Izlaganje sa skupaKućni ljubimciParaziti

Češu li se kunići i džepni glodavci zbog ektoparazita?

Nika Konstantinović
Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak


Popularnost kunića i džepnih glodavaca raste iz godine u godinu i više se ne mogu smatrati egzotičnim ljubimcima. Ipak, za veterinare oni još uvijek predstavljaju dijagnostički izazov. Najčešća stanja koja ih pogađaju su probavni problemi, problemi sa zubima i dermatološki problemi koji se često manifestiraju pruritusom.
Najvažnija stanja koja uzrokuju ektoparaziti su ušna šuga, sarkoptička šuga, buhavost, demodikoza, ušljivost i paušljivost. Ovaj rad donosi kratak pregled tih stanja i njihovog liječenja.

Ključne riječi: kunići, džepni glodavci, ektoparaziti

Uvod


Najčešći razlozi dovođenja kunića i džepnih glodavaca veterinaru su dermatološki problemi (Hill i sur., 2001), problemi sa zubima (Lord, 2012., Gorrel i Vertaert, 2013.) te problemi sa probavom (Oglesbee i Lord, 2020., Hawkins i Graham, 2007).

Iz istraživanja koje su proveli Hill i sur., 2014., vidljivo je da su glavni znakovi dermatoloških stanja egzotičnih životinja (kunića, džepnih glodavaca, ptica i reptila) pruritus, alopecije i prhutanje kože. Iz istog istraživanja proizlazi i značajan podatak da je preko 80% tih slučajeva dijagnosticirano kao „invazija grinjama“ no nije navedeno kojim. Dijagnostičke metode uzimanja duboke i površinske strugotine kože te provođenje citologije i biopsija neizostavan su dio dijagnostike kožnih promjena te je važna edukacija osoblja u njihovoj primjeni kako bi se ustanovila krajnja dijagnoza.

Neka parazitarna stanja od značaja za kuniće i džepne glodavce uključuju ušnu šugu, šugu uzrokovanu drugim šugarcima, hejlecijelozu, demodikozu, buhavost, paušljivost i ušljivost.

Ušna šuga


Šugarac Psoroptes cuniculi jedan je od najčešćih uzročnika dermatoloških problema i upale vanjskog zvukovoda u kunića. Takvi kunići skloni su i sekundarnim bakterijskim infekcijama (LU I SUR., 2018.). Invadirani kunići tresu glavom te češu područje glave i vrata. Alopecija, ekskorijacije i sekundarne bakterijske infekcije mogu se razviti na području glave, vrata, abdomena, leđa i udova (CUTLER, 1998,., HILLYER, 1994.).

U kasnijoj fazi upalni eksudat se suši i formira kraste koje sadrže velik broj šugaraca, a njihovo nasilno uklanjanje uzrokuje krvarenje i bol kuniću. Dijagnoza se potvrđuje vizualizacijom adultnih stadija tijekom otoskopskog pregleda, nalazom parazita u brisu uške, strugotini kože ili analizom kraste ispod mikroskopa (JENKINS, 2001.). Liječi se pripravcima ivermektina, selamektina i moksidektina (ELHAWARY I SUR., 2017., KURTDEDE I SUR., 2007., WAGNER I WENDLBERGER, 2000.).

Psoroptes cuniculi može invadirati i zamorčiće te uzrokuje upalu vanjskog zvukovoda s posljedičnim tresenjem glave i nakupljanjem tamnog cerumena. Preporuča se liječenje selamektinom (O’ROUKE, 2004.).

Kao i kod pasa i mačaka, ušni šugarac Otodectes cynotis čest je i kod africkog tvora ROSENTHAL, 1994.). Klinički znakovi i dijagnostika isti su kao i kod kunića.
Liječi se kombinacijom 10 % imidakloprida i 1.0 % moksidektina, ivermektinom te selamektinom (LE SUEUR I SUR., 2011, PATTISON I KIRKCHAIN, 1999., MILLER I ZABEL, 2006.).

Ostali uzročnici šuge


Sarkoptes šuga, koju uzrokuje šugarac Sarcoptes scabiei var. cuniculi, relativno je rijetka u kunića. Kliničkom slikom dominira intenzivan svrbež te dolazi do razvoja dermatitisa, krasti, alopecija na području glave, rubova uški, vanjskih spolnih organa i šapa. U slučaju jakih invazija može doći do anoreksije, letargije i smrti. Dijagnosticira se nalazom uzročnika u strugotinama kože, a liječiti treba sve životinje u kućanstvu (JENKINS, 2001).

Sarcoptes scabiei var. cuniculi ima zoonotski potencijal te se invazija u čovjeka očituje intenzivnim pruritusom koji zahvaća nepokrivene dijelove tijela koji su bili u kontaktu s invadiranom životinjom (područje ruku, nogu i torza) (ESHAR, 2010. ). Liječi se pripravcima ivermektina i selamektina (HOPPMAN I BARRON, 2007).

