Divlje životinje i divljačDrugi medijiKomentariSvijetZoonoze i Jedno zdravlje

Koronavirus COVID-19 i ‘Jedno zdravlje’

Veterina portal za Freeoglasnik


Kao i puno drugih ljudi, gledam što se sve čini da bi se zaustavilo COVID-19, slušam što se sve govori i izvan upozorenja i uputa, čitam članke, pratim simpozije, propitkujem epidemiologe, ali do novih temeljnih saznanja zapravo i nisam došao. Moram ovdje zapisati da u ovoj situaciji, nigdje u javnosti niti jednom nisam niti čuo ni vidio da je uopće spomenut koncept ‘Jedno zdravlje’, a sve ide u prilog jačeg globalnog i lokalnog razvoja upravo ovog koncepta.

Jedino objektivno novo što je svijet do sada već naučio iz aktualne epidemije korona virusa, je da postoji jedan koronavirus čiji je prirodni rezervoar najvjerojatnije neka divlja životinja (zmija, šišmiš ili ipak ljuskavac …?) koja ga u sebi nosi i vjerojatno niti ne obolijeva, a u ljudi ovaj virus može izazvati ozbiljnu bolest sa smrtnim ishodom.

Znamo da korona virusa imamo i u domaćih životinja, ali nisu se pokazali opasni za ljude i uglavnom su specifični za pojedine vrste.

Dakle, jedan. Koronavirus. Samo jedan? Samo koronavirus?
Nitko ne zna postoji li u tim ili drugim divljim životinjama drugi koronavirus koji je sposoban ili će uz mutacije biti sposoban izazvati ovakvu epidemiju, postoji li možda potentan virus iz druge porodice, a još manje kada i do koje mjere svi postojeći i poznati virusi mogu, samo u prirodi, daleko od čovjeka, mutirati i postati globalno opasni i za ljude.

Uz to je nemoguće potpuno kontrolirati samo promet životinjama, koji je ionako globalno već odavno reguliran, a globalna kretanja ljudi možda još i teže.

Nitko ne može reći da nije dovoljno doći u kontakt sa nekim divljim životinjama da bi se pojedini novi uzročnik prenio na čovjeka kao novu vrstu, a još manje od toga možemo tvrditi što sve ne postoji u dosad neistraženoj prirodi naše planete.

Koliko sličnih situacija možemo očekivati? Bezbroj.

Treba li ojačati koncept ‘Jedno zdravlje’? Za upućene, to nije pitanje. Svijet se vjerojatno nikada neće ujedinjeno organizirano, globalno, baviti proučavanjem i praćenjem zdravlja svih divljih životinja s kojima čovjek dolazi u kontakt, a uz velike razlike u svijetu, prvenstveno sociološke i kulturološke, svašta je moguće.

Srećom pa prehrambene navike Europljana nisu takve da npr. jedu šišmiše, obzirom na to da smo ustanovili da samo u europskih šišmiša postoji petnaestak vrsta virusa koji mogu biti opasni za ljude, odnosno da imaju zoonotski karakter. Kao i u svakom drugom dijelu svijeta, tako i u Europi postoje brojni izvori mogućih epidemija jer postoje rezervoari fatalnih bolesti, ali do takvih epidemija teško da će ikada doći.

Sretni smo što živimo ovdje gdje postoji određeni odmak od daleke egzotike koji ipak ima neke prednosti za sve one koji ne traže izazove s novim i nepoznatim. No, možda egzotika i nije tako daleko.

Vezani sadržaji

Nadziranje bolesti prenosivih vektorima – budućnost ili trenutni globalni imperativ

Urednik

Izazovi veterinarske medicine na području pčelarstva

Urednik

Održana radionica ‘Antimikrobna rezistencija i razborita primjena veterinarskih lijekova’

Urednik

Antimikrobna rezistencija u humanoj medicini

Urednik

Alveolarna ehinokokoza u Hrvatskoj i dalje izvan kontrole

Urednik

Detekcija i karakterizacija infekcije psećim koronavirusom: enteralni pristup

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više