Dijagnostika bolesti probavnog sustava konja

Nika Brkljača Bottegaro
Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu (nikabb@vef.hr)

▲

Sažetak

---

Kolika konja je termin koji označava bol koja proizlazi iz abdomena konja te je najčešće uzrokovana patologijama probavnog sustava. Konj sa znakovima količnih bolova predstavlja uvijek hitno stanje, a uloga veterinara je da u čim kraćem roku obavi detaljan klinički pregled kako bi mogao odlučiti o daljnjem liječenju. Anamneza i nacional pružaju podatke koji su korisni u postavljanju liste diferencijalnih dijagnoza. Klinički pregled se sastoji od promatranja ponašanja konja, pregleda kardiovaskularnog sustava, peristaltike, rektalne i ultrazvučne pretrage i postavljanja nazogastrične sonde. Laboratorijske pretrage krvi i peritonealne tekućine su također neizostavan dio obrade konja sa simptomima količnih bolova.
Ključne riječi: kolika, konj, klinička pretraga, analgezija

▲

Uvod

---

Među bolestima probavnog sustava konja svakako su najznačajnije „kolike“. Premda često smatran bolešću, termin „kolika“ označava bol koja dolazi iz trbušne šupljine i može biti uzrokovana patološkim procesima i drugih organskih sustava, odnosno u rijetkim slučajevima ona može biti posljedica i patoloških procesa urogenitalnog sustava. Ako uzmemo u obzir kolike nastale kao simptom bolesti probavnog sustava, tada govorimo o skupini bolesti s velikom smrtnošću u konja te stoga ne čudi veliki interes ne samo veterinarske struke, već i vlasnika, naspram ovog zdravstvenog problema.

Konj sa simptomima kolike uvijek predstavlja hitno stanje, ali i značajan dijagnostički izazov. Kombinacijom podataka anamneze, kliničkog pregleda te dijagnostičkih postupaka procjenjuje se uzrok boli i određuje način terapije. Istovremeno je vlasnika važno upoznati s prognozom liječenja, ali i troškovima koji se očekuju.

▲

Anamneza i nacional

---

Anamneza je iznimno važan dio pregleda konja s kolikom. Ukoliko je stanje konja vrlo loše, vlasnici često pokušavaju maksimalno skratiti razgovor s veterinarom kako bi se čim prije „krenulo“ s pregledom, no svaka informacija dobivena od strane vlasnika može uvelike utjecati na daljnju dijagnostiku i liječenje konja. Od vlasnika se doznaju detalji nacionala, zatim podaci o načinu držanja i rada konja. Nacional, odnosno podaci o dobi, spolu, pasmini i sl. su vrlo korisni prilikom stvaranja liste diferencijalnih dijagnoza. Važno je doznati podatke o dosadašnjim bolestima i provedenom liječenju kao i detalje o simptoma bolesti te odgovoru na već eventualno provedenu terapiju.

▲

Klinički pregled

---

Klinički pregled konja s kolikom započinje promatranjem konja, uzimanjem i, posebno važno, bilježenjem vrijednosti trijasa. Pregled mora biti brz, ali i učinkovit. Promijenjene vrijednosti, prvenstveno bila, značajne su za procjenu djelovanja analgetske terapije koje može biti važan faktor u izboru načina terapije. Vrijednost bila je pokazatelj boli, stupnja dehidracije, ali i prognoze (MORTON i BLIKSLAGER, 2002.). Pregledom sluznica dobiva se uvid u stanje hidracije konja, ali prisutnost endotoksemije kod koje je vrijeme ponovnog punjenja kapilara uglavnom produljeno uz crvenkastu do ljubičastu boju sluznica uz pojavu tamne „toksične“ linije uz sjekutiće. Nakon procjene stanja kardiovaskularnog sustava određuje se potreba za tekućinskom terapijom. Postavljanje intravenske kanile te uzimanje uzoraka krvi i započinjanje tekućinske terapije.
Povećana tjelesna temperatura može indicirati na anteriorni enteritis, peritonitis, salmonelozu i pleuropneumoniju te je u takvim slučajevima kirurška terapija uglavnom kontraindicirana. (MARSHAL i BLIKSLAGER, 2003.).

