Gabrijela Jurkić Krsteska, Iva Šmit, Marija Lipar, K. Šimonji, Ljiljana Bedrica*, Ljerka Fučkala i T. Karadjole
Gabrijela JURKIĆ KRSTESKA, dr. med. vet., stručna suradnica, dr. sc. Iva ŠMIT, dr. med. vet., znanstvena novakinja-asistentica, dr. sc. Marija LIPAR, dr. med. vet., viša stručna suradnica, znanstvena savjetnica, Karol ŠIMONJI, dr. med. vet., stručni suradnik, dr. sc. Ljiljana BEDRICA*, dr. med. vet., redovita profesorica, (dopisni autor, e-mail: bedrica@vef.hr), dr. sc. Tugomir KARADJOLE, dr. med. vet., izvanredni profesor, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska; dr. sc. Ljerka FUČKALA, dr. med. vet., Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
UvodEtiologijaKlinička slikaDijagnostikaDiferencijalna dijagnozaLiječenjeMaterijali i metodeRezultatiRaspravaZaključciSažetakLiteraturaAbstract
Uvod
N adbubrežna se žlijezda pasa sastoji od kore i srži koje su međusobno embriološki i funkcionalno odvojene endokrine žlijezde. Najčešće bolesti nadbubrežne žli jezde su hiperadrenokorticizam, hipoadrenokorticizam, pheochro mo citom i primarni hiper-aldosteronizam (Herrtage, 2003.).Hiperadrenokorticizam je multi sistem ski organski poremećaj koji nastaje zbog kronično povećane koncentracije glukokortikoida u krvi. Posljedica toga je gubitak normalnog odgovora mehanizma osovine hipotalamus – hipofiza – nadbubrežne žlijezde, kao i gubitak normalnog ritma sekrecije kortizola.
Godine 1932. dr. Harvey Cushing je prvi opisao ovaj poremećaj u 12 ljudi oboljelih od ove bolesti. Podrobnim je proučavanjem zabilježenih slučajeva ovog poremećaja dr. Harvey Cushing došao do zaključka da hiperadrenokorticizam uključuje sve kliničke i kemijske abnormalnosti koje su rezultat izloženosti organizma kroničnim i visokim koncentracijama glukokortikoida. Po njemu je bolest i dobila ime te se danas naziva i Cushing sindrom.
Etiologija
Hiperadrenokorticizam se može podijeliti na:
- Hiperadrenokorticizam ovisan o hipofizi (PDH – pituitary-dependent hyper-adrenocorticism). Prosječno 85% pasa i 90% mačaka zahvaćeni su ovim oblikom bolesti. Mikroadenomi hipofize (70%) i makroadenomi (30%) prouzroče prekomjernu sekreciju endogenog ACTH, sa sekundarnom hiperplazijom nadbubrežne žlijezde (Feldman i Nelson, 1996.). Difuzna je hiperplazija kortikotropnih stanica opisana u vrlo malom postotku u pasa s PDH (Ettinger i Feldman, 2001.).
- Hiperadrenokorticizam koji nastaje kao poslijedica tumora nadbubrežne žlijezde. U prosjeku 15% životinja s dijagnosticiranim hiperadrenokorticizmom imaju tumore nadbubrežne žlijezde od kojih je 50% maligno (Feldman i Nelson, 1996.).
- Jatrogeni hiperadrenokorticizam nastaje ili zbog dugotrajnog davanja glukokortikoida ili kao rezultat negativnog odgovora hipofize na povećani endogeni adrenokortikotropni hormon (ACTH) i sekundarnu atrofiju nadbubrežne žlijezde (Morgan, 2008.).
Klinička slika
Primjećena je i spolna predispozicija. Ovi su tumori češći u ženskih životinja (3 : 1).
U mačaka je hiperadrenokorticizam vrlo rijetka bolest (Morgan, 2008.).
Tipični klinički znaci hiperadrenokorticizma u pasa su poliurija, polidipsija, polifagija, letargija, slabost i atrofija muskulature, povećanje obujma trbuha i hepatomegalija, a česte su i učestale infekcije mokraćnog sustava (Herrtage, 2003.). U glomerulima bubrega javlja se lipidoza i ateroskleroza (Newman i sur., 2007.). Ettinger i Feldman (2001.) navode i bilateralne, simetrične alopecije, infekcije kože i komedone, hiperpigmentaciju kože i atrofiju testisa.
