Disease and sickness

Klječanin Franić, Ž.

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dopisni autor: zkljecanin@vef.hr

Sažetak

---

U znanstvenoj se i stručnoj biomedicinskoj literaturi kao naziv za poremećaj rada organizma osim naziva bolest upotrebljava i naziv oboljenje. U ovom smo radu istražili čestotnost upotrebe ovih dvaju naziva u internetskim bazama hrvatskog jezika. U biomedicinskoj publicistici istražili smo upotrebljavaju li se bolest i oboljenje kao sinonimi ili su njihova značenja razgraničena. Provjerili smo što normativni priručnici kažu i zapitali se trebaju li biomedicinskoj terminologiji oba naziva.

---

Ključne riječi: bolest, oboljenje, terminologija.

Abstract

---

In scientific and professional biomedical literature in Croatian, alongside the term “bolest“ (disease) the word “oboljenje” (sickness) is also used. In this paper we researched the frequency of the use of these two terms in Internet databases in Croatian. In biomedical publications we researched whether “bolest“ and “oboljenje” are used as synonyms or if their meanings are differentiated. We verified what the authoritative textbooks have to say, and posed the question whether biomedical terminology needs both of these terms.

---

Key words: disease, sickness, terminology.

▲

Uvod

O nazivima bolest i oboljenje pisao je Jonke (1953.), potaknut upitima i različitim mišljenjima liječnika o tome koji je naziv ispravno upotrebljavati. Jedni su bili skloni nazivu oboljenje, drugi nazivu bolest, dok su prema trećima oba naziva potrebna jer ne znače isto, oboljenje označuje pojavu i početak razvoja bolesti, a bolest već formirano stanje. Jonke ove nazive uspoređuje s njemačkima: glagolskom imenicom Erkrankung, koja bi bila značenjski ekvivalent našoj glagolskoj imenici oboljenje, i imenicom Krankheit koja odgovara našoj imenici bolest. Pišući o poplavi glagolskih imenica u suvremenom jeziku, Težak (1976.) također razlikuje značenja imenica bolest i oboljenje.

Ni danas stručnjaci i autori biomedicinskih tekstova nemaju jedinstven stav o ovim nazivima. U literaturi u značenju nezdravog stanja organizma prevladava naziv bolest. Dio autora prednost daje nazivu oboljenje, dok dio smatra da se oboljenje ne može u svim slučajevima zamijeniti bolešću te su zbog toga terminologiji potrebna oba naziva. Neki drže da oboljenje pripada isključivo srpskom jeziku, uspoređujući glagolske imenice u srpskom jeziku na –je s hrvatskim standardnojezičnim ekvivalentima (jedinjenje – spoj, zapaljenje – upala, poređenje – usporedba).

▲

Bolest i oboljenje u računalnim korpusima i normativnim priručnicima

Računalni korpusi pokazuju da je u hrvatskom jeziku naziv bolest češći. U Hrvatskom nacionalnom korpusu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (http://filip.ffzg.hr/cgi-bin/run.cgi/first_form), koji je sastavljen od odabranih tekstova iz svih područja, žanrova i stilova hrvatskog jezika, za riječ bolest nalazi 40 898 pojavnica, a za riječ oboljenje 1520 pojavnica. U Hrvatskoj jezičnoj riznici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://riznica.ihjj.hr/index.hr.html), koja okuplja odabrane tekstove svih struka i funkcionalnih usmjerenja, bolest se pojavljuje 3989 puta, a oboljenje 54 puta. Pritom najstariji tekst u kojem se pojavljuje riječ bolest potječe iz 1569. (Planine Petra Zoranića), a najstariji tekst koji sadržava oboljenje datira iz 1941. (Izabrana djela Vladislava Kušana). Hrvatski mrežni korpus (http://nlp.ffzg.hr/resources/corpora/hrwac/), najveći korpus hrvatskog jezika, koji sadržava tekstove s novinskih portala, foruma i mrežnih stranica službenih organizacija, ima 271 071 pojavnicu za bolest i 14 332 pojavnice za oboljenje. Mrežni resursi koji sadržavaju biomedicinsku građu također pokazuju znatno veću pojavnost naziva bolest. Medicinski leksikon tako ima 1858 po-avnica za naziv bolest i 51 pojavnicu za naziv oboljenje. Pretraga portala Hrčak pokazuje više od 8630 rezultata (članaka) za bolest/bolesti i 343 za oboljenje/oboljenja, s tim da je više od trećine članaka u kojima se pojavljuje oboljenje iz vremena prije 1990. godine, dakle prije restandardizacije hrvatskog jezika uvjetovane društveno-političkim okolnostima, dok je dio članaka novijega datuma s bosanskohercegovačkoga govornog područja.

