Izlaganje sa skupaKućni ljubimciZnanstveni rad

Bolesti kralježnice kod francuskih buldoga – od dijagnostike do rehabilitacije

Ana Javor*, dr. med. vet., Anita Kraljević*, Filip Topolnjak, Branimir Škrlin, univ. mag. med. vet., Dino Stanin, univ. mag. med. vet., izv. prof. dr. sc. Zoran Vrbanac, doc. dr. sc. Hrvoje Capak
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju
*autorice su jednako doprinjele istraživanju i pripremi rada

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2022.

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Poreč, 2022.


SažetakUvodMaterijal i metodeRezultatiRaspravaLiteraturaAbstract

Sažetak


Hernijacija intervertebralnog diska jedna je od najčešćih bolesti međukralježničnog diska u pasa. U njenoj dijagnostici mogu se koristiti raznovrsne metode slikovne dijagnostike, što podrazumjeva nativnu radiografiju, mijelografiju, kompjuteriziranu tomografiju ili magnetnu rezonanciju. Koristeći podatke pacijenata iz arhive Zavoda za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju Sveučilišne veterinarske bolnice izdvojeni su zaprimljeni francuski buldozi s indikacijama za CT snimanje kralježnice i/ili fizikalnu terapiju nakon učinjene slikovne dijagnostike. Primljeno je ukupno 28 pasa, od kojih je 8 započelo i završilo proces rehabilitacije, koji je ocijenjen uspješan. Rezultati su potvrdili da se psi koji su neposredno postoperativno započeli s fizikalnom terapijom oporavljati brže od onih liječenih konzervativno nakon postavljanja dijagnoze.
Ključne riječi: pas, francuski buldog, hernijacija intervertebralnog diska, CT, fizikalna terapija


Uvod


Bolesti kralježnice pasa u literaturi je prvi puta opisao Dexler 1896. godine u pasmine jazavčar. Hansen prvi puta opisuje podjelu bolesti kralježnice na Hansen tip I (IVDE) – akutnu ekstruziju intervertebralnog diska, Hansen tip II (IVDP) – kroničnu protruziju intervertebralnog diska (Hansen, 1952.). Pasmina sa znatno najčešćom pojavnošću patologije intervertebralnog (IV) diska kroz povijest njihovih istraživanja bili su jazavčari, međutim danas, popularizacijom i nestručnim uzgojem, brahiocefalične pasmine dominiraju kao psi sa znatnom predispozicijom za pojavu bolesti međukralježničnog diska. Razvojem i intenzivnijim korištenjem napredne slikovne dijagnostike uvodi se detaljnija specifična podjela patologije kralježnice. Hernijacije intervertebralnoga diska (IVDH) mogu se podijeliti na ekstruziju intervertebralnog diska (IVDE), protruziju intervertebralnog diska (IVDP), akutnu nekompresivnu ekstruziju nucleusa pulposusa (ANNPE), ekstruziju hidriranog nucleusa pulposusa (HNPE) i intraduralnu/intramedularnu ekstruziju intervertebralnog diska (IIVDE) (Tamura i sur., 2015.).

Slikovna dijagnostika hernijacije intervertabralnog diska

Rendgenografija

Rendgensko snimanje rutinski se obavlja kod sumnje na bolesti IV diska, no postoje brojna ograničenja ove dijagnostičke metode. Pozicije u kojima se izvodi rendgensko snimanje je profilna i sagitalna projekcija (Capak, 2021.). Nativnom rendgenografijom se IV disk ne vizualizira, vidljiv je samo prozračan prostor između dva susjedna kralježka. Znakovi koji upućuju na patologije međukralježničnog diska su suženje IV prostora, sjene jačega intenziteta u IV prostoru suženje zglobnih faseta (Lamb i sur., 2002.). Prema nekom od navedenih znakova postavlja se opravdana sumnja na postojanje patologije IV diska, no za potvrdu dijagnoze potrebne su daljnje dijagnostičke pretrage, primjerice mijelografija i/ili kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetna rezonancija (MR).

Mijelografija

Aplikacijom kontrastnog sredstva na bazi joda u subarahnoidni prostor dobiva se kvalitetniji uvid u stanje kralježnične moždine komparativno s nativnim rendgenogramom. Prednosti mijelografije, neovisno o invazivnosti, su niža cijena te lakša dostupnost pretrage u odnosu na napredne dijagnostičke metode.

