Kruno Bojanić, dr.med.vet.
VETERINARSKA KLINIKA KRESZINGER
Atopija – alergija na hranu
Uvod
A lergije su česti problem u pasa i mačaka, a s obzirom na relativno kompliciran način dijagnosticiranja i terapije, znaju biti dugotrajni izvor frustracija kako ljubimcima tako i vlasnicima i veterinarima. Iako postoje i druga alergijska oboljenja, najčešća i najvažnija su slijedeća: atopija, alergije/netolerancije na hranu i alergija na ubod buhe. Važno je znati da glavni simptom ovih bolest – svrbež – ima ‘granicu okidanja’, te razni faktori mogu djelovati simultano i kumulativno u ‘nastanku’ svrbeža. Ti faktori mogu biti primarni, a to su bolesti koje smo spomenuli, kao i sekundarni tj. posljedični okolišnim uvjetima, oboljenju, poput sekundarne bakterijske upale kože, vanjskog zvukovoda ili analnih vrećica te mnogi drugi. Stoga, ponekad u terapiji, kontrola nad jednim faktorom može imati značajan klinički učinak čak i kad nisu ostali (svi) faktori uklonjeni. No, ako – u najmanju ruku – životinji uklanjamo simptom, te joj posljedično i olakšavamo život, terapijski uspjeh je postignut, iako je iznimno važno naglasti da se točna dijagnoza mora znati jer u suprotnom je to prikrivanje simptoma! Ukratko ćemo opisati atopiju i alergiju na hranu. Alergija na ubod buhe se, iako može biti paralelno prisutna, ipak zasebno obrađuje. Naime, pri svakom pruritičnom (svrbljivom) dermatitisu treba prvo isključiti ektoparazite (vanjske parazite). Stoga, kada se buhe, šugarci i ostali kožni nametnici isključe kao mogući uzroci (nemojmo zaboraviti na druge, ne-alergijske, diferencijalne dijagnoze) ostaju nam ove dvije skupine. Štoviše, ove dvije bolesti su toliko slične da ih je po kliničkim znakovima vrlo teško moguće razlikovati.Uzroci
Atopija je definirana kao nasljedna predispozicija za razvijanje preosjetljivosti tipa I na okolišne alergene. Smatra se da alergeni budu udahnuti, ali istraživanja pokazuju da oni ipak budu absorbirani kroz kožu. Tada se vežu na tzv. Langerhansove stanice kože čime uslijedi aktivacija niza imunoloških mehanizama, a rezultat je stvaranje alergen-specifičnih IgE protutijela. Kada takvo protutijelo stupi u reakciju s alergenom, pokreće se kaskadna upalna reakcija. Naime, oslobađaju se razni upalni medijatori, a klinički se to očituje crvenilom (eritem) i svrbežom (pruritus). Preosjetljivost na hranu obuhvaća različite imunološke i ne-imunološke reakcije na sastojke u hrani. Točna patogeneza se, nažalost, ne zna. Preosjetljivost na ubod buhe ili flea allergic dermatitis (FAD) je treći entitet u alergijskom dermatitisu. Istraživanja pokazuju da je 80% pasa koji boluju od FAD, preosjetljivo na alergen iz sline buhe zvan Cte f 1 za kojeg se smatra da vjerojatno nije jedini alergen. Nadalje, smatra se da su tri tipa presojetljivosti uključene u FAD. Naime, većina pasa pri ubodu buhe ima neposredni, brzi odgovor (15 minuta) s razvijanjem papule (mali crveni prišt), no, određeni dio pasa ima izraženu zakašnjelu upalnu reakciju (4-6 sati) te oko 15-30% ima odgođeni tip preosjetljivosti. To je važno znati jer takva životinja će imati lažno negativni rezultat na kožnom alergološkom testu nakon 15 minuta, ali pozitivan nakon 24-48 sati. Nadalje, životinje s odgođenim tipom preosjetljivosti imaju negativni rezultat pri testiranju IgE protutijela u krvi.
Klinički znakovi i anamneza (povijest bolesti)
Atopični dermatitis treba uključiti u diferencijalne dijagnoze u bilo kojeg psa koji se češe ili ima bakterijsku upalu kože te u mačke s milijarnim dermatitisom, eozinofilnim granulomom, neinflamatornom alopecijom (ispadanje dlake) ili svrbežom. Svrbež je glavni simptom bolesti no mnogi vlasnici ne povezuju da je trljanje, grickanje ili lizanje šape jedan od znakova svrbeža u životinja. Klinički znakovi tipično počinju kada su mladi adulti, između 1 i 3 godine života, iako se može javiti i u štenaca od 3 mjeseca, kao i u starog psa od 12 godina.