U pasa s hiperadrenokorticizmom često se javlja i učestalo dahtanje koje je uglavnom posljedica slabosti respiratorne muskulature, plućne hipertenzije ili izravnog učinka kortizola na respiratorni centar.
U pasa s hiperadrenokorticizmom se mogu pojaviti znaci hipertenzije, plućne tromboembolije, atrofija testisa u mužjaka, hipetrofija klitorisa u ženki. Može se razviti: zatajivanje srca, u kastriranih mužjaka povećanje prostate, perianalni adenom u ženki ili kastriranih mužjaka, kalcifikacija bronha, kalcifikacije kože, ulkus kornee, ruptura kranijalnih križnih ligamenata u malih pasmina, sljepoća, polineuropatija i miopatija (Morgan, 2008.). Glukokortikoidi djeluju na funkciju bubrega i direktno utječu na glomerularnu i tubularnu funkciju. Kratko vrijeme davanja adenokortikotropnog hormona ili glukokortikoida može izazvati povećanu glomerularnu filtraciju u ljudi, miševa, ovaca i pasa. Glomerularna se disfunkcija u ljudi i pasa očituje proteinurijom i albuminurijom. Autori navode da su potrebna daljnja istraživanja, tim više što postoji vrlo velika sličnost Cushing’s sindroma između ljudi i pasa pa su psi vrlo zanimljiv životinjski model za istraživanje hiperkortizolizma i bubrežne funkcije (Smets i sur., 2010.).
Ettinger i Feldman (2001.) navode da su u pasa s hiperadrenokorticizmom česte infekcije mokraćnog sustava koje mogu zahvatiti i bubrege. Prosječno 5–10% pasa ima urolite kalcijevog oksalata.
I psi s hiperadrenokorticizmom su predisponirani na pankreatitis. Kod ljudi je hipertenzija vrlo česta kod endogenog hiperadrenokorticizma i prisutna je kod 80% odraslih pacijenata, a u djece kod 47% slučajeva (Cicala i Mantero, 2010.).
Dijagnostika
Već na osnovu anamneze, kliničke slike i rutinskih laboratorijskih pretraga (hematološka i biokemijska pretraga krvi, pretraga urina) može se postaviti sumnja na hiperadrenokorticizam. Od promjena u hemogramu značajne su: eritrocitoza, bazofilija, stresni leukogram i prisustvo eritrocita s jezgrom u krvnom razmazu (Morgan, 2008.). Ettinger i Feldman (2001.), uz pojačanu proizvodnju kortizola, navode neutrofiliju, monocitozu i limfopeniju te povremeno blagu policitemiju.
Od biokemijskih promjena značajno je povećanje enzima alkalne fosfataze i alanin transaminaze, hiperkolesterolemija, a mogu se javiti najčešće blaga hiperglikemija i povećana vrijednost ureje u serumu (Morgan, 2008.). Ettinger i Feldman (2001.) navode da 30-50% pasa ima snižene vrijednosti ureje u serumu. Aktivnost ALT-a je obično blago povišena zbog oštećenja jetre prouzročene otečenim hepatocitima, akumulacijom glikogena ili poremećenim krvotokom jetre. Često se razvije i hepatocelularna nekroza (Badylak i van Vleet, 1982.).
Povećanje aktivnosti alkalne fosfataze je najuobičajeniji laboratorijski nalaz kod Cushinga u pasa, a uočava se u 85% oboljelih pasa (Teske i sur., 1989.).
Pretragom urina nalazi se bakteriurija s piurijom, glukozurija, hipostenurija ili minimalno koncentriran urin i proteinurija (Morgan, 2008.). Što se tiče pretrage urina, najznačajnija promjena je urin specifične težine manje od 1,015-1,020, koji se javlja u 85% pasa. U 10-15% pasa nađe se glukozurija. Veliki postotak pasa ima proteinuriju, a u 40-50% pasa nađu se infekcije mokraćnih prohoda.
Ettinger i Feldman (2001.) navode da se glukozurija nalazi u 5-10% pasa s hiperadrenokorticizmom.
Glukokortikoidna stimulacija lipolize prouzroči povećanje koncentracije lipida i kolesterola u krvi (čak 75% pasa ima kolesterol viši od 300 mg/kg) (Gilor i Graves, 2011.). Više od 50% pasa s hiperadrenokorticizmom ima povišen krvni tlak. Hipertenzija je rezultat djelovanja više faktora kao što su: pojačano izlučivanje renina, povećana osjetljivost krvnih žila na kateholamine i smanjeno djelovanje vazodilatatora prostaglandina (Goy-Thollot i sur., 2002.).
