U knjizi je opisana povijest, etiologija, patogeneza, imunologija i molekularna tipizacija uzročnika bruceloze. Opsežno su opisane infekcije vrstama iz roda Brucella, zatim bruceloza u divljih životinja, ljudi i dijagnostika bruceloze. [iz predgovora]
(Poučavajući učimo.)
– Seneca
O tome kako je autor u knjizi donio i predstavio stečena znanja iz niza godina proučavanja i vlastitog iskustva o ovoj temi, ali i brojnih općepoznatih i manje poznatih recentnih i priznatih znanja i zaključaka iz rezultata istraživanja, okupljenima su svoje dojmove, ocjene i zaključke iznijeli upravo recenzenti knjige – akademik Slavko Cvetnić, akademik Josip Madić, prof. dr. sc. Mile Bosilkovski i prof. dr. sc. Boris Habrun.
U ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti okupljene je pozdravio akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a zatim i akademik Marko Pećina, tajnik Razreda za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademik Zvonko Kusić svojim govorima uvijek inspirira slušatelje pronoseći svijest institucije kojoj predsjeda, u kojoj se kroz trajno propitivanje o prošlosti i sadašnjosti zapravo nastoji što cjelovitije promišljati o budućnosti. Upravo u takva promišljanja, znanja koja posjedujemo moraju biti i jesu ugrađena, a jedan vjerodostojan dio tog znanja sadržan je i u ovoj knjizi prof. dr. Željka Cvetnića.
Akademik Kusić je okupljenima iznio svoje izrazito pozitivne dojmove i o nekadašnjim akademicima veterinarima, prvenstveno o akademiku Sergeju Forenbacheru i akademiku Eugenu Topolniku. U istom duhu, istaknuo je i da je akademik Slavko Cvetnić, jedan od recenzenata ove knjige, svojedobno bio i glavni tajnik Akademije.
U nastavku, akademik Kusić je govorio o knjizi i o autoru, ali je istaknuo i pojedine činjenice o samoj brucelozi, primjerice, da se bolest vrlo lako širi i kontaktom i konzumiranjem mesa, ali naročito konzumacijom nepasteriziranog mlijeka.
“Kada govorimo o brucelozi, govorimo o jednom jako važnom javnozdravstvenom i gospodarskom problemu. Bruceloza je vjerojatno najraširenija i najopasnija zoonoza. Ona ima veliko značenje u gospodarstvu mnogih zemalja i možemo biti ponosni da je Hrvatska u tom području najviše napredovala i da se na neki način hrvatski sustav borbe protiv bruceloze pokazao najefikasnijim i može biti uzor mnogim drugim zemljama“.
Govoreći o autoru knjige, akademik Kusić je rekao: “Autora krasi blistava znanstvena i stručna karijera. Rođen je 1963. u Mraclinu što ima svoju poveznicu sa Akademijom jer je nekadašnji predsjednik Akademije, Andrija Štampar, osnivač Svjetske zdravstvene organizacije, u Mraclinu postavio prve temelje socijalne medicine.
Autor 1990. završava Veterinarski fakultet u Zagrebu, 1996. doktorira, a zatim slijedi blistava znanstvena i nastavnička karijera – 2005. godine postaje izvanredni profesor, 2009. znanstveni savjetnik, od 2007. do 2015. godine je ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta, najbolje ocijenjenog instituta uopće u Hrvatskoj, a 2012. godine izabran je za suradnog člana Akademije. Meni je posebno drago danas da mu čestitam ne samo na ovoj knjizi nego i na ovome što je sve vas ovdje okupio, najuglednije i najznačajnije eksperte u tom području ne samo iz Hrvatske nego i iz susjednih zemalja. Rijetko je tko to uspio.”
Na kraju svog izlaganja, akademik Kusić se pohvalno izrazio i o izdavačima, ali i o dojmljivim rezultatima uredničkog posla na ovoj knjizi zahvaljujući kojem ona izgleda “poput luksuznog izdanja neke likovne teme“.
