Blizanci i višebrojna legla – izazov u uzgoju i tehnologiji proizvodnje

Prof. dr. sc. Velimir Sušić, Ivan Vlahek, dr. med. vet., prof. dr. sc. Anamaria Ekert Kabalin

▲

Uvod

---

Legla s dva ili više janjeta/jareta kod uzgajivača često pobuđuju osjećaj zadovoljstva, ali i zabrinutosti. Zadovoljstvo proizlazi iz saznanja da u stadu imaju visokoplodne majke koje su u stanju odgovoriti zahtjevima višeplodnog graviditeta, a zabrinutost zbog činjenice da od trenutka porođaja moraju povećati svoj rad i napore za odgoj novorođenčadi. Legla s više potomaka prilika su i za povećanje zarade, osobito na farmama s primarnim ciljem proizvodnje janjadi/jaradi za klanje. Navedeno je razlog da u mnogim uzgojima tog tipa u svijetu uzgajivači teže povećanju veličine legla te uspostavljanju takvih tehnoloških postupaka kojima je rizik uginuća, općenito osjetljivijeg potomstva iz višebrojnih legala, znatno umanjen. U Republici Hrvatskoj, podaci za većinu pasmina pokazuju veličinu legla od 1,00 ili malo više od toga, što znači da ili nema legla s dvojcima, trojcima ili četvorcima ili je njihov udio relativno mali.
Izuzetak čine pasmine poznate po genetskoj predispoziciji za visoku plodnost među kojima se, u našim uzgojnim prilikama, posebno ističu romanovska ovca, sufolk, travnička pramenka, burska koza, sanska koza. Proizvođači janjadi/jaradi za klanje, koji teže većoj proizvodnji mesa po plotkinji, često postavljaju pitanje kako i do koje granice povećati veličinu legla u svojem stadu. Odgovori na ta pitanja zahtjevaju poznavanje činjenica povezanih sa značenjem veličine legla u ukupnoj plodnosti, zatim tehnološkim izazovima koji se javljaju tijekom odgoja mladunčadi iz višebrojnih legla te kako se ti izazovi odražavaju na povećanje troškova i ekonomičnost proizvodnje.

▲

Značenje veličine legla za plodnost ovaca/koza

Na plodnost ovaca/koza utječe veliki broj čimbenika među kojima se ističu: dob pri spolnoj odnosno rasplodnoj dozrelosti, pripusna sezona, estrusna aktivnost – posebno s obzirom na broj ovuliranih jajnih stanica, embrionalna smrtnost, veličina legla pri janjenju/jarenju i majčinska sposobnost da odgoji vitalno potomstvo do odbića. Uz navedeno treba voditi računa da za plodnost ženskih životinja veliko značenje imaju uvjeti hranidbe, smještaja i zaštite zdravlja te organizacija pripusta odnosno odabir ovnova/jarčeva s kojima se pare.

Veličina legla pri janjenju/jarenju jedan je od najznačajnijih pokazatelja plodnosti. U određenoj populaciji (npr. pasmini ili stadu), utvrđuje se na način da za neko vremensko razdoblje (npr. jednu godinu) izračunamo omjer između broja rođene janjadi/jaradi i broja porođaja. Primjerice, u 2016. godini prosječna veličina legla za ličku pramenku iznosila je 1,10 (Hrvatska poljoprivredna agencija, Godišnje izvješće za 2016. – Ovčarstvo i kozarstvo). Navedeno je izračunato dijeljenjem ukupnog broja ojanjene janjadi (8.331) s ukupnim brojem janjenja (7.583), a zapravo znači da 10% janjadi potječe iz višebrojnih legla, pri čemu obično nije poznat podatak koliko je tih legla bilo s dvojcima, trojcima ili primjerice četvorcima.