Hipertenzija zbog krvarenja unutar oka ili zbog odvajanja retine može prouzročiti sljepoću, hipertrofiju lijevog ventrikula, kongestivno zatajivanje srca, oštećenje glomerula i proteinuriju (Herrtage, 2003.).
Rengenskom pretragom u 80-90% pasa uočena je blaga do jača hepatomegalija.
Može se vidjeti i distenzija mokraćnog mjehura. Ponekad se može vidjeti tvorba u nadbubrežnoj žlijezdi. Radiološkom pretragom prsnog koša mogu se uočiti metastaze na plućima (Ettinger i Felman, 2001.). Ultrazvučnom se pretragom mogu pregledati nadbubrežne žlijezde te se smatra da su u pasa one maksimalne veličine 10-52 mm x 2-12 mm (Douglass i sur., 1997.). Povećanje dimenzija nadbubrežnih žlijezda nije pouzdan dokaz hiperadrenokorticizma.
Objektivna dijagnostika hiperadrenokorticizma zahtijeva specifične endokrinološke testove koji uključuju: ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu (Kooistra i Galac, 2010.).
Određivanje je kortizola i kreatinina u urinu izrazito osjetljiva, ali slabo specifična metoda te ne bi trebala biti jedina metoda u postavljanju dijagnoze hiperadrenokorticizma (Ettinger i Feldman, 2001.).
Više od 70% pasa koji boluju od nekih kroničnih bolesti nevezanih s Cushingom pokazali su nefiziološke rezultate u omjeru kortizola i kreatinina u urinu (diabetes mellitus, diabetes insipidus, pyometra, hiperkalcemija, poremećaji u radu jetre) (Smiley i Peterson, 1993., Kaplan i sur., 1994.).
Gilor i Graves (2011.) navode da je hiperkortizolizam (HC) najčešća bolest u pasa. U radu opisuju laboratorijske testove koji mogu pomoći u određivanju uzroka HC. U slučajevima kada postoji temeljita sumnja na HC, a prethodno su isključene ostale bolesti, ACTH test se smatra visoko specifičan. Posljednjih 5 do 10 godina jača interes za izučavanjem atipičnog hiperadrenokorticizma.
Pacijenti s atipičnim hiperadrenokorticizmom imaju znatno manje kliničkih simptoma, dok rutinske laboratorijske pretrage upućuju na tipični hiperadrenokorticizam. No, unatoč tome rezultati standardnih dijagnostičkih testova, ACTH stimulacije i deksametazon supresijskog testa su u fiziološkim granicama. Autorima se čini da u bi u ovom slučaju bolest mogla nastati zbog povećane sekrecije spolnih hormona, a ne zbog povećane sekrecije kortizola (Behrend i Kennis, 2010.).
Diferencijalna dijagnoza
1. Ako postoje promjene na koži: hipotireoidizam, suvišak spolnih steroida, deficit hormona rasta.
2. Ukoliko su prisutne poliurija i polidipsija: bolesti bubrega, jetre, pyometra, hipoadrenokorticizam, hiperkalcemija, diabetes mellitus, diabetes insipidus (centralni, nefrogeni) (Morgan, 2008.).
Liječenje
Trilostan je sintetski steroidni pripravak koji nema inherentu hormonalnu aktivnost. Mehanizam se djelovanja trilostana temelji na kompetitivnoj i reverzibilnoj inhibiciji enzimskog sustava 3-betahidroksi steroidne dehidrogenaze, pri čemu inhibira sintezu glukokortikoida, mineralokortikoida i spolnih hormona.
Inicijalna se doza lijeka određuje na temelju ACTH stimulacijskih testova (Neiger i sur., 2002., Ruckstuhl i sur., 2002.).
Trilostan prouzroči smetnje u biosintezi steroida nadbubrežne žlijezde i omogućuje uspješno kontroliranje kliničkih te biokemijskih promjena bolesti zbog velike količine glukokortikoida. Nuspojave nisu zabilježene (Hurley, 1998.).
