BTSF u Zagrebu :: „Afrička svinjska kuga – nadziranje i menadžment u lovištu“

Europska je komisija odavno definirala ključna, strateška i regulirana područja kao područja svoga formalnog djelovanja u cilju sveukupne zaštite europskoga društva i njegova razvoja, a brojne aktivnosti koje se svakodnevno planski i uvijek s razlogom događaju pokazatelj su stvarne razine promišljanja o postizanju i održavanju prihvatljivih rezultata u tim područjima, na najvišim međunarodnim razinama. Jedno od njih je i zdravlje, kako ljudi tako i životinja i biljaka, a u kontekstu veterinarstva u Europi trenutno nema aktualnijeg problema od dosad praktički nezaustavljivog širenja afričke svinjske kuge. Upravo zbog toga je od 12. do 14. studenog u Zagrebu održana izvanredna radionica Europske komisije o prevenciji afričke svinjske kuge kojoj su prisustvovali predstavnici 13 zemalja, među kojima i onih na čijem se teritoriju afrička svinjska kuga već pojavila.
Važnost ove radionice potvrđuje činjenica da je ona organizirana za djelatnike Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, djelatnike Uprave za lovstvo te za veterinarske inspektore Državnog inspektorata, a upravo na zahtjev Europske komisije odnosno Opće uprave za zdravlje i sigurnost hrane (DG SANTE) te Izvršne agencije za potrošače, zdravstvo, poljoprivredu i hranu (CHAFEA) pa su kao posebni promatrači na radionici sudjelovali i visoki predstavnici EK DG SANTE – Sektora G3 za Službene kontrole i iskorjenjivanje bolesti životinja.

Kako je Hrvatska bila domaćin ove radionice, okupljenim je sudionicima dobrodošlicu u ime Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske iskazala čelnica Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, mr. sc. Tatjana Karačić, pomoćnica ministrice poljoprivrede, pozdravivši “stručnjake koji dolaze iz svih dijelova Europe s ciljem pronalaženja rješenja za naše sadašnje, zajedničke izazove, kao i pružanja vrijednih uvida i informacija korisnih za učinkovito sprječavanje izbijanja ASK i kontrolu njezinog širenja.”
“Kako afrička svinjska kuga predstavlja istinski paneuropski problem s veterinarskog i ekonomskog stajališta, njezino sprječavanje, kontrola i iskorjenjivanje je aktivnost visokog prioriteta jer afrička svinjska kuga predstavlja ozbiljan rizik za čitav europski poljoprivredni sektor. Priprema i spremnost na ASK trenutno je od najveće važnosti i zahtijeva razvoj zajedničke strategije i na regionalnoj i subregionalnoj razini.”
Naglasila je potrebu za osiguravanjem transparentnosti, povjerenja i razmjene informacija te potpunu suradnju između zemalja. “Pojačana koordinacija i suradnja, uključujući prekograničnu inicijativu, imaju kao konkretan cilj sprječavanje izbijanja ASK i kontrolu širenja, a u tom smislu i dalje su potrebne kampanje za podizanje svijesti o načinima sprječavanja širenja bolesti.”
S obzirom na utjecaj nedavnih događaja vezanih uz ASK, ne možemo dovoljno naglasiti važnost razmjene znanja i ideja o metodama nadzora bolesti, njezinom suzbijanju i prevenciji.

Tijekom radionice sudionicima su prezentirana najnovija saznanja i iskustva iz prakse i dodatno su educirani o uzročniku, kliničkim znacima, epizootiologiji, dijagnostici, nadzoru i faktorima rizika, lovu divljih svinja, propisanim biosigurnosnim mjerama u lovištima (provedba biosigurnosnih mjera prije, tijekom i poslije svakog lova) i važnosti lovaca u prevenciji afričke svinjske kuge. Drugi i treći dan radionice posvećeni su u najvećoj mjeri biosigurnosnim mjerama na farmama i načinima planiranja i provedbe službenih kontrola uz prezentacije strateških pristupa u povezivanju lokalnih veterinarskih usluga, svinjogojstva i lova.