Izrazio je svoje iskreno divljenje na monoautorskoj knjizi što je danas u medicini rijetkost jer su knjige uglavnom multiautorske. “Prednost je monoautorske knjige jedinstvenost načina izlaganja sadržaja što je ovoj knjizi zaista velika vrlina“, naglasio je akademik Pećina izrazivši i svoje oduševljenje lakoćom pisanja autora.
“Ova knjiga nije pisana samo za veterinare i za ljude iz veterinarske medicine već je to knjiga za sve medicinare kao što su i zoonoze naš zajednički problem. Knjiga je tako i koncipirana. Sam autor u predgovoru kaže: “Knjiga je namijenjena široj čitalačkoj publici, a osim studenata veterine i medicine, može poslužiti kao dodatna literatura na poslijediplomskim studijima te specijalizantima iz zaraznih bolesti, infektolozima, mikrobiolozima ili biolozima.”
Akademik Pećina je okupljenima pročitao nekoliko redaka iz knjige. “Procjenjuje se da oko 58% mikroba patogenih za ljude uzrokuje zoonoze. Od toga je 13% emergentnih, novih bolesti od čega su 73% zoonoze.“, a zatim i nastavio “Ovaj podatak sam za sebe dovoljno govori o značenju knjige koju danas promoviramo. A što je s brucelozom? Najčešća je zoonoza na svijetu s oko 500.000 prijavljenih slučajeva godišnje, ali smatra se da je taj broj uključujući i neotkrivene i neprijavljene slučajeve znatno veći, čak i do 25 puta.”
Osvrnuvši se na poglavlje “Bruceloza u ljudi”, podsjetio je da je poznato da su patološke promjene kod bruceloze u ljudi najčešće lokalizirane u kostima i zglobovima, a prisjetio se i slučajeva iz vlastite ortopedske prakse navodeći “da smo se dugo mučili s dijagnozom i naravno infektolog nam je riješio problem. Ne znam na temelju kojih laboratorijskih dijagnostičkih pretraga je tada postavljena dijagnoza, ali vidio sam u ovoj knjizi koje sve mogućnosti pruža današnja moderna dijagnostika. No, kao i uvijek u medicini – uzalud najmodernija dijagnostika ako kliničar ne pomisli npr. na zoonozu i ako ne uzme epidemiološku anamnezu.”
Akademika Pećinu zaintrigiralo je i poglavlje “Bruceloza i koncept ‘Jedan svijet jedno zdravlje'”. “Inicijativa ‘Jedan svijet jedno zdravlje’ promiče zamisao više struka na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini, a u svrhu održavanja optimalnog zdravlja ljudi i životinja i očuvanja okoliša. Ova knjiga se izvrsno uklapa u navedenu inicijativu.”
Čestitao je autoru, stručnoj urednici doc. dr. Vlasti Herak Perković, zatim direktorici Medicinske naklade gđi Raič i recenzentima te zahvalio svima na ovoj prekrasnoj knjizi.
Akademik Slavko Cvetnić, recenzent
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Čitajući ovaj rukopis, osjetio sam i jedan duh upornosti u radu kojeg je ostavio čovjek koji nije puno pisao, ali je puno radio na tome u Institutu, a to je dr. Žarnić.