Nedvojbeno je da u hrvatskom književnom, znanstvenom, publicističkom i razgovornom jeziku prevladava imenica bolest. Ona je osim toga u hrvatskom jeziku potvrđena mnogo prije imenice oboljenje, još u njegovoj predstandardnoj fazi. Već se od 15. stoljeća nalazi u svim našim glavnim rječnicima, u književnim djelima i drugim tekstovima, dok oboljenje ne nalazimo sve do 19. stoljeća, osim jednog primjera u Marulića (Jonke, 1953.). Prednost bi stoga u imenovanju nezdrava stanja organizma trebalo dati tom nazivu. Nadalje kako jedno od terminoloških načela glasi da prednost treba dati nazivu od kojeg se lakše tvore tvorenice pred nazivom od kojeg se ne mogu tvoriti nove riječi, i zbog toga bi prednost trebalo dati nazivu bolest. Od tog se naziva mogu tvoriti nove riječi (bolesnik, bolesnica, bolestan, boležljiv), dok se od naziva oboljenje ne mogu tvoriti nove riječi.

S obzirom na to da u hrvatskom jeziku prevladava naziv bolest, koji je i u književnosti i u drugim funkcionalnim stilovima potvrđen mnogo prije negoli naziv oboljenje, pitamo se pripada li oboljenje standardnom jeziku. Ako pripada, trebaju li biomedicinskoj terminologiji oba naziva, mogu li se upotrebljavati kao sinonimi ili se njihova značenja razlikuju?

Jonke (1953.) navodi da se oboljenje nalazi tek u rječnicima 20. stoljeća, i to u značenju početka bolesti. Etimološki rječnik hrvatskoga jezika (Matasović i sur., 2016.) uz natuknicu bolest navodi da se ta riječ u hrvatskom jeziku spominje od 15. stoljeća. Rječnik P. Guberine i K. Krstića Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika (1940.) ne sadržava natuknicu oboljenje. U Brodnjakovu je Razlikovnom rječniku srpskog i hrvatskog jezika (1991.) oboljenje jednako prihvatljivo kao i bolest. Prema Jezičnom savjetniku s gramatikom (Pavešić, 1971.) oboljenje ne treba upotrebljavati umjesto dobro nam poznate riječi, a to je bolest. Hrvatski jezični savjetnik (Barić i sur., 1999.), Rječnik hrvatskoga jezika (Šonje, 2000.), Hrvatski pravopis (Jozić i sur., 2013.) i Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika (Jojić, 2015.) kod natuknice oboljenje upućuju na bolest kao preporučeni oblik. Rječnik hrvatskoga jezika (Anić, 1994.), Veliki rječnik hrvatskoga jezika (Anić, 2003.) i Hrvatski jezični portal (https://hjp.znanje.hr/) razlikuju bolest i oboljenje, pa se tako bolest definira kao poremećaj rada organizma ili narušenost zdravlja, a oboljenje donosi u dva značenja: u terminologiji je to početak bolesnog stanja, a u razgovornom diskursu lakša bolest. I u Rječniku jezika hrvatskoga (Šamija, 2012.) oboljenje je nastup bolesti. U Enciklopedijskom rječniku humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja (Padovan, 2006.) i u terminološkoj bazi hrvatskog strukovnog nazivlja STRUNA (http://struna.ihjj.hr/) ne nalazimo oboljenje, već samo bolest.

▲

Značenjsko razgraničenje naziva bolest i oboljenje

Jonke (1953.) sugerira da ne treba izbacivati naziv oboljenje jer on, kao glagolska imenica, više ističe vršenje radnje, i to njezin početni stadij. Glagolske se imenice tvore dodavanjem nastavka –je na osnovu glagola čiji trpni pridjev završava na –n (liječen + –je > liječenje), većinom od nesvršenih, a rjeđe od svršenih glagola (Barić, 1999.). Izvedenice od svršenih glagola, kao što je oboljeti, najčešće označuju svršenost glagolske radnje, njezin rezultat (Babić, 2002.).
U biomedicinskom nazivlju tako glagolske imenice izlječenje i preživljenje označuju stanje nastalo djelovanjem svršenih glagola izliječiti i preživjeti. S obzirom na to da glagolske imenice na –je izvedene od svršenih glagola označuju trenutačnu, svršenu radnju, nije ih dobro upotrebljavati da bi se označila trajnija stanja (Težak, 1976.). Težak navodi upravo primjer oboljenja, kojim se označuje početak procesa, a ne cjelokupan proces, stoga taj naziv ne bi trebalo upotrebljavati u značenju bolesti i bolovanja. Lektorska će intervencija, prema preporukama pojedinih normativnih priručnika, najčešće oboljenje ispraviti u bolest. Za medicinsku je terminologiju međutim, kao što Jonke smatra, i s jezičnog i s praktičnog gledišta korisno imati oba naziva, oboljenje u značenju početka bolesti (Erkrankung), a bolest u značenju utvrđenog stanja narušena zdravlja (Krankheit). Pogrešna bi stoga bila upotreba naziva oboljenje u značenju bolesti (tablica 1).

