Uz brojne znanstvene članke, ovo je četvrta stručna knjiga na kojoj je sudjelovao ili kao koautor ili je njegovo autorsko djelo. Prve tri su napisane u koautorstvu, a to su sveučilišni udžbenici “Rasplođivanje ovaca i koza” i “Rasplođivanje kunića, hrčaka i zamorčića” te veterinarski priručnik „Zamorčići“. Rukopis knjige “Deve” završen je u manje od godine dana, što je prvenstveno rezultat intenzivnog rada autora.
Prije nego je sam autor iznio nekoliko odabranih zanimljivosti vezanih uz deve i njihove fiziološke specifičnosti, svoje dojmove o knjizi i autoru okupljenima su iskazali prof. dr. sc. Ivica Valpotić i prof. dr. sc. Marko Samardžija. Istaknuli su veliko zadovoljstvo kako idejom i odabirom teme tako i njezinom cjelokupnom realizacijom, ali možda najviše ljudskim i stručnim kvalitetama autora koje su po svemu sudeći osnovni razlog predanosti i dosljednosti u njegovom dosadašnjem stručnom i znanstvenom radu.
Prof. dr. sc. Ivica Valpotić
“ Korištenje pisanog oblika, kao što je ova knjiga, pri usvajanju novih znanja prava je rijetkost u zadnje vrijeme. Zato je svaka knjiga kao i ova koju danas predstavljamo zlata vrijedna i to za široki krug čitatelja i za sve uzraste koji su deve vidjeli u filmu, a uživo jedino u zoološkom vrtu.
Knjiga donosi brojne i za nas mnoge, nepoznate činjenice o devama koje je kolega dr. sc. Dražen Đuričić vrijedno skupio, o zadivljujućim vrstama životinja koje su opstale u ekstremnim uvjetima okoliša i prema tome pomogle i ljudskoj vrsti u svom autohtonom podneblju kao radne, ali nažalost i ratne životinje u borbi za opstanak tako da i danas dijele svijet s nama.
Radi se o izuzetno zanimljivom i lako razumljivom sadržaju koji bi trebao biti svakome prihvatljiv. Ukoliko bi ovakva knjiga postala sveučilišni udžbenik, a smatram da bi trebala jer takvog djela na hrvatskom jeziku nema, predstavljala bi vrijedno nastavno štivo za polaznike studija i područja prirodnih, biomedicinskih i biotehničkih znanosti, dakle za buduće stručnjake iz područja biologije, ekologije, veterine, agronomije i prehrambene tehnologije.
Sama ideja o pisanju ove knjige nadilazi njezinu hvalevrijednu realizaciju. Naime, po dolasku deva u Đurđevac koje je bilo motivirano postojanjem obližnjeg staništa lokaliteta Đurđevački pijesci, sličnog pustinjskom autohtonom staništu deva staroga svijeta, uslijedila je autorova ideja o knjizi. Autorova dovitljivost i pravovremena reakcija na globalizacijski trend o introdukciji – inače drugdje u svijetu deva je domaća životinja – neodoljivo asocira na sjajnu ideju branitelja Đurđevca o topovskom ispaljivanju zadnjeg pjetlića prema turskim napadačima. Taj je čin postao legendaran kao izraz stanja duha, pa i smisla za humor u bezizglednoj situaciji i lukavstva i hrabrosti tadašnjih žitelja, branitelja grada Đurđevca. Zbog slične brze i odlučne reakcije na izazov po dolasku deva u Đurđevac, čestitam kolegi dr. sc. Draženu Đuričiću na marljivom i temeljitom prikupljanju znanstvenih spoznaja o devama, a napose njegovoj odličnoj harmonizaciji tih spoznaja u knjigu.
Smatram da je time autor podario ne samo vrijedno znanstvenostručno štivo namijenjeno našoj akademskoj zajednici već i prikladno djelo, zanimljivo za najširu društvenu zajednicu u Hrvatskoj.
Prof. dr. sc. Marko Samardžija
“ Rukopis knjige “DEVE” nastao je temeljem višegodišnjeg interesa, velikog truda, ali i entuzijazma autora da na jednom mjestu objedini relevantne spoznaje o devama kao recentno domestificiranim životinjama čije se držanje širi svakog dana iz njihovih autohtonih staništa u kojima su one domaće životinje, u druge krajeve svijeta, pa tako i kod nas.