Kad sam spomenuo proširenost o kojoj danas znamo onda treba spomenuti i životinje slobodne u prirodi koje često, možda i pogrešno, zovemo divljač. Dakle, planet Zemlja je kontaminiran brucelama što je činjenica sama po sebi vrlo sumorna, a čuli smo već i od gospodina predsjednika Akademije i gospodina tajnika našeg Razreda kakve su posljedice moguće i kakve jesu za čovjeka. Dakle, nešto najteže što se moglo očekivati to se i dogodilo – proširenost svugdje – svugdje su izvori infekcije. Spomenuo je jedan bizaran nedavno objavljen primjer vezan uz posljedice erupcije Vezuva 79.-te godine poslije Krista, kad je se Pompeji i još neka manja mjesta našli pod lavom visokom više desetaka metara, gdje su arheolozi našli okamine čovjeka. “Po zubima, po habanju zubi, zaključili su da je to mlađi čovjek i da je bio ribar pa je eto moguće da je taj podatak možda prvi egzaktan podatak koji govori o tome da se čovjek od davnine mogao, između ostaloga, zaraziti i indirektno preko kontaminiranih riba odnosno morskih sisavaca. Nisam slučajno rekao “ribe” jer ne samo morski sisavci, danas i ribe u rijekama, konkretno somovi u Nilu, inficirani su i boluju od bruceloze. I što čovjek može očekivati od svega? Čovjek je ipak toliko snažan da može ipak pokušati gospodariti zemaljskim svijetom.
Imamo jednu koncepciju koja daje nadu. Ta je koncepcija, spomenuo je gospodin tajnik Razreda, ‘Jedan svijet jedno zdravlje’. U okviru te koncepcije težište je na dijagnostici jer princip svake taktike je upoznati, razgoliti neprijatelja, pa tako i u ovoj koncepciji kojoj u zaleđu stoje Međunarodni ured za epizootije u Parizu i Svjetska zdravstvena organizacija. Te institucije vode organizacijski, a u stručnom smislu puno očekujemo od jedne danas spomenute mlade znanosti, a to je molekularna biologija. Nadamo se da će mladi molekularni biolozi uspjeti učiniti mnoge svari kako bi taj neprijatelj čovjeka bio što slabiji i što više i što prije pod čovjekovom potpunom kontrolom.
Akademik Josip Madić, recenzent
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Svoj prikaz sadržaja ove monografije o brucelozi, započet ću malo neuobičajeno. Započet ću jednom latinskom riječi: inopinatus, u prijevodu, kao što ćete mnogi znati, ona znači neslućen, nenadan. Tu riječ posebno navodim zato, jer njezino značenje obuhvaća i objavljivanje ove knjige koja je pred nama. Kad sam bio zamoljen da pregledam rukopis i recenziram ovo djelo za mene je, a sada vidim i za druge, to zaista bilo nešto “nenadano”, jer još u potpunosti nisu zaboravljeni dojmovi od predstavljanja autorove prethodne knjige “Bakterijske i gljivične zoonoze” tiskane 2013., predstavljene u ovoj istoj dvorani, a evo nam, nakon samo dvije godine, njegove nove knjige.
Ali, ima jedan važniji razlog zašto se osvrćem na riječ inopinatus. A taj je nova bakterijska vrsta nazvana Brucella inopinata. Hrvatski bismo rekli ”nenadana , iznenadna ili neslućena brucela”. Ne zato jer je izdvojena neočekivano iz nekih vrsta životinja, primjerice gatalinke, što jest iznenađenje, nego je iznenađenje to što je izdvojena iz implantata dojke žene, koja je pokazivala kliničku sliku bruceloze, a to je bilo nešto neočekivano, neslućeno pa si je zato bakterija i priskrbila takvo ime. I da nisu za njezinu identifikaciju rabljene nove molekularne metode određivanja genetske srodnosti (o kojima se također podosta piše u knjizi) ona bi po svojim fenotipskim obilježjima ostala samo jedan izolat u rodu Ochrobactrum spp.
No, to je tek jedna od novosti proizašla iz suvremenih istraživanja bruceloze. Listajući ovu monografiju osvjedočit ćemo se da se vrlo temeljito i privlačno opisuju mnoga, gotovo bih rekao, romanski zanimljiva i neslućena otkrića o epidemiologiji bruceloze i da je ona, dopustit ću si malo beletrističkog izričaja, upravo nabreknuta mnoštvom najnovijih podataka, od prvog opisa 1861. tada nazvane malteške ili mediteranske groznice do danas.