Šuga uzrokovana šugarcima Trixacarus caviae i Chirodiscoides caviae vrlo je čest uzrok intenzivnog pruritusa u zamorčića. Klinička slika uključuje pruritus , ekskorijacije i sekundarne infekcije. Zahvaća područje slabina i leđa, a može se proširiti i na ramena i vrat. Ima zoonotski potencijal te se u ljudi očituje dermatitisom (O’ROUKE, 2004.)
Dijagnoza i liječenje isto je kao i u kunića.

Ostale grinje koje mogu uzrokovati pruritus i dermatitis zamorčića su Sarcoptes scabiei, Notoedres muris i Mycoptes musculinus (ELIS I MORI, 2001.).

Grinja Ornithonyssus bacoti izvorno je grinja štakora no može uzrokovati šugu i u kunića, afričkog ježa te svih džepnih glodavaca. U divljih činčila zabilježena je grinja Atricholaelaps chinchillae koja se očituje pruritusom, dermatitisom te sekundarnim infekcijama kože (BECK IFöLSTER – HOLST, 2009.).

Šugarci Notoedres notoedres, Notoedres cati, Sarcoptes scabiei i T. cavinae,iako rijetki, mogu uzrokovati pojavu pruritusa i dermatitisa u hrčaka (ELIS I MORI , 2001.).

Invazija šugarcem Sarcoptes scabiei rijedak je nalaz kod afričkog tvora, a očituje se u dva oblika, generaliziranom i lokaliziranom ( BESCH –WILLIFORD,1987.). Šugarac ima zoonotski potencijal, a prenosi se direktnim dodirom s invadiranom životinjom ili kontaminiranim okolišem. Liječi se ivermektinom, ali i upotrebom preparata koji sadrže selamektin i imidakloprid (D’OVIDIO, 2020.).

Najčešćim ektoparazitom miševa smatra se šugarac Myocoptes musculinus.
Očituje se pruritusom, a zahvaća područje glave, vrata i ramena. Dijagnosticira se pronalaskom uzročnika u strugotini kože, a liječi se ivermektinom (DOVČ I SUR., 2015.). Myobia musculi također je čest nalaz u miševa te usred intenzivnog pruritusa dolazi do ulcerativnog dermatitisa pa i automutilacije. Invazija može biti mješana s M. musculinus. Područja koje zahvaća, dijagnostika i liječenje isto je kao i za M. musculinus (DONNELY, 2004.).

Hejlecijeloza


Cheyletiella parasitovorax („hodajuća prhut“) čest je nalaz na koži kunića. Kod većine životinja invazija je asimptomatska ili se razvijaju blagi klinički znakovi. U slučaju jačih invazija i hipersenzitivnih kunića obično dolazi do pojave pruritusa različitog intenziteta te pojave prhutavosti, krasta, alopecija i eritrema na području slabina, leđa i abdomena, a ponekad i glave (JENKINS, 2011.).

Dijagnosticira se nalazom parazita na celofanskom otisku, češlju nakon češljanja dlake te na strugotini kože. Lijek izbora je ivermektin no koristi se i selamektin (HESS, 2004.). Cheyletiella parasitovorax ima zoonotski potencijal (OVERGAAUW I SUR., 2017.).

Najznačajnija je u slučajevima invazija kunića, kod ostalih džepnih glodavaca najčešće se ni ne spominje, osim sporadičnih slučajeva kod činčila (ELIS I MORI, 2001.).

Demodikoza


Demodikoza kunića uzrokovana je grinjom Demodex cuniculi, komenzalom na koži kunića. Smatra se apatogenom, a do kliničkih znakova u vidu pruritusa i prhutanja dolazi sekundarno razvoju imunosupresije (HARVEY, 1990.).

Demodex cavinae predstavljaja sporadičan nalaz u zamorčića, može uzrokovati pruritus i prhutanje područja leđa, a liječenje je isto kao i u kunića (ELIS I MORI, 2001.).

Demodikoza se smatra najčešćim uzrokom pruritusa u hrčaka. Demodex criceti i Demodex aurati su komenzali kože zamorčića, a klinička slika se obično javlja sekundarno imunosupresivnim stanjima. Klinička slika uključuje nastanak alopecije različitog stupnja, prhutanje i eritrem. Za liječenje se prije koristio amitraz, a danas se prednost daje ivermektinu (TANI I SUR., 2001.).

Demodikoza je rijetka u africkog tvora (MARTIN I IRIZARRY ROVIRA, 2007.) , a do pojava kliničkih znakova demodikoze dolazi sekundarno imunosupresiji. Očituje se alopecijom , pruritusom i seborejom (NOLI I SUR., 1996.). Korištenje ivermektina u liječenju pokazalo se učinkovitim (MARTIN I IRIZARRY ROVIRA, 2007.).
Sporadično je zabilježena i kod štakora (SCOTT I MILLER, 1995.).

Buhavost


Jedna od mogućih diferencijalnih dijagnoza kunića s pruritusom, u kućanstvima gdje borave zajedno s psima i mačkama, svakako je buhavost, uzrokovana buhom Ctenocephalides felis. Klinički znakovi uključuju alopecije, dlaku koja se lako čupa i gubitak sjaja dlačnog pokrivača (WHITE I SUR., 2002.). Promjene su obično lokalizirane na području leđa i baze repa. Domaći kunići koji su u dodiru s divljima izloženi su i buhi Spilopsyllus cuniculi koja je ujedno i vektor miksomatoze. Promjene zahvaćaju područje lica i ušiju (HARCOURT-BROWN, 2002.).

Africki tvorovi obično su invadirani buhama iz roda Ctenocephalides spp. koje su se prenijele s pasa i mačaka istog kućanstva. Uzročnik buhavosti ponekad je i Pulex irritans (ORCUTT, 2002.). Invazija može biti asimptomatska ili je prisutan blag do intenzivan pruritus, obično u području vrata. Kod jakih invazija klinička slika u afričkog tvora nalikuje onoj u mačke alergične na ubod buhe. Sumnja na buhavost potvrđuje se nalazom izmeta buha ili samih parazita na dlaci i koži (SCOTT I SUR., 2001.). Terapija se provodi preparatima koji sadrže piretrin, imadakloprid , selamektin i fipronil (LEWINGTON, 1996., KELLEHER, 2002., ORCUTT, 2001., FISHER I SUR., 2001.).

Buhavost činčila, zamorčića, hrčaka i miševa rijetka je i obično se javlja u kućanstvima gdje borave mačke i psi (O’ROUKE, 2004, ELIS I MORI, 2004.). Dijagnostika je ista kao i za druge životinje. Liječi se preparatima koji sadržavaju fipronil, piretrin ili selamektin.

Paušljivost i ušljivost


Paušljivost je česta dijagnoza zamorčića, a uzročnici su Gliricola porcelli i Gyropus ovalis. Invazije su često asimptomatske, a klinička slika je češća kod mladih i imunokompromitiranih životinja. Uključuje pruritus, alopeciju, neuredan dlačni pokrivač, prhutanje i pojavu krasti. Dijagnoza se potvrđuje nalazom ušiju ili gnjida. Liječi se piretrinima i ivermektinom. (O’ROUKE, 2004.)

Lagidiophthirus spp. izazva pruritus u činčila što dovodi do grebanja i grizenja krzna te pojave krasti koje mogu izgledati kao šuga. Liječi se fipronilom (ESCCAP, 2017.)

Polyplax spinulosa čest je uzročnik ušljivosti u miševa, štakora, a zabilježen je i u divljih zamorčića. Očituje se pruritusom, alopecijama, a moguć je i razvoj anemije, posebice kod mladih životinja (BECK, 1999.).

Polyplax serrata rijedak je nalaz u miševa, uzrokuje ušljivost koja se očituje pruritusom i dermatitisom. Liječi se ivermektinom (ELIS I MORI, 2004.).

Zaključak


Popularnost kunića i džepnih glodavaca (zamorčići, hrčci, miševi, štakori, činčile) iz godine u godinu raste. Ipak, oni još uvijek predstavljaju dijagnostički izazov te je izražena potreba za edukacijom vlasnika i veterinara na tom području.


Literatura [… prikaži]

DO RABBITS AND POCKET PETS SCRATCH DUE TO ECTOPARASITES?


Nika Konstantinović


The popularity of bunnies and “pocket pets” has been rising steadily and they can no longer be considered exotic pets. However, they still pose a diagnostic challenge to vets. The most common issues these pets face are digestive, orthodontic, and dermatological issues that often manifest as pruritus. The most common conditions caused by ectoparasites are ear mange, sarcoptic mange, heilecylosis, flea infestation, demodicosis, and lice infestation. This paper presents a brief summary of these conditions and their treatments.
Key words: rabbit, pocket pets, ectoparasites

Vezano (kunići, glodavci):

Vezani sadržaji

Epilepsija u praksi – što sve možemo bez napredne dijagnostike?

Urednik

Spongiformna encefalopatija jelena – Chronic wasting disease (CWD)

Urednik

Psihičke ozljede i “izgaranje” veterinara u Republici Hrvatskoj

Urednik

Nasljedne bolesti konja i mogućnosti testiranja roditelja

Urednik

Primjer endemske i moguće emergentne virusne zoonoze u Hrvatskoj – hepatitis E i krimsko-kongoanska hemoragijska groznica

Urednik

Prijedlozi parazitologa za dijagnostiku i liječenje endoparazita u pasa i mačaka

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više