PovijestZakonodavstvo

Buzetski statut iz 1435. g. o životinjama i životinjskim proizvodima

The Buzet Statute from 1435 on Animals and Products of Animal Origin

Džaja, P., K. Severin, D. Agičić, J. Grbavac, M. Benić, Z. Heruc


Dr. sc. Petar DŽAJA, dr. med. vet., redoviti profesor, dr. sc. Krešimir SEVERIN, dr. med. vet., izvanredni profesor, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Damir AGIČIĆ, dr. med. vet., Veterinarski ured Slavonski Brod; dr. sc. Jozo GRBAVAC, docent, Sveučilište u Mostaru, Agronomski fakultet i Prehrambenobiotehnološki fakultet, Mostar; dr. sc. Marijan BENIĆ, dr. med. vet., spec.medicinske sanitacije, SANATIO d.o.o.; Zlatko HERUC, dr. med. vet., Agroproteinka d.d.; ; email: dzaja@vef.hr

Sažetak


Prof. dr. sc. Petar Džaja, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof. dr. sc. Petar Džaja, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kao i većina statuta, tako je i ovaj statut za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio odnesen u Italiju te je vraćen 1949. godine u danas državni arhiv u Rijeci, a danas je u Državnom arhivu u Pazinu. Ovaj statut sadržava 140 glava, od čega se sedam glava odnosi na životinje (dvije glave) i životinjske proizvode (pet glava) ili 5 %.


Ključne riječi: Vodnjanski statut, životinja, životinjski proizvod, šteta.

Abstract


Like most Statutes, this Statute was taken to Italy during the Second World War, and returned in 1949. Today it is kept in the State Archives in Rijeka. This Statute consists of 140 chapters, of which seven relate to animals (two chapters) and animal products (five chapters) or 5%.


Key words: Buzet Statute, animal, animal products, damage.

U 50. glavi opisane su štetočine koje uništavaju vinograde i pale kuće ili otimaju tuđu stoku i prolijevaju vino. Ako su u Buzetskom kaštelu ili njegovoj okolici nekome otvoreno ili tajno, kriomice, danju ili noću posječeni ili na drugi način uništeni vinograd odnosno trsovi, ili ako su mu kuće spaljene ili vino istočeno i proliveno, te ako su mu unutar Buzetskog kaštela ubijeni ili zlonamjerno ozlijeđeni konji, volovi i magarci, a zločinci se nisu uspjeli otkriti, općina je bila obvezna u potpunosti nadoknaditi nanesenu štetu vlasniku stvari.
U slučaju da je zločinac bio uhapšen, šteta se vlasniku stvari nadoknađivala u dvostrukom iznosu i uz plaćanje 10 libara malih denara Mletačkoj i Buzetskoj općini.
U slučaju da je šteta iznosila 100 solda do 10 libara malih denara, vlasniku uništene stvari nadoknađivana je u dvostrukom iznosu uz plaćanje navedenim općinama po 25 libara malih denara.
Ako je učinjena šteta bila veća od 10 libara malih denara, zločinac je plaćao vlasniku upropaštene stvari dvostruki iznos uz plaćanje navedenim općinama 50 libara malih denara.
U slučajevima kad zločinac nije mogao platiti vlasniku i općini navedeni iznos, odsijecala mu se desna ruka uz trajno protjerivanje iz Buzeta, a općina je bila dužna vlasniku stvari nadoknaditi štetu. Što se tiče ubijenih konja, volova i magaraca u Buzetskom kaštelu, onaj tko ih je ubio nadoknađivao je dvostruki iznos procijenjene štete uz plaćanje Mletačkoj i Buzetskoj općini 10 libara malih denara.
U slučaju da se zločinac nije uspio pronaći, štetu za ubijene životinje njihovu vlasniku nadoknađivala je općina.
U slučajevima kada je zločinac bio pronađen, a nije imao otkud platiti učinjenu štetu, trebalo ga je išibati i obilježiti užarenim žigom uz trajno protjerivanje iz Buzetskog kaštela.
Što se tiče ostalih životinja, onaj tko ih je ubio plaćao je dvostruku štetu, uz plaćanje 40 solda spomenutim općinama, bez obzira na to je li to bilo unutar Buzetskog kaštela ili izvan njega.
U slučaju da su bili ubijeni konj, vol ili magarac izvan Buzetskog kaštela, zločinac je njihovu vlasniku nadoknađivao dvostruku štetu, uz plaćanje Mletačkoj i Buzetskoj općini 100 solda malih denara.