Na hrvatskom jeziku nema niti jedan takav niti sličan udžbenik, knjiga, priručnik niti slično, ali vjerujem da nešto slično nema niti na drugim jezicima. Tako je ovo djelo po mnogo čemu, a posebice po tome, jedinstveno. To je dodatni prilog činjenici da je zaista napravljen veliki posao i znam koliki je trud uložen da se to ostvari.
Knjiga je po mnogočemu vrijedna i jedinstvena. Razvidno je da je za njezin nastanak autor uložio puno vremena i puno truda i koristio se najnovijim znanstvenim spoznajama. To se u konačnici može vidjeti i u popisu literature na kraju knjige. Ta literatura nije samo na engleskom jeziku nego i na francuskom, njemačkom i drugim svjetskim jezicima, što ponovo govori o tome koliko truda je autor morao uložiti da bi sve te spoznaje koje su obuhvaćene u različitim aspektima deva kao vrste objedinio na jednom mjestu. To je zaista vrlo kompleksno i zahtjevno i ja mu od srca izražavam duboko poštovanje za takav veliki trud i uspjeh.
Inače, kniga je napisana lijepim i lako čitljivim jezikom, a sva su poglavlja jednostavno prikazana, pregledna i terminološki ujednačena u skladu s postojećim standardima i praksom. Sama materija je obrađena na zanimljiv i atraktivan način i smatram da će kod svakog čitatelja, koji niti ne mora biti stručan, pobuditi interes za stjecanjem novih saznanja i spoznaja.
U cilju boljeg razumijevanja teksta autor je koristio iznimno velik broj ilustracija što me naročito dojmilo i što je jako važno naglasiti – kad se govori o korištenju tuđih izvora – sve su fotografije izvorno autorske. Tako veliki broj ilustracija samom djelu daju veću zanimljivost i lakoću čitanja te razumijevanje.
I skreno mi je žao što ovo djelo nije sveučilišni udžbenik. To bi eventualno bilo moguće u nekom drugom, malo proširenom izdanju. No, iako djelo nije sveučilišni udžbenik, ono ispunjava sve standarde biomedicinske publicistike i sve druge suvremene standarde da bi to moglo biti.
Takvo štivo zasigurno nedostaje u edukaciji studenata, prije svega veterinarske medicine, ali i srodnih struka, no i svih zainteresiranih ljudi koji su željni novih spoznaja s obzirom na stalan porast držanja egzotičnih vrsta u našem podneblju. Pitanje je naravno, koja je slijedeća?
Upravo zbog vidljivo velikog autorovog truda u obradi navedene tematike, smatram da će čitanje, uživanje, ove po mnogo čemu jedinstvene knjige, svima onima kojima je namijenjeno i onima koji su zainteresirani za to, predstavljati zadovoljstvo u stjecanju novih spoznaja.
Dr. sc. Dražen Đuričić je jedini hrvatski doktor veterinarske medicine koji svakodnevno radi kao terenski veterinar, a istovremeno ili sudjeluje u pisanju ili samostalno piše stručne knjige, priručnike i sveučilišne udžbenike. Temeljem svega navedenog, mišljenja sam da je rukopis knjige deve iznimno vrijedan poduhvat njegovog autora i urednika dr. sc. Dražena Đuričića. Dugo smo čekali ovu knjigu, no isplatilo se.
Jedino što je veće od autorovog znanja i stručnosti su njegove ljudske osobine. Meni je iznimna čast da imam priliku s njim surađivati i biti prijatelj. Smatram da zaista trebate biti ponosni na takvog sugrađana jer je dr. sc. Dražen Đuričić jedini hrvatski doktor veterinarske medicine koji svakodnevno radi kao terenski veterinar, a istovremeno ili sudjeluje u pisanju ili samostalno piše stručne knjige, priručnike i sveučilišne udžbenike.
Autor knjige: dr. sc. Dražen Đuričić, dr. med. vet, znanstveni savjetnik
“ Ideja poveznica za nastanak knjige je Sahara i Đurđevački pijesci, tako i u uvodnom dijelu navodim sve te pustinje i polupustinje u svijetu, te europske pustinje koje su većem broju ljudi uglavnom nepoznate. Iako nisu jedina europska pustinja, nekoliko je stranica u knjizi napisano samo o Đurđevačkim pijescima.“Ovo je “ekspres” knjiga od samo deset mjeseci pisanja.” Kao struka, o devama smo ovdje nekaj znali, ali vrlo malo. Naravno, ne treba osuđivati struku jer deve su i za sada prilično opravdano nepoznanica u nas, kao što su životinje koje žive u našem podneblju nepoznanica za stručnjake koji rade u područjima Sahare i subsaharskog pojasa.