Ketokonazol je imidazol, protugljivična tableta koja suprimira steroidogenezu. Ima reverzibilni inhibitorni učinak na sintezu glukokortikoida i neznatan učinak na produkciju mineralokortikoida. Ketokonazol se pokazao uspješan u liječenju hiperadrenokorticizma u pasa. Neželjeni učinak uključuje anoreksiju, povraćanje, proljev, hepatopatiju i žuticu. Veće doze izazivaju veće neželjene učinke. Liječenje je skupo i u nekih pasa nije uvijek učinkovito.
Oko 25% pacijenata liječenih ketokonazolom ne reagira adekvatno na terapiju (Feldman i Nelson, 1996.).
Liječenje hiperadrenokorticizma mitotanom provodi se u slučajevima kada liječenje trilostanom nije dalo željene rezultate ili je dalo neželjene učinke.
Mitotan djeluje adrenokortikolitično, selektivno dovodi do propadanja zone fasciculate i zone reticularis, dok zona glomerulosa ostaje uščuvana.
Različite tvari imaju različiti inhibitorni učinak na biosintezu steroida nadbubrežne žlijezde u pacijenata s Cushing’s sindromom. Mogući lijekovi uključuju tvari koje blokiraju nadbubrežnu žlijezdu, neuromodulatorne lijekove i antagoniste receptora glukokortikoida.
Lijekovi koji blokiraju nadbubrežnu žlijezdu suprimiraju stvaranje kortizola putem inhibicije steroidogenih enzima.
Ketokonazol i metirapon se najčešće koriste, ali dugotrajno davanje može dovesti do oštećenja jetre (Feelders i sur., 2010.).
Antigljivični lijek ketokonazol in vitro premoćno blokira 17,20-dezmolazu, 17 alfa-hidroksilazu i 11 beta-hidroksilazu.
Međutim, ketokonazol in vivo može suprimirati sekreciju androgena i rjeđe može djelovati na biosintezu kortizola (Engelhardt i Weber, 1994.).
Laboratorijska istraživanja pokazuju da otprilike 80% pasa pokazuje brzo smanjenje koncentracije kortizola, a poboljšanje i nestajanje kliničkih znakova bolesti je unutar 2 mjeseca. No, zbog loše apsorpcije, 20-25% pasa ne reagira na terapiju ketokonazolom. Loša svojstva ovog lijeka su visoka cijena, nemogućnost reakcije u nekih pasa i potreba za aplikacijom 2 puta dnevno do kraja života (Engelhardt i sur., 1991.).
Transfenoidalna kirurgija (TSS) je uspješan način liječenja Cushing’s sindroma, kako u pasa tako i u ljudi.
Razlikuje se jedino u tome što se kod ljudi uklanja samo adenomsko tkivo hipofize, a u pasa se odstranjuje cijela hipofiza.
Diabetes insipidus može u pasa izazvati postoperativne komplikacije.
Schteingart (2009.) navodi da je transfenoidalna kirurgija s resekcijom adenomskog tkiva hipofize uspješna u 75-80% ljudi, ali se u 20-25% slučajeva ponovo javlja 2–4 godine nakon operacije.
U tom se slučaju mora suprimirati stvaranje kortizola lijekovima. Najčešće se koriste: ketokonazol, flukonazol aminoglutetimid, metirapon, mitotan i etomitad.
Materijali i metode
Nakon postavljene sumnje na hiperadrenokorticizam, učinjen je ACTH stimulacijski test. Svim je psima nalaz bio pozitivan. Svi psi su dobili početnu terapiju uz redovite kontrolne pretrage.
Rezultati
Svim psima je kod dolaska, uz temeljitu kliničku pretragu, izvađena krv za hemogram (Tabela 2) i neke biokemijske pretrage (Tabela 3).
Pet pasa su kod dolaska imali povećane vrijednosti bazalnog, a svi psi stimuliranog kortizola (Tabela 4).
Svim je psima započeta terapija Vetoryl kapsulama (trilostan). Svi su psi naručeni na kontrolu obvezno deseti dan od početka terapije.
Nakon terapije su svi psi individualno podvrgnuti uobičajenim kontrolnim pretragama.
Pas broj 1
Ženka križane pasmine – kastrirana u dobi od 12 godina, dovedena na pregled, jer je počela piti puno vode i često mokriti.
Laboratorijskim je pretragama krvi kod dolaska uočen povećan broj ukupnih leukocita i povećan broj segmentiranih leukocita (Tabela 5), a od biokemijskih pretraga povećana je vrijednost ALT-a (Tabela 6).