Iz prvog poglavlja u kojem se iznosi povijesni prikaz o pojavi malteške groznice i prvotnoj identifikaciji uzročnika, kojeg danas poznajemo pod nazivom Brucella melitensis, zanimljiv je podatak da je Komisija za mediteransku groznicu, čiji je zadatak bio provoditi mjere njezina suzbijanja i kojoj je na čelu bio britanski vojni liječnik pukovnik David Bruce, bila oformljena 1907., a čini se da je bila vrlo učinkovita, jer su bolnički odjeli za njegu bolesnika oboljelih od bruceloze već 1909. bili prazni. Ono što je zapravo dovelo do toga bila je mjera zabrane uporabe sirova mlijeka, koje je bilo glavni izvor zaraze. A kako se sirovo mlijeko na Malti tada prodavalo, u knjizi je vrlo zorno opisano u nekoliko redaka u kojima se iznosi da su „U to vrijeme kozari vodili koze kroz grad jednom dnevno i muzli ih pred kućnim pragom svoje mušterije. Na otoku je u to vrijeme bilo oko 20 000 koza, a svakodnevno je oko 5000 koza ulazilo u Valletu. Kozari su muzli mlijeko za građane u male vrčeve, dovoljno za jutarnji obrok“.
Tako je bilo na Malti. U knjizi se mogu naći mnoge zanimljivosti o suzbijanju bruceloze i u drugim zemljama, a dakako da je za nas poželjno znati da je melitokokoza u Hrvatskoj bila prvi put dokazana 1947., a posljednji slučajevi u ovaca i koza bili su dokazani 1961. te se opet pojavila 1990. kada je bila brzo suzbijena.
Nakon povijesnog prikaza, očekivano slijedi etiologija. Tu nam autor donosi mnoge novosti o podjeli na biovarove svima nama vrlo dobro poznatih, rekli bismo klasičnih vrsta: B. melitensis, B. abortus, B. suis, B. canis, B. ovis i B. neotomae, ali detaljno obrađuje i nove, nedavno ustanovljene vrste kao što su B. pinnipedialis, B. ceti, B. microti, B. inopinata i B. papionis. I te novoustanovljene vrste mogu, osim za životinje biti patogene i za čovjeka, pogotovo B. inopinata, koja se nalazi u skupini umjereno patogenih za ljude.
Podosta se raspravlja o njihovoj molekularnoj građi te o obilježjima i ulozi njihovih membranskih proteina. Zatim o uvjetima njihova izdvajanja iz materijala, rasta in vitro pa osjetljivosti na boje, antibiotike i bakteriofage. Od praktičnog značenja su podatci o njihovom tenacitetu. Primjerice B. melitensis može preživjeti šest dana u urinu, šest tjedana u prašini, 10 tjedana u vodi ili tlu da dalje ne nabrajam. B. suis pak u salamurenim šunkama može preživjeti tri tjedna. Potencijalnog čitatelja upućujem na vrlo informativne velike tablice s podatcima o preživljavanju brucela u različitim medijima poput vode, tla vune, sijena, na pašnjacima te u životinjskim proizvodima, mlijeku, maslacu, različitim vrstama sireva, pa evo izdvajam podatak da u maslacu pri temperaturi od 8 °C, dakle u hladnjaku, B. abortus može preživjeti 142 dana.
U opisu patogeneze doznajemo da brucele mogu prodrijeti u organizam kroz konjunktive, sluznice usne šupljine, ždrijela, crijeva te dišnih i spolnih organa. Već 72 sata nakon inokulacije iznimno velik broj brucela može se utvrditi u tkivu posteljice. Najosjetljivije su spolno zrele životinje, osobito one bređe. Ovdje sam, u jednoj rečenici, tek samo nešto natuknuo o vrlo složenoj i opširno opisanoj patogenezi.
