Bjesnoća i javno zdravstvo

Izvor: VETERINARSKI PRIRUČNIK, Medicinska naklada Zagreb, 2012.

---

Prema izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije, glede incidencije u ljudi, bjesnoća se nalazi na 10. mjestu među infektivnim bolestima. Diljem svijeta zbog nje godišnje umire od 25000 do 55000 ljudi, i to gotovo isključivo u zemljama tropskog i suptropskog zemljopisnog pojasa s endemskom urbanom bjesnoćom. Pojava uvezenih slučajeva bjesnoće u ljudi u zemljama slobodnim od te zaraze, uključila je bjesnoću u obvezatnu diferencijalnu dijagnostiku za sve osobe s izraženim neurološkim poteškoćama. Na moguću infekciju u čovjeka valja posumnjati ukoliko je došao u izravni dodir s domaćom ili divljom životinjom neuobičajenog ponašanja, odnosno s nepoznatom životinjom (pas, mačka, lisica) na području gdje je bjesnoća prisutna. Zbog inkubacijskog kliconoštva se psi i mačke bez kliničkih znakova, i uz povoljnu anamnezu prilikom ozljeđivanja čovjeka, trokratno promatraju tijekom 10 dana. Ne pokažu li u tom vremenu nikakve znakove bjesnoće, znači da u vrijeme ugriza nisu imali virusa u slini te da nisu mogli zaraziti ugrizenog. Ako čovjeka ugrize dokazano bijesna ili nepoznata životinja, odmah treba započeti sa cjelovitim postupkom imunizacije (cjepivo i hiperimuni serum). U slučaju da čovjek bude ugrizen od životinje s izraženim kliničkim znakovima bjesnoće, mora ga se odmah cijepiti, a životinju utamaniti i laboratorijski istražiti. Ako je nalaz negativan, shema cijepljenja se prekida, a pri pozitivnom nalazu treba dovršiti postupak imunizacije.

---

* Napomena: nije dozvoljeno prenošenje i daljnja objava ovog teksta bez pisanog dopuštenja izdavača.

---

Autor teksta: dr.sc. Željko Čać, dr.med.vet., umirovljeni dugogodišnji voditelj Laboratorija za dijagnostiku Bjesnoće i opću virulogiju Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu
Odabrala: doc.dr.sc. Vlasta Herak-Perković, dr.med.vet., urednica 6. izdanja

---

O bjesnoći i javnom zdravstvu pročitajte u Veterinarskom priručniku (Medicinska naklada Zagreb, 2012.)