KomentariZoonoze i Jedno zdravlje

Bruceloza u Dalmaciji

Olaki pristup kontroli i suzbijanju bolesti mogao bi stvoriti ozbiljne probleme

Dr. sc. Mate Brstilo
mate.brstilo48@gmail.com


Dok već danima slušamo i čitamo o pojavi opasne zoonoze bruceloze (melitokokoze) u Dalmaciji, točnije na području doline Neretve (županija Dubrovačko-neretvanska), još uvijek od nadležnih službi, bolje rečeno nadležnog ministarstva, nismo čuli ni jedno iole ozbiljnije ili konkretnije očitovanje o izvoru bolesti, samoj bolesti, njenim posljedicama po ljude, statusu države i njenog gospodarstva kao i o programu i mjerama za njeno suzbijanje. I dok čitamo najčešće proturječne izjave o njenoj pojavi, konfuznom stanju na samom terenu i o tome tko je (i tko je već) morao provesti propisane mjere, bolest će se po svojoj prirodi i načinu prenošenja (ako već nije) proširiti i ugroziti javno-zdravstveni, gospodarski kao i izvozni status cijele države.

Tako ćemo se nakon što je cijela država stekla status „zemlje slobodne“ od ove opasne bolesti, ponovo svrstati među zemlje Balkana (Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina), koje se ove bolesti nikada nisu uspjele, a niti će se u skoroj budućnosti uspjeti riješiti.

Zapanjuje činjenica koja se od nadležnog ministarstva prešućuje, dobro znana činjenica kako u navedenim državama od melitokokoze već desetljećima godišnje obolijeva na tisuće ljudi od kojih se značajan broj gotovo nikada ne izliječi. Kao čovjeka i stručnjaka za ovu problematiku koji se godinama sustavno borio s ovom i drugim opasnim zoonozama, nazivaju me kolege iz Hrvatske i pojedinih država Europe i s nevjericom zapitkuju, je li istina da je bolest prisutna na području Dalmacije i to upravo sada kad je puna turistička sezona na samom pragu.

O bolesti i načinu prenošenja


Inače, bruceloza je zarazna bolest uzrokovana skupinom bakterija iz roda Brucella i vrlo je stara bolest, vjerojatno toliko stara koliko i veza čovjeka sa životinjama.
Od navedenog uzročnika obolijeva velik broj domaćih i divljih životinja, a neke od njih su i tzv. zoonoze, bolesti zajedničke ljudima i životinjama. Među njima za čovjeka svakako su najopasnije bruceloza goveda (uzročnik Brucella abortus), poznatija kao undulirajuća groznica, bruceloza ovaca i koza (uzročnik Brucella melitensis), poznata kao melitokokoza, malteška groznica i sredozemna groznica, te bruceloza svinja (uzročnik Brucella suis) od kojih za čovjeka poseban značaj imaju biotipovi 1 i 3.

Za ljude svakako najopasnija je melitokokoza, bruceloza ovaca i koza, septikemijska bolest karakteristična po kraćim ili dužim intermitentnim temperaturnim razdobljima, glavoboljama i malaksalošću. Bolest pogađa različite organe i tkiva čovjeka, među kojima važno mjesto na sreću ne često, zauzimaju i neuropsihijatrijske manifestacije.

Za sve oblike bolesti zajedničko je da se prenose neposrednim kontaktom, nekontroliranim i nedopuštenim prometom životinja iz bolešću zahvaćenih područja i zemalja. Sve tri navedene bolesti ubrajaju se i u tzv. „profesionalne bolesti“ od kojih najčešće obolijevaju veterinari, mesari i stočari, svi oni koji dolaze u neposredni kontakt s oboljelim životinjama, njihovim proizvodima i izlučevinama. U prepoznavanju bolesti u životinja koje najčešće ne pokazuju značajnije kliničke simptome, osim pobačaja i reproduktivnih problema, značajno mjesto vrlo često imaju epidemiološki podaci, osobito kod oboljelih od melitokokoze.

U suzbijanju i eradikaciji ovih bolesti u životinja jedina sigurna metoda je potpuna eradikacija (eutanazija) svih životinja u stadima u kojima se bolest utvrdi, bez obzira na broj oboljelih.

Mogući izvor bolesti – iskustva iz 1991.


Stoga s obzirom na naprijed navedeno postavlja se pitanje – zašto odgovorni bježe od sasvim realne i gotovo jedine objektivne mogućnosti da je bolest dopremljena na navedeno područje iz susjedne države, zbog vrlo slabe ili gotovo nikakve kontrole prometa živih životinja iz države koja još nije stekla status zemlje slobodne od ove i drugih opasnih zaraznih bolesti, a iz koje je promet živih životinja i njihovih proizvoda zabranjen još od početka 1991. godine?

