Dijagnostika i praćenje gravidnosti u košuta (*)

Diagnosis and monitoring of pregnancy in deer

Svezak/Number 3 | Godište/Volume 29 | Stranice/Pages 211-215 | Godina/Year 2006 | Zagreb, Croatia

---

Nikica Prvanović, Marijan Cergolj, Antun Tomašković, Tomislav Dobranić, Iva Getz, Marko Samardžija, Juraj Grizelj, Nino Maćešić, Silvio Vince
Klinika za porodništvo i reprodukciju
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak
Zanimanje za kontrolu, uzgoj i razmnažanje jelena postoji oduvijek a danas ima sve veće značenje. Stoga je od presudne važnosti poznavati metode kojima se sa sigurnošću može utvrditi gravidnost košuta bez obzira na to žive li u uzgajalištu ili u lovištu. Od osobitog značenja su posredne metode koje možemo primijeniti indirektno i retrogradno, dakle koje iziskuju manje manipulacija s košutama. Za razliku od domaćih sisavaca (konja, goveda, ovaca i svinja), kod kojih je postotak rane embrionalne smrtnosti u prvim tjednima nakon koncepcije vrlo značajan, kod košuta udio rane embrionalne smrtnosti je zanemariv i iznosi svega 2,8%. Tradicionalne metode koje se koriste za dijagnosticiranje gravidnosti u domaćih preživača, kao što su određivanje progesterona i rektalna pretraga, nisu pogodne za dijagnosticiranje gravidnosti u jelena. Ultrazvučne pretrage, dijagnosticiranje i praćenje gravidnosti u jelena lopatara i običnog jelena provode se pak od početka devedesetih. Pri tome se koristi linearna sonda od 5 MHz, s kojom je moguće transabdominalno pratiti gravidnost od 7. do 17. tjedna gravidnosti, dok je transrektalno graviditet moguće utvrditi već s 21 dan. Zbog nedovoljnih podataka o reprodukciji i nemogućnosti sputavanja životinje, preporuča se provođenje laboratorijskih testova na gravidnost kao što su određivanje BPSP (bovine pregnancy specific proteins), odnosno PAG (pregnancy associated glycoproteins) i estradiol sulfata iz seruma košute i određivanje konjugata estrona i pregnandiol-3-alfa-glukuronida iz urina. Uzimanje krvi i određivanje BPSP nakon 30. dana gravidnosti jednako je pouzdana metoda kao i transrektalna ultrazvučna pretraga, a kako je bitno manje stresna za košute, smatramo je metodom izbora u kontroli reprodukcije košuta.

---

Ključne riječi: košuta, gravidnost, ultrazvuk, glikoproteini ploda, estron, pregnandiol-3-alfa-glukuronid

Abstract
People were allways interested to control reproduction in deer and it becomes more and more significant in present time. It is very valuable to understand methods used to determine pregnancy in deer kept in farms or freeliving in nature. Esspecially are valuable indirect methods which could be performed later and retrograde to avoid unnecessary manipulation with deer. In our country are widespread and bred red deer (Cervus elaphus) and fallow deer (Dama dama). In deer species is early embrional mortality very rare and it consists barely 2,8%, while in domestic animals it consists significant amount in the first few weeks after the conception. Pregnancy lasts in average 229-234 days in fallow deer and 227-234 in red deer. Traditional methods used for pregnancy diagnosis such as rectal exploration and progesterone checking in domestic ruminants are not suitable for pregnancy diagnosis in deer. Ultrasound examination is widespred diagnostic tehnique used for deer till ninetees. It is performed using 5 MHz probe for transabdominal checking of pregnancy from 7 till 17. week after the conception and transrectal positive diagnosis after the day 21. Because of unsufficient anamnestic dana about reproduction and limited possibilities for deer fixation it is recomended to use laboratory tests for pregnancy diagnosis as often as possible. Such tests are PAG (pregnancy associated glycoproteins) or BPSP (bovine pregnancy specific proteins) and oestron sulfat in blood and pregnandiol-3alfa-glucuronide in urine. Blood sampling and PAG determination is equally accurate as ultrasound after the day 30. and it is significantly less stresfull what makes it method of choice for pregnancy diagnosis in deer.

