Komentari

Bolest kvrgave kože: struka ipak ispred podijeljenih političkih stavova?

bolest-kvrgave-koze-struka-ispred-politikeKritika svima koji svoja laička uvjerenja javno suprotstavljaju i nameću stručnjacima, neovisno o kojoj se struci radi.

Da u Hrvatskoj svi sve znaju poznato je svima

Gotovo da nema političara u Hrvatskoj koji se ne zaklinje u nužnost obrazovanja i koji ne govori da bez obrazovanih stručnjaka nema egzistencije države, a još manje njezinog napretka. Međutim, istu tu retoriku koriste i oni “političari” koji mišljenje stručnjaka o problemu u ingerenciji određene struke, stavljaju iza svojega ili stručnjacima iz te struke ne vjeruju, a to svoje nepovjerenje javno prikazuju i komuniciraju. Ovo je važno ako zaista želimo da Hrvatska bude zemlja znanja i stručnosti, jer se javnost ipak donekle informira gledajući i slušajući što političari govore, posebice u predizborno vrijeme. Naravno da to ne znači da javnost svakom političaru jednako vjeruje, ali često javnost puno bolje “razumije” riječi “političara” nego struke, osim u slučaju novinarske struke i stručnjaka za odnose s javnošću. No, drugim strukama komunikacija s javnošću nije primarna funkcija. Pojedinci unutar drugih struka svoju osobnu prirodnu nadarenost za komunikaciju i govorništvo, neovisno o vlastitoj struci (ili ne-struci) uglavnom koriste za osobne potrebe, pa tako i “političari” u Hrvatskoj.

Politika ispred struke

Brojni mediji u Hrvatskoj, politici i “političarima” daju izuzetno puno prostora. Čak i kada se govori o sportskim rezultatima hrvatskih sportaša ili bolesti kvrgave kože – u medijima ne izostaju komentari “političara” i na tu temu. Uredništva različitih medija smatraju potrebnim javnost upoznati sa različitim aspektima i mišljenjima javnih osoba među kojima je i zaista impresivan broj “političara”. Nemali broj je onih koji su u tome izgubili kriterije, pa koriste javni informacijski prostor kako bi javnost bila upoznata sa nečijim osobnim stavom o nečemu, bez obzira što je istina o tome. Svatko od nas (a posebice “političar”) ima pravo misliti što god želi o bilo čemu i o svemu, ali istina je često nešto sasvim drugo.
Dojam koji se tijekom godina i širine medijske zahvaćenosti ovakvim pristupom dobiva jest da su “političari” (= naši sugrađani koji se bave politikom, neovisno o vlastitoj struci ili ne-struci) zapravo kompetentni za sve što se oko nas događa i postoji. Ako to i nisu, mediji će vam barem pokušati dostaviti njihovo mišljenje, za svaki slučaj. Od stručnjaka se, prema pravilima struke, očekuje da bude odgovoran, a pogreške se kažnjavaju. Ne vrijedi za “političare”.

Kako se i gdje informirate, imate li mišljenje koje vam mediji nisu ponudili?

Nerijetko u javnim nastupima “političari” u Hrvatskoj ne samo da nisu kompetentni uopće progovarati o temama o kojima su upitani nego koriste svaku takvu priliku da bez imalo srama, ponekad i bahato, javno iznesu svoje neskromno i apsolutno nestručno mišljenje o bilo kojoj stručnoj temi, uključujući neutemeljene kritike aktivnosti stručnjaka. Posebice u tzv. predizbornom razdoblju.
Za razliku od struke, u politici kao da nema pravila i sve je dozvoljeno. Stručnjak nikada neće javno raspravljati, pa niti govoriti o temi za koju nije stručan. No, ako se radi o politici, onda su “političari” u Hrvatskoj uglavnom stručnjaci za apsolutno sve, neovisno o tome koje su struke i jesu li za išta uopće stručni osim što su sposobni politički djelovati na manji ili veći broj pojedinaca unutar društva. Uvijek i za sve imaju komentar i bolje rješenje, pa tako i za sve probleme koji čak prirodno nastaju i nestaju oko nas. Neki “političari” u Hrvatskoj nikako ne uspijevaju naučiti procijeniti što i kako treba komentirati, a što ne.
Zabluda je da će sve oko nas (uključujući i zoonoze) biti onako kako odlučimo. Ako ćemo nastaviti sa apsurdima: donesimo zakon kojim se zabranjuje postojanje neke bolesti u Hrvatskoj i – riješili smo mnoge probleme koji nas neizostavno očekuju. Naravno da nije tako, a one koji to ne razumiju molim da zatvore ovaj prozor.

Da li “političari” u Hrvatskoj, koji se zaklinju u Hrvatsku kao zemlju znanja, zaista cijene to “znanje” koje toliko često javno spominju i uzdižu?

Procijenite sami.
Istina je da i u Hrvatskoj politika odlučuje o puno toga, ali kada su globalni problemi u pitanju onda zasigurno ne. “Političari” u Hrvatskoj ne odlučuju o globalnim prijetnjama, ali bi se mnogi željeli prikazati takvima. Što iza toga stoji govore stručnjaci psiholozi (i psihijatri), no to je druga tema.

Na bolest kvrgave kože valja gledati kao na globalni problem, a ne kao isključivo hrvatski problem.

Tko se u Hrvatskoj uopće usuđuje širokoj javnosti govoriti o bolesti kvrgave kože?