U ovim je slučajevima pravilno govoriti o bolesti, a ne oboljenju: pseudogiht je bolest starije populacije, skolioza je teška i kompleksna bolest, moždani je udar bolest moždanih struktura itd.

No oboljenje možemo upotrijebiti kad govorimo o pojavi ili početku bolesti. Primjer takve upotrebe pronašli smo u tekstu o praćenju arbovirusnih zoonoza:

Epidemiologija zaraznih bolesti medicinsko je i veterinarsko područje usmjereno na istraživanje pojavnosti, razvoja i kretanja masovnih bolesti, na njihovu učestalost i rasprostranjenost. Cilj je ustanoviti čimbenike koji uzrokuju i uvjetuju pojavu bolesti, pa će se često u tom kontekstu umjesto dvorječnog izraza pojava bolesti upotrijebiti jednorječni naziv oboljenje (tablica 2).

Da je u terminološkom sustavu praktično razgraničiti značenja naziva bolest i oboljenje, pokazuje tekst Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine 134/20), u kojemu se upotrebljavaju oba naziva, svaki u svom značenju:

Osim što bi trebalo voditi računa o razlikovanju značenja naziva bolest i oboljenje, glagolske bi imenice, pa tako i oboljenje, trebalo oprezno upotrebljavati. U drugoj polovici, te osobito krajem prošloga stoljeća, s porastom broja i vrsta komunikacijskih sredstava te službenih dokumenata i ujedno pojmova koje je trebalo imenovati, u jezik su ušle brojne glagolske imenice: izdanje, priznanje, odobrenje, ostvarenje, osiguranje, uvjerenje, vrednovanje itd. (Težak, 1976.). Njihovo gomilanje rečenicu opterećuje i čini je teško prohodnom, a znanstvenom je funkcionalnom stilu važno da sadržaj bude razumljiv. Uzmimo za primjer rečenicu: Ovakav sustav nadzora ima ograničenu učinkovitost s obzirom na učestalo izostajanje prijavljivanja oboljenja konja. Iz stilskih bi razloga tri uzastopne glagolske imenice – izostajanje prijavljivanja oboljenja – valjalo preoblikovati u izostanak prijave oboljenja ili, još bolje, preoblikovati cijelu rečenicu: Ovakav je sustav nadzora ograničeno učinkovit zbog toga što se oboljenja konja često ne prijavljuju.

Za dobar bi stil, uključujući i znanstveni funkcionalni stil, trebalo paziti da glagolske imenice ne gomilamo. S druge strane, supostojanje dviju ili više imenica istoga glagolskog podrijetla u jeziku općenito bi trebalo iskoristiti za stilsko i semantičko bogaćenje izraza (Težak, 1976.), a u nazivlju, gdje je to moguće, za razgraničenje značenja čime bi se omogućila preciznost i jednoznačnost naziva.

▲

Zaključak

U biomedicinskom se diskursu za poremećaj rada organizma najčešće upotrebljava naziv bolest, no stručnjaci se služe i nazivom oboljenje. Imenica bolest u hrvatskom je jeziku potvrđena mnogo prije glagolske imenice oboljenje te je i u računalnim korpusima znatno češća od oboljenja. Suvremeni normativni priručnici i biomedicinski stručnjaci različito tretiraju oboljenje: jedni drže da je oboljenje sinonim za bolest, drugi da je bolest standardnojezična varijanta oboljenja, dok treći značenjski razlikuju ova dva naziva, pa se oboljenjem smatra početak bolesnog stanja, a ne cjelokupno trajanje bolesti. Smatramo da oboljenje ne treba izbacivati iz nazivlja, ali ga treba upotrebljavati samo u značenju pojave bolesti i njezina početka. Značenjskim razgraničenjem ovih dvaju naziva omogućuje se i preciznije imenovanje stručnih pojmova.

Literatura [… prikaži]