Domaće životinje kao sentinel za praćenje arbovirusnih infekcija

Ljubo Barbić¹, Vladimir Stevanović¹, Tatjana Vilibić Čavlek²^,³, Iva Benvin¹, Vladimir Savić⁴, Josip Madić¹
¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ²Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska, ³Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, ⁴Centar za peradarstvo, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska; e-mail: ljubo.barbic@vef.hr

Zoonoze su bolesti koje se prirodno prenose sa životinja kralježnjaka na čovjeka. Od tisućama godina poznatih zoonoza poput bjesnoće ili bedrenice do trenutne pandemije bolesti COVID-19, ove bolesti predstavljaju trajni i jedan od najvećih izazova javnom zdravstvu. Danas je poznato da su 60% zaraznih bolesti ljudi zoonoze te da ih sveukupno ima preko 200. Posljednjih desetljeća njihov značaj dodatno je naglašen s obzirom na rastući trend pojave emergentnih zaraznih bolesti u ljudi od kojih 75% ima zoonotske značajke. Među njima najveći broj je onih uzrokovanih virusima te prenošenih vektorima. Kako je navedeno posljedica klimatskih promjena i globalnog zatopljenja, nastavak ovakvog trenda izvjestan je i u budućnosti.

Poznavajući temeljne epidemiološke i epizootiološke značajke ovakvih bolesti, jasno je da se njihov nadzor i preventiva može provoditi isključivo u bliskoj multidisciplinarnoj suradnji u skladu s pristupom „Jedno zdravlje“. Ovakav multidisciplinarni pristup nadzoru arbovirusa provodio se i ranije, ali epidemiološke okolnosti posljednjih nekoliko desetljeća dodatno obvezuju na njegovo provođenje i naglašavaju njegov značaj.

Praćenje zoonoza u veterinarskoj medicini moguće je provoditi na dva načina. Jedan je pasivnim nadzorom, odnosno provođenjem objektivne dijagnostike u slučaju oboljenja životinja s kliničkim znakovima koji upućuju na pojedinu zoonozu. Pasivan nadzor zahtjeva razvijenu svijest vlasnika životinja i veterinara o važnosti prijave svakog slučaja oboljenja te provedbi objektivne dijagnostike u svrhu ne samo zaštite zdravlja životinja nego i prikupljanja podataka za zaštitu zdravlja ljudi. Ovakav primjer među arbovirusnim infekcijama je pojava neuroloških kliničkih znakova u konja koji mogu biti uzrokovani infekcijom virusom Zapadnog Nila. Nedostatak ovakvog sustava praćenja je što je ova bolest u većini slučajeva infekcija konja asimptomatska, a i klinički oblici nerijetko se previde ili ne prijave.
Dodatno ograničenje je što su infekcije domaćih životinja nekim drugim arbovirusima, poput primjerice Usutu virusa, praktično u svim slučajevima asimptomatske. Nedostatak pasivnog nadzora posebno se ogleda u činjenica da su infekcije pojedinim arbovirusima asimptomatske čak i u životinja koji zoonotske uzročnike uspješno prenose na ljude poput krpeljnog encefalitisa u preživača.

Za razliku od navedenoga, aktivni nadzor zoonoza u životinja podrazumijeva serološko pretraživanje zdravih životinja na nekom području kako bi dokazom protutijela potvrdili izloženost nekom zoonotskom uzročniku. Životinje koje se pretražuju u ovu svrhu nazivamo sentinel životinje. Prednost ovakvog sustava nadzora je što rezultat ne ovisi o kliničkom očitovanju bolesti te što se on može prostorno i vremenski usmjeravati. Ovo je posebno istaknuto za arbovirusne infekcije gdje dokaz prisustva i širenja virusa želimo istražiti na određenom području u ograničenoj sezoni prijenosa koju određuje razdoblje prisutnosti i aktivnosti vektora. Stoga usmjerenim programom aktivnog nadzora arbovirusnih infekcija korištenjem sentinel životinja pouzdano doznajemo sezonsku epizootiološku i epidemiološku situaciju.

Ovakav sustav nadzora dokazao je učinkovitost u nadzoru i provedbi mjera suzbijanja infekcija virusom Zapadnog Nila, Usutu virusa kao i virusa krpeljnog encefalitisa na području RH. Uz to, u slučaju infekcija virusom krpeljnog encefalitisa poslužio je i kao dokaz alimentarnog prijenosa ovog zoonotskog uzročnika na ljude preko mlijeka i mliječnih proizvoda koza.

Aktivni sustav nadzora arbovirusnih zoonoza korištenjem sentinel životinja omogućuje potvrdu cirkulacije virusa na određenom području i prije zabilježenih oboljenja u ljudi. Stoga je njegovo provođenje osim za nadzor i praćenje proširenosti uzročnika za koje znamo da su prisutni na određenom području, od neprocjenjivog značaja za ustanovljavanje pojave novih u svrhu pripreme zdravstvenog sustava na moguća oboljenja ljudi. Tako je prvim kliničkim oboljenjima ljudi uzrokovanim infekcijom virusom Zapadnog Nila i Usutu virusom na području RH po dvije godine ranije prethodio dokaz prisustva i cirkulacije virusa u životinja na istim područjima.

Emergentne arbovirusne zoonoze predstavljaju i predstavljati će značajne izazove javnom zdravstvu.
Dosadašnjim rezultatima provođenja sustava aktivnog nadzora korištenjem sentinel životinja potvrđena je učinkovitost ovakvih programa u vidu ranog otkrivanja, nadzora i suzbijanja zoonotskih arbovirusa u svrhu zaštite zdravlja životinja i ljudi. Stoga osim daljnjeg nadzora arbovirusa prisutnih na području RH potrebno je uspostaviti i programe ranog otkrivanja novih uzročnika od kojih nam vjerojatno prvi prijeti virus krimsko-kongoanske hemoragijske groznice zbog proširenosti u našem okruženju. Prvim dokazom infekcija ovim arbovirusom u Mađarskoj više nije pitanje hoće li nego kada će biti potvrđen i na području RH, a zajednički rad u skladu s pristupom „Jedno zdravlje“ jedini je način da i ovaj javno zdravstveni izazov dočekamo spremni.