Nisu zaobiđena ni imunološka zbivanja kod bruceloze, koja obuhvaćaju mnoge čimbenike uključene u obranu od infekcije. Spomenimo samo makrofage, dendritične stanice, pomoćničke T-limfocite, IFN gama, CD8, citotoksične limfocite, PAMPs molekule, toll-like receptore te različite druge molekule i imunoglobulinske razrede. Brucele su unutarstanične bakterije te se obrana od njih zasniva na staničnoj imunosti i tvorbi različitih populacija T- limfocita. U tom kontekstu posebna pozornost posvećena je mehanizmima koje brucele razvijaju da bu izbjegle imunosni sustav domaćina.
Zanimljivo je da je autor smatrao važnim jedno cijelo poglavlje posvetiti molekularnoj tipizaciji brucela. Očito je da bez molekularnih metoda ne bi bilo pomaka u identifikaciji novih vrsta i podskupina unutar vrsta. Zapravo od B. canis koja je bila otkrivena 1968., do B. maris 2007., dakle gotovo 40 godina nije bila dokazana nova vrsta. Tada su sojevi iz morskih sisavaca, kitova, dupina i tuljana, po svojim pretežito molekularnim obilježjima svrstani u nove vrste B. ceti i B. pinnipedialis, a tu je onda izronila i B. inopinata s početka ovoga prikaza. Te metode, npr. polimorfizam dužine restrikcijskih fragmenata te analiza broja uzastopnih ponavljanja na više lokusa, pokazale su se dovoljno osjetljivima i specifičnima za razlikovanje i epidemiološko praćenje raznolikosti sojeva na lokalnoj razini, a i za razlikovanje cjepnih sojeva od terenskih izolata.
Najopsežnije poglavlje obuhvaća epizootiološke osobitosti, patogenezu, kliničku sliku, patološke promjene, dijagnostiku i profilaksu bruceloze u različitih vrsta životinja. To je poglavlje bogato ilustrirano vrlo zornim slikama. Čini mi se da je tu autor imao podosta dvojbi kako što jednostavnije i upečatljivije prikazati veliku šarolikost epizootioloških čimbenika i raznolikost kliničke pojave bruceloze u mnogih životinjskih vrsta i čovjeka. Smatram, a i čitatelji će se u to uvjeriti, da je odabrao vrlo logičan pristup. Naime sve pobrojano obradio je po vrstama uzročnika, od B. abortus do B. papionis, obuhvativši svih 11 dosada poznatih vrsta.
Ono što se u dosadašnjim knjigama ne može naći jest opis već spomenutih novih vrsta brucela izdvojenih iz morskih sisavaca: kitova, dupina, tuljana, morskih lavova morževa i vidra. Klinički se, po svemu sudeći, bruceloza u njih očituje slično kao i u ostalih sisavaca: placentitisom, pobačajem, neonatalnom smrtnošću, meningoencefalitisom i apscesima po koži, ali brucele su izdvojene i iz morskih sisavaca bez ikakvih znakova bolesti. Treba uzeti u obzir da se meso morskih sisavaca koristi za ljudsku prehranu, a u svih su vrsta otkrivene serološki pozitivne jedinke na brucele. U monografiji se navode rezultati za 56 različitih vrsta morskih sisavaca iz svih mora i oceana. Nas će posebno zanimati dobri dupin, jer ga susrećemo i u našem moru. Njegova populacija u svim morima iznosi oko 600 000 jedinki, a na brucelozu ih je pretraženo samo 349. Prema rezultatima objavljenima 2013. godine serološki ih je bilo pozitivno 60.
U zasebnom poglavlju obrađuje se bruceloza u divljih životinja. Navodi se da su brucele izdvojene iz mnogih divljih životinjskih vrsta, primjerice iz divlje svinje, bizona, losa, zeca, lisice, bivola, soba, divokoze, kozoroga i dr.
Pri kraju knjige obrađena je i bruceloza u ljudi. Ona je najčešća zoonoza na svijetu. Godišnje se prijavi oko 500 000 novih slučajeva. Često se ljudi zaraze tijekom putovanja u egzotične zemlje gdje ne postoji sustavna kontrola bolesti. Dakako da su za čovjeka najopasnije klasične vrste B. melitensis, B. abortus i B. suis. Zoonotski su ipak daleko manje važne B. canis, B. ceti, B. pinnipedialis, B. inopinata.