Kompjuterizirana tomografija (CT)

Definicija tomografije je vizualizacija struktura bez superpozicije tkiva. Rendgenske zrake prolaze kroz tkivo do detektora rotirajući se oko jedne osi te se na taj način dobivaju slike u obliku presjeka tkiva bez superpozicije. Gustoća tkiva uspoređuje se s relativnom gustoćom vode te iskazuje numeričkom vrijednosti HU – Houndsfielova jedinica (Tidwell, 1999.). Relativno visoka specifičnost i osjetljivost pri dijagnostici bolesti kralježnice te sve veća dostupnost danas ga čini dijelom rutinske dijagnostike. Prednost CT-a ispred MRI je kratko vrijeme potrebno za pretragu. CT pretraga može se izvesti bez kontrastnog sredstva, intravenoznom aplikacijom kontrasta (CT – angiografija) ili subarahnoidnom aplikacijom kontrasta (CT – mijelografija ) (Hecht i sur., 2009.).

Proces rehabilitacije fizikalnom terapijom može započeti nakon operativnog zahvata ili uz medikamentoznu terapiju biti jedini oblik liječenja, kada govorimo o konzervativnom pristupu.
Postoperativna terapija započinje unutar prvih 48 sati, s ciljem smanjenja boli i mišićnog spazma.
Primjenjivati se može krioterapija, elektroterapija, laser i masaža (Sims i sur., 2015.). Kasnije metode fizikalne terapije koje se mogu primjenjivati ovise o stadiju postoperativnog oporavka u kojem se nalazi pacijent kao i o neurološkom statusu. Na samom početku oporavka izrazito je bitna kontrola boli i otečenja u području kirurškog reza, koje se može tretirati krioterapijom i elektroterapijom.
Vježbe stajanja na samom početku mogu koristiti pacijentima koji samostalno ne mogu zauzeti stojeći položaj. Hidroterapija u bazenu s pokretnom trakom može koristiti i prije nego pas postane u potpunosti ambulatoran, ali kada cijeljenje kirurške rane bude dostatno. Uz to što ovakav oblik hidroterapije dovodi do povećane aktivnosti mišića, zbog toplinskog efekta (preporučena temperatura vode 27-31°C) dolazi do opuštanja mišića. Toplija voda povećava cirkulaciju, provodljivost živaca, poboljšava koordinaciju pokreta i povećava elastičnost mekih tkiva (Levine i sur., 2014.). Vježbe snage indicirane su u slučajevima kada psi mogu samostalno hodati, a svaki rehabilitacijski protokol treba sadržavati i proprioceptivne vježbe.

Cilj ovoga retrospektivnog istraživanja je prikazati učestalost i lokalizaciju kompresivnih patologija kralježnice pasa, francuskih buldoga, dijagnosticirane kompjuteriziranom tomografijom te dokazati učinkovitost fizikalne terapije nakon konzervativnog i poslijeoperativnog liječenja.

Materijal i metode


Korišteni su podaci iz arhive Zavoda za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju Sveučilišne veterinarske bolnice (SVB) Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pretražena je arhiva u razdoblju od 11. veljače 2020. do 15. srpnja 2022. godine.

Uključni kriteriji za ovo istraživanje bili su: psi pasmine francuski buldog koji su zaprimljeni na SVB na CT snimanje i/ili fizikalnu terapiju nakon učinjene slikovne dijagnostike, s indikacijama koje su upućivale na kompresivnu patologiju kralježnice. One životinje koje su imale pozitivan CT nalaz na kompresiju leđne moždine, te oni francuski buldozi koji su ušli u tretman fizikalne terapije i završili rehabilitaciju po odluci terapeuta.

Tablica 1: Pacijenti obrađeni u ambulanti za fizikalnu terapiju.
*Brojnost hernijacija: 1 – jedna izolirana hernijacija IV diska; > 1 – višestruke hernijacije IV diska prema odrađenom pretraženom segmentu kralježnice
**Stupanj kompresije: blaga – 1; blaga do umjerena – 2; umjerena do teška – 3; teška – 4

CT dijagnostika

Snimanje je provedeno CT uređajem SOMATOM go.Now (Siemens AG, Njemačka). CT snimanje kralježnice kod pasa učinjeno je u općoj anesteziji. Životinje su snimane u dorzalnom položaju, u odgovarajućem kalupu za imobilizaciju. Zbog kvalitete slike protokol snimanja prilagođavan je veličini psa. Inicijalno su snimljeni topogrami u ventrodorzalnoj i lateralnoj projekciji koji koriste za planiranje snimanja. Korišteno je jodno kontrastno sredstvo (Omnipaque™ 350mg I/ml) u dozi od 2 mg po kg i.v. Odabran je protokol za srednje velike životinje (10-20 kg), a parametri snimanja su u rasponu od 110 do 130 kV, 100 do 120 mAs, pitch 0,6, debljina sloja 1,0 mm. Za rekonstrukcije su korišteni mekotkivni i koštani prozor. Sve snimke interpretirane su od specijalista ECVDI (European College of Veterinary Diagnostic Imaging).