Veličina legla pri janjenju/jarenju jedne plotkinje određena je najprije brojem oslobođenih (ovuliralih) jajnih stanica tijekom estrusa. Taj broj može znatno varirati prvenstveno ovisno o pasmini, ali i o hranidbi odnosno uvjetima držanja. Važno je napomenuti kako veliki broj ovuliranih jajnih stanica ne mora značiti i višebrojno leglo pri porođaju jer dio jajnih stanica može propasti ili ostati neoplođen, a i dio oplođenih jajnih stanica ne dosegne zrelost ploda za porođaj zbog rane ili kasne embrionalne smrtnosti.

▲

Izazovi u odgoju janjadi/jaradi iz višebrojnih legla

Najveći izazovi u odgoju mladunčadi događaju se u prvim danima života kada kod ovce/koze mora doći do pojave majčinskog ponašanja, a zatim i uspostavljanja selektivne (specifične) veze između majke i njezinog potomstva te razvoja ostalih majčinskih ponašanja koja su važna za rano i kasnije razdoblje dojenja. Iako ovi biološki mehanizmi vrijede bez obzira na broj potomaka u leglu, ipak je njihovo uspostavljanje u višebrojnim leglima znatno složenije zbog mogućih drugačijih ponašanja majki i/ili potomaka.

Upravljanje majčinskim ponašanjem odvija se putem neurohormonalnih procesa kod majke i poticaja koje ona dobiva od svojih potomaka. Rezultat je uspostava selektivne (specifične) veze koja se u početku temelji na mirisnom i glasovnom prepoznavanju. U kratkom vremenu nakon toga, razvoj majčinskih sposobnosti povezan je dojenjem i poticajima koje za to majka dobiva od potomka. Uspostava selektivnog prepoznavanja na manjim udaljenostima (cca 50 cm) se u većini slučajeva događa između 12 i 24 sata nakon porođaja, međutim u potpunosti funkcionira i na udaljenostima od nekoliko metara od 3. dana nakon porođaja. Povezanost između majke i mladunčadi utječe i na preživljavanje janjadi/jaradi jer ako majke ne uspiju ostati uz mladunčad tijekom prva 2 dana od porođaja, ne uspostavljaju dovoljno čvrstu povezanost i mladunčad im češće ugiba. Primjerice, istraživanja su pokazala da dvojci koji bolje prepoznaju svoje majke 12 sati nakon porođaja imaju višu stopu preživljavanja nakon prvih 7 dana života. Slično je potvrđeno i sa sposobnošću da slijede majku, jer janjad koja je uspostavila čvrstu povezanost manje ugiba zbog iscrpljenosti pri hodanju za majkom na duže udaljenosti. Za uspostavljanje čvrste povezanosti važno je brza uspostava sisanja i glasovna komunikacija. Nemogućnost selektivnog prepoznavanja više vlastitih potomaka jedan je od glavnih problema u odgoju dvojaka i trojaka što se najčešće rješava smještajem i dužim boravkom u pojedinačnim boksovima. Time se sprječava odvajanje majki od mladunčadi i njezino „zaboravljanje“ odnosno neprepoznavanje vlastitih potomaka. Uspostava selektivnog prepoznavanja ima veliki utjecaj na vrijeme početka dojenja. Dojenje dva ili više potomaka zahtjevnije je u odnosu na dojenje jedinaca. Tijekom prva 3 do 4 tjedna dvojci sišu učestalije od jedinaca.

Sisanje je češće i kraće što je veličina legla veća. Navedeno je pod značajnim utjecajem sustava/tehnologije, pri čemu u ekstenzivnim uvjetima, zbog manje količine mlijeka u vimenu, dvojci češće traže hranu. Neka istraživanja pokazuju da majke s dvojcima proizvode samo 30 do 50 % mlijeka više od onih s jedincima tako da dvojci posišu oko 60% količine koju posišu jedinci (trojci oko 70% količine koju posišu dvojci). Prema tome, dvojci i trojci su stalno gladniji od jedinaca stoga, osobito u ranoj fazi laktacije, učestalije traže sisu. To potvrđuje i činjenica da dvojci i trojci, u prvim tjednima, češće kradu mlijeko od drugih majki. U slučaju trojaka, kad dva janjeta sišu, majka će im to dozvoljavati sve dok treće janje ne pokuša doći do sise. Zapaženo je također i da u slučaju trojaka češće nastupa tzv. ranije „samoodbiće“.