U završnom poglavlju razglabaju se problemi dijagnostike bruceloze u životinja i ljudi. Prikazuju se dometi dijagnostičkih metoda, njihove prednosti i nedostaci. Uspoređena su molekularna obilježja hrvatskih izolata s izolatima iz susjednih zemalja i svijeta.
Iza svakog poglavlja ili potpoglavlja navedena je opsežna literatura kojom se autor služio.
Sumiramo li knjigu u nekoliko rečenica, reći ćemo da je monografija o brucelozi autora prof. Željka Cvetnića biser znanstvene i stručne publicistike na području veterinarske i humane infektologije u nas, knjiga koja će ne samo brojčano popuniti i biti još jedna u zbirkama stručnih knjižnica, već će postaviti novu i najvišu razinu kvalitete veterinarskih izdanja, i onu vizuelnu, a još više onu sadržajnu. To je knjiga na zavidnoj razini grafički uređena, opremljena slikama koje više nego zorno potkrepljuju ono što donosi tekst, knjiga u kojoj se osim činjenica naziru i smjernice za daljnja istraživanja. Knjiga koju bi, uvjeren sam, među svojim izdanjima rado imale i velike izdavačke kuće poput Elseviera ili Springera.
Čestitajući autoru prof. dr. Željku Cvetniću i izdavačima Medicinskoj nakladi i Hrvatskom veterinarskom institutu, na kraju želim reći da je ritam uhvaćen, svake druge godine nova knjiga našeg autora, pa profesore Cvetniću opet ste na potezu, za dvije godine mogli bismo se ovdje opet susresti s nekim vašim novim izdanjem.“
Prof. dr. sc. Mile Bosilkovski, recenzent
Sveučilišna klinika za infektivne bolesti i febrilna stanja Medicinskog fakulteta Univerziteta Sv. Kilil i Metodije, Skopje
Prof. dr. sc. Mile Bosilkovski je okupljenima spomenuo jednu važnu činjenicu, da se humanom brucelozom bavi više od dvadeset godina. Makedonija je endemsko područje – barem je bila – i po prirodi svog posla trudio sam se i nastojim uvijek biti u trendu sa svim najaktualnijim saznanjima o brucelozi i o brucelama.
Recenzija ove knjige za mene je bila užitak. Više sam ju puta pročitao i u njoj sam našao sve ono što sam u literaturi o brucelama i brucelozi pročitao zadnjih godina. Bilo je čak i informacija koje do tada nisam znao i prvi put sam ih susreo upravo u ovoj knjizi. Zato želim čestitati autoru jer mislim da je ova knjiga zaista veliko djelo.
Inače, ovu knjigu smatram primjerenom za svakoga – i za laike, koji će iz nje naučiti tko uzrokuje bolest, kako se bolest širi, kako se prevenira, ali naročito ju nalazim korisnom za eksperte. Neka ju eksperti dva puta pročitaju i garantirano će biti upoznati sa svim suvremenim saznanjima o brucelama i o brucelozi, do današnjeg dana. Obzirom na sve to, ali i jezik, ovo je knjiga za čitavo hrvatsko okruženje – za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Makedoniju, a možda čak i za Bugarsku i Sloveniju. Profesore Cvetnić, ja vam čestitam!
Prof. dr. sc. Boris Habrun, recenzent
Hrvatski veterinarski institut
Kao recenzent moram naglasiti je da me jako razveselio kada me uopće zamolio da budem recenzent ove knjige. U ruke sam dobio ono što sam očekivao poučen njegovim ranijim knjigama – vrlo lijep, čitak rukopis koji ima jasan pregled od povijesti bruceloze do najsuvremenijih metoda dijagnostike, rukopis iz kojega se praktički vidi da priča o brucelozi za koju smo mnogi, učivši o njoj prije dvadesetak ili više godina na fakultetu, mislili da je završena s klasičnim, tada poznatim vrstama brucela, no ona ipak nije gotova.
