23.3 C
Zagreb
14. lipnja 2024.
Izlaganje sa skupaParazitiZoonoze i Jedno zdravlje

Dirofilaria repens: čimbenici emergentnosti i dokazi prilagodbe na ljude

Relja Beck
Hrvatski veterinarski institut, Odjel za bakteriologiju i parazitologiju, Laboratorij za parazitologiju, Savska cesta 143, 10000 Zagreb
relja.beck@gmail.com

Izlaganje sa simpozija

AKTUALNE PARAZITSKE ZOONOZE

Izvor: Knjiga sažetaka simpozija AKTUALNE PARAZITSKE ZOONOZE, Zagreb, 2022.

Dirofilarioza je parazitarna bolest koju uzrokuju oblići iz roda Dirofilaria. Danas je opisano više od 40 vrsta no invazije ljudi najčešće uzrokuju dvije vrste – Dirofilaria repens i Dirofilaria immitis. Nositelji, odnosno rezervoari su domaći mesojedi, primarno psi te divlji mesojedi dok su vektori ženke različitih vrsta komaraca iz rodova Anopheles, Aedes, Ochlerotatus, Culex, Culiseta i Coquilletidia. Srčani crv Dirofilaria immitis parazitira u desnom srcu, plućnim arterijama te stražnjoj šupljoj veni dok Dirofilaria repens uzrokuje potkožnu dirofilariozu.

Ljudi se smatraju slučajnim žrtvama u kojih D. repens rijetko doseže spolnu zrelost i završava razvojni ciklus, ali može uzrokovati lokalnu upalu, uglavnom u potkožnom tkivu i periorbitalnom području.

Dirofilarioza ljudi je bolest povijesno vezana za mediteransko područje. Tijekom posljednja dva desetljeća dokazano je ne samo zemljopisno širenje D. repens u neendemska područja već i učestalija invazija ljudi. Do sada su slučajevi potkožne dirofilarioze ljudi opisani u više od 40 zemalja diljem svijeta. Od 1996. godine u Hrvatskoj je u literaturi opisano 30 slučajeva dirofilarioze ljudi, no stvaran broj slučajeva je zasigurno znatno veći. Do 2007. godine svi opisani slučajevi u Hrvatskoj potjecali su samo s područja priobalja. Od tada se broj slučajeva u kontinentalnoj regiji kontinuirano povećavao tako je danas učestalost gotovo identična. Ukupno je opisano 14 (46,67%) slučajeva iz priobalnih i 16 (53,33%) iz kontinentalnih dijelova zemlje. Širenje u kontinentalne dijelove dirofilarioze ljudi posljedica je širenja novih invazivnih vektorskih vrsta komaraca, Aedes albopictus i Aedes japonicus koji su kompetentni vektori.

Povećana izloženost ljudi invaziji oblićem D. repens može dovesti do razvoja većeg broja odraslih oblika parazita, njihovog parenja i završetka razvojnog ciklusa koji rezultira polaganjem mikrofilarija u krvotok. Prvi i zasada jedini slučaj mikrofilaremije u Hrvatskoj opisan je 2020. godine u mladog sportaša starog 18 godina s izrazitom eozinofilijom od gotovo 50%. Dokazano je 12 mikrofilarija u 4,5 mL krvi pacijenta, koje su morfološki odgovarale vrsti D. repens što je dodatno potvrđeno sekvenciranjem odsječka COI gena kao i molekularnim dokazom endosimbionta istog parazita, Wolbachia sp. Nakon kirurškog zahvata u jednom čvoru je otkrivena ženka s mikrofilarijama dok se u drugom čvoru također nalazila odrasla ženka u čijem uterusu mikrofilarije nisu dokazane. Za pretpostaviti je da su teško invadirani psi sa 7500 i 8200 mikrofilarija/mL bili izvor invazije za mladića, jer su omogućili kontinuiranu izloženost višestrukim invazijama, ključnim za razvoj nekoliko odraslih parazita.

Metaanalizom objavljene literature identificiran je 21 slučaj invazija ljudi s odraslim oblicima D. repens uz popratnu mikrofilarijemiju što jasno ukazuje da ljudi mogu bi konačni nositelji.

Klimatske promjene, promjene u fauni komaraca, visoka učestalost invazija D. repens u pasa i ograničena uporaba kemoprofilakse čimbenici su rizika za invaziju ljudi u Hrvatskoj. Budući da prijava ove bolesti epidemiološkim službama nije obavezna, pravi broj slučajeva dirofilarioze ljudi je sigurno znatno viši. Ovime se ukazuje na potrebu za obveznim prijavljivanjem slučajeva u ljudi na teritoriju Republike Hrvatske kao i na potrebu za uspostavom nadzora invazije pasa i komaraca, slijedeći koncept “Jedno zdravlje”. Ukoliko se ne dogode promjene u percepciji ovog zdravstvenog problema ljudi, može se očekivati veći broj oboljelih kao i učestalije pojave mikrofilarijemije te bolje prilagodbe ovog parazita na novu vrstu konačnog nositelja, Homo sapiens.

Vezani sadržaji

“Nove mjere za borbu protiv otpornosti na antibiotike” trening s radionicama

Urednik

WSAVA Smjernice za cijepljenje pasa i mačaka

Urednik

Primjena mezenhimskih matičnih stanica iz masnog tkiva u liječenju bolesti pasa

Urednik

Neurološki pregled: koje su nam informacije najbitnije u neurološkoj lokalizaciji?

Urednik

Izazovi u prehrani štenadi tijekom neonatalog razdoblja

Urednik

Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o dobrobiti pasa i mačaka i njihovoj sljedivosti – javno savjetovanje

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više