U 138. glavi opisano je držanje životinja u u sočedi. Propisano je i određeno da ako tko ima krupnu ili sitnu stoku s nekim u sočedi pa taj koji ju je primio njome ore, tovari je ili obavlja neke radove bez dopuštenja onoga čije su životinje, u potpunosti gubi svoj dio u prinosu od stoke koji je pripadao vlasniku stoke. Ako onaj tko je primio stoku u sočedu ore na svome ili sije po svome polju bez dopuštenja onoga tko je u sočedi unio životinje, žito dijele napola.

U 71. glavi propisano je da se trgovci moraju pridržavati ispravne mjere. Tako je navedeno da je svaki trgovac u Buzetskom kaštelu obvezan i dužan držati ispravnu vagu, tezulju, uteg od libre, mjeru za dužinu i svaku drugi mjeru ili uteg po kojima prodaje ili kupuje i mjeri, pod prijetnjom globe od 10 libara malih denara koju je trebao platiti Mletačkoj i Buzetskoj općini za svaki od spomenutih utega, vaga, tezulja i drugih mjera za koju je utvrđena neispravnost i netočnost, uz nadoknadu štete onima koji su bili oštećeni pri kupnji ili prodaji.

U 72. glavi propisana je kazna za one koji zakidaju na vagi. Ako neki trgovac, prodavatelj u trgovini, mesar ili krčmar zakida na vagi ili mjeri Mletačkoj i Buzetskoj općini plaća 20 solda, a krivo izvagane stvari ostaju tržnim nadzornicima. Onaj tko zakida na mjeri, kupcu nadoknađuje dvostruku štetu.

U 73. glavi opisane su kazne za mesare koji su prodavali meso uginulih životinja. Nijedan mesar ni druga osoba nisu se smjeli osuditi da bez dopuštenja buzetske uprave dovedu ili dadu dovesti, prodaju ili dadu prodavati meso uginulih životinja u općinskoj mesnici ili na nekom drugom mjestu u Buzetskom kaštelu, pod prijetnjom globe od 100 solda malih denara koje su pripadale Buzetskoj i Mletačkoj općini.

U 74. glavi propisano je da mesari ne smiju prodavati izmiješane dvije vrste mesa, nego svaku vrstu zasebno i odvojeno, s boljih prelazeći na lošije, pod prijetnjom globe od 40 solda malih denara koje je trebalo platiti Mletačkoj i Buzetskoj općini za svakoga i svaki put.

U 75. glavi bilo je propisano da mesari ne smiju prodavati meso jedne kakvoće za drugu, i to ovčetinu, škopljevinu, jaretinu i dr. pod prijetnjom globe od 3 libre malih denara koje je spomenutim općinama trebalo platiti za svaki put.

U 76. glavi mesari su trebali prodavati meso prema procjeni tržnih nadzornika. Nijedan mesar nije smio prodavati meso ako ga prije nije procijenio tržni nadzornik Buzetske općine. Bio je dužan prodavati ga kako su tržni nadzornici procijenili i ne skuplje, pod prijetnjom globe od 100 solda malih denara za svaki put, od kojih je polovica išla Mletačkoj i Buzetskoj općini, a polovica tržnim nadzornicima. I sve drugo meso trebalo se prodavati po buzetskim običajima i ne skuplje, pod prijetnjom navedene kazne (Lonza i Poropat (2017.).


Literatura [… prikaži]

HRVATSKI VETERINARSKI VJESNIK

Vezani sadržaji

Gljivične bolesti u veterinarskoj kliničkoj praksi – izazovi dijagnostike i liječenja

Urednik

Popis propisa objavljenih od 10. svibnja 2024. godine do 31. srpnja 2024. godine

Urednik

Prijedlozi parazitologa za dijagnostiku i liječenje endoparazita u pasa i mačaka

Urednik

Popis propisa objavljenih od 15. ožujka 2024. godine do 10. svibnja 2024. godine

Urednik

Primjena terminoloških načela na sinonimne nazive u veterinarskoj kirurgiji

Urednik

Makrorabdioza ptica – dobro poznata bolest novog naziva

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više