Deve potječu iz Sjeverne Amerike od prije 50 milijuna godina kada su pošle preko Beringovog prolaza u Aziju i tamo se razvile u dvogrbe i u jednogrbe deve. No, jednogrbe deve iz Azije, osim onih sa Bliskog Istoka, nemaju poveznica sa devama Sjeverne Afrike.
Deve su vrlo zanimljive zbog više činjenica. “Prevarile” su prirodu različitim načinima prilagodbe životu u teškim uvjetima. Primjerice, zanimljivo je da deva može ‘izgubiti’ 25% svoje mase, četvrtinu u dva-tri tjedna. No, prilikom samo jednog napajanja, deva to nadoknadi jer u jednom napajanju može popiti preko 100 litara vode. Kada bi nakon toliko žeđanja čovjek popio toliko vode – kolabirao bi i umro.
Nadalje, deve su jedini sisavci koji imaju crvene krvne stanice, dakle njezini eritrociti imaju jezgru. Imaju do pet puta veću mogućnost prijenosa kisika što je bitno za deve novoga svijeta – ljamu i alpaku te njihove divlje srodnike (vikunja i gvanako).
Zanimljivo je i da deva “štedi vodu” pri izlučivanju mokraće – filtrira ju dva puta, pa je količina izlučene mokraće manja. Ona je jedna od rijetkih životinja kojoj se tijekom noći tjelesna temperatura može spustiti do 34 ºC, a preko dana 41,7 ºC što je fiziološka temperatura u pura. Njihov izmet je toliko suh da se od njega odmah može naložiti vatra. Nema niti jedne životinje koja bi mogla preživjeti u tim uvjetima Sahare i subsaharskog pojasa.Što se tiče stručne terminologije vezane uz deve – mi ju nemamo, dok u francuskom i engleskom jeziku postoje termini za različite dobne i spolne kategorije te za različite vrste.
K njiga sadržava velik broj podataka o bolestima, parazitima jer kako u kojem podneblju deve obitavaju i u kohabitaciji su sa drugim vrstama životinja (govedima, ovcama, kozama) tako mogu oboljeti i od različitih parazita.
Deve mogu biti i vektori. Ima dosta nepoznanica po pitanju zaraznih bolesti jer mogu nositi pojedine bolesti koje nisu opasne za ljude, ali nikada ne obolijevaju od njih. Njihov imunosni sustav je vrlo interesantan.
“Zapravo, ove naše đurđevačke deve su krive za to što je ova knjiga napisana.” Kako se globalnim zatopljenjem pomiče granica subsaharskog područja, ljeta su vruća, zime blage i nemamo prava četiri godišnja doba. Dolaze neke nove bolesti koje smo na studiju veterinarske medicine nekada učili u kolegiju “Tropske zarazne bolesti”. Bolest plavog jezika i bolest kvrgave kože sigurno su vam poznate. Deve mogu “nositi” ove bolesti, ali klinički ne obolijevaju. Ipak, naše đurđevačke deve su zdrave, slobodne su od bruceloze, od tuberkuloze, mi smo nad njima proveli sve naređene zdravstvene mjere.
Predgovor
U uvodnom dijelu opisane su najznačajnije pustinje svijeta i Đurđevački pijesci. Slijedi sistematika i detaljan opis obje vrste deva te opis najznačajnih pasmina. U trećem poglavlju je opisana specifičnost građe tijela jednogrbe deve. Četvrto i peto poglavlje knjige obrađuje zarazne i nametničke bolesti deva. U idućim poglavljima je opisana anatomija spolnih organa, fiziologija rasplođivanja, rasplođivanje i biotehnologija rasplođivanja, fiziologija i patologija gravidnosti, porođaj te neke bolesti vezane uz rasplođivanje. Slijede poglavlja o lijekovima, hranidbi, otrovanjima te o upotrebi devinog mlijeka i mesa. Posljednje poglavlje donosi zanimljivosti iz povijesti, deve u ratovima i osvajanjima.
Knjiga će sadržavati oko 125 stranica s približno 70-tak originalnih fotografija, slika, crteža grafikona i histograma te 15-ak tablica. Obrađena materija potkrijepljena je s preko 140 podataka iz svjetske literature, pojačana vlastitim saznanjima. Smatram da će ova knjiga korisnike zasigurno naći ne samo u struci, već i kod ljudi željnih dodatnog znanja o ovim prekrasnim životinjama.