---

Key words: deer, pregnancy, ultrasound, PAG, oestron, pregnandiol-3alpha-glucuronide

Uvod

Iako su jeleni divlje životinje koje slobodno obitavaju u našim šumama, njihova interakcija s čovjekom postoji još od prahistorijskih vremena, kada su ih drevni lovci crtali po spiljama, a njihove se kosti nalaze izmiješane s kostima domaćih životinja i ljudi jer su, uz prehrambenu, imale i obrednu i upotrebnu vrijednost. Tijekom starog i srednjeg vijeka jeleni su bili statusni simbol i visoko cijenjena divljač, a lov na tzv. „visoku divljač“ bila je isključivo povlastica plemstva. Organizacija uzgoja i lova na jelene danas je visoko cijenjen, dobro organiziran i unosan posao. Jednako tako od davnina postoji zanimanje za kontrolu nad uzgojem i razmnažanjem jelena, a od 20-tih godina 20. stoljeća postoje i organizirane farme jelenske divljači. S druge strane od osobitog je značenja imati pregled nad situacijom u lovištu kako bismo točno znali koliki je broj životinja sudjelovao u rasplodu, koliko je košuta koncipiralo i kada otprilike očekujemo potomstvo. Takve su nam informacije važne ne samo u kontroliranim uzgojima već i u stadima koja žive slobodno u lovištu, a gdje su od osobitog značenja posredne metode koje možemo primijeniti indirektno i retrogradno, dakle koje iziskuju manje manipulacija s košutama.

Koncepcija i rana gravidnost u košuta

Iako je porodica Cervida brojna i sadrži oko 38 vrsta svrstanih u 17 rodova, nama je prvenstveno zanimljiv jelen obični (Cervus elaphus) i jelen lopatar (Dama dama) koji se uzgajaju u našoj zemlji i žive slobodno u prirodi. Obje su vrste sezonski poliestrične, a na početak spolne aktivnosti utječe duljina dana (preko razine melatonina u serumu) i tjelesna kondicija životinje (mjerljiva putem razine leptina u serumu i BCS-body condition scorea). Obje vrste se razmnožavaju u jesen, kada dani postaju sve kraći. Spolni ciklus u košuta jelena običnog traje 18 do 21 dan, a u košuta jelena lopatara 21 do 22 dana. Endokrinološka osnova i regulacija spolnog ciklusa gotovo je identična kao kod krava, ovaca i koza (Flint i sur., 1994). Jednako tako je i mehanizam ranog preživljavanja embrija (majčinsko prepoznavanje gravidnosti, imunosupresija, antiluteolitički efekt) analogan onome kod domaćih preživača (Bainbridge i sur., 1995). Isti autor je dokazao da sustavna aplikacija rekombinantnog bovinog interferona tau u lutealnoj fazi izaziva produljenje iste i odgađa luteolizu u negravidnih košuta. Zanimljivo je napomenuti da je za razliku od domaćih sisavaca (konja, goveda, ovaca i svinja), kod kojih je postotak rane embrionalne smrtnosti u prvim tjednima nakon koncepcije obično vrlo značajan, kod košuta udio rane embrionalne smrtnosti praktički zanemariv. Tako je, primjerice, Willard (1995), koji je pratio stopu koncepcije kod jelena običnog, ustanovio da oko 84.2% košuta koncipira već u prvom estrusu u sezoni, pri čemu do rane embrionalne smrtnosti dolazi u svega 2.8% slučajeva.