Fizikalna terapija

Svaki pojedini protokol fizikalne terapije prilagođen je pacijentu, ovisno o vremenu proteklom od nastanka ozljede, kirurškog zahvata, financijskih i vremenskih mogućnosti vlasnika, kooperativnosti pacijenta i neurološkog statusa u trenutku zaprimanja pacijenta. Korištene su elektroakupunktura, magnetoterapija, hidroterapija i proprioceptivne vježbe. Oporavak pacijenta opisivali smo kao zadovoljavajući, odnosno nezadovoljavajući. Zadovoljavajući oporavak podrazumijevao je povratak motoričke funkcije ekstremiteta, samostalan hod, kontroliranje mokrenja i defekacije. Prvi i završni pregled obavio je specijalist ECVSMR (European College of Veterinary Sports Medicine and Rehibilitation).

Podaci su obrađeni desktriptivnim statističkim metodama, korištenjem programa Statistica, verzija 14 (2020.).

Rezultati


U istraživanom vremenskom periodu primljeno je ukupno 28 francuskih buldoga, od kojih je 8 započelo i završilo proces rehabilitacije, koji je ocijenjen uspješnim.

Prosječna dob svih pasa, francuskih buldoga zaprimljenih na dijagnostiku i rehabilitaciju fizikanom terapijom iznosi 5,6 godina (u rasponu od 1 do 11 godina).

Spolna distibucija francuskih buldoga prilikom slikovne (CT) dijagnostike iznosila je ukupno 55,5% mužjaka i 44,5% ženki, a onih uključenih u tretman fizikalne terapije 62,5% mužjaka i 37,5% ženki.

Prema stupnju kompresije najveći je broj nalaza blagih kompresija (50%), zatim blage do umjerene (37,5%), umjerene do teške (12,5%) dok teške hernijacije nisu opisane u zaprimljenih pacijenata.
Prosječna tjelesna težina pacijenata iznosila je 13,5 kg (u rasponu od 11,9 do 16,8 kg).

Tablica 2. Pristup liječenju po učinjenoj slikovnoj dijagnostici.
Tablica 3: Oporavak pacijenata nakon zaprimanja u ambulantu za fizikalnu terapiju.
Slika 1: C5-C6 ekstruzija IV diska s umjereno do teškom kompresijom kralježnične moždine.
Slika 2: C2-C3 hernijacija IV diska s umjerenom kompresijom kralježnične moždine.
Slika 3: Grafički prikaz zastupljenosti patologije kralježnice prema neuroanatomskoj lokalizaciji.
Slika 4: Odnos dobi pacijenata i trajanja oporavka.

Rasprava


CT dijagnostika znatno je osjetljivija metoda u usporedbi s nativnom rendgenografijom te je korisnija kod snimanja kontrastnim sredstvom jer se linije raspodjele kontrastnog sredstva bolje vizualiziraju ovom metodom. U usporedbi s mijelografijom CT sken se obavlja brže, isključene su nuspojave vezane uz mijelografiju, može prikazati kralježnicu u više ravnina te poboljšava mogućnost otkrivanja lateralizacije hernijacije intervertebralnog diska (Bureš i sur., 2022.). Relativna osjetljivost kontrastnog CT-a za određivanje mjesta i strane hernijacije iznosi 97% do100% (Schroeder i sur., 2011.).

Prema rezultatima istraživanja American Kenel Club-a pasmina francuski buldog nalazi se na drugom mjestu prema popularnosti već drugu godinu za redom. Također, prema podacima British Kenel Club-a, 2019. godine utvrđeno je da se nalaze na drugom mjestu najčešće registrirane pasmine. Budući da se u Hrvatskoj prate svjetski trendovi za ovu se pasminu može reći da je rastuće popularnosti. Obzirom na njihovu tjelesnu građu predisponirani su za brojna stanja bolesna stanja, koja uključuju i patologiju kralježnice. Retrospektivno istraživanje (Mayousse i sur., 2017.) pokazalo je kako je najčešći uzrok neuroloških stanja kod francuskih buldoga hernijacija IV diska, jer je činila 45,5% dijagnoza od svih bolesnih stanja koje obuhvaća istraživanje kroz 14 godina. Iz ranije navedenih razloga bilo je zanimljivo istražiti stanje u našoj populaciji.

