prof. dr. sc. Tatjana Živičnjak
Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, tatjanaz@vef.hr
Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
Izvor: Zbornik, Veterinarski dani, Opatija, 2017.
S druge strane, Dirofilaria repens, tzv. „potkožni crv“, parazit je koji u pravilu kod pasa ne uzrokuje bolest, a u rijetkim slučajevima može biti uzrokom pruritusa. Kao i kod srčanog crva, u razvoj se nužno mora uključiti ženka komarca koji je biološki vektor.
Nema komercijalnih dijagnostičkih testova, a katkada mikrofilarije budu pronađene u strugotinama kože, razmazu punktata, sedimenta urina ili krvnom razmazu kao slučajan nalaz (u obojenom razmazu nije moguća razlikovanje od mikrofilarija D. immitis).
Karakterizacija mikrofilarija se provodi nakon testa po Knott-u morfometrijskim ili molekularnim metodama.
Za razliku od D. immitis, invaziju s D. repens se smatra emergentnom zoonozom, jer je sve češći nalaz odraslih nematoda u potkožju, a često i subkonjunktivalno kod čovjeka (opisano je i u Hrvatskoj). Iako se povećani broj opisanih kliničkih slučajeva pripisuje i jednostavnosti objave informacija, činjenica je da su liječnici više zaineresirani za tu tematiku od veterinara. Zbog već prethodno spomenutog financijskog interesa za D. immitis, vlasnici pasa, ali ni veterinari, nisu dovoljno informirani o značaju, te mogućnostima prevencije invazije s D. repens.
Kod oba parazita, veterinari i vlasnici trebaju biti informirani da je dovoljno uništiti mikrofilarije kako bi se prekinuo razvojni ciklus (pas prestaje biti rezervoar parazita, iako ostaje nositelj adulta). Pripravci koji postoje na tržištu (iz skupine makrocikličkih laktona), uništavaju mikrofilarije u cirkulaciji, a ako se redovito primjenjuju kod neinvadiranih pasa, djeluju preventivno. Dostatno je redovito (prema preporuci proizvođača, a to je obično jednom mjesečno) psu aplicirati makrociklički lakton koji u propisanoj dozi djeluje mikrofilaricidno.
U svijetu se posljednjih godina opisuju slučajevi neuspjeha kemoprofilakse razvoja bolesti uzrokovane s D. immitis nakon mjesečne preventive (nalaz adulta u srcu i aa. pulmonales) što se pripisuje pojavi rezistencije na makrocikličke laktone, ali se ipak spominje i mogućnost da je vlasnik na neispravan način aplicirao pripravak (najčešće premalu dozu, prevelik interval ili ga je propustio aplicirati).
Suzbijanje komaraca (onemogućavanje nastanka legala u blizini kuća, te primjenom larvicida i insekticida u prirodnim staništima), kao i primjena repelenata na psima su jednako važne preventivne mjere u zaštiti i od srčanog i potkožnog crva.
U Hrvatskoj je u posljednjih 15 godina provedeno više istraživanja na prisutnost mikrofilarija kod velikog broja pasa. Kod 15% pasa je dijagnosticirana mikrofilaremija (postotak varira ovisno o lokalitetu od 0% – 50%). Značajno je veći broj pasa pozitivan na D. repens, a D. immitis je detektirana u velikom broju samo kod pasa iz unutrašnjosti Istre (do 50% pasa je imalo mikrofilarije, gotovo polovica od toga se odnosila na D. immitis), nešto rjeđe u Zadru, Dubrovniku, Posavini i Slavoniji, ali D. immitis je sporadički detektirana u Karlovcu i u Zagrebu.
Poželjna je preventivna cjelogodišnja primjena makrocikličkih laktona, posebno kod mikrofilaremičnih pasa. Također bi monitoring (na mikrofilarije i na cirkulirajući antigen D. immitis) poželjno bilo raditi jednom godišnje kod svih pasa.
Dirofilariosis: An emerging zoonosis?
Tatjana Živičnjak, PhD, professor, Veterinary Faculty University of Zagreb
Summary
D irofilariosis is caused by filarial nematodes of genus Dirofilaria, which naturally infects several domestic and wild animals, though canines are the principal reservoir hosts. Although a quite high level of dirofilariosis awareness exists among the veterinary practitioners and pet owners, it considers mainly the nematode Dirofilaria immitis, the causative agent of canine heartworm disease. Adults of D. immitis reside in the pulmonary arteries and right heart ventricle, producing severe damage to the cardiovascular system. D. repens in canides resides in subcutaneous tissues, usually causing none or mild cutaneous changes. The former species is of particular relevance since it is the most frequently recognized aetiological agent of human dirofilariosis, being considered as an emerging zoonosis. Increasing awareness of physicians and reports of the D. repens infections in subcutaneous nodules, and especially findings in the human’s eye have been increasing, but whether this is due to a higher awareness or increasing rates of infection is unclear. However, besides mosquitoes control, prevention is possible and could be carried out by veterinarians.
- Dirofilaria repens: čimbenici emergentnosti i dokazi prilagodbe na ljude
- Epidemiološko istraživanje nekih zoonoza u pasa i procjena rizičnih čimbenika
- Paraziti pasa i mačaka o kojima do sada nismo razmišljali
- Zoonoze prenosive člankonošcima – kakvom zaštitom kućnih ljubimaca postižemo javno-zdravstveni benefit
- Anemije u tvorova