Dobrobit u intenzivnoj mljekarskoj proizvodnji – izazovi modernog stočarstva

Tomislav Mikuš, dr.med.vet.
Ured za dobrobit životinja, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb

▲

Sažetak

---

U posljednjih je nekoliko desetljeća tako došlo do procvata znanstvenih istraživanja koja se bave dobrobiti farmskih životinja, a fokusirana su oko tri široka pitanja: 1) funkcionira li životinja dobro, 2) osjeća li se životinja dobro i 3) je li životinja sposobna živjeti razumno prirodan život. U ovom radu pokazali smo kako su aspekti biološkog funkcioniranja doista važni aspekti dobrobiti i da je usredotočenost na te mjere biološkog funkcioniranja potrebna, ali nije dostatna. Pitanja koja se odnose na afektivna stanja, kao što je bol ili užitak, i zabrinutost zbog prirodnog života, kao što je pristup ispaši. Znanost o dobrobiti životinja pokušava riješiti sve tri vrste zabrinutosti prepoznavanjem problema u proizvodnim sustavima i razvijanjem win-win rješenja za te probleme, poboljšavajući živote goveda i ljudi koji rade s njima.

▲

Uvod

---

Uzgajivači se oduvijek brinu za svoje životinje, a njihova je pažnja u pravilu bila usmjerena na brigu o zdravlju i hranidbi, dok je dobrobit životinja bila svedena na sprečavanje razvoja bolesti ili nastanka ozljeda. Razumijevanje životinja i njihovog ponašanja postaje sve više i složenije, a tek odnedavno se dobrobit životinja fokusira na bol i stres koju životinje doživljavaju kao posljedice nekih uvriježenih uzgajivačkih praksi i naizgled „neprirodnog“ načina držanja (Fraser, 2008; Mikuš, 2016). U posljednjih je nekoliko desetljeća tako došlo do procvata znanstvenih istraživanja koja se bave dobrobiti farmskih životinja, a fokusirana su oko tri široka pitanja: 1) funkcionira li životinja dobro, 2) osjeća li se životinja dobro, i 3) je li životinja sposobna živjeti razumno prirodan život (Fraser i sur., 1997)? Ljudi koji se brinu za životinje prirodno su zabrinuti za prvu kategoriju, apostrofirajući pitanja poput bolesti, ozljeda i reproduktivnih problema koji su loši za životinju i za održivost same farme. Međutim, mnogi ljudi također ističu afektivno (emocionalno) stanje životinje i fokusiraju se na činjenice pate li životinje od neugodnih osjećaja, kao što su bol i strah i osjećaju li pozitivna iskustva poput užitka povezanih s igrom. Za druge (uključujući mnoge potrošače), ključna briga je da li životinja može živjeti relativno prirodnim životom i može li izraziti svoje prirodno ponašanje.

Ova tri aspekta dobrobiti životinja obično su uključeni u službene definicije; na primjer, Svjetska organizacija za zdravlje životinja definira da je životinja u dobrobiti ako je “zdrava, u udobnom, dobro hranjena, sigurna, sposobna izraziti urođeno ponašanje i … ne pati od neugodnih stanja poput boli, straha i stresa“. (World Organization for Animal Health, 2008; von Keyserlingk i sur., 2009; Mikuš i sur., 2017). Webster (2003) zaključuje kako je dobrobit svake svjesne životinje određena njezinom individualnom percepcijom vlastitog fizičkog i emocionalnog stanja. Ovo se jednako primjenjuje na velike populacije farmskih životinja koje se koriste za hranu i doživljavamo ih kao skupinu, kao i na kućne ljubimce koje obasipamo individualnom pažnjom.

Kako navode von Keyserlingk i sur., (2009) navedene različite vrste zabrinutosti o dobrobiti životinja mogu se i često se preklapaju (Slika 1).