U početku, pruritus može biti samo sezonski, što sve ovisi o okolišu i klimi, gdje životinja živi. S vremenom, primjerice, svake godine taj period češanja može biti sve duži te naposljetku može postati i cjelogodišnji. Ukoliko nema sekundarne bakterijske infekcije, većina životinja će pokazati dobar odgovor na glukokortikoide (steroide) pri protuupalnim dozama. Steroidi će smanjiti svrbež i upalu kože, a ukoliko se taj dobar odgovor na terapiju ponavlja tada je sumnja na alergijsku upalu kože vrlo visoka. Drugi klinički znakovi koji se javljaju su: eritem (crvenilo), lihenifikacija (zadebljanja kože), erozije, masna i vlažna ljuskava koža ili uši, konjunktivitis/rinitis, akralni dermatitis i “hot spot”. Klinički znakovi sekundarnog dermatitisa od bakterija ili plijesni se isto mogu naći poput: papule, pustule, kraste… Predilekcijska mjesta na koži gdje se javljaju simptomi su šape, lice, uši, međica, pazuha, stražnji dio trbuha i bedra. Pasmine pasa koje su predisponirane atopiji su boston terijer, bokser, bull-terijer, dalmatiner, engleski buldog, njemački ovčar, zlatni i labrador retriver, jack russell terijer, lhasa apso, mops, škotski terijer, shar pei, šnaucer, shih tzu i west highland white terijer.
Alergije/netolerancije na hranu se prikazuju kao nesezonski svrbež ili rekurentne (ponavljane) bakterijske upale kože ili ušiju. Bolest često imitira atopični dermatitis. Probavne tegobe mogu i ne moraju biti prisutne. Ukoliko su prisutni probavni znakovi, najčešće je to blagi proljev, povremeno povraćanje te ponekad borborygmus (kruljenje crijeva). Klinički odgovor na terapiju steroidima je varijabilan.
Postavljanje dijagnoze
Dijagnoza atopičnog dermatitisa se postavlja prema povijesti bolesti, kliničkom pregledu, isključivanjem drugih diferencijalnih dijagnoza te alergološkim testiranjem. Glavne diferencijalne dijagnoze u psa su slijedeće: šuga, alergija na hranu, FAD, cheyletieloza, Malassezia dermatitis, kontaktna alergija, reakcije na lijekove. U mačke su glavne diferencijalne dijagnoze alergija na hranu, FAD, razni ektoparaziti, dermatofitoza, pemfigus foliaceus, mastocitom, eozinofilni granulom, itd.
Alergološko testiranje se provodi na dva načina: kožnim alergijskim testom i serumskom pretragom na IgE protutijela. Za jedan i za drugi test se odabiru alergeni na koje ćemo životinju testirati. Lažno pozitivni i lažno negativni rezultati su mogući pri oba testa. Najčešći uzrok lažno negativnog rezultata je utjecaj lijekova, pogotvo steroida, a za lažno pozitivne – unakrsna reaktivnost s nekim drugim alergenom.Dijagnoza alergije na hranu se jedino može postaviti dijetetskim testiranjem. Ljubimca se mora, najčešće 6-8 tjedana, isključivo hraniti specifičnom dijetom. Ta dijeta može biti “novel protein”, što znači da sadrži izvor proteina s kojim ljubimac nikada nije došao prije u kontakt (npr. neka divljač ili riba) ili – ukoliko je teško odrediti koji bi to proteini bili jer je puno različitih hrana isprobano već prije – hidrolizirana dijeta. Hidrolizirana dijeta podrazumijeva razbijanje proteina na sastavne dijelove, polipeptide i aminokiseline koje se razbijaju do minimalne molekulske težine pri kojoj one ne ‘okidaju’ alergijsku reakciju u organizmu.
Od iznimne je važnosti da u tom periodu Vaš ljubimac ne jede ništa drugo, jer to čini ovakav test samo besmislenim i uzaludnim trudom. Nakon 8 tjedana, ukoliko je uzrok simptoma bila alergija na hranu, simptomi će se povući. Pomno isplaniranim testiranjem na proteine kasnije se može utvrditi na koji je (su) protein Vaš ljubimac alergičan.Terapija
Terapija alergija na hranu se sastoji u izbjegavanju inkrimiranog izvora proteina bilo da se to postiže gotovom komercijalnom hranom ili da se životinji priprema hrana kod kuće.
Terapija atopičnog dermatitisa može biti specifična i simptomatska. Specifična terapija je oblik hiposenzibilizacije ili desenzitacija. Sastoji se od potkožnih aplikacija alergena po točno određenom protokolu količine i učestalosti. Terapija je dugotrajna, skupa, uspješnost je oko 50-80%, klinički odgovor nije za očekivati u prvih nekoliko mjeseci, a injekcije treba davati barem godinu prije nego se proglasi neuspješnim. Zbog tih razloga se mnogo vlasnika ne odlučuje za imunoterapiju. Simptomatska terapija se sastoji od različite kombinacije antihistaminika, steroida, dodataka hrani (esencijalna ulja), imunomodulatora (ciklosporin), prostaglandinskih analoga i sl. te topikalne terapije. Ponekad su čak nužne i psihoaktivne tvari za postizanje kontrole nad svrbežom. Topikalna terapija se sastoji od različitih demulcenata, šampona te protuupalnih ili anti-infektivnih sastojaka koji se mogu naći u raznim kremama, uljima, i sl. Ukratko, nema jedne jedine tvari kojom se može uspješno tretirati atopični dermatitis, štoviše pronalazak optimalne kombinacije često je dugotrajan proces, no važno je upamtiti da nije bezuspješan te kada se dobar način za kontrolu pronađe – svi budu sretni. Ponajviše Vaš četvernožni ljubimac!
Izvor: http://klinika-kreszinger.com/veterinarska-ambulanta-u-zagrebu/dermatoloski-pregledi/