Uspostava opisanih bioloških mehanizama u velikoj mjeri ovisi i o ponašanju janjadi/jaradi. Većina mladunčadi stoji i počinje sisati unutar prvog sata po porođaju. Na navedeno vrijeme nema utjecaj veličina legla već porođajna masa (lakši počinju kasnije), jedinci i prvorođeni dvojci ustaju ranije i ranije počinju sisati. Općenito, vrijeme početka sisanja je vjerodostojniji pokazatelj vitalnosti (aktivnosti) janjadi od vremena ustajanja. Sporije započinjanje sisanja kod trojaka i četvoraka povezano je s njihovom lošijom termoregulacijom i malom tjelesnom masom. Pri tome treba znati da traženje sise nije samo potreba za hranom jer i dodatno prihranjena janjad traže sisu. Rana uspostava sisanja ima utjecaj na cijelo kasnije dojno razdoblje jer janjad/jarad iz višebrojnih legla, koja ima manju tjelesnu masu, često ima kasniju uspostavu dojenja, što dovodi do manje konzumiranja mlijeka i posljedično manje stope njihova preživljavanja.

▲

Učinci višebrojnih legla na proizvodnju

Uspješno odgojena janjad/jarad iz višebrojnih legla doprinosi većoj proizvodnji. To osobito vrijedi za proizvodnju mesa, u kojoj veća legla znače i pretpostavku za više utovljene janjadi/jaradi za klanje. U prilog tome idu rezultati istraživanja koji, primjerice pokazuju da je proizvodnja mesa po ovci veća u ovaca s leglom dvojaka jer ukupna tjelesna masa dvojaka sa 100 dana premašuje tjelesnu masu janjeta koje je u leglu bilo jedinac. Pri tome potvrđene su činjenice da je muška janjad u prosjeku teža od ženske janjadi iste dobi, a bolji prirast muške janjadi uvjetovan je prvenstveno njihovom većom porođajnom masom.

U sustavima s primarnom ciljem proizvodnje mlijeka, janjad/jarad iz višebrojnih legla doprinose većoj proizvodnji lagane janjadi za klanje. Međutim, važan je i njihov utjecaj na proizvodnju mlijeka kod majke. Blizanci općenito doprinose da je proizvodnja mlijeka u početnoj fazi i vrhuncu laktacije veća. Navedeno se djelomično pripisuje, uz djelovanje hormona tijekom graviditeta, sisanju i posljedičnoj većoj stimulaciji vimena od strane blizanaca.

Veća proizvodnja ne mora uvijek značiti i veću novčanu dobit. Stoga je veličinu legla potrebno staviti u odnos između povećih troškova koji prate odgoj janjadi/jaradi iz višebrojnih legla i njihovog doprinosa dohotku. Pri tome se postavlja pitanje povećanja i gornje granice za poželjnu veličinu legla u stadu. Polazište uvijek mora biti da je plodnost, a unutar nje i veličina legla, pod značajnim utjecajem uvjeta okoliša odnosno sustava uzgoja i tržišta proizvoda. Zbog toga, velika legla ne moraju biti i optimalna u specifičnim uvjetima neke farme. Jedan od važnijih kriterija pri određivanju poželjne veličine legla je povezanost tog obilježja s tjelesnom masom pri porođaju i uginućem podmlatka. Smrtnost janjadi ovisi o tipu rođenja, a time i o masi tijela. Kod jedinaca iznosi oko 12%, kod dvojaka oko 18% i kod trojaka oko 30%. Treba naglasiti da navedene vrijednosti mogu pokazivati veće razlike, osobito do dobi janjadi od 90 dana, na što ključni utjecaj imaju okolišni uvjeti hranidbe, njege i smještaja.