Auskultacijom peristaltike na abdomenu subjektivno se procjenjuje motilitet crijeva.
S desne strane trbušne stjenke čujna je peristaltika slijepog crijeva te djelomično ascendentnog kolona, dok je s lijeve strane čujna peristaltika tankog crijeva, zdjelične fleksure te ascendentnog kolona (ROSS i sur. 1986). Propulzivne kontrakcije crijeva čujne su svakih 3-4 minute no njihova se učestalost smanjuje nakon primjene agonista α₂ adrenoreceptora (RUTKOWSKI i sur., 1989.). Hipomotilitet crijeva se također može javiti u konja koji duže vremena nisu jeli. Odsutnost zvukova peristaltike označava ileus crijeva i predstavlja važan podatak u daljnjem liječenju. Oblik, odnosno eventualna prisutnost proširenja abdomena ukazuje na patološke promjene u crijevima. Prilikom pregleda konja također je važno zamijetiti da li konj pokazuje interes za hranu. Stupanj i perzistencija količnih bolova, kao i odgovor na analgetsku terapiju, predstavljaju kritičan trenutak pregleda. Konja je najbolje promatrati u njemu mirnom okruženju, odnosno slobodnog u boksu obzirom da dok je, na primjer, u stojnici često neće pokazivati znakove blagih bolova. Jasni znakovi količnih bolova su kopanje prednjim nogama, pogledavanje prema abdomenu, istezanje, valjanje, višekratno lijeganje i podizanje, no ponekad i sama nevoljkost, spuštanje glave i odbijanje kretanja mogu značiti bol u abdomenu. Jačina bolova je u pravilu povezana sa stupnjem oštećenja crijeva što je nadalje povezano s indikacijom kirurškog liječenja. Tako će na primjer kod torzije velikog kolona i posljedične distenzije i ishemije stijenke crijeva bolovi biti intenzivni i refrakterni na analgetsku terapiju, dok će s druge strane, nestrangulacijska obstrukcija uzrokovati tek blage znakove boli koji će odlično reagirati na analgetsku terapiju (MARSHAL i BLIKSLAGER, 2003.).

▲

Rektalna pretraga

---

Rektalnom pretragom je moguće postaviti dijagnozu u slučaju sljedećih patoloških stanja: opstipacije zdjelične fleksure, malog kolona, ileuma i slijepog crijeva, zatim dislokacije kolona preko nefrospleničnog ligamenta. Premda u ostalim slučajevima nije moguće postaviti jasnu dijagnozu, rektalna pretraga pruža podatke o tome koji je dio probavnog sustava zahvaćen patološkim stanjem. Prošireni zavoji tankog crijeva ukazuju na leziju tankog crijeva dok proširenje kolona na promjene u položaju kolona. Rektalna pretraga je također značajna kod patologija rektuma poput laceracija, perirektalnih apscesa i prolapsa rektuma.

Rektalnu pretragu je uvijek važno provoditi vrlo pažljivo jer, posebice kod nemirnih konja, postoji opasnost od jatrogenih laceracija rektuma. Za rektalni pregled konja preporučeno je koristiti stojnicu, ili barem priručne barijere poput bala sijena iza konja.
Kod nemirnih konja u određenim slučajevima je pogodna sedacija. Rektalna pretraga omogućava pregled tek kaudalne četvrtine do trećine abdomena te stoga ne čudi da često njome nije moguće postaviti definitivnu dijagnozu.

▲

Postavljanje nazogastrične sonde

---

Kod svakog konja kod kojeg je frekvencija bila iznad 60 otkucaja u minuti, nazogastrična sonda se postavlja prije obavljanja ostalih dijelova kliničkog pregleda jer postoji mogućnost da je želudac distendiran tekućinom te svakoga trenutka može rupturirati (SOUTHWOOD, 2013.). Nazogastričnom sondom se omogućava dekompresija želuca, a tekućina se iz želuca dobiva ulijevanjem vode principom sifona. Procjenjuje se boja, miris i pH želučanog sadržaja kojeg ne bi trebalo biti više od 2 L, zelenkastog, ugodnog mirisa i pH od 4 do 6. Obzirom da se dio konja često opire postavljanju nazogastrične sonde važno je imati dobrog pomoćnika koji će pridržavati konja te glavu postavljati u ventralnu fleksiju kako bi se olakšao prolaz sonde kroz ždrijelo u jednjak. Upotreba brunde na nosu je u pravilu dovoljna i tek će mali broj konja trebati sedaciju za potrebe ovog zahvata. Sedacija omogućava lakšu manipulaciju konjem, ali smanjuje refleks gutanja što posljedično otežava prolaz sonde u jednjak. Sonda se kroz ventralni meatus nosa dovodi u ždrijelo gdje se u trenutku gutanja konja sonda nježnom rotacijom potiskuje u jednjak. Iznimno je važno potvrditi poziciju sonde u jednjaku, odnosno biti sigurni da sonda nije u dušniku. To je moguće na više načina: vizualizacijom i/ili palpacijom sonde s lijeve strane vrata, prisustvom negativnog tlaka prilikom uvlačenja zraka iz sonde ukoliko je sonda u jednjaku i blagim otporom jednjaka kod guranja sonde prema želucu.