Iz tabela 5. i 6. je vidljivo da su vrijednosti AST-a i ALT-a cijelo vrijeme iznad fizioloških vrijednosti. Prije početka terapije načinjena je laboratorijska pretraga mokraće (Tabela 7).
Rengenskom je pretragom abdomena ustanovljena jako povećana jetra.
psa br 1
Pas broj 2
Mužjak križane pasmine, 11 godina star. Doveden na pregled, jer zadnje vrijeme pije više od 2,5 L vode dnevno.
Dosta jede, muskulatura slabi, a abdomen se širi. Prisutne su alopecije na abdomenu, bedrima i vratu. Testisi su obostrano atrofični. Rengenskom pretragom ustanovljena jako povećana jetra. UZV pretragom vidljiva istaknuto povećana jetra, difuzno hiperehogena. U žučnom je mjehuru vidljiva gusta žuč, nema znakova opstrukcije. Laboratorijskim su pretragama krvi kod dolaska ustanovljene povećane vrijednosti ALT-a, alkalne fosfataze i kolesterola (Tabela 10). Učinjena je pretraga mokraće (Tabela 11). Započeta terapija Vetoryl kapsulama (120 mg trilostana svaki dan).
Deset mjeseci od početka terapije pas je eutanaziran.
Pas broj 3
Mužjak, jazavčar star 10 godina.
Vlasnici primjetili da zadnjih mjesec i pol pije puno vode i puno mokri. Mokraća jako svijetla. Navodno je i oglušio. Brzo se umara i puno spava. Vidljiv bačvasto proširen abdomen.
Rengenskom pretragom dijagnosticirana mitralna insuficijencija III/IV. Iz tabele 14. je vidljivo da su kod dolaska bile povećane vrijednosti: proteina, albumina, ALT-a, GGT-a, AP i CPK. Vlasnica 5 mjeseci nije dovodila psa na kontrolne pretrage.
Nakon 10 mjeseci pas je eutanaziran.
Pas broj 4
Pas 11 godina star, ne vidi, puno jede, jako se deblja, jako dahće. Po tijelu nakupine masnog tkiva, ostalo b.o. Uzeta krv za laboratorijske pretrage (Tabele 17 i 18).
Pas broj 5
Kujica stara 13 godina, dovedena na pregled, jer već pola godine gubi dlaku oko vrata. Bezdlačno mjesto je sve veće. Obujam trbuha se povećava, dlaka na trbuhu ispala, koža vrlo tanka. Kujica je kod dolaska imala povećane vrijednosti: ureje, kreatinina, albumina, ALT-a, GGT-a, AP i kolesterola.
Unatoč terapiji vrijednosti biokemijskih parametara su se povećavale. Kujica je uginula godinu i pol od početka terapije (Tabela 22).
Pas broj 6
Pas križanac 12 godina star, doveden na pregled, jer su vlasnici primijetili da krvavo mokri, a sada zauzima stav za mokrenje, ali ništa ne pomokri. Rtg. pretragom dokazan cistitis. Uzeta krv i mokraća za laboratoratorijske pretrage (Tabele 24 i 25).
Nakon 10 dana zbog povišenih vrijednosti kolesterola postavljena je sumnja na Cushing.
Pas je počeo dobivati Vetoryl kapsule.
Nakon tjedan dana vrijednosti kortizola su se smanjile na normalne vrijednosti.
Vrijednost kolesterola se počela smanjivati.
Od biokemijskih parametara cijelo vrijeme liječenja pas je imao povećane vrijednosti AST-a, ALT-a, bilirubina, AP, triglicerida i kolesterola. Nakon tri mjeseca od početka terapije na fiziološku vrijednost smanjila se jedino koncentracija AST-a u krvnom serumu. Godinu i pol pas je uzimao Vetoryl kapsule.
Rasprava
PDH je češći u minijaturnih pudla, jazavčara, boksera, bostonskih terijera i bigla. Tumori nadbubrežne žlijezde češći su u većih pasmina pasa. Primiećena je i spolna predispozicija. Ovi su tumori češći u ženskih životinja (3 : 1) (Morgan, 2008.). U našem istraživanju, od 6 pasa, 4 su bila mužjaka, a 2 ženke. Pet su pasa bili križanci i jedan jazavčar.
Većina autora (Ettinger i Feldman, 2001., Morgan, 2008.) kao tipične kliničke znakove u pasa navode: poliuriju, polidipsiju, polifagiju, letargiju, bolnost muskulature, povećanje obujma trbuha.
