaju da vas ugrize divlja životinja za koju se ne može saznati je li zaražena bjesnoćom ili ne, bit ćete podvrgnuti zaštitnom cijepljenju kako ne biste oboljeli od bjesnoće. Ova cijepljenja već odavno sliče svakom drugom cijepljenju i stoga ih se ne trebate plašiti, tim više što vam uistinu spašavaju život.
Dobro je znati da do pojave prvih simptoma bolesti nakon ugriza od strane bijesne životinje, može proći mjesec, dva ili čak i tri mjeseca. Treba zapamtiti i da bijesna životinja izlučuje virus bjesnoće svojom slinom te da je cijepljenje jedini siguran način zaštite, kako za ljude tako i za naše ljubimce. Cijepljenje svojih pasa protiv bjesnoće nastoje izbjeći samo oni vlasnici koji o bjesnoći ne znaju ništa, a to je stvarno opasno za sve jer je upravo cijepljenje pasa glavna barijera koja štiti ljude od bjesnoće.
Iako je i cijepljenje mačaka i vretica protiv bjesnoće preporučljivo, ono u Hrvatskoj za sada nije zakonski obvezno. No, naravno da nećete pogriješiti ako cijepite svoju mačku protiv bjesnoće – dapače, samo ćete i sebe i nju dodatno zaštititi od ove strašne bolesti. Osim cijepljenjem, svoje ljubimce štitite od bjesnoće i tako da ih uvijek držite pod nadzorom i izbjegavate situacije u kojima ih mogu ugristi bilo koje divlje životinje.