Krava u laktaciji koja ne može pronaći hlad za vrućeg dana (prirodni život) vjerojatno će se osjećati neugodno vruće (afektivno stanje) i može pokazati znakove hipertermije i na kraju smanjiti proizvodnju mlijeka (loše biološko funkcioniranje). Nadalje, iz perspektive dobrobiti životinja, velika zabrinutost zbog bolesti proizlazi iz patnje koju životinja prolazi zbog same bolesti. U takvim slučajevima, poboljšanja u jednom aspektu dobrobit životinja (npr. smanjeni fiziološki znakovi hipertermije) vjerojatno će rezultirati poboljšanjem u drugim aspektima (smanjeni osjećaji nelagode).
Primjerice, zabrinutost zbog utjecaja nedostatka društvenog kontakta kod teladi navela je Europsku Uniju da u osnovi zabrani pojedinačno držanje teladi starije od osam tjedana. Takav grupni smještaj teladi omogućuje im da se uključe u prirodne društvene interakcije, ali kada se o toj teladi slabije brine, vrlo brzo se može pojaviti povećana učestalost određenih bolesti ili agresije među jedinkama. Različiti ljudi mogu stoga doći do suprotnih zaključaka o relativnim prednostima različitih sustava držanja favorizirajući različite pokazatelje dobrobiti životinja (Fraser, 2003).

U ovom ćemo radu prikazati neke od najznačajnijih problema sa stajališta dobrobiti u modernoj mljekarskoj proizvodnji.

▲

Rano odbiće teladi

---

U prvih 24 sata nakon teljenja stvara se jaka veza između majke i teleta. U prirodnim uvjetima, ova veza trajala bi od šest do devet mjeseci prije prirodnog odbića. U uvjetima intenzivnog uzgoja telad su često prisilno odvaja od majke odmah ili nekoliko sati nakon teljenja (Newberry i Swanson, 2008). Ova procedura naziva se rano odbiće i ne podrazumijeva samo sprječavanje sisanja, već uključuje i fizičko odvajanje teleta od majke, te kao takvo predstavlja ekstremni stres u smislu prilagodbe mnogim fizičkim i društvenim čimbenicima okoliša. Odgovor na ovaj stres vrlo je složen i najčešće je praćen porastom koncentracije kortizola u serumu, slini, mlijeku i drugim sekretima, te značajnim promjenama ponašanja. Te promjene mogu se identificirati prepoznavanjem nekoliko specifičnih oblika ponašanja kao što su nemir (uzajamno pretraživanje) i česte vokalizacije koje ponekad slijedi naglašavanje bjeloočnice (Stehulova i sur., 2008). Gore navedeni obrasci ponašanja često su prekinuti razdobljima u kojima životinje izražavaju određeni oblik depresije – razdoblja “prosvjeda” ili “očaja”. Rano odvikavanje predstavlja stres i za telad i majke, a opravdano se smatra jednim od vodećih problema dobrobiti životinja u intenzivnoj proizvodnji mlijeka (Mikuš, 2017).

▲

Odrožnjavanje

---

Mnogo je istraživanja koja dokazuju kako je odrožnjavanje bolno, neovisno o kojoj metodi odrožnjavanja se radi (Stafford i Mellor, 2005). Također je danas potvrđeno kako lokalni anestetici (npr. lidokain) nisu u mogućnosti u potpunosti spriječiti nastanak boli. U kombinaciji sa nesteroidnim protuupalnim lijekovima razine kortizola kao pokazatelja stresa ipak ostaju bliže bazičnim vrijednostima mnogo dulje nego što je to slučaj ukoliko se koristi samo lokalni anestetik. Osim same boli zbog zahvata, telad kod postupaka odrožnjavanja kauterizacijom reagira na neprirodnu sputanost koju je potrebno osigurati za sam zahvat. Kako bismo smirili tele potrebno je koristiti sedaciju, i time teletu olakšati zahvat odrožnjavanja. Jedna od danas dostupnih alternativa odrožnjavanju kauterizacijom je nanošenje na roščić krema raznih sastava, no sa istim ciljem – stvaranjem kemijske opekline. Iako je i ova metoda za telad bolna, prema literaturnim podacima telad ovu bol podnosi nešto lakše (Stilwell i sur., 2009), te je telad kojoj je apliciran samo sedativ i krema pokazivala manje boli nego telad kojoj su aplicirani sedativ i lokalni anestetik kod kauterizacije (von Keyserlingk i sur., 2009).