Dijagnosticiranje i praćenje gravidnosti u košuta

Gravidnost traje u prosjeku 229-234 dana u jelena lopatara (Asher, 1985), a 227-234 dana u jelena običnog (Lincoln, 1970). Tradicionalne metode koje se koriste za dijagnosticiranje gravidnosti u domaćih preživača, kao što su određivanje progesterona i rektalna pretraga, nisu pogodne za dijagnosticiranje gravidnosti u jelena. Naime, u jelena lopatara i jelena običnog ne možemo provesti rektalnu pretragu dijelom zbog veličine, a dijelom zbog plahosti košute, dok je za određivanje progesteronskog profila potrebno višekratno sputavati košute i uzimati im krv, što je tehnički teško provedivo. Nadalje, kod košuta nenaviklih na pregled dolazi do lučenja velikih količina adrenalnog progesterona, što je posljedica stresa zbog sputavanja životinje. Takav adrenalni progesteron može imati 2-5 puta veću koncentraciju u serumu od maksimalne vrijednosti progesterona iz žutog tijela i redovito daje visoki, lažno pozitivan nalaz (Willard i sur., 1998).
Ultrazvučne pretrage, dijagnosticiranja i praćenje gravidnosti u jelena lopatara i jelena običnog provode se pak od početka devedesetih, pa su tako Revol i Wilson (1991) prvi opisali ultrazvučni nalaz pri ranoj gravidnosti u jelena običnog, dok su Mulley i sur. (1987) te Lenz i sur. (1993) opisali ultrazvučnu dijagnozu gravidnosti u jelena lopatara. Lenz i sur. su štoviše nakon pozitivnog nalaza pratili gravidnost u košuta jelena lopatara i opisali nalaz od 7. do 17. tjedna gravidnosti. Revol i Wilson (1991) su jednako tako pratili i opisali ultrazvučne nalaze i njihovu pouzdanost od 7. do 17. tjedna gravidnosti u jelena običnog. Pri tome su se koristili linearnom sondom od 5 MHz, a pretrage su provodili jednom tjedno na košutama držanim na farmi koje su za pretragu fiksirane u stojećem položaju. Njihove rezultate možemo tablično prikazati ovako:

Kao što je vidljivo iz tablice, moguće je pouzdano ultrazvučno utvrditi gravidnost već s mjesec do mjesec i pol dana gravidnosti u košuta, a kako je stopa embrionalne smrtnosti u njih praktički zanemariva, dobiveni rezultati još su pouzdaniji nego kod domaćih preživača. Nadalje, White i sur. (1989), koji su pratili tijek gravidnosti u košuta jelena običnog, ustvrdili su da je od 35. do 170. dana gravidnosti moguće odrediti približnu starost ploda na osnovi ultrazvučnog nalaza. Pri tome su se koristili dvjema formulama:
D=26,8+1,64 PT
D=28,9+1,83 PG
(D=dob ili starost zametka; PT=promjer trupa; PG= promjer glave)