Prateći sva zbivanja vezana uz prevenciju, globalno kretanje i pokušaje zaustavljanja širenja afričke svinjske kuge teško je ne zaključiti da znanja i iskustva svjetske stručne i znanstvene zajednice, pa tako i europske ipak nisu dovoljna da bismo spriječili širenje jedne od najopasnijih zaraznih bolesti svinja nego tek možda usporili. Nažalost, jedina mogućnost koja pruža dobru šansu sprječavanju širenja afričke svinjske kuge u svinjogojstva su u javnosti i medijima nebrojeno puta spominjane biosigurnosne mjere. Iako su one u Republici Hrvatskoj u sadašnjem opsegu i formi propisane još davne 2009. godine, nedavno provedena tzv. kategorizacija domaćinstava pokazala je da oko 50% kategoriziranih farmi i domaćinstava koje drže svinje ne udovoljavaju niti minimalnim kriterijima što znači da se na najmanje 50% svih ovih lokacija ne provode niti najosnovnije, one takozvane minimalne biosigurnosne mjere. Zašto je to tako, odgovor znaju isključivo njihovi vlasnici jer je provođenje ovih mjera isključivo u njihovoj odgovornosti.

Ne treba posebno isticati da će za pojavu afričke svinjske kuge u Hrvatskoj cjelokupna javnost prstom upirati u veterinare i državu, njezine institucije i aktivnosti, ali objektivno je konstatirati da država ne može biti odgovorna za neprovođenje biosigurnosnih mjera niti u domaćinstvima niti na farmama, a to je – valja ponoviti – jedina objektivno utemeljena nada da možemo spriječiti izbijanje bolesti u domaćih svinja. Na pojavu bolesti u divljih svinja nažalost nemamo značajan utjecaj jer to je većim dijelom u rukama prirode iako je i danas na snazi njihov pojačan odstrel u cilju prorjeđivanja odnosno smanjenja populacije na tzv. biološki minimum (cca 50%).

Daleko od bilo kakve fer ocjene ubrzo nakon izbijanja bolesti vjerojatno će se dogoditi i javna osuda propisanih mjera i provedenih aktivnosti u cilju sprječavanja ulaska bolesti u hrvatsko svinjogojstvo iako se većina posjednika svinja njih ne pridržava.

Dodatni problem danas, pa i dodatni razlog za (neopravdano) nezadovoljstvo, vezan je uz tradicionalnu svinjokolju u ovo doba. Posljednjih se mjeseci u javnosti širi nezadovoljstvo činjenicom da je za sva ona domaćinstva koja ne udovoljavaju minimalnim biosigurnosnim mjerama obavezan klinički pregled svinja prije klanja, a o tome se najčešće govori na način da država time zapravo zlonamjerno ugrožava tradiciju i dovodi posjednike svinja u nemoguću situaciju, obzirom na činjenicu da i klinički pregled svinja ima svoju cijenu. Navedeni pregled nije obavezan za sva domaćinstva nego za ona koja ne provode niti minimalne biosigurnosne mjere, a za ona koja provode – nije. Drugim riječima, od propisanog kliničkog pregleda svinja prije klanja izuzeta su sva domaćinstva koja udovoljavaju kriterijima minimalnih biosigurnosnih mjera. Je li objektivno reći da je deset godina dovoljno vremena za uvođenje minimalnih biosigurnosnih mjera na bilo koje domaćinstvo ili farmu? Za one koji to nisu htjeli – nije. Istina je da se može na to gledati kao na dodatno opterećenje ionako slabog sela, barem onoga koje postoji, ali to nikome ne daje pravo ignoriranja objektivnog rizika od ulaska bolesti u hrvatsko svinjogojstvo, rizika koji upravo zbog ignoriranja biosigurnosnih mjera od strane većine dodatno ugrožava i one odgovorne svinjogojce koji se propisanih biosigurnosnih mjera godinama pridržavaju.
Tko će kome biti kriv jasno je, kao i konstatacija da su međunarodne aktivnosti na sprječavanju širenja afričke svinjske kuge prilično dostatne i koordinirane, ali ne mogu zamijeniti trenutno najslabiju kariku, a to je zabrinjavajući nedostatak provođenja biosigurnosnih mjera, prvenstveno u uzgojima.