Navode da su dosta česte promjene na koži i ponavljane infekcije mokraćnog sustava. U našem su istraživanju poliurija i polidipsija bile izražene u četiri psa. Jedan je pas došao na pregled zbog krvavog mokrenja, a jedan zbog ispadanja dlake i povećanog obujma trbuha.
Ettinger i Feldman (2001.) navode da su u pasa s hiperadrenokorticizmom česte infekcije mokraćnog sustava koje se mogu proširiti na bubrege. Već na osnovu kliničke slike i nekih rutinskih laboratorijskih pretraga (hematološka i biokemijska pretraga krvi, pretraga urina) može se posumnjati na hiperadrenokorticizam.
Od promjena u hemogramu značajne su: eritrocitoza, bazofilija, stresni leukogram i prisustvo eritrocita s jezgrom u krvnom razmazu (Ettinger i Feldman, 2001., Morgan, 2008.). U našem su istraživanju dva psa imali eritrocitozu i nešto povećani broj ukupnih leukocita.
Glede ostalih parametara hemograma, nisu uočena znatnija odstupanja od fizioloških vrijednosti.
Od biokemijskih promjena značajno je povećanje alkalne fosfataze, alanin transaminaze, hiperkolesterolemija, hiperglikemija i povećana vrijednost ureje (Ettinger i Feldman, 2001., Morgan, 2008.).
U našem je istraživanju samo jedan pas kod dolaska imao značajno povećane vrijednosti ureje u krvi, pet pasa imali su povećane vrijednosti ALT-a, a tri psa značajno povećane vrijednosti AP. U dva psa bila je neznatno povećana vrijednost triglicerida, a u jednog kolesterola.
Teske i sur. (1989.) uočavaju da je povećanje aktivnosti alkalne fosfataze najuobičajeniji laboratorijski nalaz kod Cushinga u pasa. Badylak i van Vleet (1982.) navode da je aktivnost ALT-a obično blago povišena zbog oštećenja jetre prouzročenog oštećenim hepatocitima, akumulacijom glikogena ili poremećenim krvotokom jetre. Ettinger i Feldman (2001.) dodaju da se često razvije i hepatocelularna nekroza uz pojačanu proizvodnju kortizola te spominju neutrofiliju, monocitozu i limfopeniju te povremeno blagu policitemiju. Psi i mačke mogu imati blago povećanu koncentraciju glukoze u plazmi. U našem je istraživanju samo kod jednog psa bila blago povećana vrijednost glukoze u krvi.
Pretragom urina nalazi se: bakteriurija s piurijom, glukozurija, hipostenurija ili minimalno koncentriran urin i proteinurija (Morgan, 2008.). U našem su istraživanju u tri psa u urinu nađene bakterije.
Objektivna dijagnostika hiperadrenokorticizma zahtijeva specifične endokrinološke testove koji uključuju: ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu (Kooistra i Galac, 2010.). U našem istraživanju kod svih pasa ACTH stimulacijom dijagnosticiran je Cushing.
Davanjem Vetoryl kapsula svim su se psima, u kratkom roku, vrijednosti kortizola vratile u fiziološke granice, ali su biokemijski parametri u većine pasa i dalje ostali iznad gornje fiziološke granice. Samo su se pojedini parametri vratili na fiziološke vrijednosti. Hiperadrenokorticizam je ozbiljna bolest s teškom prognozom (Ettinger i Feldman, 2001.). U našem slučaju s terapijom, psi su u prosjeku živjeli 2,5 do 10 mjeseci. Samo je jedan pas živio 1,5 godinu.
Zaključci
Hiperadrenokorticizam se češće javlja u pasa srednje i starije dobi (7-12 g.).
Postoji pasminska predispozicija.
PDH je češći u minijaturnih pudla, jazavčara, boksera, bostonskih terijera i bigla. Tumori nadbubrežne žlijezde češći su u većih pasmina pasa.
Primjećena je i spolna predispozicija.
Ovi tumori češći su u ženskih životinja (3 : 1).
Tipični klinički znaci u pasa su poliurija, polidipsija, polifagija, letargija, bolnost muskulature, povećanje obujma trbuha. Dosta su česte promjene na koži i ponavljane infekcije mokraćnog sustava koje se mogu proširiti i na bubrege.