▲

Kupiranje repova

---

Kupiranje repova kod teladi, pa tako i krava postalo je popularno kao zahvat u Sjevernoj Americi te podaci pokazuju kako je 2007 čak 39% krava imalo kupiran rep (USDA, 2009). Ovaj zahvat nije toliko popularan kod nas, no neke ga farme ipak provode.
Kupiranje repova razlikuje se od odrožnjavanja ne samo vezano uz bol i terapiju boli već i prema pozitivnim učincima zahvata. I dok se većina slaže kako rogovi predstavljaju opasnost za djelatnike i ostatak stada, kupiranje repova nema toliko jasan cilj. Kako istraživanja pokazuju kako kupiranje repova nema značajnijeg utjecaja na čistoću vimena ili krave općenito, a sprječava samu životinju da se obrani od insekata ne postoji posebnih razloga zašto bi se ova praksa provodila (Schreiner i Ruegg, 2002).

▲

Šepavost

---

Šepavost mliječnih goveda prepoznata je kao jedan od važnijih problema dobrobiti kod goveda, i treći je uzrok izlučivanja goveda iz proizvodnje, odmah nakon problema kod teljenja i mastitisa. Uzroci šepavosti mogu biti različiti, od nekih bolesti poput digitalnog dermatitisa, ograničene fizičke aktivnosti, pa do mehaničkih oštećenja samog papka(Cook i Nordlund, 2009). Šepavost nastaje kao posljedica boli i neugode i kao posljedica kronične boli i neugode kod krava se razvija hipoalgezija. Osim hipoalgezije krave razviju i promjene u ponašanju kako bi se nosile sa kroničnom boli, što se očituje u neprirodnom držanju tijela, smanjenju aktivnosti, i učestalom prebacivanju težine s noge na nogu. Istraživanja pokazuju kako pojačana fizička aktivnost i dostupnost ispaše imaju pozitivan utjecaj na kravlji hod i zdravlje papaka(Keil i sur., 2006; Hernandez-Mendo i sur., 2007), no nažalost mnoge farme ne pružaju kravama mogućnost dnevnog hodanja (sustavi krava na vezu) ili izlaska na pašnjak.

▲

Mastitis

---

Klinički su mastitisi najčešće prijavljeni zdravstveni problem u mliječnoj industriji SAD-a, odgovoran za 16.5% prijavljenih uginuća (USDA, 2007). Traume tkiva sisa koje su uzrokovane modernim automatskim muzilicama i genetski predodređena visoka produktivnost krava predisponirajući su faktori za nastanak ovog bolnog otoka mliječne žlijezde. Većina je mastitisa uzrokovana bakterijskim infekcijama koje ulaze kroz sisni otvor. Loša higijena odjeljaka a posljedično onda i uprljanost vimena stoga podiže rizik od nastanka mastitisa, dok redovito izgnojavanje odjeljaka i dobre sanitetske mjere u izmuzišku mogu taj rizik sniziti. Snižavanje gustoće naseljenosti krava u objektima gdje se krave slobodno drže također dovodi do smanjenja rizika od nastanka masitisa.

▲

Zaključak

---

Do nedavno su mnogi uzgajivači u mliječnoj industriji pretpostavljali kako je za dobrobit životinja dovoljno osigurati zdravlje i produktivnosti kako kod krava tako i kod teladi.
U ovom radu pokazali smo kako su ti aspekti biološkog funkcioniranja doista važni aspekti dobrobiti i da je usredotočenost na te mjere biološkog funkcioniranja potrebno, ali nije dostatno. Pitanja koja se odnose na afektivna stanja, kao što je bol ili užitak, i zabrinutost zbog prirodnog života, kao što je pristup ispaši, ili barem ispustu. Znanost o dobrobiti životinja pokušava riješiti sve tri vrste zabrinutosti prepoznavanjem problema u proizvodnim sustavima i razvijanjem rješenja za te probleme. Najbolja rješenja su win-win za sve, poboljšavajući živote goveda i ljudi koji rade s njima. Visoki standardi dobrobiti životinja bili su i nastavit će biti važni za mliječnu industriju, te se nadamo kako će i ovaj rad pridonijeti dodatnom skretanju pažnje na neke nepoželjne prakse koje se koriste u uzgojima.

Literatura [… prikaži]