Najčešće opisane kongenitalne anomalije kod brahiocefaličnih pasmina pasa su: blok vertebre, hemivertebre te prijelazne vertebre (Westworth i Sturges, 2010.), one uglavnom ne uzrokuju neurološke znake, pa iz tog razloga životinje nisu uključene u proces rehabilitacije.

Medijan dobi kod pojavnosti kompresivne ozljede kralježnice u našem istraživanju bio je 5 godina, a raspon dobi kretao se od 1 do 11 godina.
Stvarne argumente za opisanu razliku smatramo posljedicom malog uzorka promatranih pacijenata u našem istraživanju. U uzorku koji smo obradili (28 pasa) nije uočena spolna predispozicija, budući da je postotak mužjaka iznosio 55,5%, a ženki 44,5%. Ovi podaci koreliraju s ranije publiciranim radovima gdje nije primjećena učestalija pojavnost u pojedinog spola.

Mayousse i sur. (2017.) prikazali su izuzetno visoku pojavnosti hernijacije IV diska u vratnom segemntu kralježnice, sa zastupljenošću od 39,8%. Opisana učestalost kosila se s ranije dostupnim istraživanjima, gdje cervikalni dio kralježnice nije bio učestalo mjesto pojave, a isti rezultat potvrđen je i u našem istraživanju.

Istraživanjem Jeong i sur. (2019.) utvrđeno je kako do značajnog poboljšanja neurološkog statusa dolazi kod pasa koji su nakon kirurškog zahvata dekompresije započeli s fizikalnom terapijom u usporedbi s psima koji su samo bili podvrgnuti isključivo kirurškom zahvatu kirurškom zahvatu. Iako je u našem istraživanju prikazan znatan doprinos procesa rehabilitacije u postizanju zadovoljavajućeg stupanja oporavka, uključni kriteriji nam onemogućavaju usporedbu s psima koji su liječenje isključivo kirurški.

Ograničavajući čimbenici u istraživanju bili su nepotpuna medicinska dokumentacija pasa francuskih buldoga koji su zaprimljeni na SVB na CT dijagnostiku (primjerice neurološki status, podaci o mokrenju i/ili defekaciji i sl.). Neki pacijenti nisu završili rehabilitacijski proces prema traženom kriteriju. Jednako tako nisu bilježeni podaci o tjelesnoj kondiciji, za koju smatramo kako bi mogla imati utjecaj na pojavnost hernijacije i sam tijek oporavka.


Literatura [… prikaži]

DISORDERS OF VERTEBRAL COLUMN IN FRENCH BULLDOGS – FROM DIAGNOSIS TO REHABILITATION


Ana Javor, Anita Kraljević, Filip Topolnjak, Branimir Škrlin, Dino Stanin, Zoran Vrbanac, Hrvoje Capak


Abstract
Intervertebral disc herniation is one of the most common intervertebral disc diseases in dogs. In the diagnosis of herniation, various methods of diagnostic imaging can be used, which include native radiography, myelography, computerized tomography or magnetic resonance. Using patient data from the archives of the Department of Radiology, Ultrasound Diagnostics and Physical Therapy of the University Veterinary Hospital, French bulldogs with indications for CT imaging of the spine and/or physical therapy after imaging diagnostics were selected. A total of 28 dogs were admitted, of which 8 started and finished the rehabilitation process, which was assessed as successful. The results confirmed that dogs who started physical therapy immediately postoperatively recovered faster than those treated conservatively after diagnosis.

Key words: dog, French bulldog, intervertebral disc herniation, CT, physical therapy

Vezano (hernija diska, CT, fizikalna terapija):

Vezani sadržaji

Odluka o izmjeni Odluke o visini i opsegu naknada za troškove provedbe propisanih mjera iz područja veterinarstva

Urednik

Uloga veterinara u prijavljivanju nuspojava lijekova u životinja

Urednik

WSAVA Smjernice za cijepljenje pasa i mačaka

Urednik

Primjena mezenhimskih matičnih stanica iz masnog tkiva u liječenju bolesti pasa

Urednik

Neurološki pregled: koje su nam informacije najbitnije u neurološkoj lokalizaciji?

Urednik

BIG BLUE :: laboratorijska dijagnostika u maloj praksi

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više