D anas je CNN objavio da je jedna tigrica iz zoološkog vrta u njujorškom Bronksu pozitivna na COVID-19. U istoj se objavi spominje i suhi kašalj kao simptom bolesti prisutan i u nekoliko drugih tigrova u istom ZOO vrtu, no čiji se rezultati testiranja na COVID-19 nisu pokazali pozitivnima.
(https://edition.cnn.com/2020/04/05/us/tiger-coronavirus-new-york-trnd/index.html)
Pojedini stručnjaci su skeptični da se uistinu radi upravo o SARS-CoV-2 infekciji, obzirom na činjenicu da je niz godina poznato više različitih koronavirusnih infekcija karakterističnih samo za mačke. Pretpostavci da je tigrica zaražena prilično bi koristila serološka potvrda.
Javnost ovakvu vijest doživljava na način da je tigrica, isto kao i ljudi, oboljela od COVID-19. Može li se to objektivno potvrditi?
Do sada objavljene informacije pokazuju da COVID-19 nije krenuo sa ljubimaca prema ljudima, pa se u stručnim krugovima globalno podržavaju očekivanja da sa ljudi neće krenuti prema ljubimcima mada se ni do sada virus nije mijenjao u tom smjeru. COVID-19 se evidentno prenosi sa čovjeka na čovjeka. No, iako oboljeli ljudi možda ugrožavaju i ljubimce, javno dostupne informacije za sada ne potvrđuju da ljubimci i obolijevaju, premda “filogenetička analiza 2019-nCoV potencijalno prepoznaje ACE2 u raznih životinjskih vrsta (izuzev miševa i štakora), implicirajući ove životinjske vrste kao moguće domaćine ili životinjske modele za 2019-nCoV infekcije.” (https://jvi.asm.org/content/early/2020/01/23/JVI.00127-20).
Dokumentirani slučajevi iz različitih dijelova svijeta, uključujući i tigricu iz zoološkog vrta u njujorkškom Bronksu, govore da su oboljeli ljudi uzrok nekoliko COVID-19 pozitivnih nalaza u pojedinih životinja. Međutim, niti jedan od tih slučajeva ne dokazuje COVID-19 u životinja. Uz to, objavljeni rezultati naknadno ponovljenih testova dosad testiranih životinja redovito su bili negativni.
U ovom trenutku, potpunu sliku COVID-19 nemamo niti u ljudi, a kamoli u životinja. U svijetu imamo desetke i stotine tisuća testiranih ljudi, ali i ‘ozdravljenih’; nismo započeli provoditi serološke pretrage, a kamoli analizirati njihove rezultate i donositi relevantne zaključke. Podatci koji se odnose na životinje trenutno su oskudni, ali redom potvrđuju i obvezuju na odgovornu brigu i skrb za naše ljubimce i njihovo zdravlje, ništa manje nego prije pandemije COVID-19.
Do tada, upitno je treba li svakoj javnoj objavi koja se tiče veze između COVID-19 i ljubimaca pridavati važnost jer mnogi koji prenose informacije ponekad možda i nenamjerno to ne čine dovoljno stručno i precizno i nažalost ne dovoljno dobro da bi javnost izvukla točne i ispravne zaključke.
O zdravlju životinja javnosti bi trebali govoriti veterinari, kao što joj o zdravlju ljudi govore liječnici.