To bi mogli samo oni koji o tome nešto zaista znaju. A tko u Hrvatskoj o tome nešto zaista zna? Neki “političari” u Hrvatskoj se uvijek nameću iznad svake struke. Zapravo poručuju javnosti da stručnjaci nisu dovoljno intelektualno sposobni prepoznati i sagledati gospodarske i političke posljedice neke stručne odluke nego da to mogu samo “političari”.
Pojedini “političari” u Hrvatskoj, laici za bolest kvrgave kože, javno preispituju mišljenje stručnjaka, a mediji im daju prostor za to. Da su novinari i urednici tih medija kvalitetno informirani o bolesti kvrgave kože, nikada ne bi dali svoj skupi informativni prostor takvim izjavama. No, pojedini komercijalni mediji vuku deplasirane poteze, pa se uz njih najčešće i veže pridjev “žuti”, a žive prvenstveno od jeftinog novinarskog senzacionalizma. To i mogu, jer široka hrvatska javnost uglavnom nije stručno informirana da bi brojne stručne teme i probleme mogla ispravno procijeniti, iako upravo u tome i leži odgovornost medija, da informiraju javnost, a ne da ju dezinformiraju.

Neki “političari” u Hrvatskoj će reći da političari ne moraju biti stručnjaci za sva područja nego je dovoljno da konzultiraju stručnjake da bi “imali stav” o nekom stručnom problemu. Zvuči razumno i prihvatljivo, čak bi bilo dobro da je i pravilo. No, valja javnosti reći da nešto ne znate ako ne znate. Primjerice, u slučaju bolesti kvrgave kože veterinarska struka je čak i globalno jedinstvena. Politička odluka o necijepljenju na razini Europske unije donešena je 1992. godine uz prethodno mišljenje iste ove struke temeljeno na tadašnjem stanju i situaciji. Dvadeset godina nakon toga situacija je promijenjena i može se očekivati da i politička odluka bude promijenjena.

Političarima politički problemi

Bolest kvrgave kože je primarno zdravstveni problem, ne politički. Istina je da ovaj, primarno zdravstveni problem ima i svoju gospodarsku stranu, pa se neizravno tiče i politike. No, ako zdravstveni problem isključivo možemo pokušati rješavati poštujući prirodne zakonitosti koje ionako ne možemo mijenjati, onda je logično da eventualne i očekivane političke posljedice toga djelovanja barem pomognu rješavati kvalitetni političari. No, pitanje je koliko među “političarima” u Hrvatskoj ima pravih političara, a koliko je nesposobnih političkih ‘baba’ koje kritiziraju cijepljenje svjesno ignorirajući struci dobro poznate prirodne zakonitosti i aktualnu situaciju. Umjesto za isključivo odlučivanje o načinu vođenja javnih financija, ti isti “političari” zapravo bi mogli upregnuti svoj intelekt i pomoći oko rješavanja situacije. No, njima to ne bi bila Hrvatska kakvu želimo.

Cijepljenje goveda protiv bolesti kvrgave kože je stručna aktivnost koja se iz dana u dan pokazuje stručno opravdanom i kada bi se “političari” u Hrvatskoj uistinu ponašali kao pravi političari, onda bi rješavali političku stranu problema, umjesto preispitivanja stručne odluke.
U duhu demokracije svima je dano da odlučuju o svemu, pa tako i o problemima o kojima se nema pojma. Možda ne bi bilo loše preispitati hrvatsku javnost: Trebaju li nam škole i fakulteti? Trebaju li nam stručnjaci i njihovo mišljenje o stručnom problemu, kad već imamo “političare”?

Što učiniti kada je “bolest na vratima”?

Prevencija pretpostavlja cijepljenje, a cijepiti ne smijemo? Odgovornost leži na veterinarskoj struci i institucijama, pa bi jedino logično bilo da ista ta struka o tome i odluči. U Hrvatskoj se po pitanju bolesti kvrgave kože dogodilo da odluku mora donijeti veterinarska struka stješnjena u raskolu gospodarskih i političkih okvira i odluka s jedne strane, a prirode i prirodnih zakona s druge. Konačno, Europska unija koja je zabranila cijepljenje dopustila je Hrvatskoj cijepljenje, struka je donijela odluku o cijepljenju i krenula sa akcijom cijepljenja. No, tada se javi hrvatski “političar” i javno kritizira cijepljenje jer “zbog toga će Hrvatska trpjeti štetu”. Zna čovjek. Nije važno što je ta šteta bar dvadeset puta manja od štete zbog necijepljenja. Važno je da se kritizira, bez da se javnosti ponudi bolje rješenje.
Jadna li nam majka s takvim “političarima” kojima je retorika o obrazovanju i stručnosti uvijek u ustima, a obrazovane stručnjake javno gaze, uz pomoć “žutih” medija.

Šteta je što “političari” u Hrvatskoj vjeruju da sve znaju, pa u to čak i javno uvjeravaju sve glasače, posebice u predizborno doba. Šteta je zato jer troše javni novac baveći se problemima za koje nisu kompetentni i nikako ih ne mogu riješiti, no ne odustaju. Istovremeno, one probleme koje bi trebali rješavati – ne rješavaju.

Da li ćete ikad, gospodo “političari” koji se prepoznajete u ovom tekstu, zašutjeti javno o svojim laičkim stavovima dok stručnjaci govore ili predlažete da vlastitom političkom sudbinom i svom stečenom imovinom odgovarate za svoje pogrešne političke odluke?


Vezani sadržaji

Prof. dr. sc. Petar Džaja: “POVIJEST VETERINARSTVA – OSNIVANJE VETERINARSKIH STANICA U REPUBLICI HRVATSKOJ”

Urednik

Radionica u Hrvatskom veterinarskom institutu u sklopu IAEA/FAO projekta

Urednik

Jesu li životinje zaštićenije od pandemija (panzootija) nego mi?

Urednik

COVID-19: Pozitivan tigar?

Urednik

COVID-19: Koliko smo znali prije pandemije?

Urednik

Hoće li i ove zime biti trihineloze?

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više