Već se na osnovu kliničke slike i nekih rutinskih laboratorijskih pretraga (hematološka i biokemijska pretraga krvi, pretraga urina) može posumnjati na hiperadrenokorticizam. Od promjena u hemogramu značajne su eritrocitoza,baz ofilija, stresni leukogram. Od biokemijskih promjena značajno je povećanje alkalne fosfataze, alanin transaminaze, hiperkolesterolemija, hiperglikemija i povećana vrijednost ureje.
Objektivna dijagnostika hiperadrenokorticizma zahtijeva specifične endokrinološke testove koji uključuju: ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatina u urinu.
Liječenje se hiperadrenokorticizma može provoditi medikamentozno ili kirurški. U Hrvatskoj se najčešće provodi medikamentozno liječenje hiperadrenokorticizma. Tri su osnovna lijeka koji se mogu koristiti u terapiji: trilostan, ketokonazol i mitotan.
Hiperadrenokorticizam je ozbiljna bolest s teškom prognozom.
Sažetak
I straženo je ukupno 6 pasa u dobi od 10 do 13 godina, četiri mužjaka i dvije ženke. U četiri psa bila je izražena poliurija i polidipsija, u jednog od njih vlasnici su primijetili da zadnjih pola godine gubi dlaku oko vrata. Kod petog psa nisu bile izražene poliurija i polidipsija, nego su vlasnici primijetili da ne vidi, puno jede i jako se deblja. Jedan pas je doveden na pregled zbog krvavog mokrenja. Svim je psima napravljena temeljita klinička pretraga; uzeta je krv za hematološke i biokemijske pretrage. Po potrebi je učinjena i rengenska pretraga. Nakon postavljene sumnje na hiperadrenokorticizam, učinjen je ACTH stimulacijski test. Svim je psima nalaz bio pozitivan.
Svi su psi dobili početnu terapiju uz redovite kontrolne pretrage krvi. Zanimljivo je da su se kod svih pasa, deset dana od početka terapije, vrijednosti bazalnog i stimuliranog kortizola vratile u fiziološke granice. Kod većine pasa nisu uočene značajnije promjene u vrijednostima hemograma, ali su zato uočene povećane vrijednosti biokemijskih parametara, ponajprije ALT-a, AST-a, AP, triglicerida i kolesterola, koje se niti nakon terapije nisu vratile u fiziološke granice. Vrijeme preživljavanja je bilo različito, u prosjeku 2,5 do 10 mjeseci.
Samo je jedan pas živio 1,5 godinu.
Ključne riječi: hiperadrenokorticizam, dijagnoza, liječenje, pas
Literatura [… prikaži]
Diagnosis and treatment of hyperadrenocorticism in dogs
Gabrijela JURKIĆ KRSTESKA, DVM, Expert Associate, Iva ŠMIT, DVM, PhD, Junior Researcher Assistant, Marija LIPAR, DVM, PhD, Senior Expert Associate, Scientific Advisor, Karol ŠIMONJI, DVM, Expert Associate, Ljiljana BEDRICA, DVM, PhD, Full Professor, Tugomir KARADJOLE, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia; Ljerka FUČKALA, DVM, PhD, Ministry of Agriculture Republic of Croatia, Zagreb, Croatia
I n this research, six dogs aged 10 to 13 years old (4 males and 2 females) were examined. In four dogs, polyuria and polydipsia were recorded. In one case, the owners noted only hair loss in the neck. One dog was not suffering from polyuria or polydipsia. The owners noted only visual disturbances (poor eyesight), overconsumption of food and being overweight. One dog underwent a medical examination due to the presence of blood in urine. All the dogs were clinically examined, blood was taken for hematological and biochemical tests, and radiography was performed as necessary. After hyperadrenocorticism was suspected, an ACTH stimulation test was performed. All the dogs were positive.
All the dogs received initial therapy and blood work was performed on a regular basis.
Ten days after the initial therapy, basal and stimulated cortisol levels were within normal levels in all the dogs. No significant variation was observed in the hemogram for all the dogs. In contrast, in biochemistry tests alanine aminotransferase (ALT), aspartate aminotransferase (AST), alkaline phosphatase (ALKP), triglyceride (TRIG) and cholesterol (CHOL) levels were significantly elevated prior to and after the initial therapy. The survival time was on average 2.5 to 10 months.
Only one dog lived for one and a half years after hyperadrenocorticism had been diagnosed.
Key words: hyperadrenocorticism, diagnosis, therapy, dog