Ova knjiga zbog naravi uzročnika opasne zoonoze koji je odavna poznat predstavlja pregled cjelovitog razvoja infektologije i bakteriologije kroz jednu jedinu bolest.
O knjizi su puno toga rekli i prethodni govornici, pa mogu samo dodati da iz nje možemo isčitati da je bruceloza – osim što je klasična – zapravo bolest o kojoj ćemo još jako puno pričati. Mislim da o novim vrstama brucela izdvojenim iz morskih sisavaca imamo ovog trena puno više pitanja nego odgovora. Ovdje vam želim naglasiti jedno poglavlje knjige u kojem se govori samo o neidentificiranim uzročnicima roda Brucella koje bi doskora mogle postati nove vrste.
Za kraj želim čestitati autoru na izvrsno pripremljenoj knjizi, na prekrasnom pregledu od povijesti, prvih otkrića do zadnje otkrivenih vrsta i najsuvremenije dijagnostike koja se rabi u kontroli bolesti. Drago mi je što uvijek mogu očekivati kvalitetnu knjigu kad ju piše kolega koji je godinama vodio naš Laboratorij za bakterijske zoonoze, jedan od nauglednijih europskih ako ne i svjetskih laboratorija u tom području dijagnostike, laboratorij koji danas može raditi praktički sve najsuvremenije dijagnostičke postupke koji se rabe u dijagnostici bruceloze.
Hvala vam lijepo i moje najiskrenije čestitke autoru!
Anđa Raič, prof.
Medicinska naklada
Zahvalila je Hrvatskom veterinarskom institutu na suradnji u suizdavaštvu, naglasivši da je ovo već četvrta knjiga koju Medicinska naklada radi s Hrvatskim veterinarskim institutom, na istoj, vrlo visokoj razini kvalitete. Zahvalila je i promotorima što su doista temeljito prikazali knjigu, svojim suradnicima bez kojih ova knjiga ne bi bila ovakova kakva jest – jezičnoj lekturi, grafičkom uredniku i stručnoj urednici doc. dr. sc. Vlasti Herak Perković. Najveću zahvalu uputila je autoru prof. Željku Cvetniću te mu čestitala na ovoj knjizi i posebice zahvalila “što nam je podario ovako vrijedno djelo“.
Prof. dr. sc. Željko Cvetnić, autor
Hrvatski veterinarski institut
Iznimna mi je čast i veliko zadovoljstvo, a rekao bih i velika privilegija danas što je s nama i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti gospodin akademik Zvonko Kusić, naš veliki znanstveni autoritet. Hvala Vam na odazivu gospodine predsjedniče i na govoru kojeg ste nam održali. U današnjem vremenu kada je cijeli medijski prostor i općenito društvo zapravo agresivno društvo nama nedostaju ovakvi smireni poučni govori o kojima i sami kasnije međusobno razgovaramo i promišljamo.”
Istaknuo je i veliku zahvalnost tajniku Razreda za medicinske znanosti HAZU, akademiku Marku Pećini na podršci, pomoći, sugestijama i organizaciji današnjeg predstavljanja knjige, kao i svih skupova prije. Podsjetio je na nedavno održan simpozij naglasivši da je akademik Marko Pećina vrlo otvoren i uvijek spreman pomoći, a da je to osobito izraženo kada su veterinari u pitanju.
Prof. Cvetnić je zatim zahvalio recenzentima knjige, ponajprije akademiku Slavku Cvetniću, koji je recenziju ove knjige radio u prilično teškim okolnostima, na ne samo ovoj nego i na vrlo vrijednim recenzijama svih rukopisa prethodnih knjiga.