Navedenu su metodu još bolje razradili Wilson i Bingham koji su pri određivanju starosti zametka koristili ukupno 6 parametara i točno pogodili vrijeme teljenja, s prosječnom pogreškom do 13 dana. Od parametara su koristili promjer i duljinu glave, promjer amnionske vrećice, širinu prsnog koša ploda, promjer i visinu baze placentoma. U svom su istraživanju snimali ultrazvučne nalaze koje su naknadno analizirali, a u pokus su bile uključene 162 košute jelena lopatara gravidne 30-110 dana. Ustvrdili su da je od 30-44 dana bilo moguće utvrditi samo graviditet, a od 44. dana do poroda je na osnovi jednog ili više parametara bilo moguće procijeniti i približnu starost ploda.
No, važno je istaknuti da ultrazvučna pretraga kod košuta sa sobom nosi neke dodatne rizike i ograničenja kojih nema u domaćih preživača. Prvo i osnovno je da, uz iznimku košuta u uzgajalištu, praktički ne možemo uloviti i fiksirati životinje više nego jednom, a tada obično nemamo dovoljno anamnestičkih podataka za pouzdanu interpretaciju nalaza. Nadalje, kako su opisali Russel i Goddard (1994), samu pretragu možemo provesti transrektalno i transabdominalno, a uz obje su povezani rizici ozljeđivanja i straha životinje. Nadalje, transabdominalna pretraga daje pouzdane rezultate tek s 30 dana ako znamo približno vrijeme ovulacije i koncepcije, a ako nemamo te podatke, pouzdana
je tek s 45 dana. Transabdominalna ultrazvučna pretraga, koja je manje stresna za košutu, pouzdana je tek s 90 dana. Vrlo su česte pogreške usljed nemogućnosti identifikacije pojedinih košuta u krdu i pogrešne identifikacije. Jednako tako je usljed plahosti životinje puno veća vjerojatnost od nemira i ozljede rektuma prilikom pregleda. Stoga se preporuča provođenje laboratorijske dijagnoze gravidnosti kod košuta – kad god je to moguće. Na raspolaganju nam stoji nekoliko različitih metoda:
– određivanje BPSP (bovine pregnancy specific proteins), odnosno PAG (pregnancy associated glycoproteins) i estradiol sulfata iz seruma košute i
– određivanje konjugata estrona i pregnandiol-3-alfa-glukuronida iz urina.
Komparativna studija, koju su proveli Willard i sur. (1998), na gravidnim košutama jelena običnog i jelena lopatara je pokazala da je moguće sa sigurnošću utvrditi, odnosno isključiti gravidnost u obje vrste već na osnovi jednog uzimanja krvi. U košuta jelena lopatara takav je nalaz moguće dobiti s 27-30 dana, a kod košuta jelena običnog s 33 dana. Isti autori navode da je kod mladih primiparih košuta takav nalaz moguće dobiti već 16 dana nakon koncepcije. Ova metoda osobito je pogodna zato jer je mala mogućnost pogreške, a stres je minimalan. Naime, dovoljno je pokupiti po jedan uzorak krvi od svake košute u krdu u trenutku kada su sve gravidne minimalno 30 dana. Navedenu metodu možemo provoditi i u okviru neke druge mjere koja se provodi u lovištu, odnosno farmi a iziskuje fiksiranje i umirivanje životinja. Potom možemo retrogradno, na osnovi uzetih uzoraka, odrediti točan broj gravidnih košuta u krdu, i približnu gestacijsku dob zametaka. Naime, negravidne košute nemaju BPSP u općoj cirkulaciji, a njegova koncentracija je mjerljiva u serumu od 30. dana gravidnosti i raste proporcionalno starosti zametka, sve do poroda. Uzorke krvi možemo izcentrifugirati, a uzorke seruma izdvojene u kivete možemo pohraniti i čuvati do pretrage i do godinu dana. Sama pretraga provodi se serološkom metodom RIA. Studija koju su Willlard i sur. (1999) proveli na košutama jelena običnog pokazala je da je određivanje BPSP jednako pouzdana metoda kao i transrektalna ultrazvučna pretraga, a kako je bitno manje stresna za košute, oni je preporučuju kao metodu izbora. Isti su autori, koji su sličnu studiju proveli i godinu prije, (Willard i sur. , 1998) na osnovi kompletnog hormonalnog profila u košuta jelena lopatara i jelena običnog ustvrdili da se tijekom višekratnog uzimanja uzoraka krvi i određivanja razine steroidnih hormona u općoj cirkulaciji kod obje vrste još jedino estron sulfat može služiti kao indikator graviditeta. Njegova koncentracija u krvi gravidnih košuta raste od 65. do 203. dana gravidnosti, a kao pouzdani indikator gravidnosti može se koristiti samo oko 90. dana.

Monfort i sur. (1990), koji su sakupljali mokraću košuta držanih u zatočeništvu i na njoj određivali razinu konjugata estrona pregnandiol-alfa-glukuronida (PdG), koristeći direktnu serološku metodu RIA, utvrdili su da je navedena metoda pouzdana već od tri tjedna, tj. od 21. dana gravidnosti. Navedena metoda ne predstavlja stres za košute, ali ju je moguće primijeniti isključivo kod životinja držanih u zatočeništvu, koje se ne boje kontakta s ljudima i kreću se u relativno malom radijusu. Uzimanje urina je potrebno ponavljati više puta kako bismo bili sigurni u nalaz. Iz svega navedenog vidljivo je da određivanje BPSP u serumu predstavlja metodu izbora za dijagnosticiranje gravidnosti u krdima košuta, kao što je to ustvrdio i Willard (1999), ali i ostale metode imaju svoju perspektivu i primjenu ovisno o načinu držanja i manipulaciji s gravidnim košutama.

Literatura [… prikaži]

---