Stjecajem okolnosti, početkom devedesetih, kad je Republika Hrvatska tek proglasila svoju neovisnost, raskinuvši sve državno-pravne sveze s bivšom jugo-zajednicom, obnašajući dužnost glavnog državnog inspektora za zarazne bolesti, imao sam nimalo ugodan zadatak teške i mukotrpne borbe s ovom bolešću, koja se pojavila u Istarskoj županiji kao posljedica nekontroliranog prometa ovaca iz područja Srbije i Makedonije koji su sve do početka 1991. bili dijelovi jedinstvenog tržišta bivše države. Upravo tada sam uvidio koje javnozdravstvene te socijalne i gospodarske štete ova bolest može napraviti. U tek proglašenoj samostalnoj i još međunarodno nepriznatoj državi, uz neprijateljsko okružje s balvanima na putevima, moralo se gotovo u punoj tajnovitosti i u vrlo kratkom vremenu poduzeti drastične mjere, angažiranjem vojske, policije i civilne zaštite, jer turistička sezona u navedenoj županiji samo što nije počela. U rekordno kratkom vremenu od jedva dva mjeseca uspjeli smo ne samo detektirati sve životinje i stada, blokirati sve putove nelegalne trgovine, provesti sve dijagnostičke mjere te neškodljivo ukloniti nekoliko tisuća grla stoke, zbrinuvši ih u kafileriji u Sesvetskom Kraljevcu.

Sve ovo navodim kako bih ukazao na ozbiljnost i žurnost u poduzimanju propisanih mjera u cilju što bržeg suzbijanja i eradikacije navedene bolesti uz napomenu, da se još godinama poslije provodio opsežan i rigorozan monitoring otkrivanja eventualno novih pojava bolesti u navedenoj i drugim županijama.

Naglašavam da je iza cijelog programa i plana suzbijanja bolesti stajala Vlada Republike Hrvatske, podržavajući cjeloviti program njenog suzbijanja i eradikacije.

Na žalost, danas kad u sustavu kontrola stoji ogroman aparat Državnog inspektorata s preko tisuću inspektora i službenika, nekoliko državnih agencija i najsuvremenijih dijagnostičkih laboratorija i metoda detekcije i dijagnostike, svjedočimo bizarnim prepucavanjima, tko će i tko je sve dužan provesti pojedine mjere na terenu. Gotovo nevjerojatno zvuči da nadležno ministarstvo poziva vlasnike da sami poduzmu mjere, a još nevjerojatnije izjava jednog od vlasnika, kako mu je još od 2016. god. zapriječen promet stokom, jer nisu provedene propisane dijagnostičke mjere na stoci. Postavlja se pitanje, što su do danas radile mjerodavne službe i resorno ministarstvo, pogotovo što su gotovo svi znali da dolinom Neretve nekontrolirano luta preko tisuću grla stoke. Jesu su li se mjerodavne službe upitale, nije li porijeklo dijela oboljelih životinja nekontroliranom trgovinom „uvezeno“ iz susjedne Bosne i Hercegovine gdje navedena bolest godinama hara i gdje godišnje u bolnicama završi na stotine oboljelih ljudi? Šlag na tortu su izjave kako su usprkos nepoštivanja svih propisa, pojedinim vlasnicima stoke uredno isplaćivani poticaji.

Moguće posljedice i odgovornost nadležnih službi


Na kraju, jesu li se mjerodavni zapitali koje sve posljedice ovo bezvlašće i neodgovornost može imati po cijelo gospodarstvo države. Tko će snositi posljedice za ne male gospodarske štete koje će zasigurno pretrpjeti proizvođači, vlasnici OPG-ova i turizam, jer nitko pametan neće moći, a niti će htjeti kupovati i konzumirati meso i mlijeko, kao ni proizvode od mesa i mlijeka. Tko će snositi nesagledive štete koje će morati uslijediti zabranom prometa životinja i njihovih proizvoda u ovoj, a moguće i drugim županijama. A što tek s posljedicama mogućih novih oboljenja ljudi, ne daj Bože, turista?
Ova i puno drugih pitanja nameće se danas u vrijeme kad je na platnom popisu čitava vojska inspekcijskih službi i agencija za razliku od ranih devedesetih kad nas je na navedenim poslovima bilo koliko prstiju na jednoj ruci.

Na žalost, s punom odgovornošću našoj javnosti moram priopćiti, da nakon dovođenja u red i stavljanja pod kakvu-takvu kontrolu, raznih oblika kršenja zakona na polju kontrole prometa životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, stjecaja statusa „zemlje slobodne“ od opasnih zaraznih bolesti, svjedočimo posvemašnom procvatu nekontroliranog prometa, bolje rečeno šverca životinja i proizvoda životinjskog podrijetla i sve to kad je ukupan broj stoke danas u odnosu na razdoblje devedesetih na najnižoj razini, a broj službenika zaduženih za raznorazne kontrole i isplate poticaja, dosegnuo četverocifrene brojke.

Zagreb, 26. svibnja 2019.


Vezani sadržaji

Svjetski dan zoonoza

Urednik

Projekt CROOH – Uspostava koordiniranog sustava nadzora bolesti u skladu s pristupom ‘Jedno zdravlje’ u Republici Hrvatskoj

Urednik

Epidemija antraksa u Parku prirode Lonjsko polje 2022. godine

Urednik

Dekanska konferencija visokoobrazovnih ustanova veterinarske medicine iz regije

Urednik

Svjetski dan zoonoza 2023.

Urednik

Započela akcija oralne vakcinacije lisica

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više