U vrlo otvorenoj i iskrenoj zahvali drugom recenzentu ove knjige, akademiku Josipu Madiću, prof. Cvetnić je istaknuo i činjenicu da je akademik Madić glavni urednik “eminentnog i najboljeg hrvatskog veterinarskog znanstvenog časopisa“. Izrazio je i svoje duboko uvjerenje i ocjenu da sustavni pristup i višemjesečni detaljan rad akademika Josipa Madića na recenziji knjige uvijek rezultira najboljim sugestijama, nakon čega sam rukopis “izgleda kvalitetnije i vrednije nego što je izgledao prije recenzije“.
Prof. Cvetnić se zahvalio i trećem recenzentu knjige, ne samo na vrijednoj recenziji nego i činjenici da je na predstavljanje knjige doputovao čak iz udaljenog Skopja. Naime, prof. dr. sc. Mile Bosilkovski je profesor Sveučilišne klinike za infektivne bolesti i febrilna stanja Medicinskog fakulteta u Skopju, koji se brucelozom u ljudi bavi više od dvadeset godina. “Ime prof. Bosilkovskog se vrlo često nalazi u referencama brojnih članaka koji se odnose na brucelozu, a objavljeni su u medicinskim časopisima“, sa zadovoljstvom je prisutnima istaknuo prof. Cvetnić.
Četvrti recenzent, izv. prof. dr. sc. Boris Habrun “je kolega koji me nasljedio na mjestu ravnatelja Hrvatskog veterinarskog instituta i osim što je i vrhunski bakteriolog, usudio bih se reći najbolji veterinarski bakteriolog u Hrvatskoj, svaka je njegova sugestija i primjedba bila umjesna. Hvala Vam prof. Habrun na tome.”
Isto tako, zahvalio se i svojim bliskim suradnicima iz laboratorija, dr. sc. Silviju Špičiću i dr. sc. Maji Zdelar Tuk, dr. sc. Sanji Duvnjak, Ireni Reil, dr.med.vet., tehničkim suradnicima osobito Sonji Drašković i Marijani Novosel.
“Hvala dr. sc. Relji Becku na slikama i pomoći oko slika, dr. sc. Branku Šoštariću, doktoru Bruni Garin Bastuji iz Pariza koji mi je poklonio slike, doktoru Jose Maria Blasco iz Španjolske, doktorici Gabriella Hernandez Mora iz Kostarike, doktoru Milošu Petroviću iz Niša, doc. dr. sc. Gomerčiću i dr. sc. Đuras na pomoći odnosno suradnji vezanoj uz dupine.”
Zahvalio se Medicinskoj nakladi i gđi Anđi Raič, prof., te grafičkoj urednici knjige gđi Maji Mravec, a zatim i stručnoj urednici doc. dr. sc. Vlasti Herak Perković koja je vodila pripremu i izradu ove knjige. Zahvalu je uputio i gđi Željani Klječanin Franić, prof., na vođenju današnjeg predstavljanja knjige, ali isto tako i na korekturi knjige.
Na kraju, prof. dr. sc. Željko Cvetnić je na financiranju knjige zahvalio Hrvatskom veterinarskom institutu i njegovim Zavodima, te pojedinačno ravnatelju HVI, predstojnicima Zavoda u Vinkovcima, Križevcima, Splitu, Rijeci i Centru za peradarstvo, te isto tako sponzorima Generi d.d. i gospođi Ani Hanžeković, “vječnom pratitelju Agroproteinki d.d.” i gospodinu Ivici Grlić-Radman, doktorici Čalić Runje i Mobilabu, Veterinarskom fakultetu i dekanu prof. dr. sc. Tomislavu Dobraniću, Agro-vetu d.o.o., g. Ivanu Matkoviću, g. Kovačiću, g. Galekoviću, g. Zlatku Križaniću, te svojoj obitelji.
Predstavljanje ove knjige prof. Cvetnić je završio riječima: “Dobri ljudi daju vam sreću, loši iskustvo, najgori lekcije, a najbolji uspomene. Vi ćete svi, kao i ovaj dan u mom životu, biti velika uspomena i kako bi Shakespeare rekao “ne mogu ništa drugo reći do hvala, hvala i navijek hvala”. Živjeli!“