▲

Laboratorijske pretrage

---

Laboratorijske pretrage krvi konja s kolikom trebale bi uključivati hematokrit, ukupne proteine, laktat, hemogram i elektrolite. Visoke vrijednosti hematokrita su povezne s dehidracijom i u pravilu su povezane s lošijom prognozom kod konja s kolikom, s druge strane niske vrijednosti ukupnih proteina također su povezane s lošim ishodom liječenja konja posebice s patologijama tankog crijeva (PROUDMAN i sur. 2005). Kod konja s volvulusom kolona, vrijednosti laktata viša od 6 mmol/L povezana je s lošom prognozom (JOHNSTON i sur., 2007.).

▲

Abdominocenteza

---

Peritonealna tekućina se dobiva punkcijom najventralnijeg dijela abdomena, nekoliko centimetra s desne strane kako bi se izbjegla punkcija slezene. Nakon aseptične pripreme polja, punkcija se vrši 18 G iglom ili, uz lokanu anesteziju, koža i potkožje se probijaju skalpelom brojem 15 te se uvodi sterilna kanila za vime. Tekućina se skuplja u biokemijsku epruvetu za pretragu ukupnih proteina te u epruvetu s EDTA za određivanje broja stanica i hematološku pretragu. Normalna peritonelana tekućina je prozirna i žućkaste boje. Ukoliko postoji strangulacijska lezija crijeva, peritonealna tekućina postaje mutna te crvenkaste do smeđe boje. Fiziološka koncentracija ukupnih proteina u peritonealnoj tekućini iznosi do 2g/dL, no ta vrijednost raste kod bolesti crijeva.

▲

Ultrazvučna pretraga

---

Ultrazvučna pretraga je postala neizostavan dio kliničke pretrage konja s kolikom.
Za pretragu abdomena koriste se sonde niske frekvencije (2,5-5 MHz). Ultrazvučnom pretragom je moguće vizualizirati želudac, tanka crijeva, slijepo crijevo i kolon te utvrditi njihov položaj, debljinu stijenke i motilitet (KLOHNEN i sur., 1996.). Stijenka tankog crijeva je fiziološki debljine do 3 mm, dok povećana debljina ukazuje na enteritis ili opstrukcijsku leziju (Slika 1.). Kod volvulusa velikog kolona na ventralnom dijelu abdomena se nalazi dorzalni dio ascendentnog kolona i debljinom stijenke većom od 9 mm (do 5 mm je fiziološka vrijednost) (PEASE i sur., 2004.).

Klinička pretraga konja s kolikom mora biti sistematična, ali efikasna i brza jer je svaki dobiveni podatak važan kod donošenja odluke o daljnjem liječenju. Ipak, važno je naglasiti da je konj u jakim količnim bolovima često veliki dijagnostički izazov za veterinara koji istovremeno mara odlučivati što napraviti kako bi se stanje konja poboljšalo, ali i brinuti za sigurnost ljudi oko konja.

Literatura [… prikaži]

▲

Diagnosis of digestive system diseases in horses

---

Nika Brkljača Bottegaro

---

Colic in horses is not a diagnosis per se, but is a clinical sign of abdominal pain.
The most common causes of colics are gastrointestinal tract pathologies, however, sometimes urogenital tract can also cause manifestation of colic. Signalment and history are important n evaluation of horses with colics since they give valuable data for differential diagnosis. A detailed and good physical examination is paramount when examining colic horses. Initial patient observation, assessment of cardiovascular status, gastrointestinal tract evaluation, ultrasonography, and laboratory findings are promptly performed in order to make a proper treatment plan for the patient.
Key words: colic, horse, physical examination, analgesia