Antun Janković DVM
Veterinarska ambulanta JANKOVIĆ
Bolesti kože zajedničkim imenom zovemo dermatitisi. Dermatitise možemo podijeliti na virusne, bakterijske, parazitarne, mikotične i alergijske, te uzrokovane fizikalno-kemijskim djelovanjima iz okoline.
Virusni dermatitisi su relativno rijetki u mojoj praksi. Promjene na koži nastaju kao posljedica djelovanja virusa i to prije svega uzročnika štenećaka. Mogu se pojaviti crvene sitne pustule na koži trbuha slične ospicama kod djece, te orožnjati mekuši, otvrdnuti i ispucati do krvi, što psima otežava i onemogućava kretanje. Kao posljedica djelovanja virusa hepatitisa može doći do pojave žutice, što se vidi na koži i vidljivim sluznicama. Promjene uzrokovane boginjama slične su vodenim kozicama kod djece i ako se ne zakompliciraju, potpuno su bezopasne. Važno je napomenuti da protiv navedenih bolesti, osim boginja, postoji vakcina koju teba redovito primjenjivati svake godine.
Bakterijski dermatitisi obično nastaju kao posljedica mehaničkog, kemijskog ili kakvog drugog oštećenja kože, te smanjene otpornosti kože zbog alergija. Za takve upale kože karakteristično je crvenilo nepravilnog oblika, bol i svrab, slijepljena dlaka zbog mogućeg vlaženja kože, sukrvicom, krvlju ili gnojem. Liječenje se provodi relativno lako antibioticima koji se u blažim slučajevima primjenjuju lokalno, a u težim i lokalno i generalizirano.
Gljivični dermatitisi prilično su česti, osobito u mačaka. Postoji nekoliko rodova gljivica koje mogu napasti kožu vašeg ljubimca ili vašu. Sve te gljivice nalaze se posvuda oko nas: u zemlji, na koži i dlaci zaraženih i zdravih ljudi i životinja, a spore se mogu prenositi i zrakom. Važno je napomenuti da su gljivični dermatitisi obično posljedica lokalne ili opće neotpornosti organizma. Najčešće gljivice koje napadaju kožu su roda Microsporum koji vrlo rado prelazi sa životinja na ljude i obratno. Sve gljivične bolesti uzrokuju manje ili više oštro ograničene promjene na koži. U pitanju su područja na kojima više nema dlake ili ona izgleda kao podšišana, a koža može ili ne mora biti zacrvenjena. Gljivični dermatitisi nisu bolni, a obično i ne svrbe. Životinje se ponašaju normalno, no ako se ne liječe mogu potpuno oćelaviti i uginuti od komplikacija, a bezdlačna se područja teško oporavljaju čak i poslije terapije. Terapija je obično dugotrajna.
Alergijski dermatitisi obično nastaju kao posljedica upale paraanalnih žlijezda, ugriza insekata, osobito buha, neodgovarajuće prehrane, te uslijed kontakta sa raznim alergenima, a najčešći su brojni nekvalitetni ili neodgovarajući šamponi, ležaji od sintetičnih materijala, detergenti, antiparazitarna sredstva, lijekovi i slično. Karakteristika kožnih alergija je jak svrab i crvenilo. Psi se obično toliko češu, da na nekim mjestima ostanu bez dlake ili stvore rane na koži koje se mogu inficirati. Liječenje se provodi tako da se spriječi dalje izlaganje alergenu te se provodi simptomatska terapija koja može potrajati duže ili kraće.
Pod fizikalno-kemijske utjecaje podrazumjeva se utjecaj raznih kemikalija, topline, hladnoće, zračenja i slično. Treba znati da su takvi utjecaji na kožu vrlo opasni kako zbog svog neposrednog djelovanja u vidu opekotina i smrzotina, tako i zbog naknadnih komplikacija u vidu bakterijskih infekcija i mogućih alergija.
Treba znati da naše ljubimce treba što češče čistiti, češljati te umjereno kupati. Za to vrijeme pažljivo treba pregledati kožu i o svakoj sumnjivoj promjeni na njoj posavjetovati se sa veterinarom. Bolesti kože mogu biti vrlo opasne, pa čak i fatalne. Zbog toga ih ni u kom slučaju ne smijemo olako shvatiti i zanemariti.