Prim. dr. sc. Radovan Vodopija, dr. med. spec. epidemiologije
ZZJZ “Dr. Andrija Štampar”
Ipak, bez obzira na ovo novo svjetlo i nadu, od ove opake bolesti godišnje umire preko 55.000 ljudi, od čega najviše u Aziji i Africi, tako da i dalje predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Iza tako velike brojke umrlih, kriju se brojni problemi poput smanjivanja rezervoara bjesnoće u prirodnim žarištima, nemogućnosti provođenja oralne vakcinacije divljih životinja, cijepljenja pasa protiv bjesnoće, organiziranosti veterinarskih službi i organizacija, dostupnosti centara za primjenu antirabične zaštite, primjenu neodgovarajućih cjepiva protiv bjesnoće (najčešće na supstratu mozgovine životinja) koja Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje za humanu antirabičnu zaštitu, upotrebu preporučenih cjepiva za antirabičnu zaštitu od strane SZO, nisku razina obrazovanosti populacije, kasni dolazak na obradu nakon ugriza životinje, itd.
Budući da je bjesnoća bolest koja se uspješno može spriječiti pravodobnim cijepljenjem, SZO opravdano smatra da se velika brojka umrlih od bjesnoće može izbjeći i smanjiti. U 2005. godini prema podacima SZO, preko 12 milijuna osoba primilo je postekspozicijsku antirabičnu profilaksu (PEP), sprječavajući tako gotovo 280.000 smrtnih ishoda bjesnoće.
Preekspozicijskom profilaksom (PreP) trebalo bi obuhvatiti laboratorijsko osoblje koje se bavi istraživanjem ili dijagnosticiranjem virusa bjesnoće, veterinare, trenere životinja, osobe koje se bave rehabilitacijom životinja, osobe zaposlene u rezervatima prirode i životinja, lovočuvare; ali i putnike (naročito djecu) u visoko endemična područja, te bi razinu zaštite ( 0,5 IU/l) morali redovito provjeravati.
Postekspozicijska profilaksa (PEP) uključuje procjenu rizika zaražavanja bjesnoćom, obradu rane i imunizaciju (pasivnu i/ili aktivnu).
SZO dijeli izloženost virusu bjesnoće u III kategorije koje ujedno određuju i PEP.
- kategorija III: pojedinačni ili višestruki ugrizi kroz kožu, ogrebotine ili kontaminacija mukoznih membrana sa slinom, kontakt sa šišmišom
- kategorija II: manje ogrebotine ili abrazije bez krvarenja ili kontakt sline sa oštećenom kožom i površinski ugriz na golu kožu
- kategorija I: hranjenje, doticanje, kontakt sa slinom na neoštećenu (intaktnu) kožu
Cjepivo/imunoglobulin se mora primijeniti intramuskularno prema tri važeće sheme za postekspozicijsku profilaksu (PEP).
5-dozna ili Essenska shema cijepljenja, 2010. godine je revidirana, tako da se po preporukama ACIP-a, daju 4 doze cjepiva u dane 0, 3, 7 i 14 (ne više 28-mi odnosno 30-ti dan!), a 5.-ta doza cjepiva (28-mog ili 30-tog dana) rezervirana je za imunokompromitirane pacijente.
Zagrebačka ili 2-1-1 shema cijepljenja – 0-tog dana daju se 2 doze cjepiva i.m. u deltoidni mišić, te po 1 doza cjepiva 7-mog i 21-vog dana od početka imunizacije.
U zemljama nižeg standarda, SZO opravdava apliciranje cjepiva intradermalno u količini od 0,1 ml u dane 0, 3, 7 i 28 no ta cjepiva moraju biti prema standardima SZO.
Humani antirabični imunoglobulin (HRIG) daje se u količini od 20 IJ/kg tjelesne težine i to u okolinu ugrizne rane, te ostatak i.m., s time da se mora dati najkasnije do 7-mog dana od ugriza.
< < Hiperimuni gamaglobulini u prevenciji i liječenju zaraznih bolesti