U ekstenzivnim uvjetima s niskim ulaganjima u dodatnu prehranu i slabim nadzorom nad janjenjem, veličina legla treba biti niža (1,0 ili malo više od toga). To znači da se teži dobivanju jedinaca, a učestalost blizanaca zbog njihove veće smrtnosti i teškog odgoja ne bi trebala biti veća od 5%. U boljim uvjetima, s raspoloživim većim količinama kvalitetne hrane te osiguranjem kvalitetnog nadzora, veličinu legla treba podići i nastojati da se dobije više blizanaca, čime se prosječna vrijednost povećava na 1,5 janjadi po ovci. Pri tome, osim blizanaca, poželjni su i trojci, dok je veći broj janjadi po ovci manje preporučljiv, zbog težeg odgoja podmlatka u prvom mjesecu života. Učestalost legla dvojaka ne bi trebala biti veća od 45% (može doseći maksimum od 60%), uzevši u obzir činjenicu da učestalost dvojaka opada kad prosječna veličina legla prijeđe vijednost 1,9. U intenzivnim uvjetima, gdje su osigurani optimalni uvjeti, veličina legla treba iznositi 2 do 2,2 janjeta po ovci.

▲

Odabiranje ovaca/koza s obzirom na veličinu legla

Relativno jednostavna metoda kojom se u stadu može povećati veličina legla je zadržavanje za rasplod jedinki koje koje potječu iz legla blizanaca ili trojaka. Važno je istaknuti da, osim što su ovce rođene kao blizanci ili trojke, plodnije od ovaca koje su po tipu rođenja bile jedinci, isto vrijedi i za ovnove.
Tako su npr. u postupku selekcije pojedinih visokoplodnih pasmina za rasplod ostavljani isključivo ovnovi koji su rođeni kao trojci. Odabiranje plotkinja s obzirom na veličinu legla je prikladno obaviti nakon njihovog 1. janjenja, jer ovce koje u prvom leglu imaju veću plodnost daju više janjadi tijekom proizvodnog vijeka. Osim toga, kao kriterij za odabir određene plotkinje može se koristiti i prosječna veličina legla iz prva tri janjenja njezine majke. Treba odabirati majke i mladunčad koji pokazuju ponašanje kojim se potiče međusobno prepoznavanje i povezivanje što uz povećanje porođajne mase doprinosi boljem preživljavanju. Ne treba zaboraviti da na veličinu legla neke plotkinje svojom genskom osnovom, osim majke, jednako doprinosi i otac. U tom smislu interesantni su pristupi prema kojima se odabiranje ovaca s obzirom na veličinu legla može provoditi i po osobinama očeva pri čemu je važno potvrditi povezanost između veličine testisa i stope ovulacije odnosno veličine legla.

▲

Zaključci

Hrvatski uzgoji ovaca i koza nemaju visoku učestalost blizanaca i višebrojnih legla. Razlozi za to su relativno mala zastupljenost pasmina s genetskom predispozicijom za visoku plodnost i većim dijelom ekstenzivni uvjeti hranidbe, držanja i njege. Blizanci i višebrojna legla mogu doprinijeti boljim proizvodnim učincima stada, međutim njihov odgoj zahtijeva dodatni nadzor, njegu i troškove. Navedeno je uvjetovano činjenicom da janjad/jarad iz višebrojnih legla ima manju porođajnu masu tijela koja dovodi do reduciranog rasta, kasnije uspostave dojenja, manje konzumacije mlijeka i posljedično manje stope preživljavanja. Povećanje veličine legla osobito je interesantno u sustavima za proizvodnju janjadi/jaradi za klanje. Pri određivanju razine do koje želimo povećati veličinu legla mora se voditi računa o vanjskim čimbenicima značajnim za intenzitet proizvodnje, te o troškovima i realnosti očuvanja dobijenog potomstva do uzrasta za tržište.