Cijepljenje pasa protiv bjesnoće 2021. (3) :: Program cijepljenja

Određivanje datuma do kada traje imunost u cijepljenih pasa

Stavak 2, članak 3. u dijelu II, Naredbe o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. godini glasi:
“(2) Svi psi stariji od tri mjeseca tijekom 2021. godine moraju biti cijepljeni protiv bjesnoće, pri čemu u putovnicu za kućne ljubimce mora biti upisan rok valjanosti cijepljenja u skladu s uputom proizvođača cjepiva.”

Sporni termin “rok valjanosti cijepljenja” mijenja se terminom “datum do kada traje imunost”.
Taj podatak odredit će i u Putovnicu upisati ovlašteni veterinar temeljem podataka o utvrđenom trajanju imunosti u cijepljenih pasa koji su navedeni u uputi o cjepivu.
Time na sebe preuzima odgovornost za tvrdnju:

1. da je pas imun
2. da imunost traje do datuma upisanog u Putovnicu,

a na osnovi uputa o cjepivu u kojima se i proizvođači ograđuju od odgovornosti da je svaki pas nakon cijepljenja 100% zaštićen. Od ukupno šest uputa odgovarajućih cjepiva, samo u dva se ne isključuje mogućnost da pas nakon cijepljenja ipak nije 100% zaštićen. Naši susjedi Slovenci su to uzeli u obzir.

Tako su veterinari suglasni s Naredbom da temeljem upute o cjepivu sami odluče do kada je cijepljeni pas imun mada je upitno tko to može tvrditi bez provjere. No, to ne znači da su takvu odgovornost svi svjesno preuzeli mada to preuzimanje odgovornosti zapravo uopće nije ni potrebno. Ali je propisano.
“Datum do kada traje imunost:”, “Cjepivo pruža imunost do:”, “Cjepivo jamči imunost do:” i “Proizvođač jamči imunost do:” svakako nisu identične tvrdnje i ne impliciraju jednaku odgovornost.
Stoga, kada se utvrdi nedovoljan titar protutijela, vlasnik bi mogao zahtijevati odgovornost veterinara za naplaćenu, a nepruženu zaštitu.

Naredbu kao akt izvršne vlasti na razini ministarstva, uobičajeno pišu stručnjaci za dotično područje, u ovom slučaju za bjesnoću. Međutim, svi oni nisu složni u ocjeni je li Naredba po pitanju cijepljenja pasa protiv bjesnoće primjerena – kako za pse tako i vlasnike, pa i za veterinare. Ne postoji konsenzus između onih koji bolest prate, onih koji cijepe životinje, onih koji sve nadziru i onih koji pišu Naredbu, po više detalja. No, najvažniji je jedan – program i način prelaska sa cijepljenja svake godine na cijepljenje u skladu s uputom proizvođača cjepiva. Nepostojanje konsenzusa ukazuje na problem, ali unutar struke.

Slovenski model

Hrvatska veterinarska komora zatražila je da Naredba ili naputak za njezino provođenje predvide i uključe stručno temeljeni program prelaska na novi model cijepljenja kakvog su u slučaju bjesnoće primijenile i druge države u periodu tranzicije sa cijepljenja svake godine na cijepljenje u skladu s uputom proizvođača. Primjerice, pravilnik koji je u primjeni u Republici Sloveniji, određuje da vlasnici pasa moraju osigurati da svi psi starosti između 12 i 16 tjedana budu prvi put cijepljeni protiv bjesnoće, a za sve pse kao i za njih vrijedi da se drugo i treće cijepljenje moraju provoditi u razmacima do 12 mjeseci od prethodnog cijepljenja, ali ne u istoj kalendarskoj godini. Sva daljnja cijepljenja provode se u skladu s uputama proizvođača cjepiva, ali ako se drugo, treće ili neko od sljedećih cijepljenja ne provede u propisanim rokovima, sljedeće cijepljenje smatra se prvim cijepljenjem. Dakle, sa eventualno ostvarenog trogodišnjeg ciklusa, vraća se na godišnji.

Ovakav program u HVK se ocjenjuje dobrim, ali on postojećom Naredbom nije propisan i u Hrvatskoj. Propisano je cijepljenje svih pasa tijekom 2021. godine, a termin sljedećeg cijepljenja već sada i danas određuje veterinar ovisno o uputi i dužan ga je upisati u dokumentaciju. Tko će ga pratiti?
Razlika u odnosu na slovenski model nije samo u dodatne dvije godine redovitog cijepljenja nego i u stečenoj imunosti posebice u mlađih pasa odnosno u mjerljivoj razini zaštite, ali i u stalnoj mogućnosti vraćanja na nultu godinu programa cijepljenja upravo radi osiguravanja minimalne razine zaštite, što važeća Naredba ne predviđa.

Razlika slovenskog programa i hrvatskog modela

Slovenski model ukazuje na promišljanje i drugačiji način razmišljanja. Prema njemu, u prvom stupnju potrebno je postići zaštitu, a u drugom stupnju održavati njezinu razinu. Kako proizvođači cjepiva generalno ne jamče 100% zaštitu u 100% cijepljenja (osim za dva od šest cjepiva), procijenjeno je da će se dovoljna zaštita postići tako da se psa cijepi svake godine tijekom tri godine, a tek nakon toga onoliko često koliko navodi uputa o cjepivu.

Ako pretpostavimo da su svi (stariji) psi u Hrvatskoj cijepljeni svake godine kroz period koji je i dulji od tri godine onda bismo mogli zaključiti da je stvar ista, da Naredba govori isto, ukoliko uz starije ne bi uzeli u obzir i mlađe pse koji do sada nisu cijepljeni tri puta ili nisu još nikada. U tim slučajevima, stvar je prilično drugačija nego što bi se iz Naredbe površno moglo zaključiti.

Postoje li prednosti slovenskog programa?

Cijepljenjem svake godine osiguravaju se uvjeti za postizanjem potrebne razine zaštite. U prvom koraku sve se pse obavezno cijepi tri godine za redom. U drugom koraku, nakon tri godine uzastopnog cijepljenja čiji je smisao sigurno postizanje potrebne razine zaštite svakog psa, nastavlja se samo sa njezinim održavanjem. Ako se to redovito održavanje prekine, započinje se ispočetka, sa ponovnim redovitim cijepljenjem tijekom tri uzastopne godine.
Na taj način, uvažavaju se tvrdnje proizvođača da imunost traje i dulje od jedne godine nakon cijepljenja, ali se prethodno osigurava njezino stjecanje u što većem postotku populacije pasa, a bez masovnog zahvata utvrđivanja titra protutijela, što je skuplje od cijepljenja. Mirna struka, mirni vlasnici.

U suprotnom se cjelokupnoj javnosti šalje poruka da je cijepljenje protiv bjesnoće tek formalnost, pa su potpuno razumljive i reakcije javnosti. Istina je da će manjim obimom cijepljenja i veterinari ostati bez dijela svojih prihoda, ali i država bez PDV-a.

Program kakav je propisan u Sloveniji dodatno motivira vlasnika da brine o terminima cijepljenja, kako se sa dvo- ili trogodišnjeg intervala cijepljenja ne bi morao vratiti na godišnji interval, a upravo to je glavni i većini hrvatske javnosti jedini motiv u zahtjevu za izmjenama pravila o cijepljenju pasa protiv bjesnoće.
Struka se ne može nadati da se bjesnoća neće pojaviti nego mora raditi na tome da se bjesnoća ne pojavi. Dobar program manje bi zakinuo, a osigurao bi i dovoljnu zaštitu psima i uštedu savjesnim vlasnicima.

Međutim, veterinari, uključujući i ovlaštene koji i trenutno cijepe pse, sve češće imaju sasvim druge probleme. Javna je tajna da je baza podataka u koju se i u postupku cijepljenja životinja upisuju potrebni podatci, često nedostupna ili nefunkcionalna, pa se svi snalaze kakogod znaju. Upućeni to dovode u vezu sa održavanjem informatičkog sustava koji je preseljenjima i reorganizacijama određenih neveterinarskih ustanova i agencija postao daleko manje bitan od samog čina preustroja nadležnih institucija, kakogod da je proveden.
Može se činiti da to nije povezano sa cijepljenjem